REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 44 Pž-5013/2020-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Jagoda Crnokrak, u pravnoj stvari tužitelja N. T. d.o.o., Č., OIB …, kojeg zastupa punomoćnik D. G., odvjetnik u K., S. 2a, protiv tuženika E. O. d.d., OIB …, Z., U. grada V. 282, kojeg zastupa punomoćnik I. Ć., odvjetnik u G. & P. O. društvo d.o.o., Z., U. grada V. 282, radi naknade štete, odlučujući o tužiteljevoj i tuženikovoj žalbi protiv presude i rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-506/18 od 12. listopada 2020., 11. veljače 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-506/18 od 12. listopada 2020. u pobijanoj točki II. izreke.

II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 506/18 od 12. listopada 2020. u točki I. izreke te se sudi:

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 55.383,56 kn (pedesetpettisućatristoosamdesettri kune i pedesetšest lipa) sa zakonskim zateznim kamatama od 12. listopada 2020. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5%-tnih poena.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje točka III. izreke rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-506/18 od 12. listopada 2020.

II. Uvažava se tuženikova žalba i preinačuje rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-506/18 od 12. listopada 2020. u točki II. izreke te se rješava: Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 7.775,00 kn (sedamtisućasedamstosedamdesetpet kuna) u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom je točkom I. izreke tuženiku naloženo tužitelju isplatiti na ime naknade štete, iznos od 55.383,56 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 12. listopada 2020., po stopi koja se određuje na odnose iz trgovačkih ugovora. Točkom II. izreke je kao neosnovan odbijen tužbeni zahtjev za iznos od 22.595,89 kn, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. Rješenjem je točkom I. izreke utvrđeno da je tužba povučena za iznos od 12.372,09 kn. Točkom II. izreke je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 4.807,53 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 12. listopada 2020. do isplate po stopi koja se određuje na odnose iz trgovačkih ugovora, a točkom III. izreke je odbijen tužiteljev zahtjev za naknadu troškova postupka u iznosu od 8.700,47 kn kao neosnovan.

2. Sud je tako presudio nakon što je iz rezultata provedenog dokaznog postupka utvrdio da je tužitelj s tuženikom sklopio ugovor o osiguranju, na temelju police kasko osiguranja motornih vozila, u kojem ugovoru je tužitelj nastupao kao ugovaratelj osiguranja, osiguranik je vlasnik vozila A. leasing d.o.o., a tuženik je osiguratelj. Sud je ocijenio neosnovanim tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelju, s obzirom na to da je tužitelj kao ugovaratelj osiguranja pribavio suglasnost vlasnika osiguranog vozila da upravo tužitelj naknadu iz predmetnog štetnog događaja realizira izravno s tuženikom. Sud je ocijenio da štetni događaj u kojem je nastala šteta na teretnom vozilu Scania R440LA registarske oznake ČK

… HG,  10.  listopada  2017.  predstavlja osigurani rizik i to na temelju odredaba tuženikovih Uvjeta za kasko osiguranje motornih vozila pa je na temelju provedenog dokaznog postupka naročito na temelju rezultata provedenog vještačenja po vještaku prometne struke ocijenio osnovanim tužbeni zahtjev do visine od 55.383,56 kn, dok je tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan za iznos od 22.595,89 kn, s obrazloženjem da tužitelj nije dokazao nastanak troškova za šlepanje vozila za rad auto dizalice, odnosno za vozila u većem iznosu od onoga koji proizlazi iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka. Sud je pritom ocijenio neosnovanim tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije ocjenjujući da je ugovor o osiguranju između stranaka na snazi bez obzira na činjenicu što tužitelj kao ugovaratelj osiguranja nije dokazao da je postupio po tuženikovoj opomeni od 23. kolovoza 2017. za plaćanje premije u roku od 30 dana, ističući da je tuženik pozivajući tužitelja nakon tog trenutka u više navrata na uplatu dospjelih premija iskazao volju o tome da ugovor o kasko osiguranju bude i dalje na snazi, odnosno da su stranke svoje odnose regulirale sukladno odredbi članka 11. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08 125/11, 78/15 i 29/18; u daljnjem tekstu: ZOO). Pozvao se i na odredbe članaka 921., 1086. i 29. stavka 2. ZOO-a. Odluka o trošku donijeta je uz primjenu odredbe članka 154. stavka 2. i članka 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19; u daljnjem tekstu: ZPP).

3. Tužitelj je podnio žalbu protiv točke II. izreke presude kao i protiv odluke o troškovima postupka u dijelu u kojem nije uspio zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Smatra da je sud neosnovano tužitelja odbio s iznosom od 13.845,89 kn koji predstavlja porez na dodanu vrijednost po stopi od 25% na dosuđenu štetu od 55.383,56 kn, jer će tužitelj taj iznos platiti drugoj pravnoj osobi na ime popravka vozila. Također, pogrešno je sud odbio tužitelja za naknadu iznosa od 6.250,00 kn za troškove auto dizalice i iznos od 2.500,00 kn za troškove šlepanja, jer je nesporno da je šteta nastala prevrtanjem tegljača i poluprikolice pa je životno i logično da se za otklanjanje takve štete trebaju poduzeti mjere kako bi se vozilo postavilo na kotače. Osporava i odluku o troškovima postupka, pa predlaže preinačiti presudu u smislu žalbenih navoda, preinačiti rješenje o troškovima te tuženiku naložiti snašanje parničnih troškova za troškove žalbe, podredno presudu i rješenje ukinuti i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Tuženik je podnio žalbu protiv točke I. izreke presude kao i protiv odluke o trošku zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Smatra da je sud propustio primijeniti kogentnu odredbu članka 937. stavka 3. Zakona o obveznim odnosima prema kojoj je ugovor o osiguranju po kasko polici u konkretnom slučaju prestao važiti po samom zakonu prije štetnog događaja 10. listopada 2017., jer tužitelj kao ugovaratelj osiguranja nije platio dospjelu premiju u roku od 30 dana od kada mu je uručeno preporučeno pismo tuženika s obavijesti o dospjelosti premije. Smatra da je sud pogrešno primijenio odredbu članka 11. ZOO-a jer se ne radi o dispozitivnoj već o kogentnoj zakonskoj odredbi. Osporava i pravilnost ocjene tuženikovog prigovora nedostatka tužiteljeve aktivne legitimacije, neosnovanosti zahtjeva s obzirom na rizike koji su pokriveni osiguranjem sukladno uvjetima za kasko osiguranje motornih vozila, odluku o dosuđenim zateznim kamatama te i odluku o parničnim troškovima pa predlaže preinačiti pobijanu presudu sukladno žalbenim navodima, tužbeni zahtjev odbiti i tuženiku dosuditi parnične troškove.

5. Tužiteljeva žalba nije osnovana, a tuženikova žalba je osnovana.

6. Pobijana je presuda ispitana na temelju odredaba članka 365. stavaka 1. i 2. ZPP-a. Presuda je djelom pravilna i zakonita, a dijelom ju je pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo preinačiti.

7. U odnosu na tuženikovu žalbu

Osnovano tuženik ističe žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava pri donošenju presude u dijelu kojim je tužbeni zahtjev ocijenjen osnovanim. Pogrešna primjena materijalnog prava sastoji se u pogrešnoj primjeni odredbe članka 937. stavka 3. ZOO-a, odnosno u pogrešnoj primjeni odredbe članka 11. ZOO- a kojom je propisano da sudionici obveznih odnosa svoj odnos mogu urediti drugačije nego što je određeno Zakonom o obveznim odnosima, ako iz pojedine odredbe tog Zakona ili iz njezinog smisla ne proizlazi što drugo. Osnovano žalitelj ukazuje da je odredba članka 937. stavka 3. ZOO-a kogentne prirode. Naime, propisano je da ugovor o osiguranju prestaje po samom zakonu ako ugovaratelj osiguranja, u ovom slučaju tužitelj premiju koja je dospjela nakon sklapanja ugovora ne plati po dospjelosti, niti to učini druga zainteresirana osoba, a ugovor prestaje nakon isteka roka od 30 dana otkad je ugovaratelju osiguranja, ovdje tužitelju uručeno preporučeno pismo osiguratelja, ovdje tuženika o dospjelosti premije, s tim da taj rok ne može isteći prije nego što protekne rok od 30 dana od dospjelosti premije.

8. Na nesporne činjenice koje proizlaze iz tužbe i utvrđene su tijekom postupka da tužitelj zahtjev prema tuženiku postavlja kao ugovaratelj kasko osiguranja za teretno vozilo koje je u vlasništvu treće osobe, osiguranika, prema polici kasko osiguranja motornih vozila broj 831280829 od 27. lipnja 2017., da je tuženik preporučenim pismom obavijestio tužitelja o dospijeću dugovane premije dopisom od 23. kolovoza 2017., uz upozorenje da se za slučaj neplaćanja dugovane premije najkasnije u roku od 30 dana ugovor o osiguranju raskida po samom zakonu, sud je pogrešno primijenio materijalno pravo kada je utvrdio da su stranke svojom dispozicijom ugovor održale na snazi. U tome se ogleda pogrešna primjena materijalnog prava. Žalitelj pravilno prigovara da u trenutku nastanka štetnog događaja 7. listopada 2017. ugovor o osiguranju po predmetnoj polici više ne postoji jer je prestao po samom zakonu nakon isteka roka od 30 dana od kada je tužitelju uručena obavijest o dospjelosti premije, jer tužitelj nije dokazao da je predmetnu premiju platio. Pravilno žalitelj ukazuje na to da u konkretnoj situaciji nije primjenjiva odredba članka 11. ZOO-a koja dopušta strankama uređenje obveznih odnosa osim kada suprotno proizlazi iz odredaba samog zakona. Odredba članka 937. stavka 3. ZOO-a je u tom smislu jasna, nedvosmislena i prisilne naravi.

9. Stoga je pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo odbiti kao neosnovan tužbeni zahtjev odnosno ocijeniti osnovanim žalbene navode i žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava, te u tom smislu presudu preinačiti pozivom na odredbu članka 373. točke 3. ZPP-a. Slijedom toga je presuđeno kao u točki II. izreke presude.

10. U odnosu na tužiteljevu žalbu

Tužiteljeva žalba u odnosu na odbijen dio tužbenog zahtjeva nije osnovana i to s obzirom na odredbu članka 937. stavka 3. ZOO-a, jer je i pravilnom primjenom materijalnog prava tužbeni zahtjev i u navedenom dijelu valjalo odbiti. Stoga nisu odlučni žalbeni navodi i žalbeni razlozi na koje ukazuje žalitelj, već je sud, pazeći po službenoj dužnost na pravilnost primjene materijalnog prava, kako je navedeno ocijenio tužiteljevu žalbu neosnovanom, te je na temelju odredbe članka 368. stavka 2. ZPP-a presudu u navedenom dijelu potvrdio, kako je navedeno u točki I. izreke presude.

11. Na temelju odredbe članka 166. stavka 2. ZPP-a valjalo je odlučiti o troškovima postupka, imajući u vidu da je s obzirom na preinačenu presudu u točki I. izreke te na potvrđenu presudu iz točke II. izreke za zaključiti kako je tuženik u cijelosti uspio u parnici. Stoga mu je na temelju odredbe članka 154. stavka 1. u vezi s odredbom članka 155. ZPP-a valjalo dosuditi troškove zastupanja i to trošak sastavljanja odgovora na tužbu po tarifnom broju 8. točke 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15; u daljnjem tekstu: OT) u iznosu od 1.000,00 kn, za zastupanje na ročištima 12. ožujka 2019. te 23. rujna 2020. za svako po Tbr. 9. točka 1. od po 1.000,00 kn, za sastav podneska od 2. lipnja 2020. po Tbr. točka 1. – 1.000,00 kn, za sastav podneska od 14. rujna 2020. po Tbr. 9. točka 5. iznos od 250,00 kn, odnosno iznos od 4.250,00 kn, što uz PDV po stopi od 25% iznosi 5.312,50 kn. Tuženiku je valjalo dosuditi trošak žalbenog postupka u zatraženom iznosu od 2.462,50 kn, što se odnosi na sastav žalbe po Tbr.10. točka 1. OT i za pristojbu na žalbu u iznosu od 900,00 kn, tako da ukupno tuženiku pripada trošak u iznosu od ukupno 7.775,00 kn, slijedom čega je o troškovima riješeno na temelju odredbe članka 380. točaka 2. i 3. ZPP-a kao u izreci rješenja.

Zagreb, 11. veljače 2022.

Sutkinja

Jagoda Crnokrak