- 1 -              I Kž 7/2024-4

Broj: I Kž 7/2024-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ranka Marijana, kao predsjednika vijeća, te Melite Božičević-Grbić i Ileane Vinja, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Martine Slunjski, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv izručenika D. G., zbog kaznenog djela iz čl. 246. st. 1. Kaznenog zakona Republike Srbije, odlučujući o žalbi izručenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi od 1. veljače 2024. broj Kv I-1/2024-3, broj Kir-26/2024, u sjednici održanoj 7. ožujka 2024.,

r i j e š i o   j e:

Odbija se kao neosnovana žalba izručenika D. G.

Obrazloženje

1. Rješenjem Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Požegi, pod toč. I izreke, na temelju čl. 54. i 56. uz primjenu čl. 33. i 34. Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima ("Narodne novine" broj 178/04. – dalje: ZOMPO) utvrđeno je da je udovoljeno pretpostavkama za izručenje u Republiku Srbiju stranca D. G. (sa osobnim podacima u izreci), državljanina Republike Srbije, radi izvršenja kazne zatvora u trajanju od 3 godine prema presudi broj K-46/2018 od 8. studenog 2018. Visokog suda u Novom Pazaru, zbog kaznenog djela neovlaštena proizvodnja, posjedovanje i prodaja opojnih droga iz čl. 246. st. 1. Kaznenog zakona Republike Srbije, a na temelju raspisane potrage - Difuzija Interpola Beograd, broj 200110009619. od 10. siječnja 2023. Pod toč. II izreke odlučeno je, na temelju čl. 37. ZOMPO, da stranac D. G. ne može se kazneno progoniti, kazniti ili izručiti trećoj državi zbog određenog djela počinjenog prije izručenja, a u odnosu na koje djelo nije odobreno izručenje, ne može se ograničiti u njegovim osobnim pravima iz razloga koji nije nastao u vezi s izručenjem, te se ne može izvesti pred izvanredni sud, niti se izvršiti druga kaznena sankcija osim one zbog koje je izručenje odobreno.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio izručenik osobno  i putem branitelja K. K., odvjetnika u S. B., zbog „bitne povrede kaznenog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene odredbi ZOMPO“ s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati „na ponovno postupanje Županijskom sudu u Slavonskom Brodu“. Obje će žalbe biti razmotrene kao jedinstvena žalba izručenika.

3. Na temelju čl. 495. u vezi s čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 120/30.-odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 80/22. - dalje: ZKP/08.) i čl. 81. ZOMPO, spis je bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalba nije osnovana.

5. U žalbi po branitelju se navodi da je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 3. ZKP/08. jer  je izručenik prilikom ispitivanja kod suca istrage bio bez branitelja, u „lošem i rastresenom stanju“ te nije mogao shvatiti značaj svog pristanka na izručenje na što upućuje i činjenica da je pet dana prije uhićenja bio u psihijatrijskoj klinici u Njemačkoj gdje je u krvi evidentirana prisutnost psihotropnih supstancija.   Tvrdi se da postoje zapreke za izručenje jer je izručenik dobio azil u Nizozemskoj, dok je “… Njemačka za isti ovaj ili drugi postupak odredilo mjeru obaveznog javljanja … te je postupak po zahtjevu za azil …u tijeku.“, dakle  Nizozemska i Njemačka nisu izručile traženu osobu. Nastavlja kako u presudi zbog koje se traži izručenje nije „primijenjen Zakon o sudovima za mladež, što je dovoljan razlog da se zatraži potpuno izviješće države moliteljice u postupku izručenja“. Uz žalbu su priloženi „dokazi o navodima žalbe“.  Izručenik u podnesku naslovljenim „Izjava vezano za Srbiju“ u dijelu koji je relevantan za pobijanje prvostupanjskog rješenja osporava valjanost izjave o pristanku na predaju po pojednostavljenom postupku izručenja jer nije imao branitelja koji mu je „pripadao …po službenoj dužnosti“, tvrdi da „nije bio pri sebi“ zbog terapije koju je konzumirao te zbog straha od „batina“ koje je zadobio na granici, ispred suda i u istražnom zatvoru.

6. Protivno žalbenim navodima, zakonito je i ispravno, uz jasne i podrobne razloge, prvostupanjski sud utvrdio da su ispunjene zakonske pretpostavke iz čl. 33. i čl. 34. ZOMPO, za izručenje D. G. radi izvršenja kazne zatvora, odnosno da nema zapreka za izručenje iz čl. 35. ZOMPO (sve u skladu i sa privremenom primjenom odredaba Ugovora između Republike Srbije i Republike Hrvatske o izručenju od 29. lipnja 2010. - dalje: Ugovor).

7. Prije svega, neosnovano izručenik problematizira valjanost izjave o pristanku na predaju po pojednostavljenom postupku. Iz podataka u spisu predmeta razvidno da je izručenik uhićen 30. studenog 2023. u 22:00 sati uz predanu pisanu pouku o pravima uhićenika (str. 3 – 10 spisa) koja sadrži i uputu o pravu na branitelja.  Slijedećeg dana izručenik je ispitan pred sucem istrage na način da mu je priopćeno zbog čega se  traži njegovo izručenje, te je opetovano upozoren na procesna prava u postupku izručenja. Izručenik je izjavio da mu je jasno za što se tereti, da je bio nazočan na raspravi na kojoj je osuđen na kaznu zatvora u trajanju tri godine, da živi u Njemačkoj, da je oženjen, i trenutno „u određenoj bračnoj krizi“ te nezaposlen. Potom je naveo da pristaje na izručenje po pojednostavljenom postupku „… s obzirom da želim što prije doći u Srbiju i razriješiti svoj problem“.

7.1. Prema tome, način na koji je izručenik komunicirao sa sucem istrage prilikom ispitivanja o osobnim prilikama, državljanstvu i odnosima prema državi moliteljici, ne ukazuju na utemeljenost žalbenih navoda izručenika o nesposobnosti pravilnog rasuđivanja pri davanju pristanka na pojednostavljeno izručenje. Naprotiv, iz sadržaja zapisnika o ročištu pred sucem istrage proizlazi da je ročište provedeno sukladno odredbi čl. 52. ZOMPO, da je izručenik postupao dragovoljno i u potpunosti svjestan posljedica pa je izjava izručenika D. G. kojom pristaje na pojednostavljeno izručenje zakonita i valjana te time, sukladno čl. 54. st. 3. ZOMPO, neopoziva.

7.2. Nadalje, izručeniku je zakonito branitelj po službenoj dužnosti postavljen nakon što je protiv njega određen istražni zatvor radi izručenja, sve odgovarajućom primjenom čl. 66. st. 1. toč. 3. ZKP/08. u vezi s čl. 81. ZOMPO.

8. Prema tome, kako je izručenik pristao na postupak pojednostavljenog izručenja, u kojem slučaju nije ni potrebno podnošenje molbe za izručenje sa dokumentacijom (čl. 23. Ugovora), a izručenik nema azil na teritoriju Republike Hrvatske (zapreka za izručenje iz čl. 9. st. 1. Ugovora) to žalbenim navodima nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja. Naime, prilozi žalbe su neprevedene preslike „dokaza o postupku u Njemačkoj, medicinska dokumentacija i podatak o godini rođenja tražene osobe u sudskom spisu  R Srbije“. Prema tome, tvrdnja o odobrenom azilu u Nizozemskoj nema potporu u priloženoj dokumentaciji, dok iz nepravomoćne odluke nadležnog upravnog tijela Republike Njemačke iz prosinca 2023. (list 35 spisa) proizlazi da je izručenikov zahtjev za priznavanje azila odbijen.

9. Slijedom navedenog, kako žalbeni navodi izručenika nisu osnovani, a ispitivanjem pobijanog rješenja nisu nađene povrede zakona iz čl. 494. st. 4. ZKP/08., na  temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 7. ožujak 2024.

Predsjednik vijeća:

Ranko Marijan, v.r.