Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 29 Gž-3650/2021-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Lidiji Jelavić, u pravnoj stvari tužitelja A. B. d.d. Z., OIB:…/, protiv tuženika Z. Š. /OIB:…/ iz Z., kojeg zastupa punomoćnica J. M., odvjetnica u Z., uz sudjelovanje umješača na strani tužitelja B. K. d.o.o. Z. /OIB:…/, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4835/2021-68 od 21. rujna 2021., nadnevka 14. veljače 2022.,

r i j e š i o  j e

I. Odbacuje se žalba tuženika kao djelomično nedopuštena u odnosu na točku I. izreke rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4835/2021- 68 od 21. rujna 2021.

II. Uvažava se žalba tuženika kao djelomično osnovana, ukida rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4835/2021-68 od 21. rujna 2021. u točkama II. i III. izreke i predmet vraća u tom dijelu sudu prvog stupnja na ponovan postupak.

III. O troškovima žalbe tuženika, ostavlja se odlučiti u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem prihvaćeno je sudjelovanje društva B. K. d.o.o. Z., kao umješača na strani tužitelja /točka I. izreke/, dopuštena je preinaka tužbenog zahtjeva kao u podnesku tužitelja od 12. studenog 2018. /točka II. izreke/, te je odbijen prijedlog tuženika od 15. rujna 2021., za donošenje rješenja o presumiranom povlačenju tužbe /točka III. izreke/.

2. Protiv rješenja žali se tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti pobijano rješenje u skladu sa navodima žalbe odnosno ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovan postupak pred drugog suca. Zahtijeva naknadu troškova žalbe.

3. Žalba je djelomično nedopuštena i djelomično je osnovana.

4. U članku 207. stavku 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007.-Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008.-Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008.-ispravak, 57/2011., 148/2011.-pročišćeni tekst, 25/2013., 28/2013., 89/2014.-Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., u daljnjem tekstu: ZPP), propisano je da protiv odluke suda kojom prihvaća sudjelovanje umješača nije dopuštena posebna žalba. Zbog toga je žalba u dijelu koji se odnosi na točku I. izreke rješenja kojom je prihvaćeno sudjelovanje društva B. K. d.o.o. Z. kao umješača na strani tužitelja, odbačena kao nedopuštena /članak 358. stavak 3. ZPP, članak 367. stavak 1. ZPP u vezi članka 381. ZPP, točka I. izreke drugostupanjskog rješenja/.

5. Tuženik osporava rješenje u točki II. izreke, kojom se dopušta /objektivna/ preinaka tužbenog zahtjeva kako je predložena u podnesku tužitelja od 12. studenog 2018., navodeći da je sud pri tom pogrešno primijenio materijalno pravo. Naime, da članak 195. stavak 1. ZPP ima samo procesnopravni učinak, na način da time što je tužitelj ustupio stvar ili pravo koje je predmet spora, isti nije izgubio položaj parnične stranke pa može završiti započetu parnicu ali da je tužitelj ustupom prestao biti vjerovnik predmetne tražbine zbog čega da nema pravo zahtijevati njezino ispunjenje niti sebi niti društvu B. K. d.o.o., pozivajući se i na:

- odredbe članka 84. Zakona o obveznim odnosima /Narodne novine broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., u daljnjem tekstu: ZOO/05, kojima se propisuje odnos primatelja i dužnika/ i odredbe članka 164. ZOO/05 /koje propisuju kome se može ispuniti obveza/;

- Zaključak broj 3. sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Su- IV-47/2020-7 održane 14. rujna 2020., prema kojem da otuđenjem predmeta spora drugoj osobi tijekom parnice, s obzirom da je za odluku o tužbenom zahtjevu odlučno stanje u vrijeme zaključenja glavne rasprave, tužitelj gubi aktivnu materijalnopravnu legitimaciju jer se postupovno pravilo o dovršetku parnice između istih stranaka ne odnosi na stvarnopravne učinke pravnog posla na temelju kojega je došlo do otuđenja (prijenosa prava vlasništva ili prava), osim ako iz pravnog posla između tužitelja i druge osobe ne proizlazi što drugo;

- obrazloženja presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-1542/2018-3 od 13. studenog 2020., čije dijelove citira u žalbi.

6. Iz rješenja i stanja spisa razvidno je:

- da su 7. siječnja 2005., tužitelj /tada naziva H. A.-A. B. d.d. Z., koji je tijekom postupka promijenio naziv u A. B. d.d./, kao banka i K. i i. s. d.o.o. za analizu i dizajn informatičkih sistema sa sjedištem u Z., MBS: … kod Trgovačkog suda u Zagrebu, zastupan po tuženiku, kao korisnik kredita, zaključili Ugovor o kreditu broj 011-5/2005 /list 8-13 spisa/, na kojem su potpisi javnobilježnički ovjereni 12. siječnja 2005., kojim je korisniku kredita odobren kredit u iznosu od 131.000,00 EUR s time da je članku 9. Ugovora o kreditu, ugovoreno osiguranje kredita odnosno svih potraživanja i prava koji su banci već nastali na osnovu odobrenog kredita, tako što se Korisnik kredita obvezuje pribaviti slijedeće instrumente osiguranja:

- 5 (pet) bianco zadužnica od strane ovlaštene osobe Korisnika kredita s potpisom ovjerenim od strane javnog bilježnika sukladno članku 183a Ovršnog zakona;

- 1(jednu) običnu zadužnicu potpisanu od strane jamca Z. Š. s potpisom ovjerenim od strane javnog bilježnika sukladno članku 183. Ovršnog zakona;

- 2(dvije) osobne bianco mjenice s klauzulom "bez protesta" uz Sporazum i izjavu na temelju mjenice, potpisanu od strane jamca Z. Š.,

- 2 (dvije) bianco mjenice Korisnika kredita sa klauzulom "bez protesta" uz Sporazum i izjavu o obvezi na temelju mjenice, sve izdano i potpisano od ovlaštene osobe,

u vezi kojih sredstava osiguranja su prema članku 9. stavku 2. Ugovora o kreditu, korisnik kredita i jamac /ovdje tuženik/ suglasni da banka ima pravo prenijeti instrumente osiguranja potraživanja iz tog Ugovora na treću osobu /dakle, tuženik kao dužnik i tužitelj kao vjerovnik, nisu ugovorili da vjerovnik neće moći prenijeti tražbinu bez dužnikova pristanka u kakvoj situaciji ugovor o ustupanju ne bi imao pravni učinak prema članku 436. stavku 2. Zakona o obveznim odnosima, Narodne novine, broj 53/1991., 73/1991., 111/1993., 3/1994., 7/1996., 91/1996., 112/1999., i 88/2001., istovjetnog sadržaja je o odredba članka 80. stavka 2. ZOO/05/;

- da je tužitelj dopisom od 25. travnja 2008., naslovljenom korisniku kredita /list 29 spisa/, raskinuo predmetni Ugovor o kreditu zbog neplaćanja obveza i pozvao je korisnika kredita da plati ukupni preostali dug u iznosu od 1.348.808,11 kn, prema priloženom Izvodu iz poslovnih knjiga;

- da je, nakon što dostava pismena o raskidu ugovora putem pošte nije uspješno obavljena korisniku kredita i tuženiku kao jamcu /prema povratnicama list 31 spisa/, Javni bilježnik I. L. u Potvrdi o priopćenju od 19. svibnja 2008. /list 32 spisa/, potvrdila da je 16. svibnja 2008., u 15,30 sati došla na adresu Z., …, gdje nikoga nije bilo zbog čega je ostavila obavijest da će ponovno dostavu pokušati 19. svibnja 2008., u 18,30 sati te da je pri ponovnom dolasku u tom vremenu zatekla Z. Š. /tuženika/ koji je preuzeo pismeno i to potvrdio svojim potpisom na zapisniku;

- da je na prijedlog ovrhovoditelja H. A.-A. B. d.d. Z., protiv ovršenika Z. Š. doneseno javnobilježničko rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv- 795/2008 od 3. lipnja 2008., radi namirenja tražbine u iznosu 1.361.200,21 kn sa zateznom kamatom od 20. svibnja 2008., do isplate te su tim rješenjem određeni troškovi ovršnog postupka u iznosu od 6.235,40 kn;

- da je rješenjem suda poslovni broj Ovrvmj-86/2008-2 od 15. prosinca 2008., po prigovoru ovršenika ukinuto navedeno rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinute su sve provedene radnje te je odlučeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga;

- da su tijekom predmetne parnice tužitelj kao cedent i H. A. d.o.o. Z., kao cesionar, 13. lipnja 2014. zaključili Sporazum o prijenosu sredstava osiguranja /list 269-273 spisa/, kojim su suglasno utvrdili:

da su dana 6. lipnja 2014., sklopili Ugovor o ustupu tražbina /kojeg nema u spisu/, temeljem kojeg je cedent ustupio cesionaru tražbine zajedno s odgovarajućim sredstvima osiguranja, a predmetom tog Sporazuma da je reguliranje međusobnih odnosa s obzirom na provedeni ustup tražbina iz članka 2. Sporazuma /nenamireno novčano potraživanje cedenta prema dužniku K. i i. s. d.o.o. u stečaju Z., …, u daljnjem tekstu: cesus/, te prijenos odgovarajućih sredstava osiguranja,

da je cedent /tužitelj/ u vrijeme sklapanja Ugovora o ustupu imao nenamirena novčana potraživanja prema dužniku K. i i. s. d.o.o. u stečaju, Z. /u daljnjem tekstu: cesus/, temeljem predmetnog Ugovora o kreditu, radi osiguranja koje tražbine da su dana sredstva osiguranja navedena u Ugovoru o kredit,

da je stupanjem na snagu Ugovora o ustupu, cesionar postao isključivi nositelj tražbine i svih sporednih prava,

da su na cesionara prešla sva sredstva osiguranja predmetne tražbine, bez obzira jesu li ona izričito navedena u Ugovoru o ustupu ili u tom Sporazumu,

da će cedent /tužitelj/ u roku od 15 dana po stupanju na snagu Sporazuma predati cesionaru /H. A. d.o.o. Z./, sve isprave koje se odnose na tražbinu, na sredstva osiguranja i na postupke koji su u tijeku u vezi s tražbinom i /ili u vezi sa sredstvima osiguranja a koje isprave se nalaze kod cedenta ili koje je cedent povjerio trećim osobama na čuvanje,

da je cesionar postao nositelj svih založnih prava i prava fiducijarnog vlasništva opisanih u članku 2., a sve sukladno članku 297. stavku 2. i članku 319. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima,

- da su H. A. d.o.o. Z., sada kao cedent i B. K. d.o.o. Z., kao cesionar, sklopili 17. prosinca 2014., Ugovor o ustupu tražbine /list 275-278 spisa/, predmetom kojeg je uređenje međusobnih odnosa između Ugovornih strana, s obzirom na ustup tražbina u odnosu na dužnika /cesusa/, koje je cedent također stekao ustupom, u kojem

Ugovoru ugovorne strane suglasno utvrđuju:

da cedent ima nenamirene novčane tražbine prema dužniku-cesusu K. i. s. d.o.o. u stečaju, temeljem predmetnog Ugovora o kreditu i presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-3843/2009 od 29. rujna 2011., sa stanjem ukupnog duga u iznosu od 2.451.787,42 kn na dan 18. rujna 2014., prema Izvodu iz poslovnih knjiga cedenta /list 279 spisa/, koji da je sastavni dio tog Ugovora,

da se tim Ugovorom prenose, temeljem članka 80. ZOO/05, sve tražbine utvrđene s osnova isprava navedenih u članku 2. stavku 1. Ugovora, na Cesionara s danom 18. rujna 2014., koji ustup neopozivo i bezuvjetno prihvaća i postaje isključivi vlasnik i nositelj kako svih tražbina i svih s njima povezanih prava i prava po osnovi svih sredstava osiguranja sukladno članku 81. ZOO/05,

da će u slučaju potrebe radi što uspješnijeg namirenja tražbine ili vođenja sudskih postupaka, a na zahtjev jedne od Ugovornih strana dati sva potrebna očitovanja, odnosno pristupiti sklapanju aneksa tom Ugovoru /Završne odredbe, članak 7. točka 3. Ugovora o ustupu/,

- da je B. K. d.o.o. podneskom od 11. travnja 2018. /list 266-268 spisa/, obavijestio sud da je predmetna tražbina prenijeta novim vjerovnicima i to prvo H. A. d.o.o. koji je istu prenio njemu pa da ima pravni interes da tužitelj uspije u ovom sporu te izjavljuje da kao umješač na strani tužitelja stupa u ovu parnicu sukladno članku 206. stavku 3. ZPP;

- da je i tužitelj podneskom od 9. studenog 2018. (list 285 i 286 spisa), obavijestio sud o prijenosu predmetne tražbine novim vjerovnicima te je predložio da sud dopusti /subjektivnu/ preinaku tužbe tako da umjesto tužitelja stupi u parnicu novi tužitelj B. K. d.o.o. (članak 192. stavak 3. ZPP), a za slučaj da sud ne dopusti subjektivnu preinaku tužbe tada je predložio objektivnu preinaku tužbe tako da usklađuje tužbeni zahtjev sa novonastalom materijalno pravnom situacijom kojim se tuženiku nalaže da umjesto tužitelju namiri B. K. d.o.o. novčanu tražbinu u iznosu od 1.361.290,21 kn sa zateznim kamatama od 20. svibnja 2008. do isplate te kojim se tuženiku nalaže nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka /kako je to predložio i umješač u podnesku od 11. travnja 2018. /list 266-268 spisa/;

- da se je tuženik podneskom / list 287 i 288 spisa/ usprotivio miješanju B. K. d.o.o. na strani tužitelja;

- da se je tuženik podneskom od 3. prosinca 2018. /list 297 spisa/, usprotivio subjektivnoj i objektivnoj preinaci tužbe;

- da na ročište za glavnu raspravu 15. ožujka 2021., nije pristupio uredno pozvani tužitelj već su pristupili umješač na strani tužitelja i tuženik koji se nije htio upustiti u raspravljanje predlažući da se donese rješenje o povlačenju tužbe osnovom članka 295. stavka 2. ZPP, čemu se je usprotivio umješač na strani tužitelja.

7. Pobijanim rješenjem u točki II. izreke dopuštena je preinaka tužbenog zahtjeva kako je naznačeno u podnesku tužitelja od 12. studenog 2016., uz obrazloženje da je tim podneskom usklađen tužbeni zahtjev sa novonastalom materijalno-pravnom situacijom a da je viši sud u odluci Gž-2093/2019 stava da se ne radi o preinaci tužbe jer nema promjene istovjetnosti zahtjeva, zahtjev nije povećan a niti nije istaknut drugi zahtjev uz postojeći /članak 191. stavak 1. ZPP/. Međutim takvi navodi obrazloženja /da se ne radi o preinaci/ su proturječni navedenom dijelu izreke rješenja /kojim se dopušta preinaka/, pa postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, zbog koje se osnovano žali tuženik. 8. Nadalje, sud je trebao a nije ocijenio je li u dogovoru tužitelja sa A. d.o.o. i u dogovoru A. d.o.o. sa B. K. d.o.o., zadržano pravo tužitelja da nastavi odnosno vodi postupak i ostvari tražbinu koju je utužio i to neovisno što je tražbinu ustupio, od kakvog utvrđenja zavisi odluka o predmetu spora /rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj Rev-x 560/2018-2 od 6. listopada 2020./, i time je li tužitelj ovlašten nastaviti parnicu i zahtijevati da se tražbina ispuni njemu ili je ovlašten nastaviti parnicu prema članku 195. stavku 1. ZPP, tako da svoje procesnopravno ponašanje uskladi s novonastalom materijalnopravnom situacijom.

9. Naime, cesijom tražbine i sredstava osiguranja tražbine tužitelj je prestao biti tuženikov vjerovnik, kao i A. d.o.o. Zagreb koji je cedirao istu tražbinu i sredstva osiguranja u korist B. K. d.o.o., pa ne može više uspjeti s tužbenim zahtjevom da tuženik tu tražbinu njemu ispuni već upravo zbog toga mora promijeniti tužbeni zahtjev /tako VSRH, II Rev 117/2003-2 od 16. veljače 2003./, osim ako iz pravnih poslova proizlazi da je zadržao voditi parnicu i ostvariti tražbinu a to znači da je zadržao ovlaštenje tužbenim zahtjevom zahtijevati u parnici da se tražbina ispuni njemu. Ako takovog dogovora nema, tužitelj prijenosom tražbine tijekom parnice gubi aktivnu materijalnopravnu legitimaciju. Naime, postupovno pravilo o dovršetku parnice između istih stranaka ne odnosi na - ovdje obveznopravne učinke pravnog posla na temelju kojeg je došlo do otuđenja (prijenosa prava vlasništva ili prava), osim ako iz pravnog posla između tužitelja i druge osobe ne proizlazi što drugo a je li proizilazi što drugo u konkretnom slučaju propušteno je ocijeniti, sve to prema zaključku broj 3. sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 14. rujna 2020., na koji se poziva tuženik.

10. Tek nakon ocjene navedenog sud prvog stupnja moći će zaključiti ima li umješač na strani tužitelja položaj jedinstvenog suparničara u smislu stavka 1. članka 201. ZPP, prema kojem, ako se prema zakonu ili zbog prirode pravnog odnosa spor može riješiti samo na jednak način prema svim suparničarima (jedinstveni suparničari), smatraju se oni kao jedna parnična stranka, tako da se u slučaju ako pojedini suparničari propuste koju parničnu radnju učinak pravnih radnji što su ih poduzeli drugi suparničari proteže i na one koji te radnje nisu poduzeli. Iz spisa je razvidno da na ročište održano 15. ožujka 2021. nije pristupio tužitelj zbog čega je tuženik predložio donijeti rješenje o povlačenju tužbe pozivom na članak 295. stavak 2. ZPP, čemu se je umješač na strani tužitelja usprotivio. Uspješnost tog protivljenja ovisi o tome je li umješač na strani tužitelja ima položaj jedinstvenog suparničara zbog čega bi se parnična radnja koju je on poduzeo protezala i na tužitelja koji tu radnju nije poduzeo i kojoj se tužitelj nije protivio. Izjavu o stupanju u parnicu umješač je dao još podneskom od 9. travnja 2018. sukladno članku 206. stavku 3. ZPP te je u istoj faktično sudjelovao podnescima i konačno time što je kao umješač na strani tužitelja pozvan i pristupio na ročište održano 15. ožujka 2021.

11. Iz navedenih razloga, rješavajući o žalbi, drugostupanjski sud je osnovom članka 380. točke 3. ZPP, odlučio kao u točki II. izreke drugostupanjskog rješenja.

12. S obzirom na djelomičnu osnovanost žalbe, o zahtjevu tuženika za naknadom troškova žalbe ostavljeno je odlučiti u konačnoj odluci /članak 166. stavak 4. ZPP, u vezi članka 381. ZPP, točka III. izreke drugostupanjskog rješenja/.

U Zagrebu 14. veljače 2022.

Sutkinja:

Lidija Jelavić, v.r.