REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Zadru

Borelli 9, 23 000 Zadar

Poslovni broj: 2 K-120/16-35

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sutkinji toga suda Danijeli Zubčić kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Lucije Prtenjače kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika S. Š. zbog učina kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. u vezi sa st. 2. Kaznenog zakona ( „Narodne novine“ br.125/11, 144/12, 56/15 i 61/15– u daljnjem tekstu KZ/11) povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Zadru (u daljnjem tekstu ODO Zadar), poslovni broj K-DO-… od 10. veljače 2016., nakon javne rasprave održane i zaključene dana 10. veljače 2022. u nazočnosti savjetnika ODO Zadar Jure Jurjevića, zamjenika punomoćnika oštećenika T. P., odvjetničkog vježbenika u odvjetničkom uredu I. B., odvjetnika u Z., oštećenika osobno, branitelja okrivljenika A. B., odvjetnika u B. i okrivljenika osobno te objave 11. veljače 2022.,

p r e s u d i o  j e

I.Okrivljenik S. Š., sin I. i B.rođene R., rođen ... u Z., s prebivalištem u B., državljanin Republike Hrvatske, OIB:…, elektroničar, zaposlen u TD D. d.o.o., neoženjen, bez djece, neosuđivan,

k r i v  j e

što je dana 6. srpnja 2015., oko 07,30 sati, u Biogradu na Moru, u bolnici, revoltiran činjenicom da je oštećenik M. S. toga jutra njegovoj majci B. Š. koja je u navedenoj bolnici zaposlena na radnom mjestu medicinske sestre, kao njen nadređeni na radnom mjestu pomoćnika ravnatelja za sestrinstvo, rekao da ove godine zbog obima posla neće moći koristiti godišnji odmor preko ljeta, s ciljem da uplaši oštećenika, prišao mu dok je ulazio u svoj ured i povišenim tonom glasa mu rekao: "Ako još jednom u životu spomeneš ime B. Š. žigericu ću ti izvaditi!", koje riječi su kod oštećenog M. S. izazvale strah da bi izrečeno mogao i ostvariti,

dakle, drugome ozbiljno prijetio da će ga teško tjelesno ozlijediti, a kazneno djelo je počinjeno prema odgovornoj osobi u vezi s njezinim radom,

čime je počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom, opisano i kažnjivo po čl. 139. st. 3. u vezi sa st. 2. KZ/11

pa se temeljem odredbe čl. 139. st. 3. KZ/11 oktrivljenik

o s u đ u j e  n a

KAZNA ZATVORA u trajanju od 6 (šest) mjeseci

II.

Temeljem čl. 56. KZ/11, okrivljeniku se

i z r i č e

UVJETNA OSUDA

tako da se izrečena kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci mjeseci neće izvršiti ako okrivljenik u roku kušnje od 2 (dvije) godine ne počini kakvo novo kazneno djelo.

III. Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08 okrivljenik je dužan podmiriti troškove provedenog kaznenog postupka na ime paušalnih troškova u iznosu od 500,00 kuna (petsto) koji iznos je dužan uplatiti u korist državnog proračuna u roku od petnaest dana od pravomoćnosti ove presude. O troškovima punomoćnika oštećenika naknadno će se donijeti posebno rješenje.

Obrazloženje

1. ODO Zadar podiglo je pod brojem K-DO-… dana 15. veljače 2021. optužnicu protiv okrivljenika S. Š. zbog učina kaznenog djela prijetnje odgovornoj osobi u vezi s njezinim radom iz čl. 139. st. 3. u vezi sa st. 2. KZ/11.

2. Iznoseći svoj stav o osnovanosti optužbe okrivljenik je naveo da se ne smatra krivim.

3. Okrivljenik je u obrani u prethodnom postupku naveo da sve što stoji u optužnici da je oštećenik rekao njegovoj majci da to nije tako, da je tu bilo toga puno više. Bilo je tu i vrijeđanja na nacionalnoj osnovi, ali to je bilo prije, a on se naslušao svakakvih negativnih stvari o oštećeniku. Tog je dana majka došla uplakana kući, a zadnji put ju je vidio uplakanu kad je pokopala svoju unučicu. Pitao ju je što se dogodilo i ona mu je rekla da je taj gospodin vikao na nju na trgu ispred bolnice pred 20 medicinskih sestara. On je tu vikao kako ona prodaje neki sir i svašta i ona se posramila, otišla je kući plačući. On je otišao kod njega i rekao mu da ako još jednom vidi majku da plače da će onda drugačije. On njemu nije spominjao nikakve fizičke obračune, to što je on rekao može biti i na sudu i svakako. On da se htio s njim fizički obračunati, onda bi odmah to i učinio. To je bila samoobrana. On se kao njezin sin osjeća odgovornim za taj postupak. On će tu snositi kaznu ako treba, to nije problem, ali će uvijek stati u obranu svojih roditelja, svoje cure i prijatelja i svih za koje misli da su u pravu. On se davno fizički nije obračunao ni sa kim, ali u tom trenu kad je vidio majku uplakanu, nije mogao izdržati i morao je otići tamo gospodinu objasniti mu, nikakve ni prijetnje niti išta slično. On je taj dan otišao kod njega lijepo mu objasniti da ne uzima njegovu majku u usta u negativnom kontekstu i dere se tamo po trgu. To se sve može odraditi u kancelariji i tu ne bi nitko ništa mogao reći. Nije izrekao riječi prijetnje nego mu je rekao samo da će drugi put drugačije, što znači da on njega može tužiti na sudu za mobing ili bilo što. On je to sve u dvije, tri rečenice, rekao mu je da ako još jedan put tako nešto bude, da će onda drugačije jer ne želi da se njegovoj majci to događa. Majka mu je svašta prošla i da sada plače u ovim godinama, to njemu ne treba. On je došao u bolnicu i sreo je oštećenika u hodniku i došlo je do kratke komunikacije. Oštećenik mu je rekao da će zvati policiju, a on je samo došao popričati s njim. On da ga je htio udariti, on bi ga sačekao negdje, kao što su to neki drugi radili. To je sveukupno trajalo niti minutu, on je došao, to mu rekao i otišao. On je to učinio samo da oštećenik vidi da ta gospođa nije sama, da ima muža i dva sina i da se prema njoj ne može tako ponašati i maltretirati ju. Ne zna tko je u krugu bolnice čuo to što je oštećenik rekao njegovoj majci, to bi trebalo nju pitati.

3.1. Na raspravi 10. veljače 2022. naveo je da ostaje pri ranijoj obrani i da je to tako bilo. Na pitanja zastupnika optužbe naveo je da je 40 godina dolazio tu, u bolnicu kod majke, koja tamo radi već 40 godina. Zna i bolnicu i djelatnike. Nije točno znao gdje je kancelarija od oštećenika, došao je s te strane i išao je naći njega pa ga je vidio spontano. Da je i ranije čuo negativne komentare o oštećeniku od djelatnica, ali ne od svoje majke. Majku je ujutro u 07,30 sati vidio uplakanu i tri puta je pitao što je. Ne bi reagirao vezano uz njen godišnji odmor da je oštećenik razgovarao s njom u kancelariji. Njega ne zanima taj godišnji nego to što je on vikao na nju u dvorištu, koda ona nema nikoga, kao da je beskućnica. Kada je vidio oštećenika rekao mu je, i to sa tri metra, možda je u afektu malo i viknuo, dakle, upozorio ga je da ona ima nekoga tko stoji iza nje i da ne viče na nju po dvorištu, a na upit što je oštećenik njemu odgovorio, naveo je da je uzeo telefon da će zvati policiju. Okrivljenik je onda otišao. Nije ga poslala majka. Samo je to rekao i otišao. Kada se ovo odvilo bio je u hodniku, a oštećenik u kancelariji, s time da su njegova vrata bila otvorena. Taj razgovor je trajao niti minutu. Nije ulazio u kancelariju nego je to sve rekao s vrata. Nije ni vidio koga je potom na telefon nazvao oštećenik jer je otišao u trenutku kada je oštećenik digao slušalicu jer je rekao što je mislio reći pa je otišao. Putem do tamo i od tamo nije nikoga vidio. Na pitanja punomoćnika oštećenika naveo je da je on odmah kada mu je majka rekla tamo otišao, da je to sve bilo u par minuta. Kuća mu je 150 m od bolnice, a da je ušao na sporedni put i tim putem se i vratio. Nije ušao na glavni ulaz jer mu je sporedni ulaz bliži kući, da a glavni ulaz mu je okolo. Stajao je metar od ulaznih vrata u kancelariju.

4. U dokaznom postupku sud je saslušao oštećenika M. S., svjedokinju B. Š. i M. M. te svjedoka Š. Č., a pročitao je materijalnu dokumentaciju u spisu i to zahtjev za pokretanje kaznenog postupka od strane oštećenika (l.s. 7-8), podnesak bolnice (l.s. 18), podnesak oštećenika (l.s. 22), potvrdu o visini dohotka za okrivljenika (l.s. 67-71) i izvadak iz kaznene evidencije za okrivljenika (l.s. 78).Sud je odbio dokazni prijedlog saslušanja svjedoka M. Š. koji je tempore criminis radio kao zaštitar jer isti nije dostupan sudu, živi u Njemačkoj na nepoznatoj adresi, prema podacima PU zadarske, a i bez njegovog iskaza sud može donijeti meritornu odluku u predmetnoj stvari.

5. Ispitan u ODO Zadar dana 7. listopada 2015., oštećenik M. S. naveo je da je zaposlen u bolnici na radnom mjestu pomoćnika ravnatelja za sestrinstvo. Toga dana, 6. srpnja 2015., oko 07,30 sati, nalazi se pred vratima svog ureda na drugom katu kada je primijetio njemu, do tada, nepoznatog muškarca, starosti oko 40 godina, kako dolazi sporednim stepenicama kojima se inače služi osoblje. Nije na njega obraćao pažnju sve do trenutka kada mu je prišao i unio mu se u lice govoreći: "Sačekaj malo gospodine, ako još jednom u životu spomeneš ime B. Š. žigericu ću ti izvaditi.". Pitao ga je tko je on i zašto mu to govori, na što mu je on odgovorio da će znat dobro tko je on, da ona ima svoje sinove i da će mu oni pokazati. Rekao mu je da pričeka dolazak zaštitara, a on je za to vrijeme nestao. Zaštitaru je trebalo nekih 10-ak minuta da dođe do njegovog ureda jer je on nedavno promijenio ured. Kada je došao zaštitar, pitao ga je da li da pozove policiju na što je oštećenik odgovorio da nije potrebno jer je ovaj muškarac već otišao pa nije vidio smisao pozivanja policije u tom trenutku. Međutim, kako je vrijeme prolazilo, njega je hvatala nelagoda zbog čega je nazvao zaposlenike u upravi Bolnice i oni su mu preporučili da o ovom događaju sastave službenu bilješku. Obratio se policiji tog popodneva jer je, došavši kući, i dalje osjećao strah od onoga što mu je taj muškarac izgovorio. Razmišljajući o tome tko bi to bio, shvatio je da je riječ o mlađem sinu zaposlenice bolnice B. Š. S. Š. jer njenog starijeg sina E. osobno poznaje. Za S. Š. mu je poznato da je riječ o konfliktnoj osobi koja je do sada već sudjelovala u fizičkim sukobima pa je njegov strah time bio još veći. Objasnio je zašto nije odmah pozvao policiju, naime, on je praktični vjernik i naučen je okrenuti drugi obraz kada ga netko napade pa je u ovoj slučaju vagao da li bi ovaj događaj prijavio policiji, a na kraju se na to odlučio jer je osjećao strah da S. nešto ne napravi njemu ili njegovoj djeci. Razlog zbog kojeg mu je S. prijetio je događaj od tog jutra kada je njegovoj majci B., koja je zaposlena na radnom mjestu medicinske sestre, kao njen nadređen rekao da ove godine neće moći koristiti godišnji odmor preko ljeta, na način kako je to do sada radila jer je red da i druge medicinske sestre iskoriste godišnji u to vrijeme, a ona je inače uvijek planirala korištenje godišnjeg odmora na način da ga samo ona koristi onda kada to njoj najviše odgovara zbog nekih njenih drugih obaveza koje nemaju veze s poslom. Pretpostavlja da je ona odmah ovo što joj je oštećenik rekao, rekla svom sinu S. je on odmah nakon toga došao njemu prijetiti. S. nije više vidio, a nije mu se obraćala niti B. Dok mu je S. prijetio, nije bilo nikog drugog u blizini tko bi mogao čuti što mu je rekao. Prijetnje je prenio M. M., kojoj je predao službenu bilješku o događaju, a ime zaštitara će dostaviti naknadno.

5.1. Na raspravi 15. ožujka 2021. oštećenik je naveo da je točno ovo što je prethodno naveo, da okrivljenik ne govori istinu jer da je on dobio instrukcije što će ovdje reći u sudskom postupku. Vidio ga je da je u hodniku razgovarao s pravosudnim djelatnikom što će on reći, a inače da mu je poznato da je okrivljenik sudjelovao u tuči u B., zbog čega je bio u bolnici u B., a njegova je majka to prijavila kao ozljede od pada tako da ne bi zvali policiju, što su dužni. Isto tako, da je utjecao preko obiteljskog prijatelja da oštećenik povuče optužbu ovdje u ovom predmetu, preko Š. Č. iz P. Njegova majka i oštećenik su razgovarali vezano za ovaj godišnji odmor bez tenzija i povišenih tonova, misli da je ovo sve bilo namješteno unaprijed jer je okrivljenik došao skalama za koje ne bi trebao niti znati da postoje, za osoblje, odmah nakon što je oštećenik razgovarao s njegovom majkom. Nije istina da okrivljenik njega ne poznaje, on je kao dijete dolazio sa svojom majkom, oštećenik njega ne bio prepoznao sada kada je odrastao. Odmah po događaju oštećenik je zvao zaštitara, koji je radio u nekoj firmi kao outsorceing firma, te je oštećenik dva dana prije toga promijenio svoj ured, iz zapadnog krila, gdje je inače uvijek bio, preselio se u kancelariju u istočnom krilu u kojoj na vratima nije bilo njegovog imena, tako da ga zaštitar nije mogao pronaći nego je došao tek za 10-ak minuta od događaja. Sad ne zna ime zaštitara, u ovih pet godina promijenili su više zaštitarskih firmi. Nedugo nakon ovog događaja, firma od gospodina više nije radila u bolnici u B., a gospodin je koliko je čuo otišao u inozemstvo. Zvao je zaštitara u trenutku kad je okrivljenik stajao na vratima pa je u tom trenutku, da se zaštiti, digao slušalicu i zvao zaštitara. Otišao je u upravu zgradu da obavijesti pravnicu M. M. Misli da je gospođa sada u mirovini. Njega je u tom momentu jako bilo strah okrivljenika, a i sada ga je strah. On nije poslije imao problema sa okrivljenikom, sve do danas, da su se sreli možda jedan ili dva puta onako u gradu u prolazu, međutim i dalje misli da je to postupanje okrivljenika bilo s predumišljajem jer je on znao gdje je njegova kancelarija, što mora da mu je rekla majka. On je 2015. bio pomoćnik ravnatelja za sestrinstvo i o tome postoji odluka. Pisana odluka o godišnjem odmoru za B. Š. ne postoji nego se događa situacija koja se događa svake godine, da gđa. B. ostavlja godišnji od prošle godine za sljedeću godinu tako da ona svaki put 30. lipnja uzima godišnji preko ljeta jer se bavi turizmom, jer oni imaju i kafić, na što se bune i ostale medicinske sestre jer bi se i one bavile turizmom, a odluke nema jer zapravo bolnica krši Zakon jer dopušta da se godišnji koristi nakon 30. lipnja što prema Zakonu ne bi smjela.

6. Svjedokinja B. Š., majka okrivljenika je iskazala da se predmeta situacija odigrala krajem šestog mjeseca, kada je ona radila popodne i noć te krenula doma preko dvorišta gdje su pacijenti sjedili na zidićima kada je iza nje preko dvorišta oštećenik govorio "nećeš ti ići na godišnji kad oćeš nego ćeš ići u desetom mjesecu kad bude kiša". Inače, nikad prije nije bilo problema jer se sa kolegicama oko tog godišnjeg odmora dogovori. Obzirom da je on to njoj govorio preko dvorišta i mahao rukom, došla je kući uplakala i rastresena jer to nije način. Radi 40 godina u bolnici bez ikakvih problema sa ikim. Njezin sin je bio u kupatilu što nije znala. Sa sinom da nije porazgovarala, on se pokupio i otišao. Nije mu rekla što je bilo. On je zamolio oštećenika da se to više ne dešava jer je u ovoj obitelji bilo dosta plača i nesreće. Oštećenik da se i prema drugim medicinskim sestrama ponašao slično, na način gdje te uhvati tu te i dribla. Prema njenom saznanju o godišnjim odmorima odlučuje glavna sestra odjela. Vjerojatno je dobila nekakav pisani dokument kada joj je godišnji, a na upit da li je ona te godine išla na godišnji na ljeto ili nakon ljeta, navela je da ne zna, ne može se sjetiti. Smatra da oštećenik nema ovlasti što se tiče godišnjeg odmora, a što se tiče sestara. Njezin je sin otišao u bolnicu jer se on nije mogao nositi s njezinim suzama i tugom, a s obzirom na neke stvari koje su prošli i gubitak unuka. Ona je pričala što je bilo svome suprugu i njezin sin je to čuo. Poslije joj je rekao da je otišao u bolnicu tražiti oštećenika i da ga je zamolio i da se nada da ju više neće maltretirati. Oštećenik i ona su do ovog događaja bili u dobrim odnosima, a poslije ovog događaja vidi da joj se on ne želi javiti. Oštećenik je bio na istoj funkciji i prije 2015., ne zna točno koliko.

7. Svjedokinja M. M. sjetila se da se odigrao incident 2015.g. kada je ona radila u općoj pravnoj i kadrovskoj službi, ali nije bila svjedokom istoga. Čula je da je okrivljenik napao oštećenika, ali ne zna kako. Oštećenik je bio pomoćnik ravnatelja za sestrinstvo što je ključna funkcija kada su u pitanju medicinske sestre.

8. Svjedok Š. Č. iskazao je da poznaje E. Š. koji mu je zet od stričevića. Otac od E. zamolio ga je da kaže M., jer su kumovi u obitelji, da dođe s njim popričati. Ne zna što je bilo između njih. Ima pola godine tome već, ne zna točno kad je to bilo. Nije o tome vodio računa dok nije dobio poziv. Rekao je M. da bi gospodin I. htio doći kod njega popričati. Nije spominjao nikakvu tužbu niti sudski postupak. Ne zna što je bilo među njima, M. me je rekao da to ne dolazi u obzir i to je to.

9. Okrivljeniku nije bilo sporno da je on nakon što mu je majka uplakana rekla da je okrivljenik na nju vikao vezano uz godišnji odmor na dvorištu, odmah krenuo do oštećenika da mu kaže da ne uzima njegovu majku u usta u negativnom kontekstu i dere se tamo po trgu. Jedino što iz optužnice okrivljenik osporava su riječi prijetnje za koje navodi da mu ih nije rekao, dok njegov branitelj problematizira i svojstvo oštećenika kao odgovorne osobe.

10.Analizom provedenih dokaza u ovome kaznenom postupku, dovođenjem istih u međusobnu vezu kao i u vezu sa obranom okrivljenika ovaj sud je utvrdio da je okrivljenik počinio kazneno djelo koje mu se optužnicom stavlja na teret. To prvenstveno proizlazi iz detaljnog i životnog iskaza oštećenika M. S. koji je tada prvi put u životu vidio okrivljenika te je kaznenu prijavu podnio protiv njemu do nepoznate osobe koju nije imao razloga lažno teretiti, radi čega se njegov iskaz ukazuje vjerodostojnim, a poglavito kada se dovede u vezu sa iskazom svjedokinje M. koja je čula o predmetnom incidentu kao i podneskom koji je dostavila bolnica l.s. 18. Osim toga niti okrivljenik ne spori da je istoga časa nakon što je vidio majku uplakanu i nakon što mu je rekla zašto plače odjurio kod oštećenika, te je životno i logično da je okrivljenik bio ljut i u afektu, a kod oštećenika je stigao za par minuta. Kad se uz sve to uzme u obzir da je okrivljenik imao razloga i motiva prijetiti oštećeniku tada je razvidno da je neutemeljena obrana okrivljenika da on nije oštećeniku prijetio. Obrana okrivljenika u dijelu u kojem navodi da on oštećeniku nije izgovorio inkriminirane riječi isključivo je usmjerena ka uklanjanju kaznene odgovornosti.

11.Prema zaključku ovoga suda riječi koje je okrivljenik inkriminirane prigode uputio oštećeniku "Ako još jednom u životu spomeneš ime B. Š. žigericu ću ti izvaditi!", po svom sadržaju i s obzirom na okolnosti pod kojima su izrečene predstavljaju ozbiljnu prijetnju teškim tjelesnim ozljeđivanjem podobnu da kod većine ljudi izazove strah ili uznemirenost. Okolnosti i kontekst u kojemu su izrečene je sukob i prethodni konflikt oštećenika i majke okrivljenika oko korištenja godišnjeg odmora. U takvim okolnostima okrivljenik je svakako bio svjestan i postupao je evidentno sa ciljem da kod oštećenika tempore criminis izazove učinak zastrašivanja motiviran ljutnjom što se on obraća njegovoj majci na neprimjeren način te je svakako htio predmetne prigode iskazati svoju agresiju i ljutnju prema oštećeniku kao i dati mu do znanja da njegova majka ima zaštitu i da pazi kako s njom razgovara.

12.Kako je u konkretnom slučaju zaštitni objekt kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. KZ/11, pravo svakog čovjeka da živi spokojno i neometano od drugih osoba, te na duševni mir i osjećaj sigurnosti, a kako je okrivljenik prijetnjom izrečenom oštećeniku povrijedio, odnosno, narušio to pravo postupajući upravo u takvom cilju, okrivljenik je ostvario sva obilježja kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 3. u vezi sa st. 2. KZ/11, odnosno, isti je drugome, i to oštećeniku kao odgovornoj osobi, ozbiljno prijetio teškim tjelesnim ozljeđivanjem da bi ga time ustrašio u čemu je i uspio jer je oštećenik po njegovim izgovorenim riječima obratio se policiji i prijavio predmetni događaj jer je bio u strahu. Ovdje se napominje i da je oštećenik odgovorna osoba u smislu čl. 139. st 3. KZ/11 jer je oštećenik nadređen majci okrivljenika, te je njezin sukob i nastao kao posljedica odluke oštećenika i njegovih prigovora vezanih uz ostvarivanje prava majke oštećenika na godišnji odmor ( prava iz radnih odnosa), a isto tako u tom smislu je postupao i okrivljenik znajući poziciju oštećenika, koji je nadređen njegovoj majci na poslu i koji odlučuje o određenom njezinom pravu iz radnih odnosa te je njemu u tom smislu i pristupio. Slijedom navedenog okrivljenika je trebalo proglasiti krivim za kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 3. u vezi sa st. 2. KZ/11 i osuditi po Zakonu

13.Prilikom izbora vrste i mjere kazne okrivljeniku sud je polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja, ocijenio sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža (olakotne i otegotne okolnosti), a osobito jačinu ugrožavanja ili povrede zaštićenog dobra, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, stupanj povrede počiniteljevih dužnosti, način počinjenja i skrivljene učinke kaznenog djela, prijašnji počiniteljev život, njegove osobne i imovinske prilike te njegovo ponašanje nakon počinjenog kaznenog djela, odnos prema žrtvi i trud da naknadi štetu.

14.Prema izvatku iz kaznene evidencije Ministarstva okrivljenik je neosuđivan. 15.Prilikom individualizacije i odmjeravanja kazne sud je okrivljeniku kao olakotnu okolnost cijenio prethodnu neosuđivanost te činjenicu da je otac jednog maloljetnog djeteta dok mu posebnih otegotnih okolnosti nije našao pa mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci uz rok kušnje od dvije godine kako je to i predložilo ODO Zadar budući je ovaj sud stava kako će izrečena kazna ostvariti svrhu kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11.

16.Kako je okrivljenik proglašen krivim temeljem čl. 148. st. 1. ZKP-a naloženo mu je podmiriti troškove provedenog kaznenog postupka koji se odnose na paušalni trošak u iznosu od 500,00 kuna, a obzirom da punomoćnik oštećenika nije popisao trošak o istim troškovima sud će donijeti odluku naknadnim rješenjem. Paušalna svota utvrđena je u okviru svota određenih Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove kaznenog postupka ( Narodne novine br. 145/11) s obzirom na složenost i trajanje izvida i kaznenog postupka.

Zadar, 11. veljače 2022.

Sutkinja

Danijela Zubčić, v.r.

PRAVNA POUKA:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu, pisano u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivne stranke.

DNA:

1. ODO Zadar, na broj K-DO-…,

2. Okrivljenik S. Š.,

3. Punomoćnik oštećenika mr. sc. I. B., odvjetnik u Z.,

4. Branitelj okrivljenika A. B., odvjetnik u B.,

5. U spis.