REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Splitu

Ex. vojarna Sv. Križ, Dračevac

21000 Split

Ps-47/2020-27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu Josip Mrkonjić u pravnoj stvari tužitelja H.-

I. d.o.o., OIB:… Z.; H. P. P. d.o.o., Z., H. C. d.o.o., Z., protiv tuženika S. B., S.; D. B., S., oboje zastupani po odvjetničkom društvu I. i partneri, S., te umješači M. B. i M. B., oboje na adresi u K. G., oboje zastupani po punomoćniku S. Š., odvjetniku u S., radi Stambeno - iseljenje, dana 14.veljače 2022.

p r e s u d i o  j e

Dužni su tuženici u roku od 8 dana pod prijetnjom prisilnog izvršenja osloboditi od osoba u stvari stan u stambenoj zgradi S., površine

38,33 m², a sastoji se od kuhinje, sobe, hodnika i WC-a, predati ga tužitelju na slobodno korištenje i raspolaganje, a u roku od 15 dana tužitelju nadoknaditi sve troškove ovog parničnog postupka.

Dužni su tuženici pod 1 i 2 u roku petnaest dana naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 200,00 kuna .

Obrazloženje

Kod ovog suda zaprimljena je dana 4. prosinca 2000. Godine tužba tužitelja H. - H. ž., H. n., Grupa za stambeno i poslovno zadrugarstvo S., protiv tuženika 1. S. B. i 2. D. B., radi iseljenja.

U tužbi se navodi da je tužitelj vlasnik stana na adresi,

S., površine 38,33 m², a sastoji se kuhinje, jedne sobe, hodnika i WC-a. Raniji korisnik predmetnog stana, sada pok. C. M. je koristio stan kao nositelj stanarskog prava, a poslije kao najmoprimac sa zaštićenim ugovorenom najamninom do 3.6.1999 godine. B. S. zajedno sa suprugom D.

bespravno useljava u predmetni stan 5.6.1999. Godine. H.H. ž. su

pokrenule postupak za dodjelu stana u najam sa slobodno ugovorenom najamninom, zaposlenicima H. dana 14. lipnja 1999. Godine. pod brojem U-440/99.

Odlukom povjerenstva za davanje stanova u najam i dodjelu kredita zaposlenicima H.-a, pod brojem 153 od 10.5.2000.Godine predmetni stan je dodijeljen M. B., prometniku kolodvora S. i njegovoj supruzi M. B..

H.-n., grupa za stambeno i poslovno zadrugarstva S. su pismeno obavijestile gospodina B. da u roku od 30 dana od primitka obavijesti, zapisnički preda stan predstavniku H.-a koji je dužan predati ključeve stana M. B..

S obzirom da se S. B. još nije iselio iz stana, a kao razlog naveo da je trenutno na poslovima raščišćavanja U. pruge od K. do M. b. zbog

čega nije u mogućnosti izvršiti preseljenje.

S obzirom da M. B. inzistira damu se predmetni stan oslobodi od osoba i stvari, a i na činjenicu da je S. B. bespravno zauzeo predmetni stan te ga koristi bez pravnog osnova predlaže se da Općinski sud nakon provedene rasprave donese sljedeću

presudu

Dužni su tuženici u roku od 8 dana pod prijetnjom prisilnog izvršenja osloboditi od osoba u stvari stan u stambenoj zgradi S., površine

38,33 m², a sastoji se od kuhinje, sobe, hodnika i WC-a, predati ga tužitelju na slobodno korištenje i raspolaganje, a u roku od 15 dana tužitelju nadoknaditi sve troškove ovog parničnog postupka.

Podneskom od 8. Veljače 2001. Godine umješači M. B. i M. B. navode da je predmetni stan koji bespravno koriste tuženici dodijeljen njima u najam pa da imaju pravni interes da tužitelj uspije u ovom sporu.

U odgovoru na tužbu tuženici navode da se u cijelosti protive tužbi tužbenom zahtjevu.

Tužitelj se nalazi u obvezi prema tuženiku da mu preda drugi stan koji se nalazi u S. Stoga tuženik ne može predati stan tužitelju dok mu ovaj

ne preda drugi stan sukladno odr. čl. 122 ZOO-a - pravilo istovremenog ispunjenja sud i pod pretpostavkom da i usvoji ovaj tužbeni zahtjev može odgoditi primjenu ove presude sve dotle dok tužitelj ne ispuni obvezu prema tuženiku.

Tuženik je ušao u predmetni stan bez suglasnosti zaposlenika tužitelja jer im je bilo razvidno da svoju obvezu glede stana dodijeljenog tuženiku tužitelj neće moći ispuniti.

Tuženi svi ističu nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja. Također se pozivaju na institut prava na dom.

Podneskom od 28. 10. 2021. Godine tužitelj H.-I. d.o.o.

Z., Z., OIB:…. navodi da je neosnovan prigovor tuženika nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja i time dovodi u pitanje vjerodostojnost Plana podjele prednika tužitelja H. H. Ž. d.o.o. Tužitelj je u spis suda dostavio rješenje Trgovačkog suda u Z. iz kojeg je nedvajbeno da su 29. prosinca 2006. nastupile statusne promjene toga društva podjelom i razdvajanjem na četiri nova društva, njegova sveopća pravna sljednika i to društva:

H. I. d.o.o. H. V. V. d.o.o.

H. P. P. d.o.o.

H. C. d.o.o.

Ugovor o upravljanju željezničkom infrastrukturom zaključen je između

Republike Hrvatske kao vlasnika željezničke infrastrukture i tužitelja H.

I. d.o.o. Z., Z., OIB:…… kao upravitelja infrastrukture.

Suprotno prigovorima tuženika, a sukladno čl. 5. st.13. toga ugovora, pravo i obveza tužitelja H. I.. d.o.o. kao upravitelja željezničke infrastrukture je da u ime iza račun RH obavlja pravnu i svaku drugu zaštitu željezničke infrastrukture koja proizlazi iz prava upravljanja, korištenja i posjedovanja.

Aneksom Ugovora o upravljanju željezničkom infrastrukturom od 7. prosinca 2010 tužitelj kao upravitelj željezničke infrastrukture se ovlašćuje da u skladu s pozitivnim propisima raspolaže službenim stanovima odnosno nekretninama u sklopu željezničke infrastrukture u koje spada sklapanje ugovora o korištenju službenih stanova, odnosno uporaba nekretnina u sklopu željezničke infrastrukture.

Tuženik također neosnovano ističe prigovor prva na dom, budući da tužitelj postavlja zahtjev za iseljenjem koji je utemeljen na zakonu i koji je usmjeren na postizanje legitimnog cilja. a koji se tiče ostvarivanja i zaštite prava vlasništva.

Republika Hrvatska jamči pravo vlasništva (čl. 48. st. l. Ustava), a nepovredivost vlasništva spada u najviše vrednote njenog ustavnog poretka (čl. 3. Ustava).

Gradanskopravna osnova kao pretpostavka korištenja stana mora biti:

- neko stvarno pravo stečeno na temelju zakona (pravo vlasništva, stvarno pravo osobne služnosti i sl,)

-neko obvezno pravo stečeno temeljem ZOO-a (ugovor o najmu, ugovor o zakupu i sl.)

-odluka nadležnog državnog tijela (suda, upravnog tijela i sl.)

Stanovanje bez jedne od navedenih pravnih osnova je bespravno stanovanje. Takav posjednik stana je nepošten posjednik, jer zna da posjeduje stvar koja nije njegova. Posjed stvari je faktično stanje, a ne pravo, čija zaštita se može ostvariti u posjedovnoj parnici.

Svaki posjednik tuđe stvari (pošteni i nepošteni) dužan je stvar predati vlasniku ako to vlasnik od njega zatraži.

Isto tako ističemo da tuženici nisu nikada imali prijavljeno prebivalište na predmetnoj nekretnini, a i po samom iskazivanju tuženice na ročištu od 31. svibnja 2021., oni sami niti ne borave u istoj.

Također se ističe da su sukladno Zaključku VSRH broj Su-IV-246/2015 od 17. rujna 2015. tri temeljna pitanja na koja sud mora odgovoriti prilikom donošenja odluke o prigovoru tuženika na pravo na dom a to su:

1. Je miješanje utemeljeno na zakonu?,

2. Je li miješanje bilo usmjereno na postizanje legitimnog cilja?

i 3. Je li miješanje bilo nužno u demokratskom društvu?

Budući da tužitelj svoje pravo temelji na Zakonu o vlasništvu i Ustavu RH, a tuženik nekretninu posjeduje bez valjanog pravnog temelja, miješanje javne vlasti u pravo na dom provođenjem iseljenja, jest utemeljeno na zakonu.

Tužitelj, kao vlasnik traži predaju u posjed, odnosno pravo na posjed koje je jedno od viasničkih prava, odnosno, tužitelj želi zaštititi pravo na mirno usživanje svog vlasništva pa je stoga očito 1 da želi postići legitiman cilj. Isto tako, kroz iseljenje tuženika se štiti institut prava vlasništva, a time pravna sigurnost.

Važno je isto tako utvrditi kako je tužiteljevo miješanje nužno u demokratskom društvu, jer se radi o situaciji kad pravo na dom nije stečeno na zakonit način, a tuženik ne bi smio biti privilegiran u odnosu na druge ljude koji svoja stambena pitanja rješavanju na drugi zakonom propisan način.

Nadalje, ocjena jesu li određene prostorije nečiji dom ovisi o okolnostima svakog pojedinog slučaja, a posebno o postojanju dovoljne i kontinuirane veze određene osobe s tim prostorijama, misleći pritom na subjektivne veze koje su se razvile kroz duži period korištenja nekretnine.

U dokaznom postupku sud je pregledali zapisnik od 25. Lipnja 1909 godine, međuvlasnički ugovor, ugovor o upravljanju stambenom zgradom u S.,

od 6. Svibnja 2005. Godine, odluku o davanju stanova u najam po

slobodno ugovorenoj najamnini, dopis H. ž. od 20 listopada 2000.

Godine , rješenje H. ž. pruga prijevoz S. od 15. Lipnja 1908 godine,

rješenje po visini stanarine i odluka o priznavanju stanarskog prava na željezničkom stanu od 10. Siječnja 1989. Godine, odluku o davanju stanova po slobodno ugovorenoj najamnini od 10. Svibnja 2000. Godine, ugovor o najmu stana sa slobodno ugovorenom najamninom od 29. Kolovoza 2000. Godine, rješenje

Trgovačkog suda u Z. od 29. Prosinca 2006. Godine, povijesni izvadak iz sudskog registra Trgovačkog suda u Z. od 28. Travnja 2017. Godine, plan podjele trgovačkog društva i H. H. ž. d.o.o. Z. od 12. Travnja 2006. Godine, te saslušao tuženu pod 2 kao parničnu stranku.

Punomoćnici stranaka potpisali su parnični trošak.

Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

Predmet spora je traženje tužitelja da mu tuženici pod 1 i 2 predaju u posjed stan u S., budući da taj stan koriste bez pravne osnove.

U svom iskazu kao parnična stranka tužena pod 2 D. B. navodi

slijedeće:

"Negdje u lipnju 1999. godine mog supruga, tuženika pod 1, koji je bio radnik tužitelja odnosno H.-a, pozvao je sada pokojni I. K., koji je radio u pravnoj službi tužitelja, da uđe u stan u S., u kojem i danas

stanujemo.

Mi smo uselili u taj stan površine 38 m2 kojeg smo adaptirali.

Na pitanje da li tuženici imaju nekakvu odluku za dodjelu stana tužena odgovara da je njen muž bio stalno na listi za dodjelu stana.

Ja imam informaciju da je supruga M. B. dobila odluku na taj stan, međutim, mi stanujemo u tom stanu.

Trenutno boravimo u P., jer mi je muž teško bolestan.

Mi smo za taj stan cijelo vrijeme plaćali struju i vodu, međutim, na tuđa imena, a platili smo i struju kada smo ušli u taj stan jer dugo godina prijašnji stanari nisu podmirivali troškove struje. Plaćali smo na ime M. Č.."

Aktivna legitimacija tužitelja temelji se na Ugovoru o upravljanju željezničkom infrastrukturom sklopljenom između Republike Hrvatske kao vlasnika željezničke infrastrukture – javnog dobra na temelju Zakona o željeznici (NN br. 123/03, 194/03, 30/04, 79/07) kao vlasnika i tužitelja kao upravitelja. Tužitelj je tim ugovorom preuzeo poslove upravljanja željezničkom infrastrukturom, pa i obavljanje pravne i druge zaštite te infrastrukture. Radi se o stanu u S.

Iz Rješenja RO Ž.P. S., Osnovna organizacija udruženog

rada "Saobraćaj S." S. od 15. Lipnja 1988 godine sud je utvrdio da je stambena komisija Osnovne organizacije udruženog rada "Saobraćaj S." na svojoj sjednici održanoj dana 13. Lipnja 1988 godine donijela rješenje kojim je radniku (umirovljeniku) S. M. dodjalila jednosoban stan u S., stambeno naselje

B..

Pregledom Rješenja o visini stanarine i odluka o priznavanju stanarskog prava na željezničkom stanu od 10. Siječnja 1989. Godine vidljivo je da se C. M.

priznaje stanarsko pravo na stanu u S. površine 38,33 m², a

stan je vlasništvo RO ŽTP Z., OOUR "Ž. P. S."

Pregledom Odluke o davanju stanova u najam po slobodno ugovorenoj najamnini od 10. Svibnja 2000. Godine vidljivo je da H. – H. ž. d.o.o. zaposleniku M. B. daju u najam jednosoban stan u S., površine 38,33 m².

Pregledom Ugovora o najmu stana sa slobodno ugovorenom najamninom od 29. Kolovoza 2000. Godine vidljivo je da su ugovor zaključili H. H. ž.

d.o.o. Z. i M. B. o stanu u S., površine 38.33 m²

koji će koristiti s članovima obiteljskog domaćinstva to M. B.,supruge i D.

B., sina.

Ulica u S. mijenjala je naziv u H. ulica S..

Iz citiranih dokaza vidljivo je da je tužitelj nositelj vlasničkih prava na predmetnom stanu pa se prigovor promašene aktivne legitimacije na strani tužitelja istaknut od strane tuženika odbija kao neosnovan.

Iz provedenog dokaznog postupka je razvidno da su tuženici pod 1 i 2 u stan uselili bez ikakve pravne osnove pa stoga tužitelj ima jače pravo na stanu od tuženika.

Tužena pod 2 u svom iskazu kao parnična stranka i ne spori da predmetni stan koriste bez pravne osnove navodeći da joj je bilo poznato da je za predmetni stan odluku dobila supruga M. B., a da oni za taj stan cijelo vrijeme plaćaju struju i vodu na tuđa imena.

Tuženici pod 1 i 2 istakli su prigovor prava na dom.

Tuženici ne stanuju u predmetnom stanu u S., već

kako tužena pod 2 u svom iskazu navodi da sa svojim suprugom, tuženikom pod 1 stanuju u P. jer da joj je muž teško bolestan. Tuženici nisu ni prijavili svoje prebivalište na adresi predmetnog stana već imaju prebivalište u P., na adresi … tuženik pod 1 od 1986. Godine, a tužena pod 2 od 1993.

Godine pa do danas.

Stoga je njihov prigovor prava na dom neosnovan te ga je sud odbio. Tužitelju je trebalo obistiniti trošak postupka i to baš trošak pristojbe na presudu u iznosu od 200,00 kn.

U Splitu, 14. veljače 2022.

Sudac

Josip Mrkonjić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude, putem ovog suda na Županijski sud u

.._.._.._.._.._.._.._.., pisanim podneskom u 3 primjerka.

DNA:

1. H. I. d.o.o., Z.; H. P.P. d.o.o., Z. H.. C. d.o.o., Z.

2. S. B., S.; D. B., S. oboje zastupani po odvjetničkom društvu I. i partneri, S.,

3. umješači M. B. i M. B., oboje na adresi u K. G., oboje zastupani po punomoćniku S. Š., odvjetniku u S.

Broj zapisa: eb306-365d4

Kontrolni broj: 04677-d1fc2-55565

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=JOSIP MRKONJIĆ, L=SPLIT, O=OPĆINSKI SUD U SPLITU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Općinski sud u Splitu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.