Republika Hrvatska

Općinski sud u Virovitici

Virovitica, Tomaša Masaryka 8

Poslovni broj: 14 Povrv-19/2021-30

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Virovitici po sucu Željki Jurić, temeljem prijedloga više sudske savjetnice Ljubice Kovač Katalinić, u parničnom predmetu tužitelja M. d.o.o., B., OIB; …, zastupanog po punomoćnicima iz Z.o.u. J.P. i D.B., odvjetnicima u B., protiv tuženog D.B., P., OIB: …, zastupanog po punomoćnicima iz O.d. V. & R. & C.C., odvjetnicima u V., radi isplate, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave 11. siječnja 2022. u prisutnosti punomoćnika stranaka, 11. veljače 2022. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi javne bilježnice S.N. iz S. poslovni broj Ovrv-10/2021 od 19. siječnja 2021. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku D.B. iz P., OIB: …, da isplati tužitelju M. d.o.o., B., OIB; …, iznos od 21.104,78 kuna (dvadeset jednu tisuću stotinu četiri kune i sedamdeset osam lipa) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, tekućom od 30. travnja 2019. do isplate, u roku od 8 dana.

II. Ukida se platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi javne bilježnice S.N. iz S. poslovni broj Ovrv-10/2021 od 19. siječnja 2021. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku D.B. iz P., OIB: …, da isplati tužitelju M. d.o.o., B., OIB; …, iznos od 2.026,31 kunu na ime nastalog troška ovršnog postupka, zajedno sa zateznim kamatama koje po navedenoj stopi teku od dana dostave Rješenja o ovrsi.

III. Odbija se kao neosnovan protutužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tužitelju protutuženiku M. d.o.o., B., OIB; …, da tuženiku protutužitelju D.B. iz P., OIB: …, kao vlasniku OPG-a plati iznos od 31.512,55 kuna, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, počev od 30. rujna 2019. do isplate."

IV. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju trošak ovog jedinstvenog postupka u iznosu od 7.824,80 kuna, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Rješenjem o ovrsi javne bilježnice S.N. iz S. poslovni broj Ovrv-10/2021 od 19. siječnja 2021. određena je radi namirenja tužiteljevog potraživanja ovrha općenito na imovini tuženika D.B.

2. Protiv navedenog rješenja imenovani je pravovremeno podnio prigovor (str. 14-15). U prigovoru navodi da nema osnove po kojoj bi ovrhovoditelj bio ovlašten izdati ovršeniku račun na temelju kojega je određeno pobijano rješenje o ovrsi te da potraživanje predmetnog novčanog iznosa od strane ovrhovoditelja nije osnovano niti je vidljiv temelj za izdavanje predmetnog računa.

3. Podneskom od 19. srpnja 2021. tuženik je postavio protutužbeni zahtjev zatraživši da sud naloži tužitelju da mu na ime naknade štete isplati iznos od 31.512,55 kuna i to zbog toga što je s tužiteljem imao dogovor da će tužitelj tuženiku nabaviti i isporučiti sjeme za sadnju industrijske konoplje, a potom otkupiti svu proizvedenu konoplju od tuženika po cijeni od 2,50 Eura po kilogramu, pri čemu će se izvršiti prijeboj tražbine koju tužitelj ima prema tuženiku zbog isporučenog sjemena sa tražbinom tuženika po osnovi isporučene konoplje. Kako tužitelj nije otkupio konoplju, tuženik je bio prisiljen prodati istu tvrtci C. d.o.o. za iznos od 7,50 kuna po kilogramu, pa je time pretrpio štetu u ukupnom iznosu od 31.512,55 kuna koju potražuje protutužbenim zahtjevom od tužitelja.

4. Pravomoćnim Rješenjem ovog suda posl. broj 14 Povrv-19/2021-4 od 10. svibnja 2021. stavljeno je izvan snage Rješenje o ovrsi posl. br. Ovrv-10/2021 od 19. siječnja 2021. u dijelu u kojem je određena ovrha, te su ukinute sve radnje provedene tijekom postupka.

5. Postupak je nastavljen kao po prigovoru protiv platnog naloga.

6. Između stranaka nije sporno da je tužitelj isporučio tuženiku sjeme za sadnju industrijske konoplje te da se potraživanje u ovom postupku odnosi upravo na kupovninu za sjeme.

7. Sporno je da li je između stranaka postojao dogovor o proizvodnji industrijske konoplje temeljem kojeg se imalo izvršiti prebijanje tražbine koju tužitelj ima prema tuženiku zbog isporučenog sjemena sa tražbinom tuženika po osnovi isporučene konoplje.

8. Radi utvrđenja spornih činjenica sud je tijekom postupka izveo slijedeće dokaze: izvršen je uvid u račun 12/P1/1 (str. 10), podatke MUP-a o adresi prebivališta, boravišta ili drugom prijavljenom mjestu za tuženika (str. 13), pročitan je prigovor tuženika (str. 14-15), izvršen je uvid u račun – otpremnica broj 1-1-1 (str. 40), dopis Porezne uprave klasa: 410-01/21-01/44, urbroj: 513-07-10-01-21-2 od 6. listopada 2021. (str. 51), odgovor Agencije za plaćanje u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju klasa: 320-01/21-01/8683, urbroj: 343-21-17/01-21-2 od 6. listopada 2021. (str. 52), te u ostalu dokumentaciju koja je priložena spisu, ispitani su svjedoci A.M. (str. 75), I.K. (str. 76), D.B. (str. 76), M.K. (str. 85), saslušan je tuženik (str. 78) i zakonski zastupnik tužitelja (str. 77-78).

9. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19., dalje u tekstu: ZPP) sud nalazi tužbeni zahtjev tužitelja osnovanim, a protutužbeni zahtjev tuženika neosnovanim.

10. Na temelju izvedenih dokaza utvrđenu se sljedeće činjenice:

- da je javna bilježnica S.N. iz S., izdala Rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-10/2021 od 19. siječnja 2021., kojim je naloženo tuženiku da isplati tužitelju iznos od 21.104,78 kuna zajedno sa zateznim kamatama i troškovima postupka,

- da je Rješenje o ovrsi izdano na temelju vjerodostojne isprave – računa broj 12/P1/1 od 29. travnja 2019., za sjeme konoplje "Futura 75" u količini od 360 kg po cijeni od 51,88 kn/kg, što ukupno iznosi 21.104,78 kn,

- da je tuženik potvrdio da je od tužitelja primio 360 kilograma sjemena konoplje "Futura 75" (str. 78) te da potraživanje tužitelja za sjeme konoplje nije podmireno,

- da je tuženik D.B. u 2019. i 2020. godini bio upisan u Evidenciju proizvođača industrijske konoplje (str. 52),

- da je tuženik račun koji je utužen u ovom postupku dostavio 18. lipnja 2019. godine Agenciji za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju (str. 52),

- da tuženik, prije kupnje sjemena konoplje, nije osobno pregovarao niti kontaktirao s zakonskim zastupnikom tužitelja M.J.,

- da je OPG D.B. izdao 18. siječnja 2021. račun – otpremnicu broj 1-1-1 tvrtci C. d.o.o. za industrijsku konoplju u količini od 3.334 kilograma po cijeni od 7,50 kuna po kilogramu, što ukupno iznosi 31.250,00 kuna (str. 40).

11. Dakle, iz činjenica utvrđenih tijekom dokaznog postupka i rezultata cjelokupnog raspravljanja slijedi da nije sporno da je tužitelj predao sjeme konoplje tuženiku i da iznos kupovnine za sjeme nije plaćen.

12. Sporno je da li je postojao dogovor o proizvodnji i otkupu industrijske konoplje prema kojem je potraživanje tužitelja za sjeme trebalo biti kompenzirano s potraživanjem tuženika po osnovi proizvedene industrijske konoplje.

13. Na okolnost postojanja ugovora o proizvodnji i otkupu industrijske konoplje, sud je izveo personalne dokaze saslušanjem zakonskog zastupnika tužitelja i tuženika, te svjedoka A.M., I. i M.K. te D.B.[2] . Pri tom, svjedoci A.M., I. i M.K. o samom poslovnom odnosu između tužitelja i tuženika nemaju saznanja, ili samo posredna saznanja – po pričanju samog tuženika, te su u svojim iskazima uglavnom govorili o vlastitim poslovnim odnosima s tužiteljem, što nije predmet ovog postupka.

14. S druge strane, iskazi zakonskog zastupnika tužitelja te tuženika i njegovog nećaka D.B.[2] o postojanju ugovora o proizvodnji i otkupu industrijske konoplje te o osobama koje su vršile pregovore, međusobno proturječe. Naime, tuženik i njegov nećak D.B.[2] navode da je postojao takav dogovor, s time da sam tuženik nije osobno pregovarao sa zakonskim zastupnikom tužitelja već su to činili D.B.[2] i B.B., dok je zakonski zastupnik tužitelja tvrdio da nikakvog ugovora o proizvodnji industrijske konoplje nije bilo te da se razgovaralo samo na razini nekakvih mogućnosti. Pri tom je zakonski zastupnik tužitelja tvrdio da je s njim pregovarao samo B.B., a ne i D.B.[2] , dok tuženika ni ne poznaje (što donekle proizlazi i iz iskaza tuženika koji je naveo da nikakvog osobnog kontakta sa gospodinom J. nije imao niti ga je ikada zvao da proizvedenu konoplju otkupi).

15. U odnosu na spornu činjenicu vršenja pregovora, obzirom na oprečne iskaze stranaka, jer je zakonski zastupnik tužitelja tvrdio da je pregovarao samo s B.B., a ne i D.B.[2] , dok je svjedok D.B. tvrdio da je i on pregovarao zajedno sa svojim ocem, sud ocjenjuje nevjerodostojnim iskaz svjedoka D.B.[2] u predmetnom dijelu, obzirom da isti, upitan za konkretne okolnosti dogovorene cijene i količine sjemena, navodi da se ne može određeno izjasniti jer je njegov otac taj koji je pregovarao o istoj. Sud nalazi da bi se svjedok D.B.[2] da je doista vršio pregovore sa zakonskim zastupnikom tužitelja trebao moći izjasniti o cijeni i količini sjemena koju je dogovorio, jer se radi o bitnim elementima dogovora. Osim toga, njegov iskaz u dijelu koji se tiče pregovora sa zakonskim zastupnikom tužitelja ne obiluje nikakvim detaljima niti isti okolnosno i uvjerljivo opisuje sadržaj samih pregovora. Obzirom na navedeno, sud nalazi da je B.B., a kako to proizlazi i iz iskaza svjedoka M.J., zakonskog zastupnika tužitelja, taj koji je pregovarao s njim u ime i za račun tuženika prije kupovine sjemena konoplje.

16. U odnosu na spornu činjenicu postojanja samog ugovora o proizvodnji i otkupu industrijske konoplje postoje dvije verzije – jedna koju navodi tuženik i svjedok Dražen Bošković, te druga koju navodi zakonski zastupnik tužitelja. Tuženik se u svom iskazu u potpunosti pridružio navodima svjedoka D.B.[2] koji je tvrdio da je postojao dogovor o proizvodnji i otkupu industrijske konoplje po cijeni od 2 Eura po kilogramu uz PDV, no da nikakav pisani ugovor nije sklopljen i zaključen, obzirom da su postupali s povjerenjem, iako do tada nisu bili u poslovnim odnosima s tužiteljem. Zakonski zastupnik tužitelja osporava pak postojanje ugovora o proizvodnji i otkupu industrijske konoplje navodeći da su svi dogovori koje je on vršio za tužitelja redovno bili popraćeni pisanim ugovorom, dok se u ovom konkretnom slučaju razgovaralo samo na razini nekakvih mogućnosti, tj. da kupci sjemena proizvedenu konoplju mogu ponuditi na otkup i tužitelju, no nije se radilo o nikakvom dogovoru kojim se tužitelj obvezao da će sigurno otkupiti proizvedenu konoplju; da tužitelj nije otkupljivač konoplje, obzirom da ima dovoljno vlastite zemlje, no da ponekad kupuje i to kad postoji prilika za određenu zaradu.

17. Uzevši u obzir cjelokupno stanje spisa, sve dokaze u njihovoj pojedinosti i ukupnosti i rezultate provedenog postupka, sud nalazi da tuženik nije dokazao da je doista sklopio ugovor o proizvodnji i otkupu industrijske konoplje s tužiteljem.

18. Naime, tuženik kao dokaz postojanja ugovora o proizvodnji i otkupu konoplje predlaže samo personalne dokaze, tj. saslušanje svjedoka, no nikakav materijalni dokaz o postojanju samoga ugovora nije dostavio sudu. Neživotno je i nelogično da tuženik, odnosno B.B. koji je s tužiteljem pregovarao u njegovo ime i za njegov račun, a koji do tada nisu bili u nikakvom poslovnom odnosu sa tužiteljem, nisu sklopili i pisani ugovor o otkupu konoplje. Naime, nejasno je zbog kojeg bi razloga B.B., sukladno iskazu svoga sina D.B.[2] , postupao s povjerenjem ukoliko do tada nije bio u poslovnom odnosu s tužiteljem (štoviše, nije se ni bavio proizvodnjom konoplje), da ne bi pristupio i pisanom obliku ovog ugovora. Iz utvrđenih činjenica također ne proizlazi da su stranke bile u nekakvom privatnom odnosu koji bi opravdavao ovaj stupanj povjerenja (i sam je tuženik potvrdio da nikada osobno nije kontaktirao sa zakonskim zastupnikom tužitelja). Stoga, sud nalazi da je životnije da je dogovorena samo kupoprodaja sjemena industrijske konoplje, dok se o proizvodnji i otkupu iste, kako to navodi zakonski zastupnik tužitelja, razgovaralo samo na razini nekih mogućnosti, odnosno da je moguće da će tužitelj otkupiti konoplju koju bi mu eventualno kupci sjemena ponudili na prodaju, no tijekom postupka nije dokazano postojanje konkretnog ugovora kojim bi se tužitelj obvezao da će sigurno u određenom roku otkupiti proizvedenu konoplju po određenoj cijeni.

19. Činjenica što su svjedoci A.M., I. i M.K. govorili o svom poslovnom odnosu s tužiteljem u kojem su tvrdili da su dogovorili otkup proizvedene konoplje i prebijanje tog potraživanja s potraživanjem tužitelja za sjeme nije dokaz da je ugovor o proizvodnji i otkupu konoplje sklopljen između stranaka. To je samo, ukoliko bi se prihvatili njihovi iskazi, posredno relevantna činjenica koja može ukazivati da je tužitelj sklapao takve ugovore, no ne i dokaz da je ugovor o proizvodnji i otkupu industrijske konoplje u ovom konkretnom slučaju sklopljen između stranaka.

20. Sud, stoga, ocjenjuje vjerodostojnim iskaz zakonskog zastupnika tužitelja koji je naveo da su svi razgovori vršeni u smislu postojanja mogućnosti da kupci sjemena ponude to što su proizveli na otkup tvrtci M. d.o.o., no da nije bilo govora da će ista sigurno otkupiti proizvedenu industrijsku konoplju.

21. Obzirom na izostanak pisane forme ugovora, ali i bilo kakvih drugih materijalnih dokaza (pisane korespondencije, e-mail poruka i sl.) koje bi upućivale na postojanje ugovora o proizvodnji i otkupu konoplje, činjenicu da tuženik nema nikakvih saznanja o pregovorima jer je nije osobno kontaktirao sa zakonskim zastupnikom tužitelja te da tuženik nije tijekom postupka predložio saslušanje u svojstvu svjedoka – B.B., a da iz iskaza zakonskog zastupnika tužitelja slijedi da je upravo on, dogovorio kupnju sjemena i ispostavljanje računa na tri OPG-a, između ostalog i OPG čiji je nositelj tuženik, sud nalazi da tuženik nije ponudio sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava iz kojih bi proizlazilo da je sklopio s tužiteljem ugovor o proizvodnji i otkupu industrijske konoplje.

22. Naime, prema odredbi članka 219. ZPP-a svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika. Pravilo o teretu dokazivanja obvezuje sud da uzme nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka, koja se na tu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava (odredba članka 221.a ZPP-a).

23. Obzirom da tuženik nije predložio saslušanje B.B. kao svjedoka, da svjedoci A.M., I. i M.K. nemaju neposrednih saznanja o poslovnom odnosu između stranaka, da D.B.[2] , sukladno utvrđenjima suda nije pregovarao s zakonskim zastupnikom tužitelja, da materijalnih dokaza o postojanju ugovora nema, sud nalazi da je tuženik ta stranka koji nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava o postojanju ugovora o otkupu i proizvodnji konoplje i prebijanju potraživanja za sjeme s potraživanjem za proizvedenu konoplju. Zbog navedenog o postojanju predmetnog ugovora, sud je odlučio primjenom pravila o teretu dokazivanja i našao da tuženik nije dokazao predmetnu tvrdnju.

24. Obzirom da sud ocjenjuje iskaz zakonskog zastupnika tužitelja vjerodostojnim, poglavito u dijelu u kojem navodi da se o otkupu konoplje razgovaralo na razini mogućnosti, ukoliko je B.B., koji je prema utvrđenju suda pregovarao u ime i za račun tuženika, smatrao da se tužitelj obvezao sigurno otkupiti svu proizvedenu konoplju, tada bi utvrđene činjenice mogle ukazivati samo na to da je eventualno postojao nesporazum između osoba koje su pregovarale u ime i za račun stranaka ovog postupka.

25. Odredbom članka 282. ZOO-a propisano je da ukoliko stranke vjeruju da su se suglasile, a ustvari između njih postoji nesporazum o pravnoj naravi ugovora ili o kojem bitnom sastojku ugovora, ugovor ne nastaje.

26. Prema tomu, obzirom da je zakonski zastupnik tužitelja u pregovorima govorio o mogućnosti predaje na otkup proizvedene konoplje tužitelju, ukoliko je Boško Bošković koji je pregovarao u ime i za račun tuženika, smatrao da se time tužitelj obvezao da će sigurno otkupiti industrijsku konoplju, radilo se o nesporazumu između istih gdje jedna strana smatra da je sklopljen ugovor, dok druga strana smatra da ugovor nije sklopljen.

27. Slijedom navedenog, obzirom da tuženik nije dokazao postojanje ugovornog odnosa kojim se tužitelj obvezao otkupiti svu konoplju koju je on proizveo, a da utvrđene činjenice ukazuju samo na to da je eventualno postojao nesporazum između osoba koje su pregovarale u ime i za račun stranaka, sud je odlučio kao u točki I. izreke ove presude, te je platni nalog u odnosu na glavna i sporedna potraživanja održan u cijelosti na snazi (članak 451. stavak 3. ZPP-a), obzirom da je nesporno da je tužitelj isporučio tuženiku sjeme konoplje po utuženoj cijeni i količini, a da tuženik nije pomirio predmetno potraživanje.

28. Zbog navedenih razloga, sud nalazi da tuženik nije dokazao postojanje svog potraživanja prema tužitelju za proizvedenu konoplju, tj. razliku u manjoj cijeni koju je tuženik stekao za proizvedenu konoplju, zbog čega je obijen kao neosnovan protutužbeni zahtjev tuženika.

29. Sud nije izvodio dokaz saslušanjem zakonskog zastupnika tvrtke C. d.o.o. – T.I., koji se nije odazvao pozivu suda na ročište održano 11. siječnja 2022., iako je bio uredno pozvan. Iako tuženik nije naveo okolnosti na koje je trebalo saslušati predmetnog svjedoka, sud je našao da je i bez njegova saslušanja činjenično stanje dovoljno utvrđeno da bi se na temelju istog mogla donijeti odluka. Osim toga, uzevši u obzir da je isti zakonski zastupnik tvrtke kojoj je tuženik prodao proizvedenu konoplju te da spisu prileži račun, sud nalazi da isti nema saznanja o samim pregovorima između parničnih stranaka, a koji su po ocjeni suda relevantne i odlučne činjenice za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari. Obzirom da protutužbeni zahtjev po ocijeni suda nije osnovan, sukladno utvrđenom činjeničnom stanju, koje je bilo dovoljno utvrđeno da bi se na temelju istog mogla donijeti odluka o protutužbenom zahtjevu, nisu izvođeni dokazi financijsko-knjigovodstvenim, odnosno gospodarskim vještačenjem.

30. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP-a, u vezi s odredbom članka 155. stavka 1. istog Zakona.

31. Sukladno Zaključku Vrhovnog suda Su-IV-204/17 od 2. lipnja 2017. trošak javnobilježničkog ovršnog postupka ulazi u parnični trošak te u odnosu na isti sud ne održava na snazi platni nalog sadržan u javnobilježničkom rješenju o ovrsi, a zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja prvostupanjske presude.

32. U odnosu na troškove postupka, sud utvrđuje da u ovršnom postupku ovrhovoditelju, ovdje tužitelju, temeljem odredbe članka 14. stavka 4. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12., 25/13., 93/14., 73/17.) pripadaju troškovi koji su bili potrebni za ovrhu – tj. troškovi javnobilježničke nagrade za izdavanje rješenja o ovrsi s PDV-om u ukupnom iznosu od 701,30 kuna (odredba članka 6. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku – Narodne novine broj 114/12, 131/20).

33. Tužitelju pripada i trošak sastava prijedloga za ovrhu u iznosu od 1.250,00 kuna (PDV uključen), sukladno odredbi Tbr. 11. toč. 1., u vezi s odredbom Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/12, 103/14. i 118/14. dalje: Odvjetnička Tarifa).

34. Tužitelj, međutim, nema pravo na materijalni trošak pisanja, pošte i kopiranja u iznosu od 37,50 kuna (PDV uključen) ni trošak javnog bilježnika s PDV-om u iznosu od 37,50 kuna, obzirom da isti u smislu odredbe članka 219. stavka 1. ZPP-a nije dokazao da mu je navedeni trošak zaista i nastao.

35. U parničnoj fazi postupka tužitelj je također imao nužne troškove koji se sastoje od troška sastava obrazloženog podneska od 18. veljače 2021. kojim se očitovao na navode prigovora tuženika u iznosu od 1.250,00 kuna (PDV uključen) sukladno odredbi Tbr.8. toč.1. Tarife te zastupanja na ročištu od 23. studenog 2021 i 11. siječnja 2022. u iznosu od 1.250,00 kuna (PDV uključen) sukladno odredbi Tbr.9. toč.1. Tarife, za ročišta održana 2. srpnja 2021. i 28. rujna 2021., tužitelju pripada naknada u visini od 625,00 kuna (PDV uključen) sukladno Tbr.9. toč.2. Tarife, jer se radi o pripremnim ročištima na kojima se raspravljalo samo o procesnim pitanjima. Tužitelju nije priznat trošak za zastupanje na ročištu za objavu presude u iznosu od 625,00 kuna (PDV uključen) obzirom da isti nije pristupio na predmetno ročište.

36. Za sastav podneska od 4. kolovoza 2021. tužitelju pripada naknada u iznosu od 312,50 kuna (PDV uključen), a ne zatražena naknada od 1.250,00 kuna (PDV uključen) obzirom da se ne radi o obrazloženom podnesku u smislu odredbe Tbr.8. toč.1. Tarife. Naime, odredbom Tbr.8. toč.1. Tarife propisano je da za sastavljanje odgovora na tužbu, prigovora protiv platnog naloga i obrazloženih podnesaka u kojima se odgovara na navode prigovora ili odgovora na tužbu ili se očituje na nalaze i mišljenja vještaka, odvjetniku pripada nagrada kao za tužbu po Tbr.7. toč.1., 3., 6. i 7. – ali ne više od sveukupno 4 takva podneska u prvostupanjskom postupku. Dakle, sukladno citiranoj odredbi Tarife, puna naknada ne pripada odvjetniku za sve obrazložene podneske, već samo za odgovor na tužbu, prigovor protiv platnog naloga i za obrazložene podneske kojim se odgovara na navode prigovora ili odgovora na tužbu, odnosno očituje na nalaz i mišljenje vještaka. Stoga, a obzirom da se u konkretnom slučaju ne radi o takvom podnesku, tužitelju je za isti priznata naknada sukladno Tbr.8. toč.3. Tarife.

37. Tužitelju u ovom predmetu za sve radnje poduzete u postupku, dakle, za radnje poduzete pred javnim bilježnikom (sastav prijedloga za ovrhu), ali i za radnje poduzete pred ovim sudom, pripada nagrada u ukupnom iznosu od 7.263,80 kuna. Tužitelju je također priznat i trošak pristojbe na presudu u iznosu od 561,00 kn. 38. Stoga, ukupni trošak jedinstvenog postupka (tj. postupka vođenog pred javnim bilježnikom i parničnog postupka pred sudom) tužitelja iznosi 7.824,80 kuna.

39. Iz navedenih razloga, odlučeno je kao u izreci presude.

U Virovitici 11. veljače 2022.

Sutkinja:

Željka Jurić

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira je li na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi pisano putem ovog suda. O žalbi odlučuje Županijski sud.

Dostaviti:

1. Za tužitelja – Z.o.u. J.P. i D.B., B.,

2. Za tuženika– O.d. V. & R. & C.C., V.