Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

ex Vojarna Sv. Križ

Dračevac

Poslovni broj: Pr-2411/2020 -11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji ovog suda Katici Bojčić Vidović, a na prijedlog više sudske savjetnice Mirande Marušić, u pravnoj stvari tužiteljice I. D. iz S., O.: …, koju zastupa punomoćnica

D. B., odvjetnica u S., protiv tuženika S. u S., FESB, S., O.: …, kojeg zastupa zakonski zastupnik S. P., prof.dr.sc., dekan

fakulteta, a on po punomoćnici M. M., dipl.iur. zaposlenici kod tuženika, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 20.siječnja 2022. u nazočnosti zamjenice punomoćnice tužiteljice i punomoćnice zz tuženika, dne 11.veljače 2022.,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku S. U. S., FESB. O.:… da

tužiteljici I. D. O.: … isplati iznos od 3.759,72 kn

zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom:

na iznos od 241,98 kn od dana 16. siječnja 2016. godine do isplate;

na iznos od 241,98 kn od dana 16. veljače 2016. godine do isplate;

na iznos od 241,98 kn od dana 16. ožujka 2016. godine do isplate;

na iznos od 241,98 kn od dana 16. travnja 2016. godine do isplate;

na iznos od 241,98 kn od dana 16. svibnja 2016. godine do isplate;

na iznos od 241,98 kn od dana 16. lipnja 2016. godine do isplate;

na iznos od 241,98 kn od dana 16. srpnja 2016. godine do isplate;

na iznos od 291,57 kn od dana 16. kolovoza 2016. godine do isplate;

na iznos od 291,57 kn od dana 16. rujna 2016. godine do isplate;

na iznos od 291,57 kn od dana 16. listopada 2016. godine do isplate;

na iznos od 292,84 kn od dana 16. studenog 2016. godine do isplate;

na iznos od 292,84 kn od dana 16. prosinca 2016. godine do isplate;

na iznos od 343,22 kn od dana 16. siječnja 2017. godine do isplate;

na iznos od 262,23 kn od dana 16. veljače 2017. godine do isplate

izuzev na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u svakom pojedinom bruto iznosu, u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi prouzročeni parnični trošak ovog postupka u iznosu od 2.812,50 kn uvećan za zakonsku zateznu kamatu tekuću od 11.veljače 2022. do isplate, u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužiteljica je dana 15.prosinca 2020. podnijela tužbu kod ovog suda u kojoj navodi da kao radnik od tuženika kao poslodavca zahtijeva isplatu razlike u plaći temeljem odredbi Izmjena i dopuna Dodatku Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenog dana 26.listopada 2011. i Arbitražne odluke od 7.prosinca 2011. Tuženik kao poslodavac da predstavlja javnu službu u smislu odredbe čl.2 Zakona o plaćama u javnim službama.( NN, broj 27/01 i 39/09 ) .

Nadalje, navodi da je 23. studenog 2006. između Vlade R. H. i

S. javnih službi sklopljen Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, a kojim Sporazumom da je ugovoreno povećanje osnovice za izračun plaća u javnim službama i to po 6% u 2007., 2008. i 2009. Vlada RH i sindikati javnih službi da su sklopili 13. svibnja 2009. Dodatak Sporazumu o osnovici za plaću u javnim kojim je osnovica privremeno zadržana na iznosu iz 2008.godine od 5.108,84 kn, dok je povećanje osnovice za preostalih 6% iz 2009. sporazumno odgođeno sukladno odredbi čl. III Dodatka Sporazuma. Odredbama čl. IV. – V.Dodatka Sporazuma da je ugovoreno daljnje postepeno povećanje osnovice radi uskladbe plaća u javnim službama s prosječnim plaćama u R. H.. Pri tome su kao osnovne kategorije povećanja osnovice uzeti: (a) prosječna plaća VSS početnika u javnim službama i, (b) prosječna plaća u R. H., te je odnos ove dvije

vrijednosti kroz povećanje osnovice do kraja 2016. godine trebao doseći ciljanu razinu od 92:100. Iste stranke su 26. listopada 2011. sklopile Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama (dalje u tekstu: Izmjene Dodatka Sporazumu ), koji predstavlja osnovu ove tužbe . Izmjene Dodatka Sporazumu usvojene su i u obliku Arbitražne odluke od dana 7. prosinca 2011. godine.

Izmjenama Dodatka Sporazumu korigirani su uvjeti i promijenjena je metodologija za povećanje osnovice, i to prije svega zamjenom statističkog podatka prosječne plaće u R. H. s podatkom o prosječnoj plaći u privredi

R. H.. Istim izmjenama je ciljana cijena rada javnih službi u odnosu na prosječnu plaću u privredi R. H. s razine 92:100 povećana na razinu

od 95:100, s ugovorenim rokom prilagodbe do kraja 2016. godine. Sukladno čl. XI. st. 4. Izmjena Dodatka Sporazumu, ugovoreno trajanje istog je 5 godina. Zbog pravila o produženoj primjeni kolektivnih ugovora iz čl. 199. st. 1. Zakona o radu (NN 93/14), primjena Izmjena Dodatka Sporazumu istekla je dana 26. siječnja 2017. godine, a : Izmjene Dodatka Sporazumu predstavljaju kolektivni ugovor.

Tužiteljica dalje navodi da je 28. kolovoza 2015. DZS objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP- a za drugo tromjesečje 2015.,

prema kojoj je BPD realno veći za 1,2% u drugom tromjesečju 2015. u odnosu na isto tromjesečje 2014., a to je potvrđeno i procjenom DZS-a od 4. rujna 2015., dok je 27. studenog 2015. DZS objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za treće tromjesečje 2015. po kojoj je realno povećanje BDP za 2,8% u trećem tromjesečju 2015. u odnosu na isto tromjesečje 2014., a što je potvrđeno i procjenom DZS-a od 4. prosinca 2015, te obzirom da aritmetička sredina naprijed navedenih dviju stopa realnog rasta BDP-a iznosi 2%,( 1,2%+2,8% podijeljeno s 2) , da je krajem studenog 2015. ispunjen uvjet iz čl. III. Izmjena Dodatka Sporazumu, a obzirom su u tom mjesecu objavljeni relevantni podaci DZS-a. Stoga se osnovica za rad u prosincu 2015.povećala na iznos od 5.415,37 kuna, a sve sukladno odredbi čl. VII c Izmjena dodatka. Tuženik da je međutim od prosinca 2015. nadalje tužiteljičinu plaću obračunavao po osnovici od 5.108,84 kuna, umjesto 5.415,37 kuna pa da ukupan dug tuženika prema tužiteljici s osnove razlike plaće obračunate po osnovici od 5.108,84 kn umjesto po osnovici 5.415,37 kn iznosi 3.310,97 kuna, sukladno obračunu koji se dostavlja u prilogu tužbe, uvećano za zakonsku zateznu kamatu za svaki pojedini mjesečni iznos neisplaćene razlike plaće.

Odredba čl. IV st.1. Izmjene Dodatka Sporazumu propisuje :„Točno šest mjeseci nakon objave podatka iz članka III ovih Izmjena i dopuna ugovorne strane utvrdit će odnos (kvocijent) pariteta između: pariteta mjesečne osnovne bruto plaće početnika s VSS-om u javnim službama prosječno za dvanaest mjeseci (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu mjesečnu nominalnu bruto plaću u privredi u R. H. u prethodnoj godini i istog pariteta iz prethodne alineje u 2008., a sve prema podacima DZS R. H..“ Dana 2. lipnja

2016. sindikati javnih službi pozvali su Vladu RH da sukladno čl. IV. Izmjena Dodatka Sporazumu utvrde tzv. kvocijent iz čl. IV. st. 1. Izmjena Dodatka, na koji poziv se Vlada RH oglušila. Iz statističkih podataka koje je DZS sukladno čl. VII.b st. 10. Izmjena Dodatka Sporazumu dostavljao sindikatima javnih službi proizlazi da je mjesečna osnovna bruto plaća početnika s VSS-om u javnim službama prosječno za dvanaest mjeseci u 2015. iznosi 6.225,44 kn, te da prosječna mjesečna nominalna bruto plaća u privredi u R. H. u 2015. iznosi 7.247,50 kn. Dakle, iz podataka DZS-a proizlazi da paritet za 2015. iz čl. IV. st. 1. alineja 1. Izmjena Dodatka Sporazumu iznosi 85,9:100 (6.225,44/7.247,50). Odredbom čl. VII.b st. 3. i 8. Izmjena Dodatka Sporazumu ugovoreno je da paritet za 2008. iznosi 87,9:100. Sukladno čl. IV. st. 1. Izmjena Dodatka Sporazumu, kvocijent pariteta određuje se stavljanjem u odnos pariteta iz točke 3.2.3 i 3.2.4 ove tužbe. Odnos pariteta 85,9:100/87,9:100 iznosi 0,9768 odnosno 97,68%, a iz čega proizlazi da je paritet iz 2015. za 2,33% manji od pariteta iz 2008. Odredbom čl. IV. st. 2. Izmjena dodatka ugovoreno je da u slučaju smanjenja pariteta u odnosu na 2008. osnovica za obračun plaća korigirat će se od prvog sljedećeg mjeseca nakon utvrđene razlike na način da se ista uveća za polovicu utvrđene razlike između pariteta i za polovicu projekcije očekivanog postotnog rasta prosječne bruto plaće u privredi RH u tekućoj godini, s ciljem očuvanja pariteta iz 2008. Kvocijent pariteta iz čl. IV st. 1. Izmjena Dodatka Sporazumu nije utvrđen jer se Vlada RH oglušila na poziv sindikata javnih službi od 2. lipnja 2016. Time je Vlada RH povrijedila svoju obvezu iz čl. IV. st. 1. Izmjena Dodatka Sporazumu. Odredbom čl. 297. st. 4. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15; nastavno: ZOO) propisano je da se uzima da je uvjet ispunjen ako njegovo ispunjenje, protivno načelu savjesnosti i poštenja, spriječi strana na čiji je teret određen (…) Utvrđenje kvocijenta pariteta iz čl. IV. st. 1. Izmjena Dodatka Sporazumu je uvjet primjene gore citiranog čl. IV. st. 2. Izmjena Dodatka Sporazumu. Stoga, a s obzirom da se Vlada RH nije odazvala pozivu sindikata javnih službi od 2. lipnja 2016., time je, protivno načelu savjesnosti i poštenja, spriječila ispunjenje uvjeta koji je određen na teret Vlade RH, odnosno državnog proračuna. Sukladno čl. 297. st. 4. ZOO-a treba uzeti da je zbog opisanog propuštanja i povrede ugovornih obveza od strane Vlade RH ispunjen uvjet odnosno da je kvocijent pariteta utvrđen. Kvocijent pariteta odrediv je u smislu čl. 272. ZOO-a jer se može odrediti temeljem objektivnih statističkih podataka DZS-a dostavljenih sindikatima javnih službi sukladno čl. VII.b st. 10. Izmjena Dodatka Sporazumu. Sukladno čl. IV. st. 1. Izmjena Dodatka Sporazumu i čl. 297. st. 4. ZOO-a, treba uzeti da je kvocijent tj. odnos pariteta utvrđen dana 4. lipnja 2016. u iznosu od 85,9:100/87,9:100 iz čega proizlazi da je paritet iz 2015. godine 2,33% manji od pariteta iz 2008. Primjenom čl.

IV. st 2. Izmjena Dodatka Sporazumu, kojom je određeno da se osnovica uvećava za polovicu utvrđene razlike između pariteta, osnovica se od srpnja 2016. godine do siječnja 2017. uvećava za daljnjih 1,16% te iznosi 5.478,19 kn. Ukupan dug tuženika prema tužiteljici s osnove ove razlike u plaći iznosi 347,99 kuna za period od srpnja 2016. do siječnja 2017., sve sukladno obračunu koji se dostavlja u prilogu ove tužbe, uvećano za zakonsku zateznu kamatu za svaki mjesečni iznos neisplaćene razlike plaće. Odredba čl. IV. st. 3. Izmjena Dodatka Sporazumu propisuje da će se nakon pet mjeseci od početka primjene korigirane osnovice, sukladno prethodnom stavku, osnovica uvećati za preostalih 50% utvrđene razlike između pariteta i za polovicu projekcije očekivanog rasta prosječne bruto plaće u privredi RH u tekućoj godini, s ciljem očuvanja pariteta iz 2008.“ Stoga, osnovica se za prosinac 2016. i siječanj 2017. povećava za daljnjih 1,16% te iznosi 5.541,74 kn. Ukupan dug tuženika prema tužiteljici s osnove ove razlike u plaći iznosi 100,77 kuna, sukladno obračunu koji se dostavlja u prilogu tužbe, uvećano za pripadajuću zakonsku zateznu kamatu. Odlukom Vlade RH od 29. prosinca 2016. osnovica je povećana na iznos od 5.211,02 kn počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017. Isto povećanje osnovice uzeto je u obzir prilikom obračuna razlike u plaći za mjesec siječanj 2017. Slijedom navedenoga, tužiteljica potražuje isplatu razlike plaće koja joj je trebala biti isplaćena u utuženom periodu u iznosu od 3.759,72 kuna, uvećano za zakonsku zateznu kamatu za svaki mjesečni iznos neisplaćene razlike plaće, izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, te potražuje trošak ovog postupka.

2. U odgovoru na tužbu tuženik u bitnom navodi i kako nije sporno da je tužiteljica radnik tuženika, ali navodi kako je sporna pravna valjanost, pravna narav, obveznost, a potom i sadržaj navedenih pravnih izvora, Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26.listopada 2011.god., koje je parafirao, ali ne i potpisao (dakle, nije sklopio) Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi, a sve izmjene i dopune, da bi bile pravno valjane, trebaju sklopiti sve stranke ugovornog odnosa, što ovdje nije slučaj. Stoga su Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama pravno nevaljale, odnosno ništetne i nepostojeće. Zbog istog razloga tuženik smatra pravno nevaljalim Arbitražnu odluku od 7.studenoga 2011. i Vjerodostojno tumačenje Izmjena i Dopuna Dodatka Sporazumu od 28.prosinca 2012. Tuženik također ističe kako Sporazum o osnovici plaće u javnim službama od 23.11.2006, Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 13.svibnja 2009. i Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26.listopada 2011. nisu bili na zakonit način sklopljeni kolektivi ugovor, kao što to tužitelj tvrdi u tužbi. Ovo iz razloga jer sklapanju kolektivnog ugovora (i svih njegovih potonjih dodataka te izmjena i dopuna) nisu prethodili zakoniti kolektivni pregovori u smislu Zakona o radu, ovo stoga što poslodavac o sklapanju kolektivnog ugovora nije pregovarao s pregovaračkim odborom sastavljenim od zastupnika sindikata - nego samo sa predstavnicima određenih, pojedinačnih i nekih sindikata s područja za koje se kolektivni ugovor sklapa - te da ti predstavnici sindikata nisu imenovani zajedničkim sporazumom svih sindikata niti su imenovani odlukom G.S. vijeća, a što je izravno

protivno pravnom uređenju O. sindikata za kolektivne pregovore iz odredbi članka 186. Zakona o radu (NN 38/95, 54/95 – ispravak, 65/95 –

ispravak, 17/01, 82/01, 114/03, 142/03 – ispravak i 68/05 – odluka Ustavnog suda R. H.), odnosno odredbi članka 254. Zakona o radu (NN

149/09, 61/11, 82/12 i 73/13). Dakle se radi o sporazumu koji po svojoj pravnoj naravi predstavlja običan ugovor, sporazum obveznog prava, ne i kolektivni ugovor kao ugovor radnog prava, odnosno je kao potonji ništetan. Također navodi kako je pogrešno i nepotpuno pozivanje tužiteljice i temeljenje tužbenog zahtjeva na čl. 3. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26.listopada 2011.god. po kojima je osnovica za obračun plaća 5.415,37 kn jer okolnosti za povećanje osnovice plaće u javnim službama u iznosu i na način kako tužiteljica navodi nisu nastupile. Na kraju ističe prigovor zastare za svako pojedino potraživanje za koje je od dospijeća pa do datuma podnošenja tužbe prošlo više od 5

godina. Predlaže tužbu i tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan, sve uz naknadu troškova tuženiku.

3. .Tijekom postupka stranke su u cijelosti ostale kod svojih navoda iz tužbe, odnosno odgovora na tužbu, time da je tuženik na pripremnom ročištu održanom 20.siječnja 2022., na kojemu je ujedno zaključen prethodni postupak te je otvoreno i zaključeno ročište za glavnu raspravu, izjavio kako pravilnost tužiteljičina matematičkog obračuna razlike manje isplaćenih plaća u utuženom razdoblju ne bi bila sporna, ako sud utvrdi i da joj pripada pravo na uvećanje osnovice po osnovu pariteta.

4.Sud je izveo dokaze pregledom Izmjena i dopuna Dodatku Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 26.10.2011. i Arbitražne odluke od 7.12.2011., Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 23.11.2006., preslike Dodatka Sporazumu od 13.5.2009., Vjerodostojnog tumačenja Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama usvojenog dana

28.12.2012., priopćenja za javnost Državnog zavoda za statistiku od 28.8.2015. o objavi prve procjene tromjesečnog BDP-a za drugo tromjesečje 2015. te objavu procjene DZS-a od 4.9.2015., priopćenja za javnost DZS-a od 27.11.2015. o objavi prve procjene tromjesečnog BDP-a za treće tromjesečje 2015., te objavu procjene

DZS-a od 4.12.2015., preslike ugovora o radu, platnih listi za utuženo razdoblje i izračuna duga za tužiteljicu, kao i druge dokumentacije dostavljene uz tužbu odnosno priložene sudske odluke.

5.Tužbeni zahtjev tužiteljice je osnovan.

6.Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaće temeljem odredbe čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenog 26. listopada 2011. godine.

7. Među strankama nije sporno da je tužiteljica u utuženom razdoblju bila zaposlena kod tuženika koji kao poslodavac predstavlja javnu službu u smislu odredbe članka 2. Zakona o plaćama u javnim službama, na temelju ugovora o radu.

Također, nije sporno da je tuženik u utuženom razdoblju obračunavao plaću prema osnovici od 5.108,84 kn, te nije sporna pravilnost izračuna razlike manje isplaćenih plaća u utuženom razdoblju.

8.Među strankama je sporna valjanost i pravna snaga, te potom i način tumačenja pojedinih odredbi Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., odnosno je li tuženik trebao obračunati i isplatiti tužiteljici plaću za utuženo razdoblje po osnovici od 5.108,37 kn ili po osnovici od 5415,37 kn sukladno odredbi članka III. IDDS-a. Dakle, sporna je osnova tužbenog zahtjeva, uključujući i pravo na isplatu pariteta sukladno članku IV. Izmjena i dopuna dodatka sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011.

9 U odnosu na prigovor zastare, koji je tuženik istaknuo u odgovoru na tužbu, potrebno je naglasiti da je isti u cijelosti neosnovan. Naime, tužba je podnesena putem e-komunikacije sa sudom 15.prosinca 2020. (zaprimljena 18.prosinca 2020 2021.), time da je najstariji utuženi pojedinačni iznos dospio na naplatu 16.siječnja 2016., pa je očito da nije prošao 5 godišnji zastrani rok iz čl. 139. Zakona o radu („NN broj: 93/14, 127/17 i 98/19, dalje: ZR) niti u odnosu na jedan pojedinačno navedeni bruto iznos razlike plaće koji tužiteljica utužuje.

10.Iz dokumentacije pregledane u dokaznom postupku proizlazi:

- da su Vlada RH i S. javnih službi i to S. hrvatskih učitelja,

N. sindikat zaposlenih u srednjim školama H., N. sindikat

znanosti i visokog obrazovanja, S. zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi

H., S. sindikat zdravstva i socijalne skrbi H., H. liječnički sindikat, H. strukovni sindikat medicinskih sestara-medicinskih tehničara, te

H. sindikat djelatnika u kulturi zaključili 23. studenog 2006. Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, a kojim Sporazumom su ugovorili da se u 2007., 2008. i 2009., s primjenom od 1. siječnja svake godine, povećava osnovica za izračun plaća u javnim službama za 6% u odnosu na osnovicu za izračun plaće koja se primjenjivala u prethodnoj godini,

- da su Vlada RH i isti Sindikati javnih službi zaključili 13. svibnja 2009. Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama u kojemu su se suglasili o zamrzavanju osnovice za izračun plaća iz 2008. u visini od 5.108,84 kn bruto, s tim da su u čl. III. utvrdili način povrata osnovice na način da se osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kn bruto nakon što službeni pokazatelji DZS ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast

međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto i to u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, te su u čl. IV. odredili način usklađivanja pariteta između prosječne mjesečne bruto plaće početnika sa VSS-om u javnim službama (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu bruto minimalnu plaću u R. H.,

- da su Vlada RH te Sindikati javnih službi zaključili 26. listopada 2011. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, s tim da te izmjene nisu potpisane po jednom sindikatu, iako su po predstavnicima tog sindikata parafirane, a na što ukazuje u odgovoru na tužbu tuženik, kojim su Izmjenama između ostalog izmijenjeni čl. III., IV., VII. i XI. Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, koji su se odnosili na način povrata osnovice, način usklađivanja pariteta, uvjete nužne za ostvarivanje odredbi predmetnih akata i vremensko trajanje, tako da je izmijenjenim čl. III utvrđeno da će osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojemu službeni pokazatelji DZS ukažu na poboljšanje stanja,

odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto mjereno aritmetičkom sredinom (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine), izmijenjenim čl. VII. je utvrđeno da se uskladba, dakle ne i osnovica, odgađa ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativni rast u nekom od razdoblja opisanih u čl. III. do V. Izmjena i dopuna za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a trajao, a izmijenjenim čl. XI. je utvrđena primjena u trajanju od 5 godina,

- da su Vlada RH te Sindikati javnih službi koji su potpisali Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. donijeli 28. prosinca 2012. Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna o osnovici plaće za javne službe i to u odnosu na čl. IV. u vezi s čl. VII. Dodatka Sporazumu, time da je iz čl. 1.Vjerodostojog tumačenja razvidno da je 7. prosinca 2011. Arbitraža usvojila sadržaj Izmjena i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011.

11. Plaća tužiteljice u utuženom razdoblju bila je uređena Zakonom o osnovici plaće u javnim službama ("NN" broj: 39/09), te je izmijenjenom

odredbom čl. 2. Zakonom o izmjenama Zakona o osnovici plaće u javnim službama ("NN" broj: 124/09) od 24. listopada 2009. određeno da se osnovica

plaće u javnim službama utvrđuje kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade RH i sindikata javnih službi, a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna R. H. za narednu godinu osnovicu plaće u javnim službama određuje Vlada RH posebnom odlukom. Nadalje, čl. 3. naprijed navedenog Zakona o izmjenama Zakona o osnovici plaće u javnim službama određeno je da se na plaće u javnim službama primjenjuje osnovica plaće utvrđena Dodatkom Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. sve dok se ne utvrdi nova osnovica na temelju naprijed citirane odredbe čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama.

12. Vlada RH 29. prosinca 2016. donijela je Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama („NN“ broj: 126/2016.), kojom je osnovica utvrđena u visini od 5.211,02 kn bruto te se ista primjenjivala od 1. siječnja 2017., počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017. godine, koja je isplaćena u mjesecu veljači 2017.

12.1. Također, Vlada R. H. i osam sindikata javnih službi sklopili su Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama („NN“ broj: 84/07, dalje: TKU/07) u kojemu su u čl. 49. st. 4. ugovorile:

„Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, zaključen 23.11.2006. i svi sporazumi koji iz njega proističu, sadržajno predstavljaju sastavni dio ovog kolektivnog ugovora“, čime su ugovorne strane TKU/07 prihvatile sadržaj Sporazuma kao dio sadržaja TKU-a.

12.2. Slično je ugovoreno i prilikom sklapanja Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („NN broj: 115/10, dalje:

TKU/10) u kojemu je u čl. 51. st. 4. ugovoreno: „Ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima.“.

12.3. Odredbom čl. 51. st. 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („NN broj: 141/12, dalje: TKU/12)

ugovoreno je: „Ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006.

važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima.“.

12.4. Iz odredbe čl. 199. st. 1. ZR-a proizlazi da se nakon isteka roka na koji je sklopljen kolektivni ugovor, u njemu sadržana pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa i dalje primjenjuju kao dio prethodno sklopljenih ugovora o radu do sklapanja novog kolektivnog ugovora, u razdoblju od tri mjeseca od isteka roka na koji je bio sklopljen kolektivni ugovor, odnosno tri mjeseca od isteka otkaznog roka..

13. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno, sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("NN" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07,

84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP), te primjenjujući pravne izvore i odredbe mjerodavnog materijalnog prava, sud je utvrdio da tužiteljica osnovano potražuje isplatu razlike bruto plaće u utuženom iznosu, zbog čega je odlučeno kao u izreci ove presude pod točkom I.

13.1. Za istaknuti je da su u cijelosti neosnovani navodi tuženika u kojima isti osporava pravnu valjanost i pravnu snagu Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici plaća u javnim službama od 26. listopada 2011. (dalje IDD Sporazuma). Naime, iz naprijed citiranih odredbi TKU-a/07, TKU- a/10 i TKU-a/12 proizlazi da su Vlada RH i sindikati javnih službi nedvojbeno ugovorili da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje prema uvjetima specificiranim u IDD Sporazuma. Štoviše, Vlada RH kao potpisnik IDD Sporazuma izrijekom je potvrdila njegovu pravnu valjanost Arbitražnom odlukom od 7. prosinca 2012., te nikad nije dovodila u pitanje njegovu pravnu valjanost i nije nikada u odgovarajućem sudskom postupku tražila utvrđenje njegove ništavosti. Osim toga valja istaknuti i da su sukladno odluci Vrhovnog suda R. H. broj Revr-408/12-2 i odluci Ustavnog suda R. H.

broj: U-III/3535/12, odredbe kolektivnog ugovora ništetne zbog nedostatka u sklapanju samo ako je sindikat bio isključen protivno zakonu iz postupka kolektivnog pregovaranja i sklapanja ugovora. U konkretnom slučaju IDD Sporazuma nije potpisao jedan od sindikata, međutim iste je parafirao, a što ne spori niti tuženik, iz čega je razvidno da je sudjelovao u pregovaranju pa se ne može pozivati na ništetnost istih.

13.2.Slijedom navedenog, a prema stavu ovog suda, IDD Sporazuma predstavljaju valjani Kolektivni ugovor, što je potvrđeno i citiranim odredbama TKU- a/07, TKU- a/10 i TKU-a/12 pa su odredbe istog u smislu citiranog čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama ("NN broj: 39/09, 124/09) temelj za određivanje osnovice u utuženom razdoblju. To stoga što su odredbe IDD Sporazuma bile na snazi do 26. siječnja 2017. jer je čl. XI IDD Sporazuma ugovoreno trajanje na određeno vrijeme od 5 godina, koje je vrijeme produženo za tri mjeseca sukladno citiranom čl. 199. st. 1. ZR-a.

13.3. Neosnovane su tvrdnje tuženika vezane za odgodu primjene čl. III IDD Sporazuma jer odredbom čl. VIII IDD Sporazuma nije odgođena primjena čl. III. IDD Sporazuma. Naime, iz teksta i smisla odredbe čl. VII., kako u osnovnom obliku od 26. listopada 2011., tako i iz Vjerodostojnog tumačenje od 28. prosinca 2012. proizlazi da se odgoda odnosi samo na način "usklađivanja pariteta" određen u čl. IV. i V. IDD Sporazuma, slijedom čega nije došlo do odgode primjene čl. III. kojim je uređen način povrata osnovice. Istovjetan zaključak proizlazi i iz odluke Vrhovnog suda R. H. broj: Rev-1111/2020-2.

13.4. Budući su među strankama nesporni podaci DZS, prema kojima je zabilježena stopa rasta međugodišnjeg realnog

tromjesečnog BDP-a u drugom tromjesečju 2015. od 1,2%, odnosno u trećem tromjesečju od 2,8%, a što daje aritmetičku sredinu od 2 %, te da su podaci za treće tromjesečje objavljeni 4. prosinca 2015., proizlazi da su se uvjeti iz čl. III IDD Sporazuma za obračun plaća u javnim službama po osnovici od 5.415,37 kn bruto ostvarili s plaćom za prosinac 2015., koja je trebala biti isplaćena do 15. siječnja 2016. i trajali su do zaključno s plaćom za mjesec siječanj 2017., koja je trebala biti isplaćena do 15. veljače 2017.

14. Nadalje, ovaj sud smatra da je i tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu koji se odnosi na obračun pariteta, priložen uz tužbu, osnovan.

15. Odredbom članka IV. st. 1. IDD Sporazumu propisano je da će točno šest mjeseci nakon objave podataka iz članka III. Izmjena dodatka, ugovorne strane utvrditi odnos (koeficijent) pariteta između :

- pariteta mjesečne osnovne bruto plaće početnika sa VSS-om u javnim službama prosječno za dvanaest mjeseci (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu mjesečnu nominalnu bruto plaću u privredi u R. H. u prethodnoj godini i

- istog pariteta iz prethodne alineje u 2008. godini, a sve prema podacima D. R. H..

15.1. Iz statističkih podataka DZS proizlazi kako je

mjesečna osnovna bruto plaća početnika sa VSS-om u javnim službama prosječno za dvanaest mjeseci u 2015. godini iznosi 6.225,44 kn, dok je prosječna mjesečna nominalna bruto plaća u privredi u R. H. za isto razdoblje iznosila 7.247,50 kn, odnosno da paritet za 2015. godinu iznosi 85,9:100 (dobiveno podjelom iznosa od 6.225,44 kn sa iznosom od 7.247,50 kn).

15.2. Odredbom čl. VII.b st. 3. i st. 8. IDD Sporazumu ugovoreno je da paritet za 2008. godinu iznosi 87,9:100, a sukladno čl. IV. st. 1. IDDS-a, kvocijent pariteta određuje se stavljanjem u odnos pariteta 85,9:100/87,9:100 = 97,72 kn. Odnos pariteta 85,9:100/87,9:100 iznosi 0,9772 odnosno 97,72%, a iz čega proizlazi da je paritet iz 2015. godine za 2,28% manji od pariteta iz 2008. godine.

15.3. Odredbom čl. IV. st. 2. IDD Sporazumu ugovoreno je, da u slučaju smanjenja pariteta u odnosu na 2008., osnovica za obračun plaća korigirat će se od prvog sljedećeg mjeseca nakon utvrđene razlike, na način da se ista uveća za polovicu utvrđene razlike između pariteta i za polovicu projekcije očekivanog postotnog rasta prosječne bruto plaće u privredi RH u tekućoj godini, s ciljem očuvanja pariteta iz 2008. godine.

15.4. Sindikati javnih službi su 2. lipnja 2016. pozvali Vladu RH da sukladno čl. IV. IDDS-a utvrde tzv. kvocijent iz čl. IV. st. 1. istih, a kojem pozivu se Vlada RH nije odazvala, te nije ispunila svoju obvezu iz navedenog članka.

15.5. Prema odredbi članka 297. st. 4. Zakona o obveznim odnosima („NN“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18.; dalje: ZOO), uzima se da je uvjet ispunjen ako njegovo ispunjenje, protivno načelu savjesnosti i poštenja, spriječi strana na čiji je teret određen, odnosno da nije ispunjen ako njegovo ispunjenje, protivno načelu savjesnosti i poštenja, prouzroči strana u čiju je korist određen, dok je prema odredbi članka 272. st. 1. ZOO-a, činidba je odrediva ako ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da ju odredi. U smislu citirane odredbe ZOO-a,zbog opisanog propuštanja i povrede ugovornih obveza od strane Vlade RH, u konkretnom slučaju uvjet se ima smatrati ispunjenim odnosno kvocijent pariteta utvrđenim. Kvocijent pariteta odrediv je u smislu čl. 272. ZOO-a budući se isti može odrediti temeljem objektivnih statističkih podataka DZS-a dostavljenih sindikatima javnih službi sukladno čl. VII.b st. 10. IDDS-a.

16. Slijedom navedenoga, kvocijent pariteta iz članka IV. st. 1. Izmjena dodatka Sporazumu , ima se smatrati utvrđenim, i to dana 4. lipnja 2016., obzirom na objavu podataka od strane DZS 4. studenoga 2015., čime

je ispunjen uvjet primjene citiranog članka IV. st. 2. IDD Sporazumu, sve sukladno naprijed citiranoj odredbi članka 272. ZOO-a.

16. 1. Iz navedenog slijedi kako se primjenom čl. IV. st 2. Izmjena Dodatka Sporazumu, kojom je određeno da se osnovica uvećava za polovicu utvrđene razlike između pariteta, osnovica plaće se od srpnja 2016. godine do siječnja 2017. godine trebala uvećati za daljnjih 1,14% (2,28% : 2 = 1,14 %).

16. 2. Odredba članka IV st.3. Izmjena dodatka propisuje kako će se nakon pet mjeseci od početka primjene korigirane osnovice, sukladno prethodnom stavku, osnovica uvećati za preostalih 50% utvrđene razlike između pariteta i za polovicu projekcije očekivanog rasta prosječne bruto plaće u privredi RH u tekućoj godini, s ciljem očuvanja pariteta iz 2008. godine.

16.3. Sukladno navedenom, osnovica plaće za prosinac 2016. i siječanj 2017. trebala se uvećati za još daljnjih 1,14%, u skladu s navedenim u obrazloženju pod točkama 16.-16.2 ove odluke.

16.4. Dakle, kako je tuženik u utuženom razdoblju tužitelju obračunavao plaću prema osnovici od 5.108,84 kn, iako je u razdoblju od prosinca 2015. do lipnja 2016. bio u obvezi obračunavati plaću po osnovici od 5.415,37 kn, u razdoblju od srpnja 2016. do studenog 2016. po osnovici od 5.477,11 kn, te u razdoblju od prosinca 2016. do siječnja 2017. po osnovici od 5.539,55 kn, to je u obvezi naknaditi tužiteljici potraživanje s osnova razlike bruto plaće i naknade plaće.

17. Slijedom prednjeg, ukazuje se osnovanim tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatom razlike plaće u utuženom razdoblju. Kako između parbenih stranaka nije prijeporna visina tužbenog zahtjeva (odnosno obračun tužiteljice), to je valjalo tužbeni zahtjev za isplatom iznosa od 3.759,72 kn prihvatiti u cijelosti, te je odlučeno kao pod točkom I. izreke presude. Rok za izvršenje predmetne činidbe određen je pozivom na odredbu čl. 328. st.2. ZPP-a. Na sve dosuđene iznose tužiteljici je dosuđena i zatezna kamata sukladno odredbi članka 29. Zakona o obveznim odnosima („NN“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje ZOO),

osim u dijelu koji se odnosi na zatezne kamate na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, sadržanim u bruto iznosu plaće, koji dospijevaju tek s isplatom sukladno odredbi članka 45. stavak. 4. i 5. Zakona o porezu na dohodak (NN 177/04) i članka 61. stavka 1. i 9. Pravilnika porezu na dohodak, a što je tužiteljica i specificirala u tužbenom zahtjevu.

18. Prema odredbi članka 433.a stavak 1. ZPP-a kada utužuje novčane tražbine po osnovi radnog odnosa koje se utvrđuju u bruto iznosu, radnik ih je dužan utužiti u tom iznosu. Ako je utužio novčane tražbine po osnovi radnog odnosa, ne navodeći da zahtijeva bruto iznos smatra se da je utužio bruto iznos, slijedom čega je odlučeno kao u izreci presude.

19. Na sve dosuđene iznose tužiteljici je dosuđena i zatezna kamata sukladno odredbi članka 29. Zakona o obveznim odnosima („NN“, broj: 35/05,

41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje ZOO), osim u dijelu koji se odnosi na zatezne kamate na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, sadržanim u bruto iznosu plaće, koji dospijevaju tek s isplatom sukladno odredbi članka 45. stavak. 4. i 5. Zakona o porezu na dohodak (NN 177/04) i članka 61. stavka 1. i 9. Pravilnika porezu na dohodak, a što je tužiteljica i specificirala u tužbenom zahtjevu.

20. Tužiteljica je u ovom postupku u cijelosti uspjela sa svojim zahtjevom, pa joj sukladno odredbi članka 154. st. 1. u vezi sa čl. 155. Zakona o parničnom postupku ( NN, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07,

84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19) pripadaju troškovi sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („NN“, broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, nadalje:Tarifa) i vrijednosti predmeta spora. Tužiteljici je priznat trošak za sastav tužbe u iznosu od 500,00 kn, za sastav jednog obrazloženog podneska kojim se očituje na odgovor na tužbu u iznosu od 500,00 kn,

za zastupanje na ročištima od 17.09 2021. i 20.01.2022. po 500,00 kn za svako i za zastupanje na ročištu za objavu odluke iznos od 250,00 kn, odnosno sveukupno 2.250,00 kn, što uvećano za pripadajući iznos PDV-a od 25% daje ukupan iznos od 2.812,50 kn. Svi troškovi koji su dosuđeni tužiteljici su po mišljenju suda bili nužni i opravdani za vođenje ovog postupka prema odredbi iz čl. 155. ZPP-a, te su usklađeni sa važećom odvjetničkom tarifom. Na sve dosuđene troškove sud je dosudio i zateznu kamatu prema stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a tekućom od dana donošenja ove odluke, a to sukladno odredbi iz čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (Narodne novine 142/12, 25/13, 93/14, 73/17). Slijedom navedenoga odlučeno je kao u izreci ove presude pod točkom II.

U Splitu, 11.veljače 2022.godine

Sutkinja

Katica Bojčić Vidović v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave ove presude. Žalba se podnosi

županijskom sudu, a putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke u postupku.

DNA:

- pun. tužitelja , tuženiku, u spis