REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 47 Pž-3113/2021-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Kristina Saganić, u pravnoj stvari tužitelja T. A. d.o.o., OIB …, Z., P., (ranije Š.-T. d.o.o., OIB …, P.,), kojeg zastupa punomoćnik Z. V., odvjetnik u Z., protiv tuženika E. O. d.d., OIB …, Z., kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu G. & P., Z., radi isplate iznosa od 19.776,40 EUR, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1691/2020 od 28. svibnja 2021., 11. veljače 2022.

p r e s u d i o  j e

Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1691/2020 od 28. svibnja 2021. i sudi:

1. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Nalaže se tuženiku da tužitelju plati iznos od 19.776,40 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate zajedno sa zateznim kamatama počevši od 4. ožujka 2015. do isplate i to do 31. srpnja 2015. prema čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08 i 125/11) po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za osam postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do konačne isplate prema čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18) uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a sve u roku od 8 dana.“

2. Nalaže se tužitelju T. A. d.o.o. P., da tuženiku E. O. d.d. Z., naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 27.547,50 kn (dvadesetsedamtisuća- petstočetrdesetsedam kuna i pedeset lipa), u roku od 15 dana, dok se odbija tuženikov zahtjev za naknadu troškova u iznosu od 6.950,00 kn (šesttisuća- devetstopedeset kuna).

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu naloženo je tuženiku da tužitelju plati iznos od 19.776,40 EUR u kunskoj protuvrijednosti sa zakonskim zateznim kamatama od 4. ožujka 2015. do isplate, kao i da mu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 30.887,50 kn. Tuženikov zahtjev za naknadu parničnih troškova je odbijen kao neosnovan.

2. Prvostupanjski je sud zaključio o osnovanosti tužbenog zahtjeva za isplatu osigurnine iz ugovora o osiguranju odgovornosti tužitelja kao prijevoznika. Pobijana presuda utemeljena je na odredbama čl. 921., 925. i 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; dalje: ZOO) te čl. 219. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP).

3. Protiv navedene presude žalbu je izjavio tuženik isticanjem svih žalbenih razloga, uz prijedlog ovom sudu presudu preinačiti, podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Tuženik tvrdi da iz pobijane presude nije moguće ništa drugo utvrditi, osim da je tuženik osiguratelj, a tužitelj ugovaratelj i osiguranik. Tuženik upućuje na to da stranke nisu sklopile ugovor o osiguranju tereta u prijevozu, već je predmet osiguranja odgovornost tužitelja kao vozara. Tuženik i u žalbi tvrdi da je tužitelj izgubio prava iz osiguranja sukladno ugovoru i Općim uvjetima (čl. 6. st. 1. t. 3.), jer je svoje teretno vozilo ostavio bez nadzora, pa je parkiranjem na neodgovarajuće čuvanom i na neosvijetljenom mjestu, olakšana krađa tereta (dva osobna vozila) koja se u konačnici i dogodila. Tužitelj nije osigurao rizik koji se sastoji u zadržaju prava iz osiguranja i u slučaju da do krađe dođe za vrijeme kad je vozilo parkirano na nečuvanom mjestu, odnosno nije uplatio doplatak za pokriće ako je vozilo ostavljeno bez nadzora i parkirano na neodgovarajućem mjestu.

4. Tuženik se u žalbi izričito protivi zaključku prvostupanjskog suda da je do krađe došlo na čuvanom mjestu i da zato ne bi bili ispunjeni uvjeti tužiteljevog gubitka prava iz osiguranja. Naime, tužitelj je sporni prijevoz koji je započet u Slovačkoj, prekinuo 23. prosinca 2013. u Sloveniji, kada je njegov vozač otišao u Republiku Hrvatsku s namjerom da se vrati tek 29. prosinca 2013. Tada je tužiteljevo teretno vozilo koje je bilo natovareno s osam osobnih automobila, parkirano na nečuvanoj i neosvijetljenoj makadamskoj površini. Svjedoci su potvrdili da je vozilo bilo na „divljem“ parkingu bez svakodnevne i redovite kontrole, bez naknade, a tužiteljev zastupnik po zakonu je znao da vozilo nije na čuvanom parkingu i unatoč tome vozaču nije dao nikakvu uputu. S obzirom na to da je vozilo ostavljeno bez nadzora, olakšana je krađa koja se u konačnici i dogodila nekoliko dana nakon što je vozilo parkirano na „divljem“ parkingu. Tužitelj je time izgubio prava iz ugovora o osiguranju i nije postupio s pažnjom dobrog gospodarstvenika.

5. Odgovor na žalbu nije dostavljen.

6. Tuženikova žalba je osnovana.

7. Pobijana presuda ispitana je u skladu s odredbom čl. 365. ZPP-a u granicama žalbenih razloga i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

8. Tužbeni zahtjev odnosi se na isplatu osigurnine, s osnove ugovora o osiguranju sklopljenog među strankama. Tužitelj tvrdi da je stekao pravo na osigurninu, jer je nastupio osigurani slučaj. Tuženik je tužitelju osporavao pravo na naplatu osigurnine, smatrajući da je tužitelj zbog njegovih radnji i propusta u ovom slučaju, izgubio prava iz osiguranja.

9. Ovaj sud zaključuje da je prvostupanjski sud, osim što je u obrazloženju pobijane presude u pretežitom dijelu prenio sadržaj izvedenih dokaza (iskaza svjedoka i tužiteljevog zastupnika po zakonu), propustio ispitati okolnosti koje su od odlučnog značaja za donošenje pravilne odluke o tužbenom zahtjevu. Zadaća je suda ocijeniti dokaze svakog posebno i u njihovoj ukupnosti, kako bi na osnovi rezultata dokaznog postupka donio pravilnu i zakonitu odluku. Obvezu suda sadržanu u valjanoj ocjeni izvedenih dokaza, ne može zamijeniti prenošenje sadržaja iskaza svjedoka ili stranke. U ovoj je parnici prvostupanjski sud propustio postupiti na način kako je to propisano odredbama procesnog prava. Takvi su propusti rezultirali donošenjem nepravilne i nezakonite presude, zahvaćene bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a. Unatoč tome, osnovom zakonske ovlasti iz odredbe čl. 373.a st. 3. ZPP-a, ovaj sud donosi presudu kojom meritorno odlučuje o tužbenom zahtjevu, budući da je bitne činjenice moguće utvrditi na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu.

10. Cijeneći međusobno suprotstavljene tvrdnje stranaka o odlučnim činjenicama, prvostupanjski je sud trebao ispitati sadržaj spornog poslovnog odnosa, a potom ocijeniti jesu li se u konkretnom slučaju ostvarili uvjeti za isplatu osigurnine. Uzimajući u obzir tuženikov prigovor, valjalo je ispitati je li tužitelj izgubio prava iz osiguranja, u kojem slučaju mu pravo na isplatu osigurnine ne pripada. Suprotno zaključku prvostupanjskog suda, ovaj sud na osnovi izvedenih dokaza zaključuje da je tužiteljevo postupanje dovelo do gubitka njegovog prava iz osiguranja, iz razloga koji se nastavno obrazlažu.

11. Odredbom čl. 921. ZOO-a propisano je da se ugovorom o osiguranju osiguratelj obvezuje ugovaratelju osiguranja isplatiti osiguraniku ili korisniku osiguranja osigurninu ako nastane osigurani slučaj, a ugovaratelj se osiguranja obvezuje osiguratelju platiti premiju osiguranja.

12. Osigurani slučaj je događaj prouzročen osiguranim rizikom koji mora biti budući, neizvjestan i nezavisan od isključive volje ugovaratelja osiguranja ili osiguranika (čl. 922. st. 1. i 2. ZOO-a). Osigurani slučaj je dakle, događaj prouzročen osiguranim rizikom, koji ima za posljedicu gubitak ili oštećenje osiguranog predmeta. Postojanje osiguranog slučaja pravni je uvjet osigurateljeve obveze na isplatu osigurnine, jer dok se ne ostvari osigurani slučaj, osiguratelj nije u obvezi prema osiguraniku. Za ocjenu postojanja osiguranog slučaja, kao i osigurateljeve obveze na isplatu osigurnine, mjerodavan je prvenstveno ugovor stranaka. Činjenicu ostvarenja osiguranog slučaja dužan je dokazati osiguranik, odnosno korisnik osiguranja; dakle na tužitelju je teret dokaza pravno relevantnih činjenica iz kojih proizlazi njegovo pravo na osigurninu.

13. Tužitelj je podnio tužbu radi isplate iznosa od 19.776,40 EUR u svojstvu osiguranika (prijevoznika) radi naplate osigurnine po polici osiguranja odgovornosti prijevoznika za robu primljenu na cestovni prijevoz. Tužitelj je tvrdio da je nastupio osigurani slučaj time što mu je, tijekom pružanja usluge prijevoza, u Republici Sloveniji ukraden i oštećen teret. Vlasnik ukradene robe je naplatio od tužitelja štetu u vrijednosti ukradene robe. Zato tužitelj od svog osiguratelja od odgovornosti potražuje isplatu osigurnine.

14. Iz Okvirnog ugovora o višegodišnjem osiguranju od 1. srpnja 2012. proizlazi da su stranke dogovorile dugoročnu poslovnu suradnju u poslovima osiguranja, u trajanju od pet godina, za sve vrste osiguranja, među kojima i osiguranja od odgovornosti iz djelatnosti tužitelja kao prijevoznika u međunarodnom i domaćem prijevozu. U tom je poslovnom odnosu izdana i polica osiguranja (čl. 925. ZOO-a) za razdoblje od 11. prosinca 2013. do 11. prosinca 2014., za osiguranje od odgovornosti vozara za robu primljenu na prijevoz u cestovnom prometu. To znači da je osnovom te police u pokriću bio i tužiteljev međunarodni prijevoz pošiljke od 124 nova osobna vozila na relaciji Trnava (Slovačka) – Livorno (Italija) s tri kamiona prilagođena za prijevoz automobila. Nije sporno da je prijevoz započeo 22. prosinca 2013., da je teretno vozilo bilo parkirano od 23. prosinca 2013. u Sloveniji, te da je 27. prosinca 2013. došlo do krađe dva automobila s vozila tužitelja.

15. Sastavni dio police su uvjeti za osiguranje od odgovornosti vozara za robu primljenu na prijevoz u cestovnom prometu, kojima je propisano da je predmet osiguranja po tim Uvjetima građanskopravna osiguranikova odgovornost kao vozara za potpun ili djelomičan fizički gubitak ili uništenje stvari stvarno preuzetih na prijevoz, u opsegu i uz pokriće određeno odredbama tih Uvjeta. (čl. 2.). To znači da je pravilno prvostupanjski sud utvrdio predmet osiguranja. Nastupom osiguranog slučaja i uz ispunjenje pretpostavki iz ugovora o osiguranju, nastaje obveza osiguratelja isplatiti osiguraniku (prijevozniku) ugovorenu osigurninu koju je osiguranik obvezan platiti trećim osobama za štete prouzročene pojedinim štetnim događajem (čl. 4. st. 1. Uvjeta).

16. Međutim, odredbom čl. 6. Uvjeta osiguranja propisano je da osiguranik gubi prava iz osiguranja, između ostalog, ako je ostvarenje rizika osiguranog prema ovim uvjetima nastupilo zato što je vozilo ostavljeno bez nadzora osiguranika ili druge odgovorne odrasle osobe, nije bilo zaključano ili je krađa bila olakšana na bilo koji drugi način, uključujući i parkiranje na neodgovarajuće čuvanom ili neosvijetljenom mjestu tijekom prekida putovanja zbog odmora vozača ili sličnih radnji koje su poduzete u svrhu nastavka putovanja, ako nije drugačije ugovoreno.

17. U konkretnom slučaju drugačije nije ugovoreno, a rezultati dokaznog postupka upućuju na to da su ispunjeni uvjeti za gubitak tužiteljevog prava iz osiguranja na osnovi te odredbe, uvažavajući okolnosti konkretnog slučaja. Tužitelj je svoje teretno vozilo ostavio bez nadzora, krađa je olakšana parkiranjem na neodgovarajuće čuvanom i neosvijetljenom mjestu. Mada je tužitelj odgovarajući na tužbu (str. 71. spisa) tvrdio da je njegovo teretno vozilo bilo na osvijetljenom mjestu pod video nadzorom i na odgovarajuće čuvanom mjestu, tijekom saslušanja svjedoka i tužiteljevog zastupnika po zakonu utvrdilo se suprotno. Tužitelj je parkiranjem teretnog vozila na tom mjestu i pod opisanim uvjetima, pristao na posljedice takvog postupanja, olako držeći da se ništa neće desiti. Posljedica takvog postupanja je i gubitak prava iz osiguranja.

18. Dakle, rezultati izvedenih dokaza ne daju uporišta za zaključak o tome da je tužiteljevo teretno vozilo bilo parkirano na siguran način, kao što je to utvrdio prvostupanjski sud. Iskazi svjedoka i tužiteljevog zastupnika po zakonu potvrđuju naprotiv da je u sporno vrijeme tužiteljevo teretno vozilo ostavljeno bez nadzora, na makadamskoj i nečuvanoj površini uz glavnu cestu bez nadzora i rasvjete, na prostoru na kojem nije organizirano čuvanje niti se u tom pogledu naplaćuje naknada. Tužiteljevo postupanje kojim je svoje teretno vozilo ostavio bez nadzora na takvoj površini u trajanju od više dana, ne može se smatrati postupanjem s pažnjom dobrog gospodarstvenika, a niti je moguće zaključiti da je on učinio sve što je mogao da spriječi nastanak bilo koje štete. O tome u kakvim je uvjetima bilo parkirano tužiteljevo teretno vozilo, svjedoče i isprave s očevida policije Republike Slovenije.

19. Obveza je osiguranika poduzeti propisane, ugovorene i sve ostale razborite mjere potrebne da se spriječi nastanak osiguranog slučaja; u tom smislu dužan je postupati pažnjom dobrog gospodarstvenika (čl. 10. st. 2. ZOO-a). U konkretnom slučaju takvo je tužiteljevo postupanje izostalo, čime je on izgubio prava iz osiguranja, a time i pravo na naplatu zahtijevane osigurnine.

20. Slijedom navedenog, pobijana je presuda preinačena i tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan (čl. 373.a ZPP-a).

21. Tuženik ima pravo na naknadu troškova postupka sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15; dalje: OT) i to: za sastav odgovora na tužbu iznos od 2.500,00 kn (Tbr. 7.1. OT), trošak zastupanja na pet ročišta za glavnu raspravu u iznosima od po 2.500,00 kn (3. studenoga 2015., 2. veljače 2016., 28. lipnja 2018., 16. listopada 2018., 27. travnja 2021.) sukladno Tbr. 9.1. OT, trošak sastava dva podneska (9. veljače 2016. i 29. lipnja 2018.) u iznosima od po 500,00 kn po Tbr. 8.3. OT, trošak sastava žalbe protiv rješenja od 14. prosinca 2018. u iznosu od 1.250,00 kn (Tbr. 10.5. OT), PDV (na iznos od 17.250,00 kn) u iznosu od 4.312,50 kn, trošak prijevoda dokumentacije po sudskom tumaču u iznosu od 243,75 kn, što ukupno iznosi 21.806,25 kn, od zatraženih 28.756,25 kn.

22. Tuženiku nije priznat više zatraženi iznos troškova ukupnog iznosa od 6.950,00 kn koji se odnosi na: sastav žalbe protiv rješenja od 1.875,00 kn (tražio 3.125,00 kn, a pripada mu 1.250,00 kn), iznos od 1.950,00 kn troška sudske pristojbe protiv rješenja o prekidu koje ne podliježe plaćanju sudske pristojbe (Tbr. 2. i 3.3. Tarife). Napominje se da se u pogledu sudskih pristojbi primjenjuje ranije važeći Zakon o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj: 74/95, 57/96, 137/02, 26/03, 125/11, 112/12, 157/13 i 110/15), kao i novi Zakon koji je na snazi od 1. siječnja 2019. („Narodne novine“ broj 118/18). Ako je pristojbena obveza nastala prije stupanja na snagu novog Zakona, tada se primjenjuju ranije važeće Tarife (čl. 37. Zakona o sudskim pristojbama iz 2018.), s time što će sudske pristojbe plaćati sukladno ranijoj Tarifi do dana stupanja na snagu Uredbe o tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj 53/19 i 92/21), 1. lipnja 2019. (čl. 40. Zakona iz 2018.). To znači da se u odnosu na pristojbu na žalbu protiv rješenja o prekidu postupka primjenjuje ranije važeća Tarifa (Tbr. 2. i 3.3), mada jednako pravilo sadrži i Uredba (Tbr. 2. i 3.3). Tuženiku nije priznat niti više traženi trošak za sastav dva podneska od 2.125,00 kn (125,00 kn za podnesak od 9. veljače 2016. za koji je tražio 625,00 kn, te 2.000,00 kn za podnesak od 29. lipnja 2018. za koji je tražio 2.500,00 kn), i više traženi PDV od 1.000,00 kn.

23. Tuženik ima pravo i na trošak ovog žalbenog postupka za sastav žalbe protiv presude u iznosu od 3.125,00 kn (Tbr. 10.1. OT) uvećano za PDV ukupno 3.906,25 kn i sudske pristojbe na žalbu u zatraženom iznosu od 1.835,00 kn (Tbr. 3.1. Tarife), ukupno 5.741,25 kn.

24. Ukupan tuženikov trošak ovog postupka iznosi 27.547,50 kn, dok je za razliku od 6.950,00 kn taj tuženikov zahtjev odbijen (čl. 155. i 166. ZPP-a). S obzirom na to da je ovaj sud odlučio o troškovima cjelokupnog postupka, uključujući i troškove žalbenog postupka, pobijana presuda u cijelosti je preinačena.

Zagreb, 11. veljače 2022.

Sudac

Kristina Saganić