Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

ex. vojarna Sv.Križ, Dračevac

21000 Split

P-2437/2021-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

U ime Republike Hrvatske, Općinski sud u Splitu, po sucu tog suda Dunji Ljubičić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice V. G. iz K. G., P. 3 OIB:….., zastupane po punomoćnici M. P.,

odvjetnici u S., protiv tužene J. L. iz V., L. 42

OIB:…., zastupane po punomoćniku D. M., odvjetniku u S.,

zbog zabrane uznemiravanja i uspostave ranijeg stanja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 19. siječnja 2022. u nazočnosti stranaka, pozivom na odredbu čl.335.st.6. i 12. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, Odluka Ustavnog suda RH u 2/07, 84/08,96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, nadalje u tekstu: ZPP) dana 11. veljače 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti, a koji glasi:

„1. Zabranjuje se tuženoj J. L. iz V., L. 42

OIB:….. da uznemirava tužiteljicu V. G. iz K. G.,

P. 3 OIB:…. u izvršavanju njezinih vlasničkih prava glede kuće

sagrađene na čest.zem.1102/18 Z.U. 1459 K.O. K. G., te se nalaže tuženoj da u roku od 15 dana o svom trošku, ukloni izgrađeni zid od betonskih blokova, uz tužiteljičin stambeni objekat zajedno sa uklanjanjem izvedenog zemljanog nasipa – iza tog zida, u ukupnoj širini od 1,0 m. Minimalna dužina na kojoj se uklanja zid i nasip iznosi-dužinu istočnog fasadnog zida tužiteljičinog objekta, uvećano s obje strane objekta za po 1,0 m, te joj se nalaže da u toj dužini ukloni betonski zid, kao i da poruši "betonsku kućicu" u kojoj je smješten elektro-ormarić, s otvorom 60x60 cm, u visini 1m, širine 80 cm i dubine 1,15 cm, radi nesmetanog pristupa fasadi time i elektro-ormariću, te nesmetanom odvođenju površinske oborinske vode, dalje od tog fasadnog zida, te se zabranjuje tuženoj ubuduće svako takvo ili slično uznemiravanje tužiteljice.

2. Dužna je tužena da tužiteljici naknadi troškove parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi iz čl.29. Zakon o obveznim odnosima, počevši od dana presuđenja do isplate, u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužiteljici V. G. O.:…. da u roku od 15

dana tuženoj J. L. O.:….. isplati iznos od 24.387,50 kuna sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na dosuđeni iznos teče od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate po stopi iz čl.29. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. Dana 04. studenog 2014. tužiteljica je ustala tužbom u kojoj je navela kako su ona i tužena suvlasnice nekretnine označene kao čest.zem. 1102/18 ZU 1459 K.O. K. G.. Tužena da je temeljem kupoprodajnog ugovora stupila u posjed dijela predmetne nekretnine u površini od 710 m2 s tim da su ugovorne strane detaljno dogovorile eventualnu gradnju kuće od strane tužene. Ugovorena je bila mogućnost gradnje poludvojnog objekta uz istočni dio kuće koja je u vlasništvu tužiteljice, na način da bi građevina bila naslonjena ali imala i slobodan vidik na prozorima koji su otvoreni na istočnom dijelu zgrade. Ugovoren je i slobodan pristup električnom ormariću kao i samoj fasadi. Tužena, međutim, da je povrijedila ugovorne obveze pa je uz zid na istočnoj strani u vlasništvu tužiteljice sagradila novi zid, nasula zemlju te je ispod el. ormarića sagradila betonsku jamu i na taj način onemogućila pristup strujnom ormariću. Tužena time da je dovela u opasnost tužiteljicu na način da joj mogu nastati katastrofalne posljedice po život i zdravlje te znatna imovinska šteta. Slijedom svega iznijetog tužiteljica je predložila da sud provede postupak i donese presudu kojom bi se zabranilo tuženoj da bespravno uznemirava tužiteljicu u ostvarivanju njezinih vlasničkih prava glede kuće i dvorišta u K. G.,

P. 3. Predložila je i donošenje privremene mjere na način da se tuženoj naloži suzdržati se od bilo kakvih radova do pravomoćnog okončanja spora, a zatražen je i parnični trošak.

2. Dana 15. listopada 2014. tužiteljica je sudu dostavila i prijedlog za osiguranje nenovčane tražbine određivanjem privremene mjere i to tako da se naloži tuženoj suzdržavanje od radova koje je započela, uz međašni zid, odnosno istočni dio kuće u vlasništvu tužiteljice.

3. U svom odgovoru na tužbu tužena je navela da je točno da je kupoprodajom stekla dio predmetne nekretnine u površini od 710 m2. Istakla je da je dala sagraditi međašni zid na istočnoj strani svog dijela zemljišta gdje je i podigla zid koji, međutim, ne prelazi, na bilo koji način, na dio zemljišta koji je u vlasništvu tužiteljice. Tužena da vodi brigu da ne ometa život, zdravlje i privatnost tužiteljice. Što se tiče spornog električnog ormarića on da je zaštićen sukladno pravilima struke. Također da ničim i nikada nije osporila ili spriječila tužiteljicu u slobodnom pristupu istočnom zidu kuće koja je u njenom vlasništvu, a radi održavanja popravaka i bilo kakvih drugih izmjena i preinaka na fasadi. Što se tiče svog objekta, gradila je sukladno ishođenim projektima, a da gradi u skladu s istima utvrdila je i građevinska inspekcija koja nije imala osnova za postupanje u smislu nalaganja prekida daljnje gradnje. Tužena je naglasila da je u međuvremenu izvršena parcelacija zemljišta na način da su dobivene dvije samostalne katastarske čestice i to kat. čest. 1102/18, koja je u vlasništvu tužiteljice, odnosno kat. čest. 1102/189 koja je u vlasništvu tužene. Tužena je predložila da se tužbu i zahtjev tužiteljice u cijelosti odbije kao neosnovan.

4. Tužiteljica je zahtjev uredila podneskom od 16. veljače 2017. na način da je zatražila da se zabrani tuženoj u uznemiravanju tužiteljice u izvršavanju njezinih vlasničkih ovlasti na čest. zem. 1102/18, u naravi kuće i dvora u K. G. odnosno da joj se naloži da o svom trošku poruši izgrađeni zid, ukloni nasutu zemlju, poruši betonsku kućicu ili će u protivnom će to učiniti tužiteljica o njezinom trošku. Zatražila je i da je tužena prestane uznemiravati i ubuduće na bilo koji drugi način.

5. Postupajući u opisanoj stvari Općinski sud u Splitu je dana 23. ožujka 2017. pod tadašnjom poslovnom oznakom i brojem Pst-1278/14 donio rješenje kojim se smatralo da je tužba u gornjoj pravnoj stvari povučena jer na zakazano ročište za glavnu raspravu nije pristupio nitko za tužiteljicu. Tužiteljica je 31. ožujka iste godine uložila prijedlog za povrat u prijašnje stanje koji prijedlog je argumentirala med. dokumentacijom nakon čega je sud 30. svibnja 2017.g. donio raspravno rješenje kojim je dopušten povrat u prijašnje stanje, ukinuto je rješenje kojim se tužba smatrala povučenom te kojim je tuženoj bio dosuđen trošak i nastavljeno je s raspravljanjem u ovoj pravnoj stvari.

6. Konačno je tužiteljica podneskom od 23. rujna 2019. uredila svoje tužbeno trženje sadržaja kao u izreci ove odluke kojim je njezin zahtjev odbijen. Tom se uređenju zahtjeva tužena protivila, smatrajući da je riječ o preinaci tužbenog zahtjeva, no sud je tu preinaku ipak dopustio, mada u smislu odredbe čl. 191 st. 2 ZPP-a se tuženik takvoj preinaci niti nije mogao protiviti jer je u konkretnom slučaju tužiteljica tužbu preinačila zbog okolnosti koje su nastale nakon podnošenja tužbe, ali je zahtjev i dalje temeljila na istoj činjeničnoj osnovi (došlo je do parcelacije zemljišta).

7. Općinski sud u Splitu je dana 25. studenog 2019. pod poslovnom oznakom i brojem P-2792/17 donio presudu i rješenje kojima je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti, obvezao tužiteljicu da tuženoj naknadi parnični trošak te su odbijeni prijedlozi tužiteljice radi određivanja privremenih mjera. Pravodobnu i potpunu žalbu na opisanu prvostupanjsku odluku uložila je tužiteljica pa je odlučujući o istoj, Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, dana 4. lipnja 2021. donio Rješenje pod poslovnom oznakom i brojem Gž-67/2020-6 kojom je prihvatio žalbu tužiteljice i ukinuo presudu prvostupanjskog suda od 25. studenog 2019.

Predmet je vraćen na ponovno suđenje.

8. Tijekom postupka sud je u dokazne svrhe pregledao Predugovor o kupoprodaji nekretnine od 21. kolovoza 2009., Ugovor o kupoprodaji nekretnina od 19. svibnja 2010., dopis što ga je tužiteljica 24. listopada 2014. uputila HEP-u, fotografije sporne nekretnine, Rješenje o uvjetima građenja od 28. svibnja 2014. Grada Kaštela, upravnog odjela za prostorno uređenje, gradnju i zaštitu okoliša Odsjeka za izdavanje akata za provedbu dokumenata prostornog uređenja i gradnje, kopiju zapisnika o inspekcijskom pregledu Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja RH, Uprave za inspekcijske poslove Split od 15. listopada 2014., potvrdu o prijavljenom događaju PP Kaštela od 17. listopada 2014., rješenje Ispostave za katastar nekretnina Kaštel Sućurac od 12. studenog 2014., rješenje Državne geodetske uprave – Središnjeg ureda od 22. svibnja 2015., glavni projekt izrađen po narudžbi tužene i izvadak iz zemljišnih knjiga za K.O. K. G.. Izveden je očevid na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka mjernika i vještaka graditeljske struke od kojih su pribavljeni pisani nalazi i mišljenja i baš vještaka P. V.-mjernika

te L. V.-dipl. ing. građ. Saslušane su parnične stranke V. G. – tužiteljica i J. L. – tužena kao i svjedoci S. L., P. P. i

M. B..

9. Tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan. 10.

Stranke su popisale parnični trošak.

11. U konkretnoj pravnoj stvari radi se u naravi o tome da je tužiteljica zatražila zaštitu od tužene i to od uznemiravanja, a koja zaštita od uznemiravanja je propisana odredbom čl. 167.st.1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnima pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08 i 38/09, nadalje u tekstu: ZV). Navedena odredba propisuje naime, da ako treća osoba bespravno uznemirava vlasnika na drugi način, a ne oduzimanjem stvari, vlasnik može i putem suda zahtijevati da to uznemiravanje i prestane.

12. Analizom provedenog dokaznog postupka sud je zaključio da zahtjev tužiteljice nije osnovan jer ona naprosto nije uznemirena u izvršavanju svojih su- vlasničkih prava odnosno vlasničkih prava na svojoj obiteljskoj kući, a koja je sagrađena u K. G. i nosi anagrafsku oznaku P. 3. Točno je da je

tužena od prednika tužiteljice, S. G., kupila dio nekretnine, tada označene kao čest.zem. 1102/18, koja je položena u K.O. K. G.. Ta nekretnina koju je tužena od S. G. kupila u naravi je bila oranica, vinograd, ukupne površine 710 m2. Tužena je S. G. isplatila iznos kupoprodajne cijene, a stranke su se ujedno tim Ugovorom o kupoprodaji nekretnina od 19. svibnja 2010., u naravi dogovorile i oko načina vršenja su-vlasničkih prava na predmetnoj nekretnini. Tako su dogovorili da je tužena dužna, na nekretninu koju kupuje i koja je u njezinom vlasništvu, dopustiti S. G., kao vlasniku preostalog dijela nekretnine, pristup radi održavanja i izvođenja bilo kakvih radova na istočnom dijelu nekretnine, odnosno kuće u vlasništvu S. G. kao i pristup električnoj kutiji radi njezinog održavanja i održavanja prozora na tom dijelu kuće, uz nesmetano dopiranje svjetlosti. Ujedno su stranke suglasno utvrdile da tužena na nekretnini koju je kupila može sagraditi građevinu te je čak nasloniti na kuću u vlasništvu S. G., s tim da je izvuče prema naprijed za cca 3,5 – 4 m. Svi troškovi koji bi pali, odnosno bili skopčani sa usklađenjem građevine u vlasništvu tužene bi padali na nju.

13. Dakle, iz navedenog proizlazi da je tužena od prednika tužiteljice kupila dio nekretnine u površini od 710 m2 gledano u smjeru istoka od istočnog fasadnog zida kuće tužiteljice. Dogovorena je tim Ugovorom u kupoprodaji i izgradnja stambenog objekta tužene kao i uvjeti same te gradnje te je očito da je tužena te uvjete ispoštovala jer kuća tužiteljice ima nesmetano dopiranje svjetlosti.

14. Prilikom vršenja očevida na licu mjesta sud se uvjerio da je potpuno nesmetano pristupiti i električnom ormariću koji je zaštićen betonskim bunarom. Uostalom, tom električnom ormariću imaju pristupiti tek ovlaštene osobe HEP-a koji uostalom jedini imaju ključ tog električnog ormarića, obzirom da je on njihovo vlasništvo.

15. Što se pak tiče tvrdnji tužiteljice da je njoj onemogućeno izvoditi bilo kakve radove na istočnoj fasadi njenog stambenog objekta, pa tako i održavanje otvora- prozora, za naglasiti je da ničim tužiteljica nije dokazala da je imala potrebu takve radove na istočnoj fasadi svoje kuće izvoditi, a poglavito nije dokazala da ju je tužena u tom pokušaju sprječavala. Ukoliko se to ubuduće eventualno dogodi, tada se tužiteljica s uspjehom može pozvati na spomenuti Ugovor o kupoprodaji nekretnina od 19. svibnja 2010. jer je doista taj Ugovor, osim kupoprodaje, odredio i izvršavanje su-vlasničkih prava na nekretnini koja je položena u K.O. K. G. Z. 1459. Iz izvatka iz zemljišnih knjiga za K. O. G., ZU 1459 jasno se vidi da su na nekretninama čest. zem. 1102/18 i 1102/189 sa suvlasničkim udjelima upisani V. G. za 311/666 dijela, odnosno J. L. za 355/666 dijela.

Ukupna površina nekretnina iznosi 1343 m2.

16. Tijekom postupka saslušane su parnične stranke koje su očekivano davale iskaz onako kako se to od njih i očekivalo, kako bi pogodovali svojim tvrdnjama iz tužbe, odnosno odgovora na tužbu. Identično je i s iskazima svjedoka S. L., supruga tužene, čiji iskaz je očekivano pogodovao tvrdnjama iz odgovora na tužbu kao i s iskazom M. B., kćeri tužiteljice, čiji je iskaz također očekivano pogodovao tvrdnjama tužiteljice iz tužbe. Jedini nepristrani i objektivni svjedok u ovom postupku bio je P. P. koji je izvodio radove na objektu tužene, a prije toga je radio i za drugu kći tužiteljice, V.. On je kao svjedok potvrdio da je prilikom izvođenja radova na objektu tužene u rukama imao pravomoćnu građevinsku dozvolu, a radovi su izvođeni u tri faze. Nadzor nad izvedenim radovima vršila je V. Č.. Prisjetio se svjedok i činjenice da je za vrijeme izvođenja radova na lice mjesta pristupila i građevinska inspekcija koja tom prigodom nije utvrdila nikakve nepravilnosti. Također je svjedok P. potvrdio da je sporni zid građen po svim pravilima struke te da je uz istočnu fasadu tužiteljičine kuće po pravilima struke prislonio foliju, potom stiropor pa opet foliju te tek nakon toga betonski zid odnosno betonske blokove. Istaknuo je da je primijetio kako kuća tužiteljice nema hidroizolaciju te je ukazao da na sjevernom dijelu tužiteljičinog objekta stara gustirna, koja je građena od starih materijala bez riješenog odvoda, što ga navodi na zaključak da ukoliko tužiteljica ima problem s vlaženjem da to možebitno može biti od tog pomoćnog objekta tj. gustirne.

17. Prema nalazu vještaka P. V. na terenu je izvršena izgradnja dijela ulice P., a za taj dio nije izrađen geodetski elaborat o evidentiranju novoizgrađene ulice. Također je dao naznačiti kako je na skici lica mjesta slovima C do D prikazao betonski zid, a koji je u cijelosti izgrađen na dijelu čest. zem. 1102/189 (u vlasništvu tužene).

18. Pisani nalaz i mišljenje dao je i vještak građevinske struke i to L.

V., čiji nalaz i mišljenje se dijelom pridržava onog o čemu se vještak građevinske struke stručno trebao izjasniti, a dijelom je vještak prešao okvire svog stručnog dijela posla na način da je u mišljenju suflirao sudu kako sukladno onom što je iznio sud sada može donijeti odluku o uklanjanju izgrađenog zida od betonskih blokova, ukloniti zemljani nasip i omogućiti pristup fasadi i električnom ormariću.

19. Nalaz i mišljenje vještaka L. V. u potpunosti je neuporabljivo u ovoj parnici jer je u suprotnosti s Ugovorom o kupoprodaji nekretnine od 19. svibnja 2019., ali i u suprotnosti s onim što je sud utvrdio tijekom vršenja očevida, a kojem očevidu se nazočile i parnične stranke i vještaci. U tom dijelu je čak i vještak mjernik, Petar Vrdoljak, u svom nalazu i mišljenju "izišao" iz okvira svog stručnog dijela posla govoreći u nalazu i mišljenju o tome da se na licu mjesta vidi vlaženje.

20. Naime, prilikom sastavljanja očevidnog zapisnika 08. ožujka 2018., zajedno s tužiteljicom ušlo se u njezinu garažu u prizemlju njenog objekta. Tužiteljica je tada sudskoj komisiji pokazivala istočni zid unutar garaže tvrdeći da se na njemu pojavljuje vlaga i da voda, kada su kiše obilne, doslovno pliva po podestu. U očevidnom zapisniku izrijekom stoji da to sada nije oku vidljivo, pa čak je sami vještak građevinar L. V. tom prigodom kazao da toga doista nema, što je začudno, jer je u danima koji su prethodili očevidu bilo dugih i obilnih kiša. Sve ovo što je sudac izdiktirao na zapisnik glasno čuli su, i vještaci kao i stranke, pa se sada doista postavlja pitanje kako se u nalazu i mišljenju vještaka našao navod o vlaženju, prodoru vlage, čak plivanju vode i vlage, kada prilikom vršenja očevida, unatoč činjenici da su danima prije lile obilne kiše, ništa od toga nije na terenu zatečeno. 21. Nalaze i mišljenja sudskih vještaka stoga je sud promatrao u onom dijelu u kojem su se isti zadržali u okvirima svojih stručnih znanja i vještina. Tako je indikativno da je upravo vještak mjernik kazao kako je tužena izgradila međašni zid na svom dijelu zemljišta. Ona dakle izgradnjom nije uznemirila tužiteljicu u vršenju njezinih vlasničkih ovlasti u svom dijelu zemljišta, pa prema tome nije bilo nikakvog razloga da se zahtjev tužiteljice prihvati i da se tuženoj naloži da taj zid ukloni. Što se tiče betonskog bunara u kojem se nalazi električni ormarić, već je ranije kazano kako na električnom ormariću tužiteljica nema vlasničkih prava pa ih ne može ovom vlasničkom tužbom niti štititi.

22. Ovo nije tužba niti postupak za naknadu štete pa u tom smislu nije vršena procjena nastale štete, ako ju je uopće bilo (kao što je rečeno, sud prilikom vršenja očevida nikakav prodor vlage i štetu nije zabilježio). Tužiteljica mora prihvatiti činjenicu da ne može tuženoj određivati što će ona raditi na svome dijelu zemljišta, pogotovo u situaciji kada se tužena čak pridržava dogovora kojeg je postigla, ne s tužiteljicom, već s njezinim pravnim prednikom. "Što bi bilo kad bi bilo" tužiteljica će rješavati u budućnosti u nekoj drugoj parnici kada će se moći pozivati na Ugovor o kupoprodaji iz 2010.

23. Posebno se naglašava da je tijekom postupka tužena sudu doprinijela dokumentaciju iz koje se vidi da je izgradnju svog objekta napravila u skladu s dobivenim ispravama, potvrdama i rješenjima te da u njenom postupanju nije bilo nikakvog odstupanja koje bi na reakciju i radnju izazvale nadležno tijelo tj. građevinsku inspekciju.

24. Slijedeći uputu iz ukidne odluke Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Požegi, sud je dopunski saslušao vještaka mjernika P. V. koji je u cijelosti ostao kod svog nalaza i mišljenja dok se raniji vještak građevinske struke, L. V., ispričao što neće pristupiti radi dopunskog očitovanja uz navod da je zatražio "skidanje" sa liste vještaka Županijskog suda u Splitu. Očitujući se o ovoj činjeničnoj situaciji, tužiteljica je kazala, u svome podnesku od 7. prosinca 2021., kako je motrišta da uputa suda višeg stupnja nije predmnijevala ponovno saslušanje vještaka ili provođenje novog vještačenja, već "pomno i pažljivo proanaliziranje postojećih sudskih vještava". Tužena, u tom smislu, prijedloga nije imala.

Ako je tome tako onda ovaj sud doista dodatnom analizom provedenih dokaza ne može drugo doli kazati da je i dalje uvjerenja kako je tužena u konkretnom slučaju, ispoštovala sve dogovoreno sa prednikom tužiteljice. Na svojem je dijelu zemljišta, kojeg je od prednika tužiteljice kupila, izgradila svoj stambeni objekt i uredila okoliš. Tužiteljica nije ničim dokazala da u njezinom objektu, pri čemu se naravno ne misli na onaj stambeni dio, već na garažu, pojavilo vlaženje zbog radova koje je izvela tužena. U tom smislu ponovno se napominje kako je nalaz i mišljenje sudskog vještaka L. V. nepotpuno, u najmanju ruku, jer je govoreći o uzročno-

posljedičnoj vezi, između radova što ih je tužena poduzela na svome dijelu zemljišta i eventualnih, u svakom slučaju u ovom postupku, nedokazanih, "problema" koje tužiteljica trpi tek kazao da uzročno-posljedičnu vezu vidi jer tužena nije poštivala kupoprodajni ugovor, rješenje o uvjetima građenja i građevinsku regulativu. Tužiteljica je s nalazom ovog vještaka zadovoljna, nije predlagala izvođenje istog vještačenja po drugom vještaku. Na tužiteljici je bilo da dokaže uzročno-posljedičnu vezu između radnji tužene i onoga što ona smatra da bi značilo zadiranje ili ometanje njezinog prava vlasništva, u konkretnom slučaju sudeći prema zemljišno knjižnom stanju, suvlasništva. Jedinim predloženim dokazom, nalazom i mišljenjem vještaka L. V., nije ovaj sud uvjerila da joj treba pružiti vlasničko pravnu zaštitu.

Još jednom se naglašava da je u ovom postupku proveden dokaz očevidom na licu mjesta gdje je na zapisniku s očevida izričito utvrđeno da unutar garaže tužiteljice nije uočeno nikakvo vlaženje, mada je danima prije toga padala obilna kiša, a na što je upravo ukazao vještak L. V.. To utvrđenje sud je zapisao u zapisniku o očevidu kojeg su potpisale i stranke i vještaci i nitko od njih nije tražio izmjenu zapisnika u bilo kojem dijelu, zbog netočnog navođenja ili pak da bi prigovorio sadržaju zapisnika. Zašto je tome tako, sudu se nameće jasan i logičan zaključak. Tužiteljici ovako dijametralno suprotstavljena zapažanja vještaka u pisanim nalazima i mišljenjima sa utvrđenim stanjem na terenu prilikom očevida odgovaraju, jer idu u prilog njenim tvrdnjama, a sudu ona nisu prihvatljiva i stoga im se nije mogla pokloniti nikakva vjera. Da je tužiteljica predložila, a što nije, vještačenje po drugim vještacima iste struke, možebitno je mogla uvjeriti sud u istinitost svojih tvrdnji. Ovako je ostala činjenica da je ovaj sud analizom ugovora prednika tužiteljice s tuženom i onim što je vlastitim zapažanjem uočio, jedino mogao zaključiti da nikakvih uznemiravanja u izvršavanju prava suvlasništva, a na strani tužiteljice, nije bilo.

25. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154.st.1. ZPP, a tuženoj koja je zastupana po punomoćniku iz reda odvjetnika, priznat je trošak ovog postupka kojeg će joj naknaditi tužiteljica koje je parnicu izgubila u cijelosti, pozivom na odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 91/04, 37/05, 59/07, 148/09 i 142/12, nadalje u tekstu: Tarifa) na slijedeći način: za sastav obrazloženih podnesaka od 13. siječnja i 14. ožujka te 02. studenog 2017.g. i 21. kolovoza 2018. kao i za zastupanje na ročištima od 17. srpnja i 25. kolovoza 2017., 08. ožujka, 30. kolovoza, 24. rujna i 12. listopada 2018., 23. rujna i 28. listopada 2019., 30. rujna i 29. studenog 2021. te 19. siječnja 2022. - svaka radnja po 100 bodova, potom za pristup na ročišta odgođena bez raspravljanja 16. siječnja, 23. veljače i 23. ožujka 2017. – svaka radnja po 25 bodova, kao i za pristup i zastupanje na ročišta na kojima se raspravljalo samo o procesnim pitanjima 30. svibnja 2017. te 01. srpnja 2019. kao i za pristup ročištima za objavu i uručenje presude na dane 25. studenog 2019. te 11. veljače 2022. – svaka radnja po 50 bodova. Ukupan zbir od 1775 bodova pomnožen je iznosom od 10,00 kuna, koliko iznosi vrijednost jednog boda, nakon čega je iznos od 17.750,00 kuna uvećan za iznos od 4.437,50 na ime 25% PDV-a, za iznos od 2.000,00 kuna koliko je u gotovu novcu predujmila tužena na ime provođenja vještačenja (dopunskog) kao i za iznos sudske pristojbe u visini od 200,00 kuna na ime sudske pristojbe odgovora na tužbu. Zbrajanjem navedenih iznosa dobiven je iznos od 24.387,50 kuna koliko će tužiteljica morati platiti tuženoj na ime prouzročenog troška ovom parnicom.

Napominje se da je parnični trošak određen u skladu s odredbom čl.40 st. 5 ZPP-a, a koja odredba govori o tome kako će se trošak odrediti u slučaju kada u tužbi, a niti nakon toga, na brz i prikladan način, nije određena vrijednost predmeta spora u kojem slučaju će se smatrati da je vrijednost predmeta spora 50.000,00 kuna. Isto tako je uz primjenu Tarife sudskih pristojbi kao i odredbe čl.25. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 74/95, 57/96, 137/02, (26/03), 125/11, 112/12, 157/13, 110/15 i 118/18) određena visina sudske pristojbe odgovora na tužbu u visini od 200,00 kuna jer citirana zakonska odredba kazuje da kada se vrijednost predmeta spora ne može utvrditi prema posebnim propisima i prema odredbama ovog Zakona, da će se kao vrijednost predmeta spora uzeti iznos od 10.000,00 kuna.

Slijedom svega naprijed navedenog odlučeno je kao u ovoj odluci.

U Splitu, 11. veljače 2022.

S U D A C

Dunja Ljubičić

Pravna pouka: Protiv ove presude nezadovoljna strana ima pravo žalbe višem, županijskom sudu, u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka.

DNA:

-punomoćniku tužiteljice

-punomoćniku tužene

-u spis

Broj zapisa: eb306-1c9ab

Kontrolni broj: 0d1c1-7a087-cb2c4

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=DUNJA LJUBIČIĆ, L=SPLIT, O=OPĆINSKI SUD U SPLITU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Općinski sud u Splitu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.