REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 67 Pž-5074/2021-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Srđana Šimca, predsjednika vijeća, Davora Pustijanca, suca izvjestitelja i Božene Zajec, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PLISTEN FOKA d.o.o., OIB 40581390143, Zagreb, Ante Šercera 78b (pravni sljednik PLISTEN d.o.o., OIB 42477578684, Zagreb, Heinzelova 62/A), kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Ećimović & Kaleb d.o.o., Zagreb, Roberta F. Mihanovića 9, protiv tuženika RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., OIB 53056966535, Zagreb, Petrinjska 59, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Glamuzina & Grošeta d.o.o., Zagreb, Trg žrtava fašizma 5, radi utvrđenja ništetnosti ugovora, utvrđenja da je ugovor nepostojeći i isplate iznosa od 52.319.424,13 kn, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-55/2015 od 26. veljače 2021., u sjednici vijeća održanoj 11. veljače 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-55/2015 od 26. veljače 2021.

II. Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troška sastava odgovora na žalbu od 130.000,00 kn.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-55/2015 od 26. veljače 2021. odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev za utvrđenje da su Ugovor o projektnom financiranju broj 08011550002 od 16. siječnja 2008. zaključen između tužitelja, tuženika i trgovačkog društva Mamba Adriatik d.o.o., Zagreb, te dodatci proizašli iz njega i to: I. Dodatak Ugovoru o projektnom financiranju br. 08011550002 od 18. veljače 2008., II. Dodatak Ugovoru o projektnom financiranju br. 08011550002 od 2. ožujka 2009., III. Dodatak Ugovoru o projektnom financiranju br. 08011550002 od 12. studenoga 2009., IV. Dodatak Ugovoru o projektnom financiranju br. 08011550002 od 31. prosinca 2009., V. Dodatak Ugovoru o projektnom financiranju br. 08011550002 od 26. veljače 2010., VI. Dodatak Ugovoru o projektnom financiranju br. 08011550002 od 4. studenoga 2010., VII. Dodatak Ugovoru o projektnom financiranju br. 08011550002 od 16. studenoga 2010. i VIII. Dodatak Ugovoru o projektnom financiranju br. 08011550002 od 22. studenoga 2010 ništetni, te bez pravnog učinka (točka I.1. izreke), odbijen je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 52.319.424,13 kn s pripadajućim zateznim kamatama na pojedine iznose označene u točki I.2. izreke (točka I.2. izreke), i da se naloži tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove (točka I.3. izreke), odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev za utvrđenje da su Ugovor o projektnom financiranju broj 08011550002 od 16. siječnja 2008. zaključen između tužitelja, tuženika i trgovačkog društva Mamba Adriatik d.o.o., Zagreb, te dodatci proizašli iz njega i to: I. Dodatak Ugovoru o projektnom financiranju br. 08011550002 od 18. veljače 2008., II. Dodatak Ugovoru o projektnom financiranju br. 08011550002 od 2. ožujka 2009., III. Dodatak Ugovoru o projektnom financiranju br. 08011550002 od 12. studenoga 2009., IV. Dodatak Ugovoru o projektnom financiranju br. 08011550002 od 31. prosinca 2009., V. Dodatak Ugovoru o projektnom financiranju br. 08011550002 od 26. veljače 2010., VI. Dodatak Ugovoru o projektnom financiranju br. 08011550002 od 4. studenoga 2010., VII. Dodatak Ugovoru o projektnom financiranju br. 08011550002 od 16. studenoga 2010. i VIII. Dodatak Ugovoru o projektnom financiranju br. 08011550002 od 22. studenoga 2010. nepostojeći te bez pravnog učinka (točka II.1. izreke), odbijen je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 52.319.424,13 kn s pripadajućim zateznim kamatama na pojedine iznose označene u točki I.2. izreke (točka II.2. izreke), i da se naloži tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove (točka II.3. izreke) te je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku trošak postupka od 2.125.000,00 kn (točka III. izreke).

2. Protiv ove presude žalbu je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da ovaj sud prihvati žalbu i preinači pobijanu presudu. Potražuje i naknadu troška sastava žalbe u iznosu od ukupno 166.250,00 kn.

3. Odgovor na žalbu podnio je tuženik predlažući da ovaj sud odbije tužiteljevu žalbu kao neosnovanu. Potražuje naknadu troška sastava odgovora na žalbu u iznosu od 130.000,00 kn.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitavši pobijanu presudu na temelju članka 365. stavaka 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 148/11 – pročišćeni tekst i 25/13) u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. tog Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je pobijana presuda pravilna i na zakonu osnovana.

6. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je tužiteljev zahtjev za utvrđenje ništetnosti Ugovora o projektnom financiranju br. 08011550002 od 16. siječnja 2008. koji je zaključen između tužitelja, tuženika i društva Mamba Adriatik d.o.o. i svih dodataka tom ugovoru uz zahtjev za isplatu iznosa od 52.319.424,13 kn. Ovom tužbenom zahtjevu tužitelje je eventualno kumulirao i zahtjev za utvrđenje da su navedeni ugovor i svi njegovi dodaci nepostojeći i bez pravnog učinka također uz zahtjev za isplatu iznosa od 52.319.424,13 kn. Kao razloge ništetnosti i nepostojanja ugovora tužitelj je naveo protivnost ugovora odredbama članka 49. i 41. stavka 3. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“ broj: 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 137/09, 111/12, 68/13, 110/15 i 40/19), članku 322. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18), članku 441. stavku 1. točki 10. Zakona o trgovačkim društvima u vezi s člankom 441. stavkom 2. Zakona o trgovačkim društvima, članku 270. stavku 1. Zakona o obveznim odnosima u vezi s člankom 272. stavkom 1. Zakona o obveznim odnosima i člankom 329. Zakona o obveznim odnosima.

7. U obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud je utvrdio da je Ugovor o projektnom financiranju br. 08011550002 od 16. siječnja 2008. zaključen između tužitelja po zakonskom zastupniku ŽĆ kao dužniku, tuženika i Mamba Adriatik d.o.o. kojeg zastupa prokurist ŽĆ kao založnog dužnika u svrhu financiranja gradnje stambeno-poslovnog objekta putem kredita koji banka (tuženik) odobrava dužniku i kredita kojeg će banka odobravati fizičkim osobama kao kupcima stanova.

7.1. Osim toga, utvrđeno je da je člankom 7. Ugovora ugovorena redovna kamata po kamatnoj stopi u visini dvotjednog ZIBOR-a uvećana za maržu od 2,80 postotnih poena godišnje, promjenjiva, koju utvrđuje banka dva puta mjesečno, prvog i petnaestog u mjesecu. Na obračun kamate primjenjuje se Odluka o kamatnim stopama banke i Pravilnik o obračunu kamate i naknada. Obračun kamate obavlja se proporcionalnom metodom. Na sve dospjele, a nenaplaćene iznose koje dužnik duguje temeljem ugovora uključujući dospjelu i nenaplaćenu redovnu kamatu banka obračunava i naplaćuje zakonsku zateznu kamatu koja u trenutku sklapanja ugovora iznosi 17% godišnje, promjenjiva terećenjem transakcijskog računa dužnika za posebne namjene odnosno za redovno poslovanje kod banke. Ugovorne strane su sporazumne da banka ima pravo povećati redovnu kamatnu stopu do dva postotna poena ako dužnik neuredno otplaćuje kredit ili ako se ne pridržava odredaba iz članka 19. ugovora.

7.2. Prvostupanjski sud je utvrdio kako je navedeni ugovor za dužnika Plisten d.o.o. kao zakonski zastupnik i za založnog dužnika Mamba adriatik d.o.o. kao prokurist potpisao ŽĆ. Prvostupanjski sud je ocijenio kako je ŽĆHM kao direktor društva Mamba Adriatik ovlastio ŽĆ prokurista društva Mamba Adriatik na temelju punomoći od 16. siječnja 2008. da u ime i za račun društva Mamba Adriatik d.o.o. samostalno i pojedinačno potpiše ugovor o projektnom financiranju br. 08011550002, te drugu dokumentaciju potrebnu za realizaciju navedenog ugovora, da potpiše i sklopi Sporazum o osiguranju stjecanjem založnog prava na nekretninama i poslovnim udjelima br. 08011010004 kojim se zasniva založno pravo u korist banke na tri poslovna udjela u društvu Plisten d.o.o., da podnese navedeni sporazum na solemnizaciju javnom bilježniku, da poduzima sve druge pravne radnje vezane za provedbu osiguranja kod javnog bilježnika, suda i trećih osoba i izvrši sve ostale potrebne radnje u cilju provedbe navedenog ugovora o projektnom financiranju i Sporazuma o osiguranju zasnivanjem založnog prava. Također je utvrđeno da je ŽĆ kao prokurista društva Mamba Adriatik d.o.o. ovlastio da na temelju punomoći od 8. studenoga 2010. potpiše VI. dodatak ugovoru o projektnom financiranju i drugu dokumentaciju potrebno za realizaciju navedenog VI. dodatka, da potpiše i sklopi Sporazum o osiguranju zasnivanjem založnog prava na nekretninama i poslovnim udjelima, da sudjeluje u postupku solemnizacije, da potpiše sve daljnje dodatke Ugovoru o projektnom financiranju koji bi se pokazali potrebnim i da poduzima sve druge pravne radnje vezane za provedbu osiguranja kod javnog bilježnika, suda i trećih osoba.

7.3. Zbog toga je prvostupanjski sud ocijenio kako je ŽĆ nastupao na temelju posebnog ovlaštenja iz punomoći od 16. siječnja 2008. i 8. studenoga 2010. u skladu s člankom 49. Zakona o trgovačkim društvima i predmetni ugovor i dodaci nisu ništetni iz tog razloga.

7.4. Nadalje je prvostupanjski sud ocijenio kako Ugovor o projektnom financiranju zaključen između tužitelja i tuženika te založnog dužnika Mamba Adriatik d.o.o. nije ugovor predviđen člankom 441. točkom 10. Zakona o trgovačkim društvima.

7.5. U odnosu na razlog ništetnosti ugovora i dodataka ugovoru po osnovi kamatne stope, prvostupanjski sud je ocijenio da oni nisu ništetni jer činidba nije nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva, budući da je tužitelj sklapanjem navedenog ugovora i dodataka ugovoru prihvatio opće uvjete poslovanja banke koji su sastavni dio ugovora i koji su obvezujući kao i glavni ugovor. Ocijenio je i da se kamata obračunava sukladno Pravilniku o obračunu kamata i naknada tuženika i Odluci banke, da su tužitelju bili dostupni podaci o načinu obračuna kamate i mogao ih je svakodobno zatražiti od banke, a iz nalaza i mišljenja vještaka je razvidno da banka tijekom trajanja ugovora nije mijenjala kamatnu stopu u o odnosu na kunski kredit, dok je u odnosu na devizni kredit kamatna stopa bila smanjena na 7,95%.

7.6. Prvostupanjski sud je utvrdio i da tužitelj nije dokazao povrede obveznog prava u pogledu ravnopravnosti sudionika u obveznom odnosu, načela savjesnosti i poštenja, dužnosti i suradnje, zabrane zlouporabe prava i načela jednake vrijednosti činidaba, a samo navođenje činjenice da je ugovor zaključen na vrhuncu svjetske ekonomske krize 2008. godine nije dovoljan razlog za utvrđenje da se radi o zelenaškom ugovoru, odnosno da je tuženik iskoristio stanje svjetske krize i stanje nužde na strani tužitelja koji nije mogao naći druga sredstva financiranja svoje osnovne djelatnosti. Stoga je ocijenio da ugovor nije ništetan ni po odredbi članka 3. Zakona o obveznim odnosima.

7.7. Prvostupanjski sud je utvrdio da zahtjev za poništenje ugovora na osnovi očitog nerazmjera uzajamnih činidaba prestaje istekom roka od jedne godine, a u svakom slučaju istekom roka od tri godine od dana sklapanja ugovora te je i takav zahtjev ocijenio neosnovanim.

7.8. Također, prvostupanjski sud je odbio tužiteljev prijedlog za dopunu vještačenja jer tužitelj nije dostavio potrebnu dokumentaciju za provođenje vještačenja u skladu s rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj P-55/2017 od 24. siječnja 2017., raspravnom rješenju od 12. veljače 2020. ni po pozivu vještaka od 13. veljače 2020. Stoga je donio pobijanu presudu.

8. Tužitelj u žalbi u bitnome navodi kako postoji proturječnost u razlozima presude i izreci, jer je odbijen tužbeni zahtjev za utvrđenje ugovora i dodataka ugovoru nepostojećim, a prvostupanjski sud je obrazložio razloge za pobojnost ugovora, dok nije cijenio i uopće nije raspravljao o tužiteljevim navodima i dokazima.

8.1. Osim toga, smatra da je tužitelju uskraćena mogućnost raspravljanja pred sudom, jer sud nije uzeo u obzir ozbiljnu situaciju uzrokovanu pandemijom COVID 19 virusa zbog koje je tužiteljev direktor bio izvan Republike Hrvatske i nije mogao dostaviti dokumentaciju koju je od njega zatražio sudski vještak, a nedostajuća dokumentacija nije ni potrebna za provođenje vještačenja, sud takvu potrebu ne može ni ocijeniti jer nema potrebnog znanja te je sud bez stvarnog razloga odbio provesti predloženo vještačenje.

8.2. Tužitelj ističe kako se ZIBOR utvrđivao na temelju odluke tuženika i još nekoliko banaka te je tuženik koristio svoju jednostranu mogućnost izmjene ZIBOR-a i tako utjecao na visinu obveze tužitelja, a dio ugovorene kamate bila je i marža koja izravno ovisi o jednostranoj odluci tuženika na temelju podataka nepoznatih tužitelju.

8.3. Osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na članak 441. točku 10. Zakona o trgovačkim društvima, u odnosu na postojanje ovlaštenja ŽĆ sukladno članku 49. Zakona o trgovačkim društvima i zaključak da tužitelj nije obrazložio zašto je ugovor protivan moralu društva.

8.4. Smatra da su predmetni ugovor i dodaci ništetni jer ŽĆ nije imao posebne ovlasti oba društva potpisnika ugovora, jer je ugorovom tužitelj trebao trajno steći stvari ili prava za neki svoj pogon za koji se plaća protuvrijednost koja je viša od vrijednosti petine temeljnog kapitala tužitelja te je bila potrebna odluka skupštine tužitelja i jer je tužitelj nastojao financirati svoju osnovnu djelatnost gradnje s ciljem stjecanja profita.

8.5. Tužitelj nadalje navodi i da je tuženik mijenjao ugovornu kamatu i da je činidba u toj ugovornoj odredbi neodrediva, pa je i ugovor ništetan jer je plaćanje kamate kod ugovora o kreditu bitan sastojak ugovora.

8.6. Tužitelj ističe i da je ugovor ništetan jer je protivan moralu društva. Predlaže da ovaj sud prihvati žalbu i preinači pobijanu presudu na način da prihvati tužbeni zahtjev. Potražuje i naknadu troška sastava žalbe od 166.250,00 kn.

9. Tuženik u odgovoru na žalbu u bitnome navodi da tužitelj svoj tužbeni zahtjev za utvrđenje ugovora i dodataka ugovoru nepostojećim temelji na istim razlozima na kojima temelj i osnovni tužbeni zahtjev te se obrazloženje prvostupanjskog suda odnosi i na neosnovanost eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva. Ističe kako je tužitelj tijekom cijelog postupka opstruirao provođenje financijskog vještačenja koje je prvostupanjski sud odredio rješenjem od 24. siječnja 2017., još prije pojave pandemije, a tužitelj nije u razdoblju od četiri godine dostavio vještaku traženu dokumentaciju, a to nije učinio ni na temelju sudskog rješenja od 12. veljače 2020. i poziva sudskog vještaka od 13. veljače 2020. Tuženik navodi kako tužitelj nije iznio ni jedan prigovor na vještački nalaz i mišljenje osim toga da vještak nije uzeo u obzir tužiteljevu dokumentaciju koju nije ni dostavio. Ukazuje na to da tuženik nije jednostrano mijenjao ni ZIBOR ni kamatnu maržu što je utvrdio i sudski vještak, kao i da se su se predmetnim ugovorom tužitelj i društvo Mamba Adriatik d.o.o. obvezali samo prema tuženiku, a ne i međusobno te se ne radi o sklapanju ugovora sa samim sobom o čemu se izjasnila i sudska praksa (presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-318/2018, poslovni broj Rev-1610/2012), a i ŽĆ je za zastupanje imao posebnu ovlast – specijalnu punomoć koju je ishodio od jedinog člana uprave Mamba Adriatik d.o.o. koji ujedno predstavlja i skupštinu tužitelja, jer je to društvo jedini imatelj udjela u tužitelju. Tuženik smatra da se odredba članka 441. stavka 1. točke 10. Zakona o trgovačkim društvima ne primjenjuje na ugovore o kreditu jer se njime daje novac na korištenje na određeno vrijeme i tužitelj nije mogao trajno steći stvari ili prava, a iz namjene kredita je vidljivo da se radi o financiranju gradnje radi daljnje prodaje, a ne trajno stjecanje stvari ili prava o čemu je pravno shvaćanje zauzela i sudska praksa (Visoki trgovački sud Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2934/2018). Posebno tuženik navodi kako se ugovorena kamata mijenjala ovisno o kretanju ZIBOR-a, a tuženik nije nikad koristio ovlaštenje da promijeni kamatnu maržu te je ona uvijek iznosila 2.80 p.p., a kada je došlo do neočekivanog rasta ZIBOR-a, tuženik je reagirao i zaključio s tužiteljem ugovor koji nije predmet tužbe, kojim su refinancirane obveze tužitelja i po kojem ugovoru je tuženik kamatnu stopu samo smanjivao. Ističe i da je predmetni ugovor ispunjen, a tuženik ima potraživanje prema tužitelju na temelju drugog ugovora od 22. studenoga 2010., a tuženikovu tražbinu tužitelj nije osporio nego je, kad je vidio da tuženik ne želi glasati za tužiteljev plan predstečajne nagodbe, pokrenuo ovaj postupak sa svrhom da onemogući tuženika da sudjeluje u postupku predstečajne nagodbe. Predlaže da ovaj sud odbije tužiteljevu žalbu kao neosnovanu i naknadu tuženiku trošak sastava odgovora na žalbu od 130.000,00 kn.

10. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjska presuda nije zahvaćena bitnim povredama odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku, jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva, a obrazloženje presude sadrži razloge o odlučnim činjenicama. Pogrešno tužitelj smatra kako okolnost da je prvostupanjski sud odbivši dio tužbenog zahtjeva (usmjerenog na utvrđenje ugovora nepostojećim) primijenio propise kojima je regulirana pobojnost ugovora čini pobijanu presudu proturječnom i nepodobnom za ispitivanje. Takvo postupanje suda moglo bi, eventualno, predstavljati pogrešnu primjenu materijalnog prava i ne radi se bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku.

11. Prvostupanjski sud je financijsko vještačenje u ovom predmetu odredio rješenjem poslovni broj P-55/2015 od 24. siječnja 2017., a sudski vještak za financije, računovodstvo i bankarstvo FĆ je 27. veljače 2017. zatražio od stranaka dodatnu dokumentaciju potrebnu za izradu nalaza i mišljenja (dopis sudskog vještaka od 17. ožujka 2017. – str. 207. spisa). Tužitelj je 18. travnja 2017. zaprimio nalaz i mišljenje sudskog vještaka. Sudski vještak se podneskom od 5. siječnja 2018. i 7. ožujka 2018., kao i na ročištu za glavnu raspravu 12. veljače 2020. očitovao na tužiteljeve primjedbe izričito napominjući da je tužiteljeva dokumentacija nepotpuna i nije podobna za izračun visine kamatne stope. Tužitelj je raspravnim rješenjem prvostupanjskog suda od 12. veljače 2020. pozvan dostaviti dokumentaciju potrebnu za dopunu nalaza i mišljenja, a na ročištu za glavnu raspravu održanom 14. siječnja 2021. je odbijen tužiteljev prijedlog za dopunu financijskog vještačenja.

12. Odbijanjem tužiteljevog zahtjeva za dodjelu dodatnog roka radi dostave dokumentacije, prvostupanjski sud nije tužitelja nezakonitim postupanjem onemogućio u raspravljanju. Naime, tužitelj je dokumentaciju koju je smatrao relevantnom za donošenje odluke u predmetnom sporu mogao dostaviti već uz tužbu (arg. iz članka 299. stavka 1. Zakona o parničnom postupku), a u svakom slučaju, nakon što je saznao za nalaz i mišljenje sudskog vještaka (tijekom 2017. godine) imao je dovoljno vremena do 14. siječnja 2021. poslati sudu isprave koje je smatrao relevantnim. Stoga je neosnovan žalbeni navod da dokumentaciju tužitelj nije mogao dostaviti zbog situacije uzrokovane pandemijom COVID 19 virusa.

13. Odredbom članka 441. stavka 1. točke 10. Zakona o trgovačkim društvima propisano je da skupština odlučuje o pitanjima određenim društvenim ugovorom, a osobito o sklapanju ugovora kojima društvo treba trajno steći stvari ili prava za neki svoj pogon za koje se plaća protuvrijednost koja je viša od vrijednosti petine temeljnog kapitala društva kao i o izmjeni takvih ugovora na teret društva, što je uvjet za njihovu valjanost, osim kada je riječ o stjecanju u ovršnom postupku, s time da se odluka o tome mora donijeti s većinom od tri četvrtine danih glasova.

14. U konkretnom predmetu ne radi se o tome da je predmetnim ugovorom i njegovim dodacima tužitelj trebao trajno steći stvari ili prava za neki svoj pogon. Naprotiv, predmetnim ugovorom je tužitelj stekao novčana sredstva koja se obvezao vratiti tuženiku. Također, pogon je dio poduzeća (članak 480. Zakona o trgovačkim društvima), a poduzeće je sredstvo za djelovanje trgovačkog društva, samostalna gospodarska proizvodna cjelina preko koje trgovačko društvo obavlja svoju djelatnost (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi poslovni broj Revr-851/13 od 15. travnja 2015.). U predmetnom postupku tužitelj nije isticao činjenicu, niti predlagao dokaz o tome da je na temelju predmetnih ugovora i dodataka ugovoru trebao steći prava ili stvari za neki svoj pogon, a to ne proizlazi niti iz sadržaja samih ugovornih odredaba.

15. Povrh toga, jedini član tužitelja u vrijeme potpisivanja predmetnog ugovora i dodataka bilo je društvo Mamba Adriatik.o.o. Zagreb čiji je jedini član društva i direktor bio ŽĆH Amengual. Dakle, skupštinu društva Plisten d.o.o. Zagreb činilo je društvo Mamba Adriatik d.o.o. Zagreb koje svoju volju ostvaruje putem direktora FĆHM. Budući da je Mamba Adriatik d.o.o. Zagreb nesporno zaključilo predmetni ugovor i njegove dodatke kojim se to društvo obvezuje prema tuženiku kao založni dužnik za dug tužitelja, evidentno je kako to ne bi učinilo da je Mamba Adriatik d.o.o. Zagreb smatrao kako ne postoji odgovarajuća odluka skupštine (koju čini on sam) u skladu s navedenom odredbom članka 441. stavka 1. točke 10. Zakona o trgovačkim društvima o sklapanju ugovora društva Plisten d.o.o. Zagreb s tuženikom. Iako Zakon o trgovačkim društvima u članku 440. stavku 3. zahtijeva da, ako sve poslovne udjele u društvu drži samo jedan član ili uz njega i društvo, da on mora bez odgađanja po donošenju odluke o tome sastaviti zapisnik i potpisati ga, ovaj sud smatra da je tom zahtjevu udovoljilo i kad se odluka, kao u konkretnom slučaju, izrazi u pisanoj ispravi koju potpisuje jedini član društva, iako ta isprava formalno nije nazvana zapisnikom (takvo pravno shvaćanje prihvaćeno je i u sudskoj praksi ovog suda u predmetu poslovni broj Pž-9058/2012 od 16. siječnja 2013.). Stoga neosnovano tužitelj smatra da su predmetni ugovor i njegovi dodaci ništetni zbog protivnosti s odredbom članka 441. stavka 1. točke 10. Zakona o trgovačkim društvima, a zbog tog razloga ugovor i dodaci nisu ni nepostojeći.

16. Nije osnovan ni žalbeni navod protivnosti ugovora članku 49. i članka 41. stavka 3. Zakona o trgovačkim društvima. Odredbom članka 49. Zakona o trgovačkim društvima propisano je da prokurist ne može bez posebne ovlasti trgovačkoga društva nastupati kao druga ugovorna strana i s društvom sklapati ugovore u svoje ime i za svoj račun, u svoje ime a za račun drugih osoba, ili u ime i za račun drugih osoba. To ograničenje se odnosi i na zastupnike društva (članak 41. stavak 3. Zakona o trgovačkim društvima).

17. U konkretnom slučaju ne radi se o sklapanju ugovora sa samim sobom, jer su ugovor i dodatke sklopili s jedne strane tuženik, a s druge strane tužitelj i društvo Mamba Adriatik d.o.o. Tužitelj prema društvu Mamba Adriatik d.o.o. predmetnim ugovorom nije preuzeo nikakve obveze ni obratno.

18. Međutim, čak i da se radilo o sklapanju ugovora sa samim sobom, ugovor o projektnom financiranju je u ime društva Mamba Adriatik d.o.o. Zagreb potpisao prokurist ŽĆ za što je dobio ovlast tog društva (punomoć koju mu je dao jedini član društva koji čini skupštinu i jedini direktor društva). Neosnovano tužitelj smatra kako ŽĆ nije imao posebnu ovlast tužitelja (Plisten d.o.o. Zagreb) za sklapanje predmetnog ugovora o projektnom financiranju. Budući da je nesporno direktor i jedini član društva Mamba Adriatik d.o.o. Zagreb ovlastio ŽĆ da u ime i za račun društva Mamba Adriatik d.o.o. Zagreb u svojstvu založnog dužnika potpiše ugovor o projektnom financiranju koji sklapaju tužitelj i tuženik, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio kako je ŽĆ bio ovlašten od strane istog tog društva (Mamba Adriatik d.o.o. Zagreb) koje čini skupštinu Plisten d.o.o. Zagreb zaključiti predmetni posao. I tu se, kako je ranije navedeno, radi o tome da je suglasnost dana u pisanoj ispravi. Stoga nisu ispunjene pretpostavke ništetnosti ugovora niti zbog protivnosti ugovora članku 41. stavka 3. i članku 49. Zakona o trgovačkim društvima, a također se ne radi o razlozima zbog kojeg bi ugovor i dodaci bili nepostojeći.

19. Ugovorom o projektnom financiranju od 16. siječnja 2008. u članku 7.1. ugovoreno je da stranke ugovaraju redovnu kamatu na glavnicu kredita iz tog Ugovora po kamatnoj stopi u visini dvotjednog ZIBOR-a uvećano za maržu od 2.80 p.p. godišnje, promjenjiva, koji utvrđuje Banka dva puta mjesečno, 1. i 15. u mjesecu, sukladno Pravilniku o obračunu kamata i naknada. Kamatna marža je promjenjiva sukladno Odluci Banke. Ova je odredba izmijenjena II. Dodatnom ugovoru od 2. ožujka 2009. na način da je ugovorena redovna kamata po promjenjivoj kamatnoj stopi s time da početna kamatna stopa iznosi za kunski kredit uz valutnu klauzulu u EUR 9,9% godišnje, promjenjiva, a Banke je ovlaštena tijekom trajanja ugovora do naplate svih iznosa promijeniti kamatnu stopu i obračunati kamatu po promijenjenoj stopi u skladu s Odlukom Banke. Za kunski kredit ugovoreno je dopušteno prekoračenje po transakcijskom računu posebne namjene dvotjedni ZIBOR, uvećan za maržu od 2,80 p.p. godišnje, promjenjiva, koji utvrđuje Banka dva puta mjesečno, 1. i 15. u mjesecu sukladno Pravilniku o obračunu kamata i naknada. Kamatna marža je promjenjiva sukladno Odluci Banke. IV. Dodatkom ugovoru o projektnom financiranju od 31. prosinca 2009. početna kamatna stopa za kunski kredit uz valutnu klauzulu u eurima snižena je na 7,95 EUR.

20. Visina stope koja je vezana uz ZIBOR, suprotno žalbenim navodima ne predstavlja jednostranu tuženikovu izmjenu visine kamatne stope. ZIBOR je službeni izračun koji se provodi na temelju izračuna prosječnih vrijednosti kamatnih stopa osam najvećih hrvatskih banaka. Ni činjenica da je tuženik bio jedna od osam banaka čija je prosječna vrijednost kamatnih stopa ulazila u izračun ZIBOR-a ne čini takav izračun ni jednostranim, niti neodređenim ili neodredivim.

21. Iz navedenih ugovornih odredaba proizlazi da kreditor može svojom jednostranom odlukom mijenjati i maržu, što nije u skladu s pravnom prirodom ugovornih obvezno pravnih odnosa, koji nastaju suglasnošću volja ugovornih stranaka i u očitoj je protivnosti s osnovnim načelom ravnopravnosti sudionika u obveznom odnosu koji je propisan odredbom članka 3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18). Neravnopravnost stranaka u njihovim pravima i obvezama proizlazi iz činjenice da kreditor može mijenjati ugovornu odredbu bez ikakvog obrazloženja i navođenja određenih i mjerljivih kriterija koji su uvjetovali neprimjenu jasne ugovorne odredbe, a da to druga ugovorna strana bez prigovora prihvaća. Takva klauzula u ugovoru protivna je odredbi članka 3. Zakona o obveznim odnosima i ništetna je sukladno odredbama članka 322. i članka 324. Zakona o obveznim odnosima. Ovakvo pravno shvaćanje prihvaćeno je i u sudskoj praksi ovog suda (predmet Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-5087/2017, poslovni broj Pž-1556/2018, poslovni broj Pž-3134/2018 i dr.).

22. Međutim, ništetnost ugovorne odredbe o potencijalnoj mogućnosti promjene kamatne stope jednostranim aktom banke bez valjano utvrđenih kriterija (koju mogućnost u konkretnom predmetu tuženik nije koristio) ne povlači za sobom i ništetnost cijelog ugovora. Naime, visina kamatne stope je određena (u visini dvotjednog ZIBOR-a, odnosno utvrđenjem godišnje stope), pa ništetnost klauzule o promjeni kriterija iz te ugovorne odredbe ne samo da ne povlači za sobom ništetnost cijelog ugovora, nego (upravo) bez te bez te ugovorne odredbe ugovor o projektnom financiranju jasan i određen. Utvrđenje prvostupanjskog suda kako tuženik nije jednostrano mijenjao maržu u kunskom kreditu i kreditu u eurima je u skladu s rezultatima provedenog vještačenja u prvostupanjskom postupku.

23. Također, tužitelj ni ne iznosi konkretne navode u čemu bi se točno sastojalo njegovo „stanje nužde“, a paušalan navod da se radilo o „vrhuncu svjetske ekonomske krize 2008. godine“ nije dovoljan da bi automatizmom sud mogao utvrditi postojanje stanja nužde ni pretpostavke ništetnosti zelenaškog ugovora iz članka 329. Zakona o obveznim odnosima, niti je utvrđeno da bi predmetni krediti bili ugovoreni uz nerazmjerno visoke kamate (lihvarske kamate) u odnosu na tržišne uvjete u vrijeme sklapanja ugovora, a čak i takvom slučaju posljedica ne bi bila ništetnost cijelog ugovora, nego samo dijela ugovorne kamatne stope iznad prosječne visine ugovorne kamatne stope na konkretnom tržištu.

24. Slijedom svega navedenog, razlozima žalbe žalitelj nije doveo u sumnju pravilnost pobijane presude, dok je i odluka prvostupanjskog suda o parničnom trošku je pravilna i obrazložena, a tužitelj u žalbi posebno ni ne iznosi razloge zbog kojih osporava odluku o parničnom trošku sadržanu u pobijanoj presudi.

25. Stoga je ovaj sud utvrdio je da tužiteljeva žalba nije osnovana, pa je valjalo na temelju odredbe članka 368. stavka 1. Zakona o parničnom postupku, presudom odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

26. Tuženiku nije dosuđen trošak sastava odgovora na žalbu, jer ta postupovna radnja nije bila potrebna za donošenje odluke (članak 155. Zakona o parničnom postupku). Stoga je i zahtjev tuženika za naknadu troška nastalog u žalbenom postupku odbijen kao pod točkom II. izreke ove presude.

Zagreb, 11. veljače 2022.

Predsjednik vijeća

dr. sc. Srđan Šimac