Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

P-1178/18

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ex vojarna Sveti Križ-Dračevac

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Živomiru Topić, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja A. O.. d.d. Z., Podružnica Z.,

, OIB: …., zastupan po pun. R. M. odvj.

u S., protiv tuženika J. J. iz S., , OIB: …, zastupan po pun. B. Č. odvj. u S., radi isplate, nakon

glavne i javne rasprave održane dana 16. prosinca 2021. god., u prisustvu pun. tužitelja R. M. odvj. u S., i pun. tuženika B. Č. odvj. u S.,

dana 11. veljače 2022. godine,

p r e s u d i o j e :

I Dužan je tuženik u roku od 15 dana na ime regresa isplatiti tužitelju iznos od ukupno 51.530,45 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koja na pojedine iznose teče kako slijedi;

-na iznos od 11.854,58 kn, teče od 01. veljače 2016. god.,

-na iznos od 5.625,00 kn, teče od 05. listopada 2015. god.,

-na iznos od 5.000,00 kn, teče od 20. studenog 2015. god.,

-na iznos od 200,00 kn, teče od 09. listopada 2017. god.,

-na iznos od 9.056,27 kn, teče od 10. studenog 2017. god.,

-na iznos od 6.694,60 kn, teče od 07. veljače 2018. god.,

-na iznos od 4.500,00 kn, teče od 25. travnja 2016. god.,

-na iznos od 2.800,00 kn, teče od 09. prosinca 2015. god.,

-te na iznos od 3.000,00 kn, teče od 21. listopada 2016. god., sve do isplate

U odnosu na više zatražene zakonske zatezne kamate, tužbeni zahtjev se odbija kao neosnovan.

II Dužan je tuženik u roku od 15 dana naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 22.667,50 kn.

Obrazloženje

Tužitelj (u vrijeme podnošenja tužbe J. o. d.d. Z.) je

dana 07. ožujka 2018. god., podnio ovom sudu tužbu protiv tuženika, radi isplate. U tužbi navodi da je dana 07.07.2015. god., u S., , tuženik pod

utjecaja alkohola upravljao vozilom marke Mercedes reg. oznake …, te zbog vožnje na nedovoljnoj udaljenosti, neprilagođenoj uvjetima i gustoći prometa, naletio na vozilo ispred sebe marke Fiat Punto reg.oznake …, kojim je upravljala vlasnica M. R., a koje je potom nabačeno na vozilo ispred marke BMW reg. oznake …, vlasništvo V. M., a kojim je upravljala Š.

J..

Na vozilima marke Fiat Punto i BMW je nastala imovinska šteta. Na vozilu Fiat Punto pored vlasnice i vozačice M. R. u svojstvu putnika nalazile su se L.

D., V. R., N. B. i K. B., a koje su kritične prigode

zadobile tjelesne povrede. U vozilu marke BMW je tjelesne povrede zadobila putnica M. D..

U vrijeme ove nezgode je vozilo kojim je upravljao tuženik bilo osigurano kod tužitelja policom osiguranja br. ….

V. M., vlasnik vozila BMW je tužitelju podnio odštetni zahtjev zbog pretrpljene imovinske štete na vozilu, pa je među strankama sklopljen Sporazum o izvansudskoj nagodbi temeljem kojeg mu je tužitelj dana 01.02.2016. god., isplatio naknadu u iznosu od 11.854,58 kn.

M. R., vlasnica vozila Fiat Punto je tužitelju podnijela odštetni zahtjev zbog pretrpljene imovinske štete na vozilu, temeljem kojeg joj je tužitelj dana 07.10.2015. god., isplatio naknadu u iznosu od 5.625,00 kn. Ujedno je zatražila i naknadu pretrpljene neimovinske štete, slijedom čega joj je tužitelj u mirnom postupku dana 20.11.2015. god., isplatio naknadu u iznosu od 5.000,00 kn, a potom i povodom vođenog sudskog postupka temeljem presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. Pn-21/16 od 29.09.2017. god., potvrđenom, i u korist oštećenice preinačenom odlukom Županijskog suda u Rijeci br. Gž-2375/2017-2 od 28.12.2017. god., isplatio daljnji ukupan iznos od 15.750,87 kn (9.056,27 kn – 10.11.2017. god., i 6.694,60 kn – 07.02.2018. god.), u navedenom postupku je tužitelj imao trošak sudskih pristojbi u iznosu od 200,00 kn.

M. D., putnica u vozilu BMW je podnijela tužitelju odštetni zahtjev zbog pretrpljene neimovinske štete, pa je među strankama sklopljen Sporazum o izvansudskoj nagodbi temeljem koje joj je tužitelj dana 25.04.2016. god., isplatio naknadu sa troškovima zastupanja u ukupnom iznosu od 4.500,00 kn.

N. B., putnica u vozilu Fiat Punto je podnijela tužitelju odštetni zahtjev zbog pretrpljene neimovinske štete, temeljem kojeg joj je tužitelj dana 09.12.2015. god., isplatio naknadu u ukupnom iznosu od 2.800,00 kn. K. B., putnica u vozilu Fiat Punto je podnijela tužitelju odštetni zahtjev zbog pretrpljene neimovinske štete, temeljem kojeg joj je tužitelj dana 09.12.2015. god., isplatio naknadu u ukupnom iznosu od 2.800,00 kn.

L. D. i V. R., putnice u vozilu Fiat Punto, pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu pod br. Pn-4196/15, protiv tužitelja vode postupak radi naknade neimovinske štete, a u koje postupku je tužitelj podmirio troškove kombiniranog vještačenja u iznosu od 3.000,00 kn (21.10.2016. god.).

Kako je tuženik kritične prigode upravljao vozilom pod izrazitim utjecajem alkohola od najmanje 1,75 g/kg (1,85 g/kg umanjeno za 0,1), te kako je skrivio prometnu nezgodu i počinio štetu koju je oštećenima isplatio tužitelj, dok se na višekratne pozive tužitelja na plaćanje regresnog duga nije odazvao, to su se temeljem odredbe čl. 24 st. 1 Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, i čl. 3 Uvjeta za osiguranje od AO, koji Uvjeti su sastavni dio Ugovora o osiguranju, ispunili uvjeti da tužitelj postavi regresni zahtjev prema tuženiku, za od njega isplaćene iznose.

Slijedom navedenog, tužitelj je predložio sudu da donese odluku pobliže opisanu u izreci presude.

U odgovoru na tužbu od 23. travnja 2018. god., tuženik navodi da su tužbeni navodi činjenično i pravno neosnovani.

Navodi da tuženik kritičnog događaja, usprkos izvršenim mjerenjima koncentracije alkohola u krvi, nije bio alkoholiziran, odnosno zasigurno nije bio alkoholiziran izvan Zakonom dopuštenih granica, niti je nesporno utvrđeno da je vozio na nedovoljnoj udaljenosti, a koje sve navode je kao okrivljenik pobijao kao neistinite u prekršajnom postupku koji se preko njega kao okrivljenika vodi pred Prekršajnim sudom u Splitu, Stalna služba u Kaštel Sućurcu pod posl. br. Pp P- 2199/17.

Naime, bitno je istaknuti da okrivljeniku na utvrđenje okolnosti prisutnosti alkohola u organizmu, nije prisutnost alkohola utvrđena vađenjem krvi ili/i urina, već uporabom alkometra marke "Drager 6820", serijski broj 0819, a koji instrument nije pouzdan za mjerenje koncentracije alkohola ukoliko nije redovito "baždaren", a o čemu tuženik nema saznanje je li isto urađeno prije samog mjerenja. Napominje kako je kritične prigode bio u stanju šoka, i nije imao priliku zatražiti od strane službenih osoba da "mjerenje" obave nekom drugom pouzdanijom metodom provjere koncentracije alkohola u krvi (iz urina/mokraće), a posebno obzirom na zdravstveno stanje okrivljenika ili ukoliko je to zatražio, toga se ne sjeća.

Bitno je napomenuti kako godinama pati od posttraumatskog stresnog poremećaja (PTSP), te je zbog toga već duži period (godinama) na terapiji medikamentima, a koja terapija je zasigurno imala utjecaja i na rezultate mjerenja prisutnosti alkohola u organizmu pomoću uređaja marke "Drrager 6820", na način da su lijekovi koje redovito uzima u kombinaciji sa malom količinom alkohola vrlo vjerojatno netočno prikazali rezultate koncentracije alkohola u krvi/bitno veću koncentraciju od stvarne, odnosno moguće pokazali koncentraciju alkohola u krvi izvan Zakonom dopuštenih granica, iako je ta koncentracija u stvarnosti bila u Zakonom dopuštenim granicama.

Dakle, stvarna koncentracija alkohola u krvi – obzirom na metodu mjerenja (bez pouzdane metode utvrđivanja prisutnosti alkohola) akutni stres i medikamente koje uzima; zasigurno nije mogla biti izvan Zakonom dopuštenih okvira, pa da bi bio kriv, odnosno da bi tužitelj imao obvezu isplatiti naknade na koje se sada poziva u tužbi s osnove regresa.

Obzirom na sve prethodno rečeno o lošem zdravstvenom stanju tuženika i metodi mjerenja koncentracije alkohola u krvi, a u slučaju utvrđenja da tuženik nije bio alkoholiziran izvan Zakonom dopuštenih granica, tuženik ističe kako njegova odgovornost za štetni događaj/štetu nikako nije i ne može biti isključiva, obzirom na sve okolnosti koje su dovele do nastanke same nezgode/štetnog događaja, odnosno u konačnici i štete, pa da bi bio dužan podmiriti cjelokupan novčani iznos s osnove regresa u visini kako se to traži tužbenim zahtjevom.

O eventualnoj odgovornosti tuženika u smislu isplate iznosa s osnove regresnog potraživanja, može se govoriti samo u smislu suodgovornosti, obzirom da još nije pravomoćno utvrđeno da je tuženik isključivo odgovoran za nastanak prometne nezgode, odnosno nije uopće utvrđena njegova krivnja, pa stoga niti odgovornost.

Dakle, njegova krivnja nije pravomoćno utvrđena, niti je utvrđeno postojanje negativnih okolnosti na strani tuženika u vrijeme štetnog događaja, primjerice njegova alkoholiziranost, a po utvrđenju kojih okolnosti i činjenica bi se moglo govoriti o isključenju prava tuženika s osnove obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, odnosno o pravu tužitelja s osnove regresa od tuženika. Prethodno iz razloga jer je još u tijeku prekršajni postupak koji se protiv tuženika kao okrivljenika vodi pred Prekršajnim sudom u Splitu, Stalna služba u Kaštel Sućurcu pod posl. br. Pp P-2199/17-7, po istom štetnom događaju, odnosno jer prekršajni postupak još nije pravomoćno okončan.

Nastavno na prethodno rečeno, tuženik navodi da iz točke I Optužnog prijedloga br. 511-12-36-03-673/2015 od 12.08.2015. god., PU S-D,

PPP, a po kojem se protiv njega vodi prekršajni postupak radi

počinjenja prekršaja iz čl. 109 st. 1, čl. 199 st. 2 i čl. 289 st. 4 Zakona o sigurnosti prometa na cestama, proizlazi kako tuženik kao okrivljenik navodno nije držao dovoljan razmak između vozila koje se kretalo ispred njega, pri čemu je prednjim dijelom svoga osobnog vozila, udario u stražnji dio osobnog vozila marke Fiat Punto 1.2., reg. oznake i broja … s kojim se ispred njega zaustavila M. R.,

koja se pak zaustavila ispred okrivljenika zbog osobnog vozila marke BMW-X3 2.0 dx

– drive reg. oznake i broja … s kojim se Š. M. zaustavila neposredno ispred nje, a suprotno postavljenom prometnom znaku izričitih naredbi B39-zabrana zaustavljanja i parkiranja.

Dakle, iz citiranog Optužnog prijedloga je razvidno kako je i Š. M.

suodgovorna za nastanak štetnog događaja pa bi se u konkretnom slučaju, a u slučaju utvrđenja krivnje tuženika u prekršajnom postupku, moglo govoriti o eventualnoj suodgovornosti tuženika, pa onda i isplati s osnove regresnog potraživanja tužitelja srazmjerno njegovoj suodgovornosti. Naime, u konkretnom slučaju je razvidno kako je u konkretnom slučaju praktički bio u pitanju "lančani sudar" triju osobnih vozila od kojih je tuženik bio treći sudionik "straga" obzirom na smjer kretanja vozila (zadnji u nizu), i razvidno je kako je vozač prvog osobnog vozila u nizu bio zaustavljen protivno izričitoj zabrani zaustavljanja i parkiranja. Dakle, jedina nesporna činjenica prilikom kritične zgode je upravo nepropisno zaustavljanje vozača prvog osobnog automobila.

Zaključno, prekršajni postupak koji se paralelno vodi protiv tuženika se ukazuje kao prejudicijelno pitanje u naslovnoj pravnoj stvari, obzirom da će tek po pravomoćnom okončanju istog biti nesporno utvrđene činjenice i okolnosti konkretnog slučaja,a posebno one na strani tuženika, kao i stupanj eventualne krivnje/odgovornosti tuženika u naslovnoj pravnoj stvari. U tom smislu odluka naslovnog suda u konkretnoj stvari ovisi o rješenju pitanja postoji li krivnja tuženika u prekršajnom postupku koji se protiv njega vodi, pa da bi se uopće moglo raspravljati o tužbenom zahtjevu, a kamoli o njegovoj osnovanosti.

Dakle, tužitelj nije ovlašten utuživati s osnova isplate – regresnog potraživanja do pravomoćnosti odluke o krivnju i tuženika u prekršajnom postupka koji se protiv njega vodi, tim više jer je u rečenom postupku pobijao nalaze izmjere koncentracije alkohola u krvi i predložio izvođenjem dokaza vještačenjem na utvrđenje utjecaja medikamenata na rezultate izmjere koncentracije alkohola u krvi. Obzirom da je prekršajni postupak još u tijeku, a o rezultatima kojega postupka ovisi i regresni zahtjev tužitelja, to se isti ukazuje kao prejudicijelno pitanje za konkretnu pravnu stvar. U tom smislu se podnesena tužba pokazuje kao preuranjena, činjenično i pravno neprovjerljiva, pa se predlaže naslovni postupak prekinuti do pravomoćnog okončanja prekršajnog postupka koji se vodi protiv njega pod posl. br. Pp P-2199/17- 7 pred Prekršajnim sudom u Splitu, Stalna služba u Kaštel Sućurcu.

Tuženik uzgredno ističe kako je sukladno odredbi čl. 12 st. 3 Zakona o parničnom postupku, u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti učinioca, parnični sud vezan za presudu kojom se optuženik oglašava krivim, a što se analogno može primijeniti u konkretnom slučaju, obzirom da je i prekršaj jednako kao kazneno djelo jedna "vrsta" kažnjivog djela, po težini sankcija gotovo izjednačeno s kaznenim djelom, pa nema razloga da naslovni sud ne prekine postupak do pravomoćnog okončanja prekršajnog postupka koji se vodi protiv tuženika kao okrivljenika pred Prekršajnim sudom u Splitu.

Obzirom na sve prethodno rečeno, tuženik ističe kako navodi tužitelja nisu činjenično niti pravno osnovani, obzirom da tužitelj nije taj koji odlučuje o krivnji tuženika, niti o postojanju eventualnih negativnih okolnosti na strani tuženika, već je to isključivo ovlašten tvrditi nadležni Prekršajni sud svojom pravomoćnom odlukom. Stoga se tužbeni zahtjev ukazuje kao preuranjen, činjenično i pravno neosnovan i neprovjerljiv.

Tuženik nadalje ističe da mu uz tužbu nisu dostavljeni Uvjeti za obvezno osiguranje od AO, iako se isti navode u popisu priloga u tužbi pa je predložio sudu da tužitelju naloži da iste hitno dostavi, a sve kako bi se tuženik mogao upoznati s uvjetima koji su sastavni dio Ugovora o osiguranju koji je potpisao, odnosno kako bi mogao postupiti u skladu sa svojim zakonskim pravima/ovlastima i dužnostima. Ovo posebno obzirom da nije upoznat s načinom na koji je tužitelj odredio visinu naknade koju je isplatio osobama navedenim u tužbi s osnove pretrpljene neimovinske štete po podnesenim odštetnim zahtjevima, pa da bi mogao provjeriti jesu li isti iznosi isplaćeni u previsokom iznosu, tim više jer se sada njega tereti za isplatu iznosa koji mu nije provjerljiv.

Obzirom da su svi njegovi dokazni prijedlozi već sadržani u spisu Prekršajnog suda u Splitu, Stalna služba u Kaštel Sućurcu, predložio je pribaviti rečeni prekršajni spis i izvršiti uvid u priložene isprave i druga dokazna sredstva u istom, a na okolnost utvrđivanja istinitosti njegovih navoda, odnosno utvrđivanja činjenica i okolnosti koje su dovele do štetnog događaja po osnovi kojega je podnesena tužba. Podredno, ukoliko sud ne udovolji ovom zahtjevu, obvezuje se u roku koji odredi sud dostaviti isprave i druge dokaze na koje se poziva u ovom odgovoru na tužbu.

Sukladno svemu prethodno rečenom, tuženik je predložio naslovni postupak prekinuti do pravomoćnosti odluke u prekršajnom postupku koji se vodi pred Prekršajnim sudom u Split, Stalna služba u Kaštel Sućurcu pod posl.br. Pp P- 2199/17-7.

Tužitelj u podnesku od 27. travnja 2018. god., navodi da je službenim ispravama-zapisnikom o očevidu utvrđeno, a što ne osporava ni tuženik, kako je kritične prigode upravo tuženik upravljao vozilom koje je bilo zadnje u nizu. Kako nije sporna ni činjenica da je upravo tuženik udario u vozilo ispred sebe (Fiat), a koje bi bilo nabačeno na vozilo ispred (BMW), tada je utemeljeno, logično i životno, kako se isti nije kretao na dovoljnoj udaljenosti kako bi svoje vozilo mogao pravovremeno zaustaviti, odnosno kako svoje kretanje nije prilagodio gustoći i uvjetima prometa.

Stoga su potpuno neosnovani tuženikovi navodi kako bi itko drugi (sudionica koja se je sa vozilom zaustavila ispred vozila tuženika) bio odgovoran za sraz vozila i nastalu štetu. Kada bi to bilo tako, tada bi vozilo Fiat udarilo u vozilo BMW, prije nogo što je tuženik pod znatnim utjecajem alkohola – a koje se stručno kvalificira kao pijano stanje (1,85 g/kg) udario u vozilo ispred sebe. Slijedom navedenog, u cijelosti su neosnovani navodi o suodgovornosti ostalih sudionika u predmetnoj nezgodi.

Neosnovane su tvrdnje i da alkometar kojim je utvrđen stupanj alkoholiziranosti nije pouzdan, odnosno da isti nije bio "baždaren", pa predlaže da tuženik dostavi dokaz da navedeni uređaj nije bio nov, odnosno ispravan. Predlaže i da tuženik dostavi dokaz da je neposredno nakon nezgode bio u stanju "šoka". Okolnost boluje li ili ne tuženik od PTSP-a, potpuno je irelevantna za predmetni postupak.

Potpuno su neosnovani navodi tuženika kako bi utvrđenja i odluka iz prekršajnog postupka predstavljali prethodno pitanje za ovaj postupak, a posebno da bi se odluka navedenog suda mogla smatrati odlukom kaznenog suda, a kojom bi u skladu sa čl. 12 ZPP-a, bio vezan parnični sud. Zato i postoji i prekršajni i kazneni postupak i sud. Stoga se protivi prijedlogu za prekidom ovog postupka.

Tužitelj nadalje navodi da je na okolnost nastale neimovinske i imovinske štete, dostavio dokaze, te ustraje u svim dokaznim prijedlozima iznesenim u tužbi, dok su Uvjeti osiguranja sastavni dio police osiguranja, te su isti dostavljeni tuženiku uz policu, a što je potvrdio potpisom police, jasno vidljivo i na polici.

Raspravnim rješenjem od 31. siječnja 2020. god., odlučeno je izvesti dokaz prometno-tehničkim vještačenjem na okolnost dinamike nastanka predmetne prometne nezgode i visine počinjene štete na vozilima oštećenika od strane stalnog sudskog vještaka J. Š. dipl. ing. prometa.

Imenovani sudski vještak u vještvu od 04. kolovoza 2020. god., navodi opće podatke predmetne prometne nezgode, te dokumentaciju temeljem koje je sačinio vještvo. Navodi da su očevid prometne nesreće obavili policijski službenici PPP, koji su izradili Situacijski plan mjesta događaja, Zapisnik o

očevidu i fotodokumentaciju, a koje je koristio u izradi svog nalaza i mišljenja. Izradio je situacijski plan prometne nesreće koji se nalazi u privitku ovog nalaza i mišljenja.

Imenovani vještak je potom sačinio opis mjesta događaja prometne nesreće, postavljenu prometnu signalizaciju i elemente ceste, tehničko stanje i oštećenja na vozilima Mercedes, Fiat i BMW,

Nadalje navodi da se je najprije dogodio sudar između prednjeg dijela OA Mercedes i stražnjeg dijela OA Fiat, koji je zatim odbačen u smjeru istoka kada je udario u zaustavljeni OA BMW ispred njega. Mjesto primarnog sudara između automobila Mercedes i automobila Fiat se nalazi na desnom prometnom traku južnog kolničkog traka ulice…, udaljeno od PTM-a u smjeru istoka oko 3,70 – 4,00 m u smjeru juga oko 2,00 – 2,50 m. Mjesto drugog sudara između automobila Fiat i automobila BMW se nalazi također na desnom prometnom traku južnog kolničkog traka ulice …, udaljeno od PTM-a u smjeru istoka oko 8 m i u smjeru juga oko 2,70 – 3,30 m. Položaj automobila u trenutku prvog sudara je na Situacijskom planu označen crvenom, a u trenutku drugog sudara žutom bojom.

Automobil Fiat se je kretao desnim prometnim i južnim kolničkim trakom ulice … iz smjera zapada u smjeru istoka, u smjeru izlaza iz grada. U trenutku sudara, odnosno naleta OA Mercedes na stražnjoj dio OA Fiat, automobil Fiat je bio zaustavljen iza zaustavljenog OA BMW, pa je njegova brzina iznosila 0 km/h.

Automobil BMW se je kretao desnim prometnim i južnim kolničkim trakom ulice … iz smjera zapada u smjeru istoka, također u smjeru izlaza iz grada,

nakon čega se zaustavio u desnom prometnom traku. U trenutku sudara, odnosno naleta OA Fiat na njegov stražnji dio, automobil BMW je bio zaustavljen pa je njegova brzina iznosila 0km/h.

Automobil Mercedes se je također kretao desnim prometnim i južnim kolničkim trakom ulice …, iz smjera zapada u smjeru istoka, odnosno u smjeru izlaza iz grada, iza automobila Fiat. Poslije naleta na stražnji dio zaustavljenog OA Fiat, automobil Mercedes se zajedno s OA Fiat gibao u smjeru istoka zajedničkom brzinom oko 25 – 30 km/h. S obzirom na mase vozila s putnicima, zajedničku brzinu dvaju vozila nakon sudara, brzina kretanja OA Mercedes u trenutku udara u stražnji dio vozila Fiat je iznosila 46 km/h.

U vremenu 1 s prije naleta OA Mercedes na stražnji dio OA Fiat, automobil Mercedes je bio udaljen od mjesta naleta u smjeru zapada oko 13 m. U istom trenutku su se OA Fiat i OA BMW nalazili zaustavljeni u desnom prometnom traku. Položaj automobila Mercedes u tom vremenu je na Situacijskom planu označen zelenom bojom, a položaj OA Fiat i BMW u tom trenutku je isti kao i u trenutku naleta. Konačan položaj svih automobila poslije smirivanja je na Situacijskom planu označen plavom bojom.

U vrijeme nastanka prometne nesreće je bio dan, promet je bio gust, ulica … je izgrađena kao ravna i pregledna cestovna dionica, a duljina puta horizontalne preglednosti, iznosi najmanje oko 100-130 m. S obzirom na geometrijske elemente ceste, vozači automobila Mercedes, Fiat i BMW su se mogli vidjeti na ovoj udaljenosti, jer su imali mogućnost normalne percepcije prometne situacije. Prema tome, vozač automobila Mercedes je mogao ispred sebe u istoj prometnoj traci kojom se je kretao vidjeti zaustavljene automobile Fiat i Mercedes.

Kada bi se automobil Mercedes kretao brzinom oko 30 km/h ili bilo kojom manjom brzinom od navedene, vozilo bi se zaustavilo do mjesta sudara, ako vozač reagira na kočnicu intenzivnim kočenjem u prosječnom vremenu od 1 s, odnosno kada je od mjesta sudara udaljen 13 m.

Slijedom navedenog vještak je mišljenja da se je automobil BMW kretao desnim prometnim i južnim kolničkim trakom ulice … iz smjera zapada u smjeru istoka, odnosno u smjeru izlaza iz grada, nakon čega se zaustavio u desnom prometnom traku. OA Fiat se kretao desnim prometnim i južnim kolničkim trakom ulice … iz smjera zapada u smjeru istoka, odnosno u smjeru izlaza iz grada, nakon čega se zaustavio u desnom prometnom traku iza zaustavljenog OA BMW. Automobil Mercedes se također kretao desnim prometnim i južnim kolničkim trakom ulice … iz smjera zapada u smjeru istoka, iza automobila Fiat. Najprije je došlo do naleta prednjeg dijela OA Mercedes na stražnji dio zaustavljenog OA Fiat, koji je nakon toga odbačen u smjeru istoka, nakon čega je prednjim dijelom udario u stražnji dio OA BMW koji je bio zaustavljen ispred OA Fiat. Nakon prvog odnosno drugog naleta, OA Fiat i OA BMW su odbačeni u smjeru istoka u desnom prometnom traku ulice …, gdje su se konačno zaustavili, prednjim dijelom okrenuti u smjeru istoka.

Brzina kretanja automobila Mercedes prije sudara je iznosila oko 46 km/h. Brzina kretanja automobila Fiat prije sudara je iznosila 0 km/h jer je automobil bio zaustavljen. Brzina kretanja automobila BMW prije sudara je iznosila 0 km/h jer je automobil bio zaustavljen.

Kada bi se automobil Mercedes kretao brzinom od 30 km/h ili bilo kojom manjom brzinom od navedene, vozilo bi se zaustavilo do mjesta sudara, ako vozač reagira na kočnicu intenzivnim kočenjem u prosječnom vremenu od 1 s, odnosno kada je od mjesta sudara udaljen 13 m.

U vrijeme nastanka prometne nesreće je bio dan, promet je bio gust, ulica … je izgrađena kao ravna i pregledna cestovna dionica, a duljina puta horizontalne preglednosti iznosi najmanje oko 100-130 m.

S obzirom na geometrijske elemente ceste, vozači automobila Mercedes, Fiat i BMW su se mogli vidjeti na ovoj udaljenosti, jer su imali mogućnost normalne percepcije prometne situacije. Prema tome, vozač automobila Mercedes je mogao ispred sebe u istoj prometnoj traci kojom se kretao vidjeti zaustavljene automobile Fiat i BMW.

Imenovani vještak je potom opisao oštećenja na vozilu BMW, sačinio izračun troška popravka automobila i obračun štete. Navodi da je s obzirom na trošak popravka i vrijednost automobila pred štetu, procijenio da je popravak automobila ekonomski opravdan, i da je na vozilu nastala djelomična šteta. Temeljem navedenog je mišljenja da trošak popravka automobila BMW, odnosno visina štete iznosi ukupno s PDV-om 11.854,58 kn.

Tužitelj u podnesku od 02. rujna 2020. god., navodi da nema primjedbi ni prigovora nalazu i mišljenju imenovanog vještaka, kako u pogledu dinamike nastanka predmetne nesreće, tako ni utvrđene visine imovinske štete na vozilu BMW.

Provedenim vještačenjem u cijelosti su potvrđeni navodi tužitelja iskazani tijekom postupka, kako je za nastanak predmetne nesreće i iz nje proizišle štete, isključivo i jedino odgovoran tuženik, koji je neopreznom vožnjom, na nedovoljnoj udaljenosti, neprilagođenoj uvjetima i gustoći prometa, svojim vozilom Mercedes udari u vozilo Fiat ispred sebe, a potom isto nabacio na vozilo BMW koje se nalazilo ispred oba vozila.

Imenovani vještak je jasno i nedvojbeno utvrdio kako su oba vozila (BMW i Fiat) u trenutku nesreće bili zaustavljeni, dok tuženik kritične prigode nije niti poduzeo radnju kočenja ili drugu radnju u svrhu izbjegavanja sudara, a iz čega jasno proizlazi kako isti nije bio usredotočen na prometnu situaciju ispred sebe, te je vožnjom na nedovoljnoj udaljenosti, postupio protupravno, obzirom da se nije kretao na način da se može na vrijeme zaustaviti nailaskom na (prilično uobičajeno) prepreku koja se nalazila ispred njega.

Ne bi trebalo biti sporno da se u gradskoj vožnji vozila zaustavljaju, usporavaju/ubrzavaju, izrazito često, a sve imajući u vidu, prometnu i svjetlosnu signalizaciju, druge sudionike u prometu, vremenske prilike i slično. Slijedom navedenog, neosporno proizlazi odgovornost tuženika za nastalu nesreću i štetu.

Nadalje navodi da je vještak utvrdio kako je na vozili BMW nastala djelomična šteta na bazi popravka, odnosno da je popravak ekonomski opravdan u iznosu od 11.854,58 kn, a prema priloženom računu ovlaštenog servisera. Upravo navedenog mišljenja je bio i tužitelj, te je navedeni iznos i isplatio oštećeniku – vlasniku vozila BMW. Stoga se tužbeni zahtjev u ovom dijelu ukazuje u cijelosti osnovanim.

Tužitelj ukazuje kako je dio tužbenog zahtjeva i naknada za isplatom imovinske štete na vozilu Fiat, pa se u tom dijelu vještačenje iskazuje nepotpunim, te se moli od imenovanog vještaka zatražiti očitovanje u pogledu visine štete na tom vozilu.

Na raspravnom ročištu održanom dana 30. rujna 2020. god., pun. tuženika je predložio sudu da strankama udjeli primjeren rok u svrhu pregovora o mogućnostima okončanja spora na miran način.

U Dopuni prometno-tehničkog vještačenja od 02. prosinca 2020. god., sudski vještak za cestovni promet i vozila J. Š. dipl. ing., naveo je tehničke podatke vozila marke Fiat Punto 1.2 ELX, opisao oštećenja na vozilu, navodi da trošak popravka automobila iznosi 21.553,31 kn, dok je stvarnu štetu na automobilu obračunao u iznosu od 7.123,05 kn. Ističe da je na automobilu nastala potpuna šteta (totalna), što znači da popravak automobila nje ekonomski opravdan. Slijedom navedenog, mišljenja je da visina štete na automobilu iznosi ukupno s PDV-om 7.123,05 kn.

Tužitelj u podnesku od 24. prosinca 2020. god., navodi da nema primjedbi ni prigovora dopunskom nalazu i mišljenju imenovanog vještaka. Provedenim vještačenjem u cijelosti su potvrđeni njegovi navodi iskazani tijekom postupka, a budući je vještak utvrdio "totalnu štetu" na vozilu Fiat u iznosu do 7.123,05 kn, pa je razvidno kako je tužitelj isplatom nagodbenog iznosa od 5.625,00 kn, postupao "in favoren" tuženika, te izvršio isplatu i manje štete od stvarne.

Punomoćnik tuženika od raspravnog ročišta održanog dana 10. veljače 2021. god., navodi da nije u kontaktu sa tuženikom zbog promjene broja njegovog mobilnog telefona.

Raspravnim rješenjem od 10. veljače 2021. god., odlučeno je izvesti dokaze medicinskim vještačenjima priložene medicinske dokumentacije od strane stalnih sudskih vještaka spec. ortopeda i spec. psihijatra.

Sudski vještak dr. D. T. spec. ortoped, u vještvu na raspravnom ročištu dana 15. travnja 2021. god., a nakon što je pregledala sudski spis i priloženu medicinsku dokumentaciju, navodi da se je predmetna nezgoda dogodila 07.07.2015.god., kada su se u vozilu nalazile četiri osobe.

Prva D. M., u medicinskoj dokumentaciji je vidljivo da se je javila isti dan na HKP KBC S., te joj je postavljena dijagnoza, prijelom prve metatazarne kosti lijevog stopala, pa je zbog toga dobila sadrenu čizmicu. Odlazila je na kontrole i to 14.07.2015. god., kad joj je skinuta longeta, ali se žalila na bolove lijevog koljena i bedra. Dana 28.07. 2015. god., je još imala laganu bolnost u predjelu prve metatazarne kosti, te bolnost lijevog koljena. Upućena je fizijatru. Iz priloženog ne vidi da je radila fizikalnu terapiju.

Mišljenja je da je ozlijeđena imala umanjenje životnih aktivnosti od 2%, bolove jakog intenziteta je imala pola dana, srednjeg još 5 dana, te slabog još 7 dana. Tuđa njega i pomoć je bila potrebno prvi tjedan 1 sat dnevno. Naruženosti nema.

Druga ozlijeđena osoba je B. N.. Iz medicinske dokumentacije se vidi da se je isti dan javila na HKP KBC S., radi istegnuća vratnih mišića. Napravljen je RTG. Dobila je Schantzov ovratnik. Odlazila je na kontrole, gdje joj je savjetovano da nakon akutnih bolova krene na vježbe i razgibavanje. Javila se fizijatru. Podatke o terapiji nema. Dakle, zadnji nalaz koji je u spisu je od 08.09.2015. god., 2 mjeseca nakon ozljede.

Mišljenja je da određena ozljeda nije ostavila umanjenje životnih aktivnosti. Bolove jakog intenziteta je imala 1 dan, srednjeg 1 tjedan i slabog 1 mjesec. Tuđa njega i pomoć je bila potrebna 1 tjedan, 2 sata dnevno za vrijeme nošenja ovratnika i naruženosti nema.

Treća ozlijeđena osoba je B. K., koja se javila 07.07.2015. god., na

HKP KBC S., te joj je postavljena dijagnoza istegnuće vratnih mišića, pod sumnjom i udarac u predjelu lica i ispod desnog oka. Imala je manju bolnost i hematom u predjelu lica, a desni dio vrata blaže distendiran, pa je preporučeno mirovanje. Priložen je i nalaz fizijatra iz kojeg vidi da joj je preporučena fizikalna terapija 10.09.2015. godine.

Mišljenja je da ozljeda nije ostavila umanjenje životnih aktivnosti. Da su bolovi jakog intenziteta trajali pola dana, srednjeg 5 dana i slabog 3 tjedna. Tuđa njega i pomoć nije bila potrebna. Naruženja nema.

Na posebno pitanje vezano za potrebu tuđe njege i pomoći ozlijeđenoj B. K., a imajući u vidu da se u nalazu navodi da je ista imala ograničene kretnje vratom, vještak navodi da što se tiče prvog nalaza nije opisana ograničena gibljivost vrata, nego je to navedeno u zadnjem fizijatrijskom nalazu gdje fizijatar govori o terminalnoj ograničenosti vrata. Pretpostavlja da se to možda pojavilo nakon ozljede par dana, pa je možda u tom periodu dva dana trebala tuđa njega i pomoć po 1 sat dnevno.

Tužitelj je na istom raspravnom ročištu, odustao od prijedloga za medicinskim vještačenjem ozlijeđene M. R., a obzirom da je istoj isplaćena naknada od strane tužitelja temeljem pravomoćne presude Općinskog suda u Zagrebu.

Sudski vještak dr. N. S. dr. psihijatar u vještvu na raspravnom ročištu

dna 10. rujna 2021. god., navodi da je pregledao spis i medicinsku dokumentaciju iz čega je vidljivo da su M. D., N. B. i K. B., dana 07.

07. 2015. god., bile sudionice prometne nezgode vozeći se u osobnom automobilu, pri čemu su zadobile ozljede. Same ozljede i njihova težina su detaljno opisane u vještačenju specijalista ortopeda. U spisu su priloženi i psihijatrijski nalazi za N. B. i K. B., iz čega je vidljivo da su se kao posljedica prometne nezgode kod te dvije osobe razvili simptomi akutne reakcije na stres nakon traumatskog događaja. Opisuju se simptomi psihomotornog nemira, košmarnih snova, sjećanja na traumatski događaj, te tjeskobe. Dakle, uzevši u obzir sve navedeno, te mišljenje vještaka ortopeda o težini ozljeda za sve tri nabrojene osobe, može dati sljedeće mišljenje;

Mišljenja je za M. D. da je ista u trenutku ozljeđivanja doživjela primarni strah u trajanju oko pola minuta, nastavlja se sekundarni strah jakog intenziteta sljedećih 12 sati, zatim sekundarni strah srednjeg intenziteta sljedećih tjedan dana te sekundarni strah slabog intenziteta sljedeća dva do tri tjedna.

Mišljenja je za N. B. da je ista u trenutku ozljeđivanja doživjela primarni strah u trajanju oko 1 minute, nastavlja se sekundarni strah jakog intenziteta sljedeća 24 sata, sekundarni strah srednjeg intenziteta sljedeća dva tjedna, te sekundarni strah slabog intenziteta sljedeća dva mjeseca.

Mišljenja je za K. B. da je ista u trenutku ozljeđivanja doživjela primarni strah u trajanju oko 1 minute, nastavlja se sekundarni strah jakog intenziteta sljedeća 24 sata, sekundarni strah srednjeg intenziteta sljedećih 7-10 dana, te sekundarni strah slabijeg intenziteta sljedeća dva mjeseca.

Trajnih posljedica straha za sve tri ozlijeđene osobe nema.

Tužitelj na istom ročištu navodi kako je iz cjelokupnog dokaznog postupka nedvojbeno i jasno utvrđena odgovornost tuženika za nastale štete, kako imovinske štete na vozilima, tako i neimovinska štete oštećenika vještačenih u ovom postupku. Štoviše, ukazuje kako je svojim postupanjem postupao "in favorem" ne samo sebi, već i samom tuženiku, obzirom da su nagodbe sklopljene sa oštećenicima, te njima isplaćene naknade znatno niže od naknada koje bi isti dobili temeljem provedenih vještačenja.

Tužitelj u podnesku od 13. rujna 2021.god., navodi da nema primjedbi ni prigovora nalazu i mišljenju imenovanog vještaka. Procjenu trajanja i intenziteta pretrpljenog straha kod tri oštećenice smatra objektivnom, logičnom i utemeljenom, pa time i pravilnom.

Uzimajući u obzir nalaz i mišljenje vještaka za promet dipl.ing. J. Š., kao i nespornu okolnost da je tuženik vozilom upravljao u pijanom stanju – sa koncentracijom alkohola od min. 1,75 g/kg – a koje stanje i koncentracija alkohola se manifestira time da je tuženik potpuno nesposoban za upravljanje vozilom i za vožnju, smatra osnovanost tužbenog zahtjeva nedvojbenom i dokazanom.

Kod činjenice da je isti vještak utvrdio imovinsku štetu na vozilima oštećenika i većom od iznosa isplaćenih od strane tužitelja kao osiguratelja, to je očito kako je tužitelj u postupcima naknade štete poduzeo sve radnje u korist sebe i tuženika, kako bi minimizirao štetu.

Obzirom da su vještaci medicinske struke utvrdili kako bi M. D. pretrpjela jake bolove u trajanju 12 sati srednjeg intenziteta 5 dana, a blagog kroz 7 dana, da su zaostale trajne posljedice od 2 %, da joj je bila potrebna tuđa njega i pomoć u trajanju od 7 sati, te da je pretrpjela strah jakog intenziteta 30 sek. i 12 sati, a potom srednjeg 7 dana, a blagog 2-3 tjedna, to je potpuno jasno kako je nastala neimovinska šteta znatno veća od isplaćenih 3,500,00 kn.

Kako je N. B. trpjela jake bolove u trajanju 1 dan, srednjeg intenziteta 7 dana, a blagog kroz 30 dana, da joj je bila potrebna tuđe njega i pomoć u trajanju od 14 sati, te da je pretrpjela strah jakog intenziteta 1 min i 1 dan, a potom srednjeg 14 dana, a blagog 60, to je potpuno jasno kako je nastala neimovinska šteta znatno veća od isplaćenih 2.800,00 kn.

Oštećenica K. B. je trpjela jake bolove u trajanju od 12 sati, srednjeg intenziteta 5 dana, a blagog kroz 21 dan, bila joj je potrebna tuđa njega i pomoć u trajanju 2 sata, te je pretrpjela strah jakog intenziteta 1 min i 1 dan, a potom srednjeg 7 – 10 dana, a blagog 60, to je potpuno jasno kako je nastala neimovinska šteta znatno veća od isplaćenih 2.800,00 kn.

Naknada isplaćena za M. R. je utvrđena temeljem pravomoćnih presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu i Županjskog suda u Rijeci, a troškovi za L. D. i V. R. su određeni u postupku Općinskog suda u Zagrebu.

Na temelju provedenih dokaza, te nakon što tuženik nije prihvatio niti pokušaj dogovora, niti na bilo koji način pokušao na miran način razriješiti predmet spora, odnosno regulirati svoje, po stavu tužitelja, osnovano dugovanje, predložio je sudu da donese presudu kojom u cijelosti prihvaća i usvaja tužbeni zahtjev. Na ročištu dana 07. listopada 2021. god., pun. tuženika ističe da opreza radi u cijelosti prigovara provedenim vještačenjima. Navodi da u međuvremenu nije uspio stupiti u kontakt s tuženikom, pa se u tom dijelu ne može preciznije očitovati, te je zamolio od suda kraći rok kako bi još jednom pokušao stupiti u kontakt s tuženikom u vezi eventualnog rješenja spora na miran način, u protivnom radi mogućnosti očitovanja u odnosu na provedena vještačenja.

Na ročištu dana 16. prosinca 2021. god., pun. tuženika je ustrajao u svojim izlaganjima i prijedlozima iz odgovora na tužbu i tijekom postupka

Tužitelj je zatražio parnični trošak.

Sud je u dokazne svrhe pregledao Regresni zahtjev od 03.11.2017. god.,, Opomenu pred tužbu od 03.11.2017. god. i 29.12.2017. god., Izvadak iz poslovnih knjiga od 01.02.2018. god., Zapisnik o očevidu PU SD, PPP br. 511-12-36-03-673/2015 od 17.07.2015. god., kopiju Police

osiguranja od automobilske odgovornosti br. … od 23.12.2014. god.,

Prijavu i zahtjev za naknadu materijalne štete iz AO – predmet 1580 1051 0906 od 08.07.2015. god., Sporazum o izvansudskoj nagodbi od 29.12.2015. god., Platni nalog K. b. Z. d.d. od 03.02.2016. god., Izvid štete br. 158010510906

od 08.07.2015. god., 15 fotografija, Dopunski izvid štete br. 1 158010510906 od 04.08.2015. god., Račun br. 1751/2/31 T. & C. od 31.08.2015. god., Obračun djelomične štete br. 158010510906 od 08.07.2015. god., Prijavu i zahtjev za naknadu materijalne štete iz AO predmet 1580 1051 0911 od 08.07.2015. god., Platni nalog K. b. Z. d.d. od 07.10.2015. god., Izvid štete br. 158010510911 od 14.07.2015. god., 17 fotografija, Obračun totalne štete br. 158010510911 od 25.08.2015. god., Odštetni zahtjev od 21.09.2015. god., Sporazum o izvansudskoj nagodbi od 25.03.2016. god., Platni nalog K. b. Z. d.d. od 35.04.2016. god., Medicinsku dokumentaciju, Prijavu štete – podredno prijedlog za izvansudsku nagodbu od 29.09.2015. god., Platni nalog K. b. Z. d.d. od 11.12.2015. god., Potvrde o izvršenom plaćanju od

21.10.2016. god., i 09.10.2017. god., Prijavu štete – podredno prijedlog za izvansudsku nagodbu od 29.09.2015.god., Platni nalog K. b. Z. d.d. od 11.12.2015. god., Prijavu štete – podredno prijedlog za izvansudsku nagodbu od 29.09.2015. god., Platni nalog K. b. Z. d.d. od 24.11.2015. god.,

Presudu Županijskog suda u Rijeci br. Gž-2375/2017-2 od 28. prosinca 2017. god., Potvrdu o izvršenom plaćanju od 10.11.2017. god. i 07.02.2018. god., str. 362 – V. M.: Alkohol u krvi kod prometnih nesreća Polic. sigur. (Z.), godina 2, br. 5- 6 str. 353-372, Rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu br. Tt-18/43323-3 od 31. prosinca 2018. god., Podatke za upis u glavnu knjigu sudskog registra Trgovačkog suda u Zagrebu br. Tt-15/43323-3 od 31. prosinca 2018. god., Prometno-tehničko vještačenje stalnog sudskog vještaka za promet i cestovna vozila J. Š. dipl.ing. od 04. kolovoza 2020. god., Dopunu prometno-tehničkog vještačenja stalnog sudskog vještaka za promet i cestovna vozila J. Š. dipl.ing. od 02. prosinca 2020. god., spis predmeta Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. Pn-4196/15, i spis predmeta Prekršajnog suda u Splitu br. 47 Pp P-2199/17, te izveo dokaz medicinskim vještačenjem od strane sudskog vještaka dr. D. T. spec. ortoped na ročištu od 15. travnja 2021. god., i sudskog vještaka dr. N. S.

spec. psihijatar na ročištu od 10. rujna 2021. godine.

Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

Zakon o obveznim osiguranjima u prometu (N.N.br. 151/05, 36/09,75/09, 76/13 i 152/14), propisuje u odredbama čl. 24 st. 1 toč. 4, da osigurana osoba gubi prava iz osiguranja, između ostalog u slučaju ako je vozač upravljao vozilom pod utjecajem alkoholom iznad ugovorene granice, droga, te psihoaktivnih lijekova ili drugih psihoaktivnih tvari, a u odredbi st. 3 istog članka, između ostalog da društvo za osiguranje koje je oštećenoj osobi isplatilo štetu ima pravo od osobe koja je odgovorna za štetu u slučaju st. 1 toč. 4 ovoga članka, na naknadu najviše do iznosa 12 prosječnih neto-plaća prema zadnjem službenom izvješću Državnog zavoda za statistiku.

Pregledom predmetne Police osiguranja od automobilske odgovornosti br. 068000917663 od 23.12. 2014. god., utvrđeno je da su Uvjeti osiguranja za 1) 2014/10-01-1; 2) 2013/10-02-2, 01.99-3.1.2; 3) 2013/16-99-1; 4) 01.02.-3.1.3., 18.04- 3-1.0; 5)09.99-LS-JO-1, predani Ugovaratelju osiguranja uz ovu policu i što on potvrđuje potpisom ove police.

Važećim Uvjetima tužitelja (ex J. o. d.d. Z.) za obvezno

osiguranje od automobilske odgovornosti, koje je temeljem čl. 46 Statuta društva donijela Uprava društva dana 25. listopada 2007. god., u čl. 3 st.1 toč. 2 a), određeno je da osiguranik gubi svoja prava iz osiguranja u slučajevima iz čl. 24. st. 1, toč. 1 do 6 Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, između ostalog u slučaju ako je u vrijeme prometne nezgode, vozač osiguranog vozila, bio pod utjecajem alkohola ili pod utjecajem opojnih droga, te psihoaktivnih lijekova ili drugih psihoaktivnih tvari iz čl. 24 st. 1, toč 4 Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, i to ako se analizom krvi ili drugom metodom mjerenja količine alkohola u organizmu vozača utvrdi da udio alkohola u krvi iznosi 0,5 g/kg i više (0,5 promila i više), dok je u čl. 3 st. 4 toč. 2, određeno da osiguranik ne gubi svoja prava iz prethodnih odredaba ovoga članka, između ostalog ako dokaže da štetni događaj nije u uzročnoj svezi sa činjenicom da je vozač u trenutku prometne nezgode bio pod utjecajem alkohola, opojnih droga, psihoaktivnih lijekova lili drugih psihoaktivnih tvari.

Među parničnim strankama nisu sporni iznosi isplaćenih naknada na ime prouzročene imovinske i neimovinske štete, datumi isplata naknada na ime prouzročene imovinske i neimovinske štete, i svrha pojedinih isplata na ime naknade prouzročene imovinske i neimovinske štete imenovanim oštećenicima u predmetnoj prometnoj nezgodi, kao i iznosi, datumi i svrha pojedinih predmetnih isplata na ime troška sudskih pristojbi u predmetu Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. Pn-21/16 i troškova kombiniranog vještačenja u predmetu Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. Pn-4196/15, sve isplaćeno od strane tužitelja kao osiguratelja tuženika, a što je razvidno i iz priložene dokumentacije.

Pregledom spisa predmeta Prekršajnog suda u Splitu, Stalna služba u Kaštel Sućurcu, posl.br. Pp P-2199/17, utvrđeno je da je presudom posl.br. 13 Pp P- 2199/17 od 10. srpnja 2018.god., tuženik kao okrivljenik proglašen krivim;

1. što je dana 7. srpnja 2015. godine oko 15,50 sati u S., na južnoj kolničkoj traci …ispred kbr. …, izazvao prometnu nesreću s materijalnom štetom i ozlijeđenom osobom, na način što je upravljao osobnim automobilom marke Mercedes E 280 4matic c-147, reg. oznake i broja …, krećući se južnom kolnikom, a desnom prometnom trakom …. iz smjera zapada u smjeru

istoka, a dolaskom do mjesta događaja nije držao dovoljan razmak između vozila kada se kreće iza drugog vozila, tako da ne ugrožava sigurnost prometa, pri čemu je prednjim dijelom automobila udario u stražnji dio osobnog automobila marke Fiat Punto 1.2 reg. oznake i broja … s kojim se ispred njega zaustavljala vozačica M. R., a poradi osobnog automobila marke BMW-X3 2.0 d x-drive , reg. oznake i broja … s kojim se zaustavljala vozačica Š. J., a

suprotno postavljenom prometnom znaku izričitih naredbi broj B 39 zabrana zaustavljanja i parkiranja, od siline udara osobni automobil Fiat Punto reg. oznake … odbačen je u smjeru istoka pri čemu je udario prednjim dijelom u stražnji dio osobnog automobila BMW reg. oznake …, u prometnoj nesreći lakše tjelesne ozljede zadobili su putnici iz osobnog automobila Fiat Punto …,

L. D., V. R., N. B., K. B.,

dakle, postupio je protivno odredbi čl. 109. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama,

čime je počinio prekršaj kažnjiv po čl. 109. st. 2., a u svezi s čl. 293. st. 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama,

2. što je kritične prigode opisane pod točkom 1. izreke presude upravljao navedenim vozilom iz točke 1. izreke presude pod utjecajem alkohola od 1,75 g/kg, a što je utvrđeno od strane policijskog službenika uporabom alkometra marke Drager 6820, ser. br. 0189, pri čemu je kod istog očitana koncentracija alkohola od 1,85 g/kg, a koja umanjena za 0,1 g/kg, odnosno za granicu dopuštene pogreške mjerenja iznosi 1, 75 g/kg, odnosno miligrama u litri izdahnutog zraka,

dakle, postupio je protivno odredbi čl. 199. st. 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama,

čime je počinio prekršaj kažnjiv po čl. 199. st. 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama,

3. te što je kritične prigode opisane pod točkom 1. izreke presude upravljao navedenim vozilom iz točke 1. izreke presude dok mu je temeljem pravomoćnog rješenja PP O. broj 511-12-30-04-33-774/14 bila u fazi izvršenja zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije s početkom od 28. travnja 2015. g., u trajanju do 28. listopada 2015. godine,

dakle, postupio je protivno odredbi čl. 289. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama,

čime je počinio prekršaj kažnjiv po čl. 289. st. 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

Tuženiku je za počinjeni prekršaj iz točke 1. izreke presude, a temeljem navedenih propisa u točci 1. izreke presude, utvrđena novčana kazna u iznosu od 1.500,00 kn (tisuću i petsto kuna), za počinjeni prekršaj iz točke 2. izreke presude, a temeljem navedenih propisa u točci 2. izreke presude, novčana kazna u iznosu od 5.000,00 kn (pet tisuća kuna), te za počinjeni prekršaj iz točke 3. izreke presude, a temeljem navedenih propisa u točci 3. izreke presude, novčana u iznosu od 5.000,00 kn (pet tisuća kuna).

Temeljem čl. 39. Prekršajnog zakona tuženiku je izričena jedna ukupna novčana kazna u iznosu od 11.500,00 kn (jedanaest tisuća i petsto kuna).

Temeljem čl. 50. st. 1. t. 6. i čl. 58. Prekršajnog zakona prema tuženiku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 12 (dvanaest) mjeseci.

Presudom Visokog Prekršajnog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž- 1918/2018 od 04. srpnja 2019. god, odlučeno je kako slijedi;

I. U povodu žalbe tuženika po službenoj dužnosti preinačena je pobijana presuda Prekršajnog suda u Splitu, Stalna služba u Kaštel Sućurcu, posl.br. 13 Pp P- 2199/17 od 10. srpnja 2018.god., tako da se temeljem čl. 181. st. 5. i čl. 13. st. 2. Prekršajnog zakona u odnosu na djelo pod toč. 1. izreke, izriče presuda kojom se odbija optužba protiv tuženika zbog djela prekršaja iz čl. 109. st. 1. kažnjivog po čl. 109. st. 2. u svezi čl. 293. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

II. U povodu žalbe tuženika po službenoj dužnosti preinačena je pobijana presuda tako da se novčana kazna u iznosu od 5.000,00 kuna zbog djela prekršaja iz čl. 199. st. 2. kažnjivog po čl. 199. st. 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisanog pod toč. II. Izreke, prihvaća utvrđenom novčana kazna za to djelo prekršaja, a novčana kazna u iznosu od 5.000,00 kuna zbog djela prekršaja iz čl. 289. st. 1. kažnjivog po čl. 289. st. 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisanog pod toč. III. Izreke pobijane presude, prihvaća utvrđenom novčanom kaznom za to djelo prekršaja, tako da se tuženiku za djela pod toč. II. i III. izreke temeljem čl. 39. st. 1. toč. 2. Prekršajnog zakona, izriče ukupna novčana kazna u iznosu od 10.000,00 kuna koju je tuženik dužan platiti u roku od 90 dana od dostave ove presude.

III. Odbijena je kao neosnovana žalba tuženika, te je u pobijanom, a ne u preinačenom dijelu pobijana presuda potvrđuje.

IV. Ukoliko tuženik u ostavljenom roku od 90 dana računajući od dostave ove presude uplati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se temeljem čl. 152. st. 3. Prekršajnog zakona, da je novčana kazna u cijelosti plaćena.

V. Temeljem čl. 139. st. 6. Prekršajnog zakona, tuženik je oslobođen plaćanja paušala troška žalbenog postupka.

Iz obrazloženja Presude Visokog Prekršajnog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-1918/2018 od 04. srpnja 2019. godine je razvidno da je odluka pod toč. I izreke presude donijeta obzirom da je u odnosu na djelo pod toč. I izreke nastupila procesna smetnja zastare prekršajnog progona tuženika.

Nadalje je pregledom spisa predmeta Prekršajnog suda u Splitu, Stalna služba u Kaštel Sućurcu, posl.br. Pp P-2199/17 utvrđeno da istom predmetu prileži;

-Zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu P.U. S.D. br. 511-12-36-03 od 07. srpnja 2015. god., iz kojega je razvidno da je uporabom uređaja Drager – 6820-0189, dana 07. 07. 2015. god., u 14, 44 do 14, 45 sati kod tuženika utvrđena koncentracija alkohola od 1,85 g/kg, umanjena za 0,1 g/kg, odnosno za granicu dopuštene pogreške mjerenja, što iznosi 1,75 g/kg.

-Izvješće o ispitivanju br. 1144/15 Drager Safety d.o.o. – ovlašteni servis Državnog zavod za mjeriteljstvo broj 605 Kl. UP/I-034-02/14-03/19, Ur. br. 558-02- 01-02/1-14-4 od 27. svibnja 2015. god., iz kojega je razvidno da je provedeno ispitivanje aparata Etilometar Alcotest 6820, proizvođača Drager Safety AG&Co KGaA, tvorničkog broja ARFK-0189, vlasnika aparata/podnositelja zahtjeva MUP RH, metodom Usporedna-ispitivanje na GUTH Model 2100 simulatoru, te da je utvrđeno da uređaj zadovoljava mjeriteljske zahtjeve određene Pravilnikom o m.z. za uređaje kojima se mjeri udio etilnog alkohola u izdahu ispitanika (N.N.118/99) i Tipnim odobrenjem Kl. UP/I-034-02/13-04/28, Ur. br. 558-02-01-01/1-13-2.

-Presuda Prekršajnog suda u Splitu posl. br. 22 Pp P-8681/15 od 15. prosinca 2015. god., sa službenom zabilješkom da je presuda pravomoćna dana 15. 12. 2015. godine, a kojom je okrivljenica Š. J., S., …,

oslobođena optužbe da se dana 07. srpnja 2015. god., oko 15,30 sati u S. na južnoj kolničkoj traci …, kao vozač osobnog automobila marke "BMW"

reg. oznake …, nije pridržavala zabrane koja je izražena prometnim znakom izričite naredbe broj B39 zabrana zaustavljanja i parkiranja, i da bi time počinila prekršaj iz čl. 12 st. 8 , a u svezi sa st. 4 Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

-te Psihijatrijsko vještačenje stalnog sudskog vještaka dr. S. B. spec. psihijatar od 16. travnja 2018. god., koja između ostalog, zaključuje da je tuženik osoba s dijagnosticiranim PTSP-om (MKB-F 43.1), ima dijagnosticiran i Anksiozno- depresivni poremećaj (F 41.29). Ne pokazuje znakove bilo koje teže duševne bolesti. U vrijeme počinjenja prekršajnog djela je bio u Akutno opitom stanju (F10.0). Konzumacija alkohola kod tuženika se doima na dijagnostičkoj razini zlouporabe (F10.1), a ne nalazi se znakova ovisnosti o alkoholu. U skladu s navedenim kao i stavkama opisnim u mišljenju ove ekspertize, tuženikove sposobnosti upravljanja vlastitim postupcima i vladanja svojom voljom u vrijeme izvršenja inkriminiranog prekršajnog djela su bile smanjene u manjem stupnju.

Obzirom da je prekršajni postupak vođen protiv tuženika kao okrivljenika u predmetu Prekršajnog suda u Splitu, Stalna služba u Kaštel Sućurcu posl.br. Pp P- 2199/17, pravomoćno okončan, razvidno je da u konkretnom slučaju nema razloga za donošenje predložene odluke o prekidu postupka, a sve neovisno o tome što ovaj su nije vezan donijetom pravomoćnom presudom istog suda posl.br. 13 Pp P- 2199/17 od 10. srpnja 2018. godine.

Slijedom svega navedenog, razvidno je da iz vještva stalnog sudskog vještaka J. Š. dipl. ing. prometa, a kojemu tuženik samo paušalno prigovara ne navodeći razloge, nedvojbeno proizlazi da je tuženik kritične prigode upravljajući vozilom marke Mercedes, naletio prednjim dijelom svojega vozila na stražnji dio zaustavljenog vozila marke Fiat, koji je nakon toga odbačen u smjeru istoka, a nakon čega je vozilo marke Fiat prednjim dijelom udarilo u stražnji dio vozila marke BMW, koje je bilo zaustavljeno ispred vozila marke Fiat. Tužitelj se je upravljajući vozilom Mercedes kritične prigode kretao brzinom od oko 46 km/h, a što je bila i naletna brzina njegovog vozila na stražnji dio vozila marke Fiat.

Vještak navodi da bi se tuženik kritične prigode zaustavio svojim vozilom do mjesta sudara u slučaju da se je kretao brzinom od 30 km/h ili bilo kojom manjom brzinom od navedene, ako bi reagirao na kočnicu intenzivnim kočenjem u prosječnom vremenu od 1 s, odnosno kada je od mjesta sudara udaljen 13 m, te da je u vremenu 1 s prije naleta vozila marke Mercedes na stražnji dio vozila marke Fiat, vozilo Mercedes bilo udaljeno od mjesta naleta u smjeru zapada upravo oko 13 m, a u istom trenutku su se vozilo marke Fiat i vozilo marke BMW nalazili zaustavljeni u desnom prometnom traku na mjestima gdje se je dogodio nalet.

Nadalje vještak ističe da je u vrijeme nastanka prometne nesreće bio dan, promet je bio gust, ulica … je izgrađena kao ravna i pregledna cestovna dionica, a duljina puta horizontalne preglednosti iznosi najmanje oko 100-130 m, pa su se obzirom na geometrijske elemente ceste, vozači automobila Mercedes, Fiat i BMW mogli vidjeti na ovoj udaljenosti, jer su imali mogućnost normalne percepcije prometne situacije.

Prema tome, vještak zaključuje da je tuženik kao vozač automobila Mercedes, kritične prigode mogao ispred sebe u istoj prometnoj traci kojom se kretao vidjeti zaustavljene automobile Fiat i BMW.

Da je tuženik kao vozač automobila Mercedes, kritične prigode mogao ispred sebe u istoj prometnoj traci kojom se kretao vidjeti zaustavljene automobile Fiat i BMW, na najbolji način svjedoči očigledna činjenica da je kritične prigode vozačica vozila Fiat M. R., neposredno prije naleta tužiteljeva vozila na njeno vozilo, vidjela ispred sebe u istoj prometnoj traci zaustavljeno vozilo marke BMW i zaustavila svoje vozilo iza zaustavljenog vozila marke BMW.

Tuženik stoga tijekom postupka osnovano ističe da kritične prigode tuženik nije prilagodio brzinu kretanja svojega vozila gustoći i uvjetima prometa u ulici … U S., a samim time imajući u vidu njegovu neprilagođenu brzinu, da

se nije niti kretao na dovoljnoj udaljenosti od vozila ispred sebe, a kako bi svoje vozilo mogao pravovremeno zaustaviti u slučaju zaustavljanja vozila ispred njega, kao jedne uobičajene i česte situacije u gradskog vožnji, te da tuženik kritične prigode nije niti poduzeo radnju kočenja ili drugu radnju u svrhu izbjegavanja naleta na ispred sebe zaustavljeno vozilo marke Fiat, kao i to da je ovakvo upravljanje vozilom od strane tuženika u direktnoj uzročno-posljedičnoj vezi sa izmjerenom koncentracijom alkohola u organizmu tuženika od najmanje 1,75 g/kg, koja se manifestira time da je tuženik kritične prigode bio potpuno nesposoban za upravljanje vozilom i za vožnju, a čime da je osnovanost tužbenog zahtjeva nedvojbeno dokazana u smislu odredbi čl. 3 važećih Uvjeta za osiguranje od automobilske odgovornosti.

Osnovano tuženik imajući u vidu rezultate provedenog prometno-tehničkog vještačenja, kao i vještačenja od strane imenovanih sudskih vještaka spec. ortopeda i psihijatra, tijekom postupka ukazuje i na činjenicu kako je prilikom predmetnih isplata na ime naknade štete predmetnim oštećenicima postupao "in favorem", odnosno u korist sebe i tuženika, i to minimizirajući štetu ne samo sebi, već i samom tuženiku, a obzirom da su temeljem sklopljenih nagodbi sa predmetnim oštećenicima, istima isplaćene niže naknade od naknada koje bi isti dobili temeljem provedenih sudskih vještačenja, i to kako naknade za pretrpljenu imovinsku štetu na vozilima i tuđu njegu i pomoć, tako i naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu uslijed zadobivenih tjelesnih ozljeda.

Obzirom da je tijekom postupka temeljem Nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za cestovni promet i vozila J. Š. dipl.ing., nedvojbeno utvrđeno da je upravo tuženik skrivio predmetnu prometnu nezgodu, i to upravo uslijed vožnje pod utjecajem alkohola u organizmu, te da je provedenim prometno-tehničkim vještačenjem i provedenim medicinskim vještačenjima, utvrđeno da je tužitelj kao osiguratelj tuženika, predmetnim oštećenicima isplatio zatražene naknade na ime pretrpljene imovinske i neimovinske štete, čak i u manjim iznosima od pripadajućih naknada sukladno postojećoj sudskoj praksi, te da su među strankama nesporni isplaćeni iznosi od strane tužitelja na ime troška sudskih pristojbi u predmetu Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. Pn-21/16 i na ime troškova kombiniranog vještačenja u predmetu Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. Pn-4196/15, tužbeni zahtjev je prihvaćen u cijelosti, te je bez daljnjeg raspravljanja tuženik obvezan da isplati tužitelju zatraženi iznos od ukupno 51.530,45 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od dospijeća tj. od dana isplata pojedinih naknada predmetnim oštećenicima i isplata predmetnih sudskih troškova u predmetima vođenim protiv tužitelja po tužbama predmetnih oštećenika, pa do isplate, dok je u odnosu na više zatražene zakonske zatezne kamate, tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

Valja napomenuti, da će neovisno o naprijed navedenoj pravomoćnoj presudi Prekršajnog suda u Splitu posl. br. 22 Pp P-8681/15 od 15. prosinca 2015. god., tuženik nakon isplate dosuđene naknade tužitelju kao svom osiguratelju, steći pravo regresnog potraživanja pripadajućeg dijela naknade od oštećenice Š. J.,

S., … , odnosno njenog osiguratelja, a ukoliko istu i nadalje cijeni suodgovornom za prouzročenu štetu u predmetnoj prometnoj nezgodi.

Radi svega navedenog, valjalo je donijeti odluku kao u izreci presude.

Odluka o parničnom trošku se temelji na odredbi čl. 154 st. 3 Zakona o parničnom postupku (N.N. br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 70/19).Tužitelju su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku, i to za sastav tužbe 100 bod., pristup na pet ročišta po 100 bod., pristup na četiri ročišta po 50 bod., pristup na tri ročišta po 25 bod., sastav četiri podneska po 100 bod., a priznati su i troškovi PDV-a u iznosu od 3.187,50 kn, sve sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Tužitelju su priznati troškovi provedenog prometno - tehničkog vještačenja u iznosu od 3.400,00 kn, i troškovi provedenih medicinskih vještačenja u iznosu od 1.600,00 kn, ka i troškovi za sudske pristojbe, i to pristojbe tužbe u iznosu od 865,00 kn, i pristojbe presude u iznosu od 865,00 kn, a sukladno važećoj Uredbi o tarifi sudskih pristojbi (N.N. br. 53/19).

U Splitu, 11. veljače 2022. godine

S U D A C

Živomir Topić, v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana prijema presude. Žalba se podnosi Županijskom sudu u Splitu, putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu.

DNA: - pun. tužitelja

- pun. tuženika

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte