Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

ex Vojarna Sv. Križ

Dračevac

Poslovni broj: Pr-3232/2021-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji Katici Bojčić Vidović, a na prijedlog više sudske savjetnice Mirande Marušić, u pravnoj stvari tužitelja G. M. iz S.,

O.: …, zastupanog po punomoćniku D. S.,

odvjetniku u S., protiv tuženika S. u S.,

F.E.S.B. S., O.:

…, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 20.siječnja 2022. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnice tuženika M. M., diplomirane pravnice zaposlene kod tuženika, dne 11.veljače 2022.,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku tužitelju isplatiti u roku od 15 dana bruto iznos od 8.328,31 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom:

na iznos od 656,58 kn od dana 16. veljače 2016. godine pa do isplate,

na iznos od 656,58 kn od dana 16. ožujka 2016. godine pa do isplate,

na iznos od 656,58 kn od dana 16. travnja 2016. godine pa do isplate,

na iznos od 656,58 kn od dana 16. svibnja 2016. godine pa do isplate,

na iznos od 656,58 kn od dana 16. lipnja 2016. godine pa do isplate,

na iznos od 656,58 kn od dana 16. srpnja 2016. godine pa do isplate,

na iznos od 656,58 kn od dana 16. kolovoza 2016. godine pa do isplate,

na iznos od 656,58 kn od dana 16. rujna 2016. godine pa do isplate,

na iznos od 656,58 kn od dana 16. listopada 2016. godine pa do isplate,

na iznos od 659,74 kn od dana 16. studenog 2016. godine pa do isplate,

na iznos od 659,74 kn od dana 16. prosinca 2016. godine pa do isplate,

na iznos od 659,74 kn od dana 16.siječnja 2017.godine pa do isplate

na iznos od 439,84 kn od dana 16.veljače 2017.godine pa do isplate

u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena,osim u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u gore navedenim bruto iznosima i za taj dio tužbeni zahtjev odbija se kao neosnovan.

.

II. Nalaže se tuženiku tužitelju naknaditi parnični trošak u iznosu od 2.250,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 11.veljače 2022. do isplate po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužbom tužitelj potražuje od tuženika isplatu razlike plaće temeljem odredbe iz čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenog 26.listopada 2011.Naime, tužitelj u tužbi u bitnom navodi kako je u utuženom razdoblju bio zaposlenik tuženika temeljem Ugovora o radu,a tuženik kao poslodavac predstavlja javnu službu, te da mu za razdoblje od prosinca 2015.

do siječnja 2017., zbog pogrešnog načina obračuna plaće, pripada pravo na razliku bruto plaća u ukupnom iznosu od 8.561,41 kuna s osnova bruto plaće koji iznos tužitelj ovom tužbom i potražuje uz zakonsku zateznu kamatu za svaki mjesečni iznos neisplaćene razlike plaće do isplate, kao i trošak postupka sa zakonskom zateznom kamatom počevši od presuđenja do isplate. Podneskom od 17.prosinca

2021. tužitelj je uredio tužbeni zahtjev u točki I. potražujući sada ukupni iznos glavnice bruto od 8.328,31 kuna , sve u skladu s obračunom visine potraživanja koju je u spis priložio tuženik .

2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi kako je sporna pravna valjanost,

pravna narav, obveznost, a potom i sadržaj navedenih pravnih izvora, Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenog 26.listopada 2011., kojeg je parafirao, ali ne i potpisao (dakle, nije sklopio) Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi, a sve izmjene i dopune, da bi bile pravno valjane, trebaju sklopiti sve stranke ugovornog odnosa, što ovdje nije slučaj. Stoga su Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama pravno nevaljale, odnosno ništetne i nepostojeće. Također prigovara pravnoj naravi i valjanosti Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 23.studenoga 2006.god., Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 13.svibnja 2009.god. i Izmjena i dopuna Dodatka sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26.listopada 2011.god. kao kolektivnog ugovora. Ovo iz razloga jer nisu bili sklopljeni na zakonit način jer istom nisu prethodili zakoniti kolektivni pregovori sukladno odredbama Zakona o radu, pa se radi o sporazumu koji predstavlja običan ugovor. Također navodi kako je pogrešno i nepotpuno pozivanje tužitelja i temeljenje tužbenog zahtjeva na čl. 3. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26.listopada 2011.god. po kojima je osnovica za obračun plaća 5.414,37 kn, jer okolnosti za povećanje osnovice plaće u javnim službama u iznosu i na način kako tužitelj navodi nisu nastupile.Tuženik ističe prigovor zastare za sva novčana potraživanja po ovoj tužbi za koja je, računajući od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog novčanog iznosa do datuma podnošenja tužbe sudu , protekao zastarni rok od 5 godina.

3. Sud je u postupku izveo dokaze pregledom Ugovora o radu na određeno vrijeme sklopljenog između tužitelja i tuženika, obračunskih/platnih listi za tužitelja u utuženom razdoblju i tablica izračuna razlike u isplati plaće ( str. 22.i 61.spisa ) i pregledom priopćenja za javnost DZS od 28.8.2015. o

objavi prve procjene tromjesečnog BDP-a za drugo tromjesečje 2015. i priopćenja za javnost DZS o objavi prve procjene tromjesečnog BDP-a za

treće tromjesečje 2015. te Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od

23.11.2006., Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13.5.2009., Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26.10.2011, Arbitražne odluke od 7.12.2011. i Vjerodostojnog tumačenja Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama usvojenog dana 28.12.2012., a koji dokumenti su objavljeni na službenim internetskim stranicama N. sindikata znanosti i visokog obrazovanja.

4. Neprijeporno je između parničnih stranaka:

- da je tužitelj u utuženom razdoblju bio zaposlenik kod tuženika temeljem Ugovora o radu na određeno vrijeme.

- da je tuženik u utuženom razdoblju od siječnja 2016. do prosinca 2016. obračunao i isplatio plaću tužitelju prema osnovici od 5.108,84 kn, a za mjesec siječanj 2017.

prema osnovici od 5.211,02 kuna .

- da tuženik kao poslodavac predstavlja javnu službu u smislu odredbe članka 2. Zakona o plaćama u javnim službama (NN 27/01 i 39/09).

- da su Vlada RH i Sindikati javnih službi i to: S. hrvatskih učitelja, N.

sindikat zaposlenih u srednjim školama H., N. sindikat znanosti i visokog obrazovanja, S. zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi H.,

S. sindikat zdravstva i socijalne skrbi H., H. liječnički sindikat,

H. strukovni sindikat medicinskih sestara-medicinskih tehničara, te H.

sindikat djelatnika u kulturi zaključili 23.studenoga 2006. Sporazum o osnovici za plaću u javnim službama, a kojim Sporazumom su ugovorili da se osnovica za izračun plaće u javnim službama povećava za 6% u 2007., 2008., te u 2009. i da navedene obračunske osnovice se primjenjuju od 1.1. svake godine,

- da su Vlada RH i isti Sindikati javnih službi zaključili 13.svibnja 2009. Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, a temeljem kojeg Dodatka su se suglasili o zamrzavanju osnovice za izračun plaća iz 2008. u visini od 5.108,84 kn bruto time da su u čl. III. utvrdili način povrata osnovice, a to na način da se osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kn nakon što službeni pokazatelji DZS-a ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto, a to u odnosu na isto razdoblje prethodne godine te u čl. IV. odredili i način usklađivanja pariteta između prosječne mjesečne bruto plaće početnika sa VSS-om u javnim službama (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu bruto minimalnu plaću u R. H.,

- da su Vlada RH te Sindikati javnih službi zaključili 26.listopada 2011. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama s tim da te izmjene nisu potpisane po S. sindikatu zdravstva i socijalne skrbi

H. iako su po predstavnicima tog sindikata parafirane, a kojim izmjenama je promijenjen čl. III. Dodatka, te čl. IV. koji su se odnosili na način povrata osnovice i način usklađivanja pariteta, a promijenjen je i čl. VII. u kojem su utvrđeni odgovarajući uvjeti nužni za ostvarivanje odredbi Dodatka te Izmjena i dopuna i to na način da se ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativni rast u nekom u razdobljima opisanih u čl. III. do V. ovih Izmjena i dopuna uskladba se odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao,

- da je 7.prosinca 2011. Arbitraža, koja je sastavljena temeljem Sporazuma o arbitraži donijela Arbitražnu Odluku kojom je utvrdila sadržaj Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće, a kako je i to prethodno opisano,

- da su Vlada RH te Sindikati javnih službi koji su potpisali naprijed spomenute Izmjene od 26.listopada 2011. donijeli 28.prosinca 2012. Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna o osnovici plaće za javne službe, a to u odnosu na član IV. u vezi s članom VII. Dodatka Sporazumu,

- da je negativni rast BDP-a prema službenim podacima Državnog zavoda za statistiku trajao neprestano od četvrtog tromjesečja 2011. do zaključno trećeg tromjesečja 2014. tj. 12 tromjesečja uzastopno,

- da je u drugom tromjesečju 2015. zabilježen rast BDP-a u 1,2%, a u trećem tromjesečju 2015. rast BDPA-a od 2,8% što daje aritmetičku sredinu od 2,0% time da je posljednji podatak za rast BDP-a u trećem tromjesečju od strane DZS-a objavljen dana 4.prosinca 2015.,

- da je Vlada RH 29.prosinca 2016. donijela Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama u iznosu od 5.211,02 kn bruto s primjenom od 1.1.2017. tj. počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017., koja će biti isplaćena za mjesec veljaču 2017.,

5. Među strankama je sporna valjanost i pravna snaga, a potom i način tumačenja pojedinih odredbi Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., odnosno je li tuženik trebao obračunati i isplatiti tužitelju plaću za utuženo razdoblje po osnovici od 5.108,84 kn ili po osnovici od 5.415,37 kn sukladno odredbi članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., te je sporno je li nastupila zastara predmetnog potraživanja tužitelja.

6.Tužbeni zahtjev je u pretežitom dijelu osnovan.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće temeljem odredbe čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenog 26. listopada 2011. godine.

8. U konkretnom slučaju, tuženik osporava pravnu valjanost Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. smatrajući da su ništetne ne samo Izmjena Dodatka Sporazumu iz 2011. već i Dodatak Sporazumu iz 2009. te Sporazum o osnovici iz 2006., kao i Arbitražna odluka od 7. studenog 2011., a sve iz razloga što je na strani jednog pregovarača,

odnosno na strani Sindikata bilo nedostataka jer nisu potpisani od svih sindikata koji su pregovarali s Vladom RH. Tužena tvrdi da se nisu ispunili uvjeti za primjenu odredbe članka 3. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., jer se nisu ispunili uvjeti za primjenu, odnosno "uskladbu" propisani člankom 7. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., te da gore navedeni Sporazum ima vremensko važenje od pet godina, čije je trajanje isteklo 25. listopada 2016., tako da je otpala pravna osnova za uskladbu plaća. Međutim, ovaj sud smatra sve prigovore tuženika neutemeljenim.

9. Plaća tužitelja u utuženom razdoblju bila je uređena Zakonom o osnovici plaće u javnim službama ("NN" broj: 39/09), te je izmijenjenom

odredbom čl. 2. Zakonom o izmjenama Zakona o osnovici plaće u javnim službama ("NN" broj: 124/09) od 24. listopada 2009. određeno da se osnovica

plaće u javnim službama utvrđuje kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade RH i sindikata javnih službi, a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna R. H. za narednu godinu osnovicu plaće u javnim

službama određuje Vlada RH posebnom odlukom. Nadalje, čl. 3. naprijed navedenog Zakona o izmjenama Zakona o osnovici plaće u javnim službama određeno je da se na plaće u javnim službama primjenjuje osnovica plaće utvrđena Dodatkom Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. sve dok se ne utvrdi nova osnovica na temelju naprijed citirane odredbe čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama.

9.1. Vlada RH 29. prosinca 2016. donijela je Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama („NN“ broj: 126/2016.), kojom je osnovica utvrđena u visini od 5.211,02 kn bruto te se ista primjenjivala od 1. siječnja 2017., počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017. godine, koja je isplaćena u mjesecu veljači 2017.

9.2. Također, Vlada R. H. i osam sindikata javnih službi sklopili su Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama („NN“ broj: 84/07, dalje: TKU/07) u kojemu su u čl. 49. st. 4. ugovorile:

„Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, zaključen 23.11.2006. i svi sporazumi koji iz njega proističu, sadržajno predstavljaju sastavni dio ovog kolektivnog ugovora“, čime su ugovorne strane TKU/07 prihvatile sadržaj Sporazuma kao dio sadržaja TKU-a.

9.3. Slično je ugovoreno i prilikom sklapanja Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („NN broj: 115/10, dalje:

TKU/10) u kojemu je u čl. 51. st. 4. ugovoreno: „Ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima.“.

9.4. Odredbom čl. 51. st. 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („NN broj: 141/12, dalje: TKU/12)

ugovoreno je: „Ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006.

važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima.“.

9.5. Iz odredbe čl. 199. st. 1. Zakona o radu („NN broj: 93/14, 127/17 i 98/19, dalje: ZR) proizlazi da se nakon isteka roka na koji je sklopljen kolektivni ugovor, u njemu sadržana pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa i dalje primjenjuju kao dio prethodno sklopljenih ugovora o radu do sklapanja novog kolektivnog ugovora, u razdoblju od tri mjeseca od isteka roka na koji je bio sklopljen kolektivni ugovor, odnosno tri mjeseca od isteka otkaznog roka.Također, iz čl. 90. st. 1. ZR-a proizlazi da je poslodavac dužan radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu utvrđenom propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, odnosno ugovorom o radu, a iz čl. 92. st. 3. ZR-a proizlazi da ako kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu nije drukčije određeno, plaća i naknada plaće za prethodni mjesec isplaćuju se najkasnije do petnaestog dana u idućem mjesecu.

10. Za istaknuti je da su u cijelosti neosnovani navodi tuženika u kojima isti osporava pravnu valjanost i pravnu snagu Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011, dalje IDD Sporazuma. Naime, iz naprijed citiranih odredbi TKU-a/07, TKU- a/10 i TKU-a/12 proizlazi da su Vlada RH i sindikati javnih službi nedvojbeno ugovorili da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje prema uvjetima specificiranim u IDD Sporazuma. Štoviše, Vlada RH kao potpisnik IDD Sporazuma izrijekom je potvrdila njegovu pravnu valjanost Arbitražnom odlukom od 7. prosinca 2012., te nikad nije dovodila u pitanje njegovu pravnu valjanost i nije nikada u odgovarajućem sudskom postupku tražila utvrđenje njegove ništavosti. Osim toga valja istaknuti i da su sukladno odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-408/12-2 i odluci Ustavnog suda R. H.

broj: U-III/3535/12, odredbe kolektivnog ugovora ništetne zbog nedostatka u sklapanju samo ako je sindikat bio isključen protivno zakonu iz postupka kolektivnog pregovaranja i sklapanja ugovora. U konkretnom slučaju IDD Sporazuma nije potpisao jedan od sindikata, međutim iste je parafirao, a što ne spori niti tuženik, iz čega je razvidno da je sudjelovao u pregovaranju pa se ne može pozivati na ništetnost istih.

10.1. Slijedom navedenog, a prema stavu ovog Suda, IDD Sporazuma predstavljaju valjani Kolektivni ugovor, što je potvrđeno i citiranim odredbama TKU- a/07, TKU- a/10 i TKU-a/12 pa su odredbe istog u smislu citiranog čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama ("NN broj: 39/09, 124/09) temelj za određivanje osnovice u utuženom razdoblju. To stoga što su odredbe IDD Sporazuma bile na snazi do 26. siječnja 2017. godine jer je čl. XI IDD Sporazuma ugovoreno trajanje na određeno vrijeme od 5 godina, koje je vrijeme produženo za tri mjeseca sukladno citiranom čl. 199. st. 1. ZR-a.

10.2. Neosnovane su tvrdnje tuženika vezane za odgodu primjene čl. III IDD Sporazuma jer odredbom čl. VIII IDD Sporazuma nije odgođena primjena čl. III. IDD Sporazuma. Naime, iz teksta i smisla odredbe čl. VII., kako u osnovnom obliku od 26. listopada 2011., tako i iz Vjerodostojnog tumačenja od 28. prosinca 2012. proizlazi da se odgoda odnosi samo na način "usklađivanja pariteta" određen u čl. IV. i V. IDD Sporazuma, slijedom čega nije došlo do odgode primjene čl. III. kojim je uređen način povrata osnovice. Istovjetan zaključak proizlazi i iz odluke Vrhovnog suda R. H. broj: Rev-1111/2020-2.

11. Izmjenama i dopunama Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće od 26.listopada 2011. bilo je utvrđeno da će doći do povećanja osnovice koja će iznositi 5.415,37 kn bruto kada bude ispunjen uvjet, odnosno kada službeni pokazatelji DZS RH ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast

međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja). Prema podacima i

DZS, zabilježena je stopa rasta međugodišnjeg realnog

tromjesečnog BDP-a u drugom tromjesečju 2015. od 1,2%, odnosno u trećem tromjesečju od 2,8%, a što daje aritmetičku sredinu od 2 %, a ti podaci za treće tromjesečje objavljeni su 4. prosinca 2015.. Iz navedenog proizlazi da su uvjeti iz čl. III Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće od 26.listopada 2011. za povećanje osnovice odnosno za obračun plaća u javnim službama po osnovici od 5.415,37 kn bruto ispunjeni krajem 2015., s početkom primjene od siječnja 2016..

12. Stoga je tuženik tužitelju počevši od 1. siječnja 2016. bio u obvezi obračunavati i isplatiti plaću po osnovici od 5.415,37 kn, radi čega se tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom razlike plaće u utuženom razdoblju ukazuje osnovanim.

13. Istaknuti prigovor zastare od strane tuženika nije osnovan. Naime, tužba je predana sudu putem e-komunikacije ovom sudu 10.veljače 2021., time da je najstariji utuženi pojedinačni iznos dospio na naplatu 16. veljače 2016., pa je očito da nije prošao petogodišnji zastarni rok iz čl. 139. Zakona o radu („NN broj:

93/14, 127/17 i 98/19, dalje: ZR) u odnosu na nijedan pojedinačno navedeni bruto iznos razlike plaće koji tužitelj potražuje

14. Kako između parbenih stranaka nije prijeporna visina tužbenog zahtjeva, to je valjalo tužbeni zahtjev za isplatom iznosa od 8.328,31 kuna prihvatiti u cijelosti. Na dosuđeni iznos, tužitelju su dosuđene i zakonske zatezne kamate počevši od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa razlike plaće do isplate, po stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima („NN“ broj 35/05.,

41/08., 125/11., 78/15., 140/15. i 60/16. – dalje: ZOO), izuzev kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u bruto plaći u iznosu od 8.328,31 kuna. To zato jer se bruto plaća sastoji od neto plaće te doprinosa, poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a sukladno odredbi članka 15. st. 3. Zakona o porezu na dohodak ("NN" broj 177/04., 73/08., 80/10., 114/11.,

22/12., 144/12., 43/13., 120/13., 125/13., 148/13., 83/14. i 143/14.) i članka 17. st. 3. Pravilnika o porezu na dohodak ("NN" broj 95/05., 96/06., 68/07., 146/08., 2/09., 146/09., 123/10., 137/11., 61/12., 70/13., 160/1. i 157/14), zatezne kamate koje se na zakašnjele isplate plaće isplaćuju po sudskoj presudi ne smatraju se dohotkom i ne podliježu oporezivanju, slijedom čega proizlazi da bruto plaća koja se isplaćuje po sudskoj presudi do trenutka isplate u odnosu na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak nije u potpunosti dospjela pa porez na dohodak i prirez poreza na dohodak dospijevaju na naplatu isplatom plaće. Dakle, porez na dohodak i prirez poreza na dohodak koji čine sastavne dijelove bruto plaće dospijevaju tek s isplatom, što znači da do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, pa se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju, te je u tom dijelu zahtjev tužitelja za isplatu zatezne kamate kao neosnovan odbijen, a kako je to odlučeno pod točkom I.izreke ove presude.

15. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 5., te čl. 155. Zakona o parničnom postupku ("NN" broj ,53/91., 91/92., 112/99.,

88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19.). Budući da tužitelj nije uspio sa tužbenih zahtjevom samo u neznatnom dijelu, za koji dio nije ni nastao poseban trošak, tužitelju je dosuđen trošak u cijelosti,

a sve u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine“ br. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., dalje Tarifa) te popisu troška, i to: za sastav tužbe- 75 bodova, za zastupanje na ročištu od 20.siječnja 2022. - 75 bodova, za sastav podneska od 17.12.2021.- 75 bodova, ukupno 225

bodova što pomnoženo s vrijednošću boda od 10,00 kn iznosi 2.250,00 kuna. Na dosuđeni iznos tužitelju su dosuđene i zatezne kamate počevši od dana 11.veljače 2022. kao dana presuđenja, do isplate, a kako je to odlučeno u točki II izreke ove presude.

U Splitu, 11.veljače 2022.

SUTKINJA:

Katica Bojčić Vidović v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi pisano u tri istovjetna primjerka, putem ovog suda, a za nadležni županijski sud.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10.,11.. 12., 13., i 14. Zakona o parničnom postupku. Žalba u kojoj su izneseni razlozi zbog kojih se ne može podnijeti, odbacit će se kao nedopuštena. Žalba protiv presude ne odgađa ovrhu.

Dna: - pun.tužitelja, tuženiku