REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ex vojarna Sveti Križ, Dračevac

S P L I T

Pr-471/2019-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji ovog suda Katici Bojčić Vidović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice N. R., OIB: …D., …, koju zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik u

Z., protiv tužene Republika Hrvatska, Ministarstvo financija, OIB:….koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, Građansko-upravni odjel, radi

isplate, nakon održane usmene i javne glavne rasprave zaključene dana 26.siječnja 2022. god. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i punomoćnice zz tužene, dne 11.veljače 2022. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženici R. H., Ministarstvo financija,

OIB:…, tužiteljici na ime razlike plaće isplatiti ukupan iznos od 554,23 kn bruto zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od:

- 498,84 kn od 16.11.2017. pa do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 55,39 kn od 16.01.2018. pa do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

po stopi propisanoj člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana, dok se za više zatraženo, za iznos od 517,92 kn tužiteljica odbija u svom zahtjevu.

II. Nalaže se tuženici, u roku od 15 dana, naknaditi tužiteljici troškove parbenog postupka u iznosu od 2.081,25 kn sa zakonskim zateznim kamatama počevši od 11.veljače 2022.god. pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, dok se za više zatraženo, za iznos od 2.887,50 kn, tužiteljica odbija.

Obrazloženje

1.Tužiteljica je dana 9. srpnja 2019. god. podnijela pred ovim sudom tužbu protiv tužene radi isplate. U tužbi se navodi da je tužiteljica zaposlenica tužene, djelatnik Područnog carinskog ureda Split, na radnom mjestu carinika, a sve sukladno Rješenju o rasporedu na radno mjesto. U razdoblju od 1. ožujka 2014. do 8. ožujka 2019. tužiteljica je ostvarivala prekovremeni rad koji joj nije plaćen u redovnom radu od ponedjeljka do petka, duže od 8 sati, u smjenama i turnusima (u smjenama dužim od 8 sati koliko je trebao raditi u smjeni i turnusu duže od 12 sati, koliko je trebao raditi u turnusu) i u radu na drugi način. U navedenim oblicima rada, tužiteljica je radila tijekom mjeseca u drugoj smjeni, noću, subotom i nedjeljom i na dane blagdana i neradne dane koji se utvrđuju sukladno odredbama Zakona o blagdanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj, koji su u tjednu padali od ponedjeljka do petka. Odredbama važećeg Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike i ranije važećih Kolektivnih ugovora za državne službenike i namještenike, te internim aktima tužene određeno je što se smatra prekovremenim radom, kada je rad službenika i namještenika organiziran u radnom tjednu od ponedjeljka do petka, smatra se svaki sat rada duži od 8 sati dnevno, a i svaki sat rada subotom i nedjeljom. Prekovremenim radom, kad je rad službenika i namještenika organiziran u smjenama ili turnusu da se smatra svaki sat rada duži od redovne smjene ili turnusa, te svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Prekovremeni rad kojeg je tužiteljica ostvarivala na drugačiji način, jer je ostvarivala sate rada koji su bili duži od dnevnog radnog vremena i koji su bili duži od 40 sati tjedno. Redovni mjesečni fond radnih sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu, na bazi 40- satnog radnog tjedna, te da mjesečni redovni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana u tekućem mjesecu pomnoženi sa 8 sati. Navodi se da je tužiteljica ostvarivala prekovremeni rad na dane blagdane i neradne dane Uskrsa, koji su u tjednu padali od ponedjeljka do petka, a koji joj nije plaćen, pošto su joj tako odrađeni sati, bili duži od predviđenog rada, utvrđenog dnevnim rasporedom tužene kao i svaki sat rada dulji od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Tužiteljica se obratila tuženici sa zahtjevom za mirno rješenje spora, ali je ista dopisom odbijena u cijelosti. Temeljem prednjeg, tužiteljica predlaže donošenje presude kojom će se obvezati tužena isplatiti tužiteljici, a nakon konačno preciziranog tužbenog zahtjeva u podnesku od 19.studenoga 2021.god., iznos od 1.072,15 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na svaki pojedini mjesečni iznos od dospijeća pa do isplate (izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak), sve uz potraživanje troškova postupka sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

2. U odgovoru na tužbu od 27.studenoga 2020.god. tuženica se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, prvenstveno ističući prigovor preuranjenosti tužbe pa predlaže odbaciti istu. Navodi kako je neistinita tvrdnja tužiteljice da ju je tužena u cijelosti odbila u zahtjevu za mirno rješenje spora, jer je tužena postupajući po zahtjevu od 12.ožujka 2019.god., dopisom od 4.lipnja 2019.god. izvijestila tužiteljicu o djelomičnoj osnovanosti njezinog zahtjeva i predložila joj je sklapanje nagodbe za bruto iznos od 517,92 kn za 12 sati prekovremenog rada, ali je tužiteljica unatoč tome podnijela tužbu. Tužena se protivi potraživanju tužiteljice preko iznosa od 517,92 kn bruto. Nadalje, navodi kako je tužiteljica tijekom cijelog utuženog razdoblja radila u turnusu u ciklusima 12-24-12-48 naizmjenično tijekom mjeseca, a za rad u turnusima poziva se na propise: Zakon o carinskoj službi (Narodne novine broj 68/13,30/14 i 115/16), Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike (Narodne novine broj 112/17 i 12/18), Tumačenja Zajedničke komisije za tumačenje odredaba i praćenje primjene Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike), te ostali propis: Zakon o državnim službenicima (Narodne novine broj 92/05,107/07, 27/08, 49/11, 150/11, 34/12, 49/12-pročišćeni tekst 37/13, 38/13, 1/15, 138/15 i 61/176), Zakon o državnim službenicima i namještenicima (Narodne novine broj 27/01), te i Zakon o radu (Narodne novine broj 93/14, 127/17 te 149/09, 61/11, 82/12, 73/13). Tužiteljica je u utuženom razdoblju ostvarila 12 sati prekovremena rada kao ovlašteni carinski službenik koji je radio u turnusima u iznosu od 517,92 kn, koji joj je Carinska uprava isplatila dne 16.prosinca 2020.god.

3. Tijekom postupka sud je proveo dokaze pregledom zahtjeva za mirno rješenje spora od 1.ožujka 2019.god., odgovora tužene na zahtjev tužiteljice od 4.lipnja 2019.god., obračunske isprave za isplatu plaće za studeni 2020.god., specifikacije obračuna prekovremenih sati za tužiteljicu dostavljenih od strane tužene, rješenja Ministarstva financija klasa: UP/I-112-02/13-01/476, Ur.broj: 513-02-5193/001-13-1 od 8.srpnja 2013.god., rješenja Ministarstva financija klasa: UP/I-112-02/17-01/1116, Urbroj: 513-02-8009/8-17-1 od 1.rujna 2017.god., evidencije o korištenju radnog vremena i obračunskih isprava za isplatu plaća (list 48-169 spisa), izvoda iz zapisnika Komisije za tumačenje odredaba i praćenje primjene Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike, financijskim vještačenjem po C. za v. d.o.o. S., a po stalnom sudskom vještaku za financije, računovodstvo i poreze I. L., od 16.rujna 2021.god., pa je na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka donio odluku kao u izreci iz sljedećih razloga.

4. Neprijeporno je između parbenih stranaka da je tužiteljica zaposlenica tužene i to Područnog carinskog ureda na radnom mjestu carinika, sve prema rješenju o rasporedu na radno mjesto. Neprijeporno je da je tužiteljica ostvarila određeni broj prekovremenih sati u utuženom razdoblju, što je tužena priznala u postupku mirnog rješenja spora, a neprijeporno je i da je tužena ponudila tužitelju sklapanje sudske nagodbe za iznos od 517, 92 kn, koji iznos je tužena i isplatila tužiteljici dne 16.prosinca 2020.god., što je i sud utvrdio uvidom u obračunsku ispravu za isplatu plaće za studeni 2020.god.

5. Prijeporno je između parbenih stranaka je li tužiteljici pripada na ime ostvarenih prekovremenih sati za utuženo razdoblje preko iznosa od 517,92 kn, koliko je tužena isplatila ili veći iznos.

6. Ovaj sud smatra tužbeni zahtjev djelomično osnovanim.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaće po osnovu neplaćenih prekovremenih sati u razdoblju od 1.ožujka 2014.god. do 8.ožujka 2019.god.

8. Naime, u konkretnom slučaju tužiteljica, koja radi na radnom mjestu carinika, smatra da joj tužena u razdoblju od 1.ožujka 2014.god. do 8.ožujka 2019.god. nije u cijelosti platila prekovremeni rad koji je ostvarivala u redovnom radu, radeći u smjenskom radu duže od redovne smjene ili turnusa, kao i prekovremeni rad kojeg je ostvarivao radeći na blagdane i na druge neradne dane koji su padali od ponedjeljka do petka u utuženom razdoblju, pa je ista dne 1.ožujka 2019.god. podnijela tuženici zahtjev za mirno rješenje spora, koji je tužena djelomično priznala osnovanim te joj je dopisom od 4.lipnja 2019.god. ponudila isplatu bruto iznosa od 517,92 kn, koji tužiteljica nije prihvatila, već je, sukladno odredbi čl. 186.a st.5. ZPP-a podnijela tužbu ovom sudu.

9. Međutim, tužena predlaže odbaciti tužbu jer se ista nije oglušila na podneseni zahtjev za mirno rješenje spora niti ga je odbila, već ga je priznala djelomično osnovanim, a tužiteljica je unatoč tome podnijela tužbu.

10. Člankom 186.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., dalje ZPP) propisano je da osoba koja namjerava podnijeti tužbu protiv Republike Hrvatske dužna se je prije podnošenja tužbe obratiti sa zahtjevom za mirno rješenje spora državnom odvjetništvu koje je stvarno i mjesno nadležno za zastupanje na sudu pred kojim namjerava podnijeti tužbu protiv Republike Hrvatske, osim u slučajevima u kojima je posebnim propisima određen rok za podnošenje tužbe.

11. Iz zahtjeva za mirno rješenje spora od 1.ožujka 2018.god. proizlazi da se tužiteljica prije podnošenja predmetne tužbe obratila Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu radi mirnog rješenja spora glede isplate razlike plaće, za neplaćeni, a ostvareni prekovremeni rad za razdoblje od 1.ožujka 2019.god. do 8.ožujka 2019.god. tražeći za to razdoblje paušalni iznos od 50.000,00 kn. Tužena je u odgovoru na zahtjev za mirno rješenje spora od 4.lipnja 2019.god. priznala djelomično osnovanim zahtjev tužitelja i ponudila je tužitelju isplatu iznosa od 517,92 kn, ali mu isti nije isplatila.

12. Po ocjeni ovog suda ispunjena je pretpostavka iz čl. 186.a st.1. ZPP-a pa je tužba dopuštena, te se prigovori tužene u tom smislu ukazuju neosnovanim.

13. Zakon državnim službenicima ( Narodne novine broj 49/12 – pročišćeni tekst, 150 /11, 34/12, 49/12 , 38/13, dalje: ZDS) plaću i druga materijalna prava državnih službenika uređuje u čl. 10. koji propisuje da državni službenici za svoj rad imaju pravo na plaću, kao i da se Kolektivnim ugovorom mogu urediti materijalna i druga prava državnih službenika. Obveza plaćanja prekovremenog rada propisana je i čl. 86. Zakona o radu ( NN 149/09, 61/11 i 73/13 – u daljnjem tekstu ZR).

14. Kolektivnim ugovorom za državne službenike i namještenike (Narodne novine broj 89/12, 104 /13) u čl. 44. je određeno da se osnovna plaća službenika i namještenika uvećava za 40 % za rad noću, 50 % za prekovremeni rad, 25 % za rad subotom, 35 % za rad nedjeljom, 10 % za rad u drugoj smjeni, te ukoliko službenik ili namještenik radi na blagdane, neradne dana utvrđene Zakonom i na Uskrs, ima pravo na plaću uvećanu za 150 % . Za rad u drugoj smjeni ukoliko službenik ili namještenik radi naizmjenično ili najmanje dva radna dana u tjednu u prvoj i drugoj smjeni uvećanje plaće iznosi 10 % za dvokratni s prekidom dužinom od 90 minuta uvećanje iznosi 10 % i za rad u turnusu uvećanje osnovne plaće iznosi 5 % . Prema st. 2. istog članka navedeni dodaci se međusobno ne isključuju, osim dodataka za rad u turnusu i rad u drugoj smjeni. Prema st. 9. istog članka prekovremenim radom, kad je rad službenika i namještenika organiziran u radnom tjednu od ponedjeljka do petka, smatra se svaki sat rada duži od 8 sati dnevno, kao i svaki sat rada subotom ili nedjeljom. Nadalje, prema st. 10. istog članka prekovremenim radom, kada je rad službenika i namještenika organiziran u smjenama ili u turnusu, smatra se svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Prema st. 12. istog članka redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje službenici i namještenici trebaju raditi u tekućem mjesecu, a dobije se na način da se broj radnih dana u tekućem mjesecu pomnoži s 8 sati. Prema st. 13. istog članka umjesto uvećanja osnovne plaće po osnovi prekovremenog rada službenik ili namještenik može koristiti jedan ili više slobodnih radnih dana, međutim tužena tijekom postupka ne tvrdi i ne dokazuje da bi tužitelj koristio slobodne dane po osnovu prekovremenog rada u utuženom razdoblju (iako je dopisima od 20.srpnja 2015.g. i 23.studenoga 2016.god. tražio korištenje 1 slobodnog radnog dana zbog 8 ostvarenog viška sati).

15. Prema čl. 44. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ( Narodne novine broj 89/12, 104/13 ) proizlaze prava državnih službenika i namještenika na jednak način kako to sadrži i čl. 38. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ( Narodne novine broj 112/17 i 12/18 ).

16. Ovaj sud je mišljenja da u ovom slučaju treba primijeniti obračun fonda radnih sati koji proizlaze iz odredbe čl. 44. st. 12. KU kojom je propisan način utvrđenja broja prekovremenih sati rada tako da se od ukupnog broja odrađenih sati rada odbije mjesečni fond radnih sati dok mjesečni fond radnih sati čini broj radnih dana u tekućem mjesecu pomnožen s 8 sati. Kako je blagdan neradni dan (koji je u konkretnom slučaju padao u razdoblju od ponedjeljka do petka ) ovaj sud smatra da blagdan ne ulazi u mjesečni fond radnih sati već u mjesečni fond sati, a tuženik je u ovom slučaju tužitelju prekovremene sate utvrđivao na bazi mjesečnog broja sati, a ne mjesečnog fonda radnih sati, što je pogrešno s obzirom na odredbu čl. 44. st. 12. KU.

17. Za istaknuti je da se za državne službenike i namještenike koji rade u smjenama ili u turnusu, prekovremenim radom smatra svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati, a taj fond označava samo sate koji ulaze u radne dane pojedinog mjeseca, što znači ne i one sate koji padaju u neradne dane od ponedjeljka do petka. Prema tome, redovni mjesečni fond radnih sati je u svakom slučaju manji broj sati, nego što je to mjesečni fond sati, a koji fond sati uračunava u sebe sate koji padaju u radne, ali i sate koji padaju u neradne dane, ako ti neradni dani padaju od ponedjeljka do petka. Iz prednjeg nesumnjivo proizlazi da je kod tužitelja vršena pogrešna evidencija prekovremenih sati jer su mu prekovremeni sati morali biti obračunavani prema redovnom mjesečnom fondu radnih sati. tj. na način da mu je prekovremeni rad svaki sat preko redovnog mjesečnog fonda radnih sati, što znači da ukoliko u jednom mjesecu pada jedan neradni dan u razdoblju od ponedjeljka do petka, sati toga dana ne ulaze u redovni mjesečni fond radnih sati ( jer je dan neradni ), ali ti sati ulaze u dan za koji se plaća naknada plaće, tj. ulaze u redovni mjesečni fond sati. Sve to dovodi do zaključka ovog suda da tužena nije evidentirala prekovremeno odrađene sate kod državnih službenika kakav je i tužitelj ( radi u smjenama) na ispravan način, jer se prekovremeni sati kod državnih službenika, konkretno tužitelja evidentiraju na broj sati koji odgovara redovnom mjesečnom fondu radnih sati tj. oni sati koji padaju samo i isključivo u radne dane pojedinog mjeseca, što znači da službenicima, kakav je i tužitelj nije bio evidentiran sav prekovremeni rad sukladno odredbama navedenih Kolektivnih ugovora. U prilog tome ide i tumačenje Zajedničke komisije za tumačenje odredaba i praćenje primjene Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike od 16. svibnja 2012. g. iz kojeg slijedi da se prekovremeni sati rada djelatnika koji radi u turnusu, dobije na način da se od njegovih ukupno odrađenih sati rada u mjesecu odbije redovni mjesečni fond radnih sati. Redovni mjesečni fond radnih sati dobije se na način da se broj radnih dana u mjesecu pomnoži s 8 sati, što znači da u taj fond ne ulaze blagdani i neradni dani određeni zakonom. Identično tumačenje ova Komisija je dala dana 29. travnja 2013. g. u odnosu na rad u smjenama.

18. Radi utvrđenja je li tuženica obračunala i isplatila tužiteljici ostvareni prekovremeni rad u utuženom razdoblju u skladu s odredbama KU-a, sud je izveo dokaz vještačenjem po C. za v. d.o.o., a po stalnom sudskom vještaku

za financije, računovodstvo i poreze I. L., dipl. oec.

19. C. za v. d.o.o., a po stalnom sudskom vještaku za financije I. L., dipl.oec. u svom pisanom nalazu i mišljenju od 16.rujna 2021.god. navodi kako je pri izradi nalaza i mišljenja koristila Obračunske isprave za isplatu plaće- naknade i Evidencije o korištenju radnog vremena za razdoblje od 1.03.2014.- 31.03.2019., pri čemu je izvršila provjeru svih Obračunskih isprava za isplatu plaća te ih je usporedila s Evidencijama o korištenju radnog vremena pa je utvrđeno da u pojedinim mjesecima tužena nije iskazala sve sate koji su iskazani u evidencijama o korištenju radnog vremena, a koje bi predstavljale sate iznad mjesečnog fonda radnih sati, kao prekovremeni rad tužiteljice. Vještak je za svaki mjesec utvrdio mjesečni fond sati, mjesečni fond radnih sati i broj prekovremenih sati izvršivši usporedbu sati rada iz Obračunske isprave za isplatu plaće i Evidencije o korištenju radnog vremena. Tužena je tužiteljici u Obračunskim ispravama za isplatu plaće, te u Evidencijama o korištenju radnog vremena iskazivala slobodne dane i s tim u vezi, Obračunska lista trebala bi prikazivati što je tužiteljici isplaćeno po osnovu radnog odnosa, dok bi Evidencija o korištenju radnog vremena trebala iskazivati kako je iskorišten mjesečni fond sati i te dvije evidencije trebale bi biti usklađene tj. trebale bi prikazivati isti broj sati slobodnih dana, ali je u ovom slučaju iskazani broj sati za slobodne dane na Obračunskim listama za isplatu plaće i broj sati iskazan u Evidencijama o korištenju radnog vremena se razlikuju u pojedinim mjesecima. Stoga je vještakinja dala izračun potraživanja po osnovu neobračunatog i neisplaćenog prekovremenog rada umanjenog za sve slobodne dane korištene u promatranom periodu u dvije verzije tj. prema podacima iz obračunskih lista i prema podacima iz Evidencije o korištenju radnog vremena. Izračun je napravljen po pretpostavkom da se korišteni slobodni dani odnose na prekovremene sate ostvarene u utuženom razdoblju. Prema verziji A) – izračun je napravljen prema podacima o slobodnim danima iz Obračunskih lista i prema podacima iz Obračunskih lista za isplatu plaće preostalo bi neisplaćeno potraživanje tužiteljice po osnovu neobračunatog i neisplaćenog prekovremenog rada u ukupnom iznosu od 1.072,15 kn, a prema verziji B) – izračun prema podacima o slobodnim danima iz Evidencija o korištenju radnog vremena i prema podacima iz Evidencija o korištenju radnog vremena preostalo bi neisplaćeno potraživanje tužiteljice po osnovu neobračunatog i neisplaćenog prekovremenog rada u ukupnom iznosu od 0,00 kn.

20. Tužiteljica je sukladno nalazu i mišljenju C. za v. d.o.o. specificirala tužbeni zahtjev na način da od tužene na ime razlike plaće za utuženo razdoblje potražuje isplatu iznosa od 1.072,15 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, a tužena nije imala primjedbi na Verziju B) obračuna neisplaćenih prekovremenih sati rada tužiteljice koje je vještakinja umanjila za korištenje slobodnih dana prema Evidenciji o korištenju radnog vremena u Tablici 3B) i utvrdila da tužiteljica nema potraživanja prema tuženici po osnovu neobračunatog i neisplaćenog prekovremenog rada.

21. Glede tvrdnji tužene da treba uzeti u obzir vještačenje obračuna neisplaćenih prekovremenih sati rada tužiteljice po verziji B) koje je vještakinja umanjila za korištenje slobodnih dana prema Evidenciji o korištenju radnog vremena, za istaknuti je da kod činjenice da obračunska lista i evidencija o korištenju radnog vremena trebaju biti usklađene tj. trebaju prikazivati isti broj sati slobodnih dana, dok se u konkretnom slučaju iskazani broj sati za slobodne dane na Obračunskim listama za isplatu plaće i broj iskazanih sati u Evidencijama o korištenju radnog vremena razlikuje u pojedinim mjesecima u utuženom razdoblju, a nema zamolbe tužiteljice za korištenje slobodnih dana ostvarenih satima prekovremenog rada, kao ni rješenja u kojem se navodi broj i vrijeme korištenja slobodnih dana, niti je određeno vrijeme kada je taj prekovremeni rad ostvaren. U smislu odredbe čl. 44.st.14. KU/13 tužena je bila dužna donijeti rješenje po zamolbi tužiteljice za korištenje slobodnih radnih dana, što nije u ovom slučaju, stoga u situaciji kada evidencija o korištenju radnog vremena i obračunska isprava nisu evidentirali na isti način slobodne dane (iskazani broj sati za slobodne dane na Obračunskim listama za isplatu plaće i broj sati iskazan u Evidencijama o korištenju radnog vremena razlikuje se u pojedinim mjesecima) prednost kod izračuna predmetne naknade daje se obračunskim ispravama za isplatu plaće kako je to u Verziji A) napravila i vještakinja I. L. iz C. za v. d.o.o. (utvrđena potraživanja po osnovi prekovremenih sati umanjena za isplate po osnovi slobodnih dana kako se one iskazuju na Obračunskim listama za isplatu plaće), koju verziju ovaj sud i prihvaća.

22. Imajući u vidu vještačenje C. za v. d.o.o., a po stalnoj sudskoj vještakinji za financije, računovodstvo i poreze I. L., koje vještačenje je sud prihvatio kao stručno, objektivno, jasno obrazloženo i dano u skladu s pravilima struke i znanosti, a iz kojeg nesumnjivo proizlazi da bi tužiteljicu po osnovu prekovremenog rada prema Verziji A) za razdoblje od 1.ožujka 2014.god. do 31.ožujka 2019.god. pripadao bruto iznos od 1.072,15 kn, to je sud tužiteljici i dosudio za utuženo razdoblje ukupan iznos od 1.072,15 kn, međutim, kako je tužena tužiteljici dne 16.prosinca 2020.god. isplatila za utuženo razdoblje iznos od 517, 92 kn za toliko je dosuđeni iznos umanjen i tužiteljici je dosuđen iznos od 554,23 kn, dok je za više zatraženo, za iznos od 517,92 kn, tužiteljica odbijena u svom zahtjevu, a kao u točki I izreke presude.

Na dosuđeni iznos tužiteljici su dosuđene i zatezne kamate, a u smislu odredbi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18., dalje ZOO), izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak. Naime, u skladu s odredbom čl. 45. st. 1. i 2., te čl. 14. Zakona o porezu na dohodak („Narodne novine" 177/04., 73/08., 80/10., 114/11., 22/12., 144/12., 120/13.,125/13., 148/13., 83/14., 143/14., 136/15, dalje: ZPD) predujam poreza na dohodak obračunava, obustavlja i uplaćuje poslodavac isplatitelj primitka iz čl. 14. istog Zakona ili sam porezni obveznik i to prilikom svake isplate prema propisima koji važe na dan isplate. Dakle, porez na dohodak i prirez na dohodak, koji čine sastavne dijelove bruto plaće dospijevaju tek s isplatom, što znači da do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i prireza na dohodak pa se na te iznose zatezne kamate do tada ne obračunavaju. Glede tijeka zatezne kamate za istaknuti je odredbu čl. 84. st. 3. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 149/09., 61/11. i 73/13.) i čl. 92. st. 3 Zakonom o radu ("Narodne novine" br., 93/14. i 127/17.) koje istovjetno propisuju da se plaća i naknada plaće za prethodni mjesec isplaćuju najkasnije do petnaestog dana u idućem mjesecu, ako kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu nije drukčije određeno, a što ovdje nije slučaj. Dakle, tužena je pala u zakašnjenje tek protekom 15-og dana u idućem mjesecu pa se kamate na plaću i naknadu plaće mogu odrediti tek od 16-og dana u idućem mjesecu, do isplate, a kako je to i tužiteljica zatražila.

22.1. Neosnovni su navodi tužiteljice kako se uplaćeni iznos od 517,92 kn ne odnosi na utuženo razdoblje, već na razdoblje koje je proteklo nakon podnošenja tužbe, jer je tužena i u odgovoru na zahtjev za mirno rješenje spora priznala tužiteljici za 12 sati prekovremenog rada bruto iznos od 517,92 kn za utuženo razdoblje, a koji iznos mu je isplatila tek dne 16.prosinca 2020.god., kako proizlazi i iz obračunske isprave za studeni 2020.god.

23. Odluka o parbenom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., dalje ZPP) , te u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine“ br. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., dalje Tarifa) pa tužiteljici pripada sljedeći trošak: za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora 25 bodova, za sastav tužbe 25 bodova, za zastupanje po punomoćniku na ročištima od 22.studenoga i 26.siječnja 2021.god. po 25 bodova, za pristup ročištu za objavu presude 12,5 bodova, za sastav podnesaka od 9.veljače 2021.god. i 20.siječnja 2022.god. po 25 bodova, što pomnoženo s vrijednošću boda od 10,00 kn iznosi 1.625,00 kn, uvećano za PDV (iznos od 406,25 kn), ukupno iznos od 2.031,25 kn.

23.1. S obzirom na to da je tužiteljica u postupku uspjela s 52 %, a tuženik je uspio s 48 %, to je razlika postotaka uspješnosti 4 % u korist tužiteljice pa je tužiteljici od gore navedenog iznosa priznat toliki postotak, što daje iznos od 81,25 kn, što uvećano za iznos od 2.000,00 kn na ime financijskog vještačenja, daje iznos od 2.081,25 kn, dok je za više zatraženi iznos od 2.887,50 kn, tužiteljica odbijena u svom zahtjevu. Na dosuđeni iznos tužiteljici su dosuđene i zakonske zatezne kamate počevši od 11.veljače 2022.god., kao dana presuđenja, do isplate (točka II izreke presude). Tužiteljici nisu priznati troškovi sastava podnesaka od 4.ožujka 2021.god., 19.studenoga 2021.god. i 18.kolovoza 2021.god., budući da su predani na ročištima od 4.ožujka i 19.studenoga 2021.god.,dok podneska od 18.kolovoza 2021.god. nema u spisu.

U Splitu, 11.veljače 2022.godine

S U T K I N J A

Katica Bojčić Vidović, v. r.

NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste.

DNA:

-pun. tužiteljice

-pun. tužene