Republika Hrvatska

Općinski sud u Virovitici

Stalna služba u Slatini

Slatina, Trg sv. Josipa 12

Poslovni broj: 18 Pr-1089/2021-8

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Virovitici, Stalna služba u Slatini, po sucu pojedincu Josipu Bočkai, u pravnoj stvari tužitelja M. Z. iz B., OIB: …, zastupan po punomoćniku Ž. K., dipl. pravniku, zaposleniku N. O., protiv tuženika H. d.o.o. Z., U. š. – P. S., S., OIB: …, zastupan po punomoćnicima I. Z., dipl. iur., i M. K., dipl. iur., zaposlenicama tuženika, radi isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave 12. siječnja 2022., održane u prisutnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja te punomoćnica tuženika, 11. veljače 2022. objavio i

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Nalaže se tuženiku H. d.o.o. Z., OIB: …, U. š. – P. S., S., da tužitelju M. Z., B., OIB: …, isplati na ime dodatka za otežane uvjete rada ukupan bruto iznos od 6.909,45 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom:

-na iznos od 1.054,88 kn od 21.03.2021. pa do isplate

-na iznos od 1.213,11 kn od 21.04.2021. pa do isplate

-na iznos od 1.054,88 kn od 21.05.2021. pa do isplate

-na iznos od 1.054,88 kn od 21.06.2021. pa do isplate

-na iznos od 843,90 kn od 21.07.2021. pa do isplate

-na iznos od 1.054,88 kn od 21.08.2021. pa do isplate

-na iznos od 632,92 kn od 21.09.2021. pa do isplate

po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a sve to u roku od 15 dana.“

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi tvrdi da je dugogodišnji radnik tuženika, gdje već 34 godine obavlja poslove radnog mjesta vozač – mehaničar, odnosno vozač prema zadnjem sklopljenom Ugovoru o radu na neodređeno od 25. travnja 2019. Mjesto rada je u Š. S., koja je u sklopu U. š., P. S.. U okviru poslova radnog mjesta svakodnevno kombibusom vrši prijevoz radnika od mjesta njihovog prebivališta do radilišta na terenu te ih po završetku rada vraća. Nakon prijevoza radnika na radilište tužitelj se ne vraća u prostorije Š. već cijeli radni dan dežura na terenu sve do završetka radnog vremena, budući prema Pravilniku o zaštiti na radu na radilištu mora uvijek biti dežurno vozilo za slučaj potrebe transporta radnika uslijed ozljede na radu. Prema odredbi čl. 6. Ugovora o radu propisano je da se Pravilnikom o plaćama i ostalim primanjima radnika HŠ d.o.o. i Kolektivnim ugovorom za radnike HŠ d.o.o. utvrđuje plaća i dodaci na plaću te razdoblje isplate plaće. U smislu navedenih internih akata plaća radnika sastoji se od plaće za rad po vremenu, plaće po osnovi ostvarenog učinka, dodataka na plaću i nagrada, a čini ju umnožak pripadajućih bodova radnog mjesta i bruto vrijednosti boda. Prema odredbi čl. 75. trenutno važećeg Kolektivnog ugovora za radnike H. š. od 16. ožujka 2018., kao i odredbama ranijih Kolektivnih ugovora tuženika, propisano je da radnicima čija radna mjesta su vezana uz rad na terenu (rad na otvorenom prostoru) pripada dodatak za otežane uvjete rada za sate provedene na radu. Sastavni dio predmetnog članka Kolektivnog ugovora čini Tablica 1. s popisom radnih mjesta koja su vezana uz rad na terenu i brojem dodatnih bodova za svako radno mjesto iz popisa. Sukladno odredbi st. 3. predmetnog čl. za ostala radna mjesta koja nisu obuhvaćena ovim popisom (šumski radnik sjekač, šumski radnik, pomoćnik revirnika, čuvar šume i drugi), a vezana su za rad na terenu obračun dodatka se vrši po satu rada provedenom na terenu u visini 2,97 bodova. Sukladno naravi posla kojeg tužitelj obavlja tuženik mu je svih proteklih godina uz plaću mjesečno isplaćivao dodatak za otežane uvjete rada u visini 2,97 bodova po satu rada provedenom na terenu, sve do veljače 2021. godine, od kada mu je bez formalne odluke i objašnjenja obustavio isplate. Tužitelj se obzirom na opisani postupak tuženika po punomoćniku obratio istome sa zahtjevom za isplatu pripadajućeg dodatka na plaću i poštivanje Kolektivnog ugovora, na koji se tuženik očitovao negativno pod obrazloženjem da u tužiteljevom slučaju, iako cijelo vrijeme boravi na terenu, nema njegovog konkretnog rada na otvorenom prostoru na terenu te da iz navedenog razloga isti nema pravo na dodatak za otežane uvjete rada. Ovakav promijenjeni i ničim potkrijepljeni stav tuženika prema kojem se tužiteljev rad i dežurstvo na terenu više ne smatra konkretnim radom u potpunosti je pravno neosnovan, budući je neosporno da tužitelj dežurstvom na terenu obavlja poslove radnog mjesta za koje ima sklopljen ugovor o radu. To najbolje potvrđuje činjenica da upravo tuženik, nedugo nakon što je tužitelju pod navedenim obrazloženjem obustavio isplatu dodatka za otežane uvjete rada, izdaje istom tom tužitelju Rješenje o korištenju godišnjeg odmora za 2021. godinu, u kojemu mu po osnovi uvjeta rada – stalnog rada na terenu povećava trajanje godišnjeg odmora za 3 dana. Postupak tuženika je također i nezakonit, budući je očigledno da je nakon niza godina primjene čl. 75. Kolektivnog ugovora jednostrano suspendirao tamo propisano pravo radnika, a da o tome nije prethodno zatražio i pribavio mišljenje Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora, čija tumačenja predstavljaju osnovu za njegovu primjenu i smatraju se dijelom kolektivnog ugovora temeljem odredbe čl. 122. Kolektivnog ugovora. Obzirom na tuženikovo postupanje tužitelj je za veljaču 2021. godine oštećen za pripadajući bruto iznos od 1.054,88 kn (160 sati x 2,97 boda x 2,22 kn vrijednost boda), za ožujak za bruto iznos od 1.213,11 kn (184 sata x 2,97 boda x 2,22 kn vrijednost boda), travanj za bruto iznos od 1.054,88 kn (160 sati x 2,97 boda x 2,22 kn vrijednost boda), za svibanj za iznos od 1.054,88 kn (160 sati x 2,97 boda x 2,22 kn vrijednost boda), za lipanj za iznos od 843,90 kn (128 sati x 2,97 boda x 2,22 kn vrijednost boda), za srpanj za iznos od 1.054,88 kn (160 sati x 2,97 boda x 2,22 kn vrijednost boda) te za kolovoz za iznos od 632,92 kn (96 sati x 2,97 boda x 2,22 kn vrijednost boda), odnosno ukupno 6.909,45 kn bruto. Sukladno odredbi čl. 54. Kolektivnog ugovora plaće kod tuženika isplaćuju se najkasnije do 20. u mjesecu za prethodni mjesec te se u tom smislu potražuju zakonske zatezne kamate na svaki dospjeli, a neplaćeni iznos dodatka. Slijedom navedenog, tužitelj je predložio da sud, nakon provedenog dokaznog postupka, donese presudu kojom će naložiti tuženiku da mu na ime dodatka za otežane uvjete rada isplati ukupan bruto iznos od 6.909,45 kn, zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, sve u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da je nesporno da je tužitelj zaposlen kod tuženika Ugovorom o radu na neodređeno vrijeme, Klasa: DIR/19-01/1885, Ur. broj: 17-00-08/02-19-138 od 25. travnja 2019., te obavlja poslove radnog mjesta vozač u Š. u S., U. š., P. S.. Također je nesporno da tužitelj svakodnevno kombibusom vrši prijevoz radnika od mjesta njihovog prebivališta do radilišta na terenu te ih po završetku rada vraća. Nakon što radnike doveze do radilišta tužitelj mora dežurati do završetka radnog vremena sukladno Pravilniku o zaštiti na radu HŠ d.o.o. Na radilištu uvijek mora biti dežurno vozilo za slučaj transporta radnika uslijed ozljede na radu. Zaključno, tužitelj sjedi u kombibusu, nema konkretnog rada i zaduženja, osim čekati da radnici završe svoj posao. Točno je da je prema odredbi čl. 6. Ugovora o radu pod toč. 1. tužbe propisano da se Pravilnikom o plaćama i ostalim primanjima radnika HŠ d.o.o. i Kolektivnim ugovorom za radnike HŠ d.o.o. utvrđuje plaća i dodaci na plaću za razdoblje isplate plaće te da je prema odredbi čl. 75. Kolektivnog ugovora za radnike HŠ d.o.o. propisano da radnicima čija su radna mjesta vezana uz rad na terenu (rad na otvorenom prostoru) pripada dodatak za otežane uvjete rada za sate provedene na radu. Također je točno da je sastavni dio predmetnog Kolektivnog ugovora Tablica 1. s popisom radnih mjesta koja su vezana uz rad na terenu i brojem dodatnih bodova za svako radno mjesto iz popisa. Shodno navedenom, kao i što je određeno čl. 75. Kolektivnog ugovora za radnike HŠ d.o.o., na koji se u tužbi i tužitelj poziva, poglavito na st. 3. istog članka, navodi se da radnicima čija su radna mjesta vezana za rad na terenu (rad na otvorenom prostoru) pripada dodatak za otežane uvjete rada, a to su šumski radnik, šumski radnik sjekač, pomoćnik revirnika, čuvar šume i drugi, to su radnici koji zaista rade na otvorenom prostoru, dok tužitelj sjedi u kombibusu i čeka te iste radnike da završe svoj posao. Tužitelju je ponuđeno da obavlja ostale poslove utvrđene Pravilnikom o sistematizaciji radnih mjesta, odnosno u Opisu i poslovima radnih mjesta u HŠ d.o.o. – Š., radno mjesto vozač, sukladno tužiteljevom zdravstvenom stanju, a sve kako bi ostvario pravo na dodatak za otežane uvjete rada, no isti je predloženo odbio. Nesporno je da je tuženik proteklih godina uz plaću isplaćivao i dodatak za otežane uvjete rada u visini 2,97 bodova po satu rada provedenom na terenu sve do veljače 2021. godine, no utvrđeno je da konkretnog rada nema. Tuženik je sustavno više puta usmeno i pisano upozoravan od strane upravitelja Š. S. da napušta mjesto rada, odnosno radilišta bez obrazloženja nadređenom. Shodno navedenom upravitelj Š. S., D. D., zatražio je pokretanje radno - pravnih mjera protiv tuženika, sukladno čl. 56. st. 1. t. 21. Pravilnika o radu HŠ d.o.o., te Uprava H. š. d.o.o. izriče Opomenu zbog povrede obveza iz radnog odnosa, Klasa: SL/21-01/583, Ur. broj: 00-07-01/02- 21-03, od 4. listopada 2021. Sukladno čl. 75. Kolektivnog ugovora za radnike H. š. d.o.o. radnicima, čija su radna mjesta vezana za rad na terenu (rad na otvorenom prostoru), pripada dodatak za otežane uvjete rada za sate provedene na radu. Nakon što je poslodavac utvrdio kako tužitelj ne ispunjava uvjete predviđene čl. 75. st. 1. Kolektivnog ugovora za radnike H. š. d.o.o. prestao je istome isplaćivati dodatak za otežane uvjete rada, s obzirom da tužitelj u opisu poslova i radnih zadataka radnog mjesta vozača nema rad na terenu, odnosno na otvorenom prostoru. Tuženik osporava pozivanje tužitelja na st. 3. čl. 75. Kolektivnog ugovora za radnike H. š. d.o.o. jer isti propisuje da radnici zaposleni na radnim mjestima koja nisu obuhvaćena popisom, odnosno tabelom "Dodatak za otežane uvjete rada na terenu", ostvaruju pravo na obračun dodatka prema stvarnim satima rada provedenim na terenu, u visini 2,97 bodova po satu. Nesporno je da se kod tužitelja ne radi o stvarnim satima rada na terenu pa stoga niti ne može ostvarivati pravo na dodatak za otežane uvjete rada. Tužitelj obavlja poslove iz opisa poslova radnog mjesta vozača, i to prijevoz radnika i za te poslove prima plaću i ostala materijalna prava predviđena Pravilnikom o plaćama za radnike H. š. d.o.o. Kako je tužitelj odbio raditi poslove određene u navedenom opisu poslova i kako nema konkretnog rada na otvorenom prostoru za vrijeme boravka na terenu, odnosno tužitelj sjedi u vozilu, isti nema pravo na dodatak za otežane uvjete rada. U tužbi spomenuto rješenje o korištenju godišnjeg odmora za 2021. godinu, u kojem se po osnovi uvjeta rada – stalnog rada na terenu tužitelju povećava trajanje godišnjeg odmora za 3 dana ne može biti osnova za utvrđivanje materijalnog prava koje je predmet ovog spora. Tuženik ima pravo na 3 dana godišnjeg odmora zato što prevozi radnike na teren, no na terenu ne radi nego dežura i čeka radnike da obave svoj posao te shodno navedenom nema dodatak za otežane uvjete rada na terenu. Slijedom svega navedenog tuženik osporava tužbeni zahtjev u cijelosti, kako po osnovi, tako i po visini, tužbu smatra neosnovanom te je predložio odbiti tužitelja s tužbenim zahtjevom u cijelosti, uz naknadu troškova postupka.

3. U postupku sud je izveo dokaze čitanjem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 25. travnja 2019., Kolektivnog ugovora za radnike H. š. d.o.o. od 16. ožujka 2018., dopisa H. š. d.o.o. od 20. srpnja 2021., rješenja H. š. d.o.o. o korištenju godišnjeg odmora tužitelja od 15. travnja 2021., obračuna plaće tužitelja za veljaču, ožujak, travanj, svibanj, lipanj, srpanj i kolovoz 2021. godine, Pravilnika o radu H. š. d.o.o. od 24. prosinca 2018., rješenja Mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske, Područna služba Osijek, od 20. prosinca 1996., Zapisnika sa 6. sjednice Povjerenstva za tumačenje odredbi Kolektivnog ugovora za radnike H. š. d.o.o. od 22. srpnja 2020., Zapisnika sa 8. sjednice Povjerenstva za tumačenje odredbi Kolektivnog ugovora za radnike H. š. d.o.o. od 15. rujna 2021., saslušanjem svjedoka T. B., D. D., R. P. i R. M. te saslušanjem tužitelja u svojstvu stranke.

4. Iz Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 25. travnja 2019. utvrđeno je da je tužitelj temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme, ur. br. 349-3-01/AŠ-96- 360-425 od 22. ožujka 1996. u radnom odnosu na neodređeno vrijeme u H. š. d.o.o., U. š., P. N., na radnom mjestu vozač – mehaničar, te da se uz suglasnost tužitelja premješta i nastavlja rad na radnom mjestu vozač Š. S., U. š., P. S..

5. Nije sporno, što je razvidno iz priloženih obračuna plaće tužitelja za utuženo razdoblje, odnosno za veljaču, ožujak, travanj, svibanj, lipanj, srpanj i kolovoz 2021. godine, da tužitelju za utuženo razdoblje nije obračunat niti plaćen dodatak na plaću za otežane uvjete rada na otvorenom, niti je između stranaka sporna visina tužbenog zahtjeva. Naime, između stranaka je nesporno da bi dodatak za otežane uvjete rada na otvorenom, s obzirom na ostvarene sate rada svakog mjeseca utuženog razdoblja te između stranaka nespornu visinu boda od 2,97 i vrijednosti boda od 2,22 kn, iznosio za veljaču 2021. godine 1.054,88 kn bruto, za ožujak 2021. godine 1.213,11 kn bruto, za travanj 2021. godine 1.054,88 kn bruto, za svibanj 2021. godine 1.054,88 kn bruto, za lipanj 2021. godine 843,90 kn, za srpanj 2021. godine 1.054,88 kn bruto te za kolovoz 2021. godine 632,92 kn bruto, odnosno ukupno iznos od 6.909,45 kn bruto, koliko tužitelj potražuje tužbom i postavljenim tužbenim zahtjevom.

6. Sporno je da li tužitelju, s obzirom da je zaposlen na poslovima radnog mjesta vozača, za utuženo razdoblje pripada pravo na dodatak na plaću za otežane uvjete rada za svaki sat rada proveden na terenu. Na te sporne okolnosti izvedeni su dokazi čitanjem navedenih pisanih dokaza te saslušanjem svjedoka T. B., D. D., R. P. i R. M. i tužitelja u svojstvu stranke.

6.1. Svjedok T. B., voditelj U. š., P. S., iskazao je da mu je poznata problematika obračuna plaće tužitelja vezano za priznavanje prava na dodatak na plaću za otežane uvjete rada na otvorenom. Naime, nakon što je 1. siječnja 2019. konstituirana U. š., P. S., na nivou ove šumarije postojale su tri podružnice i što se tiče obračuna plaća i primjene spornog dodatka na plaću u navedenim podružnicama postojala je različita praksa. Nakon što je stupio na dužnost voditelja U. š., P. S., želio je izjednačiti tu praksu te nakon što je proučio kolektivni ugovor za djelatnike H. š. d.o.o. utvrdio je da tužitelju kao vozaču ne pripada pravo na obračun dodatka na plaću za otežane uvjete rada na otvorenom, s obzirom da stvarnog rada tužitelja na otvorenom niti nema, budući da je njegova radna obveza i dužnost prijevoz službenim vozilom radnika na radilište, odnosno od kuće do radilišta, i za vrijeme dok se radnici koji rade na terenu nalaze na radilištu tužitelj kao vozač nije morao ništa raditi već samo čekati da oni završe svoj posao. Upravo zbog navedenih utvrđenja dao je nalog upraviteljima šumarija da se prestane sa ovakvom neujednačenom praksom oko obračuna plaća. Ne sjeća se točno datuma kada je donio ovaj nalog, ali misli da je to bilo u 2020. godini i od tada se tužitelju ne obračunava dodatak na plaću, s tim da je prije toga, kako tužitelju tako i ostalim vozačima koji su bili zaposleni u šumarijama, ponudio da pored rada vozača rade i posao na terenu na otvorenom, ako to žele. U to vrijeme bilo ukupno 5 djelatnika zaposleno na radnom mjestu vozača, s tim da je postojalo samo jedno vozilo za prijevoz radnika koje je zahtijevalo da vozač tog vozila ima položenu D kategoriju. Od ukupno 5 navedenih vozača 3 su vozača pristala da obavljaju i posao na terenu na otvorenom i njima je sukladno tome i promijenjen ugovor o radu, a od preostala dva vozača, među kojima je bio i tužitelj, su odbili ovu njegovu ponudu, tužitelj se pozvao na zdravstvene razloge, dok drugi djelatnik – vozač je rekao da on ne želi raditi te poslove na otvorenom. Što se tiče ponude koju je dao navedenim vozačima, a vezano za rad na otvorenom, ta ponuda odnosila se na obavljanje najjednostavnijih poslova na otvorenom, kao što je primjerice pomaganje poslovođi prilikom preuzimanja robe na terenu, klamfanje i sl., u svakom slučaju osnovni uvjet je bio da se radi na otvorenom. Uz to ponuđena im je izmjena ugovora o radu po kojem bi oni imali veću plaću, ali pod uvjetom da rade poslove na otvorenom. Ova ponuda, kako tužitelju tako i ostalim vozačima, bila je učinjena usmenim putem na jednom razgovoru kada je pozvao sve njih. Prvi razgovor sa navedenim vozačima obavljen je od strane upravitelja šumarija, a kada su dva djelatnika, među kojima je i tužitelj, odbili tu ponudu onda je on s njima osobno razgovarao i tu im ponudu ponovno stavio. Nakon što mu je tužitelj odgovarajući na stavljenu ponudu vezano za obavljanje poslova na otvorenom rekao da tu ponudu ne prihvaća zbog zdravstvenih razloga, provjerio je o čemu se tu radi vezano za zdravstvene tegobe na koje se pozvao, i s tim u svezi tužitelju je saopćio da bi obavljao poslove šumarskog radnika i samo one poslove za koje bi doktor medicine rada dao dozvolu i odobrenje za obavljanje tih poslova i ništa izvan toga tužitelju se ne bi od poslova nametalo. Bilo mu je poznato da je tužitelj imao zdravstvenih tegoba vezano za oštenjene kičme, međutim, gotovo 90 % šumskih radnika imaju određena medicinska ograničenja i njih se u tom slučaju prema uputi doktora medicine rada premješta na drugo radno mjesto, prema njihovim sposobnostima.

6.2. Svjedok D. D., upravitelj Š. S., iskazao je da je upoznat sa konkretnim slučajem obračuna plaće tužitelja vezano za primjenu, odnosno neprimjenu dodatka na plaću za otežane uvjete rada na otvorenom. Naime, nedugo nakon što je dužnost voditelja U. š., P. S. preuzeo T. B., isti ga je upoznao s činjenicom da je zamijetio da se vozačima koji vrše prijevoz djelatnika šumarije na radilišta od kuće i nazad obračunava dodatak za rad na otvorenom, što je isti smatrao neprihvatljivim jer da vozač koji na samom terenu ne obavlja nikakav konkretan posao ne može imati pravo na dodatak na plaću za otežane uvjete rada jer da taj dodatak mogu imati samo oni djelatnici koji na terenu, odnosno na otvorenom, stvarno obavljaju određene poslove. Sukladno toj obavijesti i uputi koju je od voditelja UŠ P. S. dobio putem e-maila postupio je na način da je osobi koja obračunava plaće tužitelja dao nalog da se na plaću tužitelja više ne obračunava taj dodatak za otežane uvjete rada na otvorenom. Prije nego što je dao taj nalog, o iskazanom stavu voditelja U. š., P. S. upoznao je tužitelja i djelatnika F. M., također vozača, tako da su oni sa svim tim bili upoznati. Tužitelju nije bila ponuđena izmjena ugovora o radu u smislu da bi se obvezao obavljati radove na otvorenom, odnosno radove na terenu. Takvu ponudu za izmjenom ugovora o radu tužitelju on nije dao, a ukoliko je takva ponuda dana tužitelju od strane voditelja U. š., P. S. on bi za takvu ponudu znao jer bi u tom slučaju izmjena ugovora o radu išla preko njega kao upravitelja Š. S., s obzirom da je tužitelj djelatnik Š. S..

6.3. Svjedok R. P., zaposlen u Š. S. na radnom mjestu revirnika, iskazao je da je tužitelj zaposlen na radnom mjestu vozač i koliko zna njegova radna dužnost je prijevoz djelatnika šumarije od njihove kuće do radilišta i nazad. Tužitelj, osim što obavlja ovaj posao vozača, dakle vrši prijevoz djelatnika šumarije, nije obavljao nikakav drugi dodatni posao na otvorenom vezano za šumarske radove. Nakon što bi dovezao djelatnike na radilište tužitelj bi čekao na radilištu da djelatnici završe svoj posao i da ih nakon radnog vremena preveze njihovoj kući. Nema nikakvih saznanja o tome da li je tužitelju od strane poslodavca ponuđeno obavljanje i drugih poslova na radilištu, odnosno na otvorenom. Tužitelj, kada bi dovezao djelatnike na radilište i zatim čekao da oni završe svoj posao, je čekajući da oni završe svoj posao se nalazio u kombi vozilu i tamo sjedio i čekao završetak poslova. Nakon što bi tužitelj prevezao djelatnike na radilište kao vozač mora zajedno sa tim službenim vozilom biti cijelo vrijeme na terenu, odnosno dok djelatnici ne završe svoj posao, ovo je nužno s obzirom da je prisutnost vozača i vozila neophodno u slučaju neke nesreće na poslu i potrebe hitnog prijevoza radnika. Za vrijeme dok se nalazi na terenu čekajući dovršetak radova drugih djelatnika tužitelj kao vozač se ne smije udaljavati sa radilišta. Na pitanje da li je prema Pravilniku o zaštiti na radu i Zakonu o zaštiti na radu potrebno da na radilištu za vrijeme radnog vremena cijelo vrijeme bude nazočno vozilo i vozač tog vozila, ili je dovoljno da bude samo vozilo, naveo je da mu to baš nije poznato i da na to pitanje ne može sasvim jasno odgovoriti, ali u ovom konkretnom slučaju zna da je tužitelj za prijevoz djelatnika na radilište koristio službeno kombi vozilo i za upravljanje tog vozila vozač mora imati položen vozački ispit za B kategoriju vozila.

6.4. Svjedok R. M., zaposlen u Š. S. na radnom mjestu pomoćnika revirnika – poslovođe, iskazao je da mu je poznato da je tužitelj zaposlen na radnom mjestu vozača. Tužiteljeva radna dužnost je da kao vozač službenog kombi vozila vrši prijevoz djelatnika šumarije na radilište i vraća ih nakon radnog vremena kući. Nakon što preveze djelatnike na radilište tužitelj na tom radilištu mora biti cijelo vrijeme dok se ne obavi posao, ili do kraja radnog vremena, i za to vrijeme ne mora raditi ništa, odnosno nikakav drugi šumarski posao već mora tamo čekati da djelatnici završe svoj posao. Kada je rekao da tužitelj čeka da djelatnici završe posao, pretpostavlja da tada čeka u kombi vozilu ili tamo šeta, sjedi ili što drugo radi, u svakom slučaju ne radi nikakav dodatni šumarski posao na samom terenu. Nema nikakvih saznanja o tome da li je tužitelju od strane poslodavca ponuđeno obavljanje nekog drugog dodatnog posla na samom terenu.

6.5. Tužitelj M. Z. iskazao je da je zaposlenik tuženika na neodređeno vrijeme na radnom mjestu vozača i da se na tom radnom mjestu nalazi već 34 godine. Na iskaze svjedoka R. M. i R. P. nema nikakvih primjedbi, njihove iskaze smatra korektnim i točnim kao i iskaz svjedoka D. D.. Na iskaz svjedoka T. B., voditelja UŠ P. S., ima određen primjedbe jer smatra da je u jednom dijelu njegov iskaz netočan. Naime, točno je da su on i kolega F. M., tadašnji vozač zaposlenik tuženika, bili pozvani na jedan razgovor kod voditelja Uprave, gdje im je od strane voditelja Uprave bilo rečeno kako je stava i mišljenja da oni ne bi imali pravo na dodatak za terenski radi i da bi bilo potrebno promijeniti njihove ugovore o radu. Netočno je da bi tom prilikom bio nazočan i pravnik – zaposlenik tuženika. U tom razgovoru je već tada rekao da zbog zdravstvenih razloga koje ima nije u mogućnosti obavljati određene poslove, prije svega one koji zahtijevaju rad na hladnoći, dizanje težih tereta i sl., jer nakon tri operacije kičme koje je imao takve poslove nije u mogućnosti obavljati. U svakom slučaju u tom razgovoru njemu je bilo rečeno kako će se još kasnije čuti, da oni o tome svemu još razmisle. U međuvremenu je pravnoj službi dostavio medicinsku dokumentaciju, povijest bolesti i sl., i nakon toga je očekivao da će biti ponovno pozvan na razgovor kod voditelja U. š., P. S., međutim, do tog drugog razgovora nikada nije došlo, a u međuvremenu je kolega F. M. otišao u mirovinu. Pravo na dodatak za rad na terenu imao je sve do veljače 2021. godine, a od tada pa nadalje za utuženo vremensko razdoblje, dakle do kolovoza 2021., nije mu priznato pravo na taj dodatak, što smatra da je neosnovano jer je 34 godine prije toga kao vozač zaposlen na istom radnom mjestu primao dodatak za rad na terenu. Netočno je da je u vrijeme koje je utuženo službenim vozilom kojim je prevozio djelatnike tuženika na radilište mogao bilo tko upravljati, naime, radilo se o vozilu kojim je mogao upravljati samo profesionalni vozač s položenim vozačkih ispitom D kategorije, međutim, to vozilo je u međuvremenu stavljeno izvan pogona zbog starosti, tako da se u zadnja 3 do 4 mjeseca za prijevoz djelatnika tuženika na radilišta koristi vozilo za koje nije više potrebno da vozač bude profesionalac, već tim vozilom može upravljati svaki vozač s položenim vozačkim ispitom za vozila B kategorije. Nakon prvog razgovora sa voditeljem UŠ P. S. nije poticao novi razgovor jer je čekao da ga se pozove na razgovor. Što se tiče ponude za obavljanje drugih poslova drugog radnog mjesta i na pitanje na koje to konkretno drugo radno mjesta je mislio i što bi njemu odgovaralo, s obzirom na sistematizaciju radnih mjesta u Š. S., naveo je da se ne može konkretno očitovati, ali smatra da bi se s obzirom na njegove zdravstvene probleme i iskustvo moglo pronaći neko radno mjesto koje bi mogao obavljati.

7. Iskaze svjedoka sud prihvaća jer su uvjerljivi, logični, utemeljeni na vlastitom neposrednom zapažanju svjedoka te međusobno suglasni u bitnim dijelovima. Iz ovako danih iskaza svjedoka nesporno je utvrđeno da tužitelj zaposlen na radnom mjestu vozača te da nakon što radnike doveze do radilišta nema konkretnog rada i zaduženja na radilištu već čeka da radnici završe svoj posao kako bi ih vratio nazad do njihovog prebivališta. Navedena utvrđenja tužitelj u svom iskazu nije osporio, slijedom čega sud iste smatra nespornim.

8. Budući da tužitelj ne obavlja nikakav konkretan stvarni rad na otvorenom prostoru utvrđeno je da tužitelj nema pravo na dodatak za otežane uvjete rada za sate provedene na terenu u smislu odredbe čl. 75. Kolektivnog ugovora za radnike H. š. d.o.o. od 16. ožujka 2018. (NN-37/18, dalje KU/18). Naime, u st. 1. čl. 75. KU/18 određeno je da radnicima čija su radna mjesta vezana uz rad na terenu (rad na otvorenom prostoru) pripada dodatak za otežane uvjete rada za sate provedene na radu. U st. 2. istog članka određeno je da je Tablica 1. s popisom radnih mjesta s bodovima sastavni dio kolektivnog ugovora temeljem kojeg će se vršiti obračun plaća, dok je u st. 3. istog članka određeno da za ostala radna mjesta koja nisu obuhvaćena ovim popisom, a vezana su za rad na terenu (šumski radnik sjekač, šumski radnik, pomoćnik revirnika, čuvar šume i drugi) obračun dodatka se vrši po satu rada provedenim na terenu u visini od 2,97 bodova. Utvrđeno pravo na dodatak za otežane uvjete rada za sate provedene na otvorenom utemeljeno na odredbi čl. 94. Zakona o radu (NN-93/14, 127/17 i 98/19, dalje ZR), kojom je određeno da za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom , blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću.

8.1. U navedenoj Tablici 1. taksativno su navedena radna mjesta s bodovima, za koja je odredbom čl. 75. st. 1. KU/18 određeno da radnicima pripada dodatak za otežane uvjete rada za sate provedene na terenu, među kojima se ne nalazi radno mjesto na kojem je tužitelj zaposlen, odnosno radno mjesto vozač – mehaničar, koja činjenica nije od relevantnog značaja jer tužitelj tužbu ne temelji na odredbi čl. 75. st. 1. KU/18, već na odredbi st. 3. istog članka, kojom je određeno da za ostala radna mjesta koja nisu obuhvaćena navedenim popisom, a vezana su za rad na terenu (šumski radnik sjekač, šumski radnik, pomoćnik revirnika, čuvar šume i drugi) obračun dodatka se vrši po satu rada provedenom na terenu u visini od 2,97 bodova. Istovjetno proizlazi i iz zaključka Povjerenstva za tumačenje odredbi Kolektivnog ugovora za radnike H. š. d.o.o. sa Zapisnika 8. sjednice od 15. rujna 2021. (list 66- 68), gdje je u toč. 1.2. konsenzusom Povjerenstva, na postavljeno pitanje da li djelatnici na radnim mjestima poslovođe u rasadniku i nadzornika proizvodne linije i održavanja u rasadniku imaju pravo na dodatak za otežane uvjete rada na terenu, dano tumačenje da radnicima čija radna mjesta su vezana za rad na terenu, a ne nalaze se na popisu radnih mjesta u Tablici 1. koja je sastavni dio Kolektivnog ugovora, ostvaruju pravo na dodatak za otežane uvjete rada za sate provedene na radu na otvorenom prostoru u visini od 2,97 bodova.

8.2. Temeljni smisao i intencija odredbe čl. 75. st. 3. KU/18 je da se onim radnicima čija su radna mjesta vezana za rad na terenu, a ne nalaze se na popisu radnih mjesta u Tablici 1. koja je sastavni dio KU/18, i koji obavljaju konkretan stvarni rad na otvorenom, primjerice sjekač, radnik na izradi i izvlačenju drvne mase iz šume, revirnik, pomoćnik revirnika, čuvar šume, poslovođa u rasadniku, nadzornik proizvodne linije i održavanja u rasadniku i sl., zbog otežanih uvjeta rada na otvorenom (specifičnosti šumskog terena i vegetacije, vrućina, vlaga, hladnoća), sukladno zakonom priznatom pravu radnika na povećanu plaću utvrđeno odredbom čl. 94. ZR, plati adekvatna novčana naknada s obzirom na otežane uvjete rada na otvorenom prostoru, jer otežani uvjeti rada i narav posla navedenih radnih mjesta nesporno predstavljaju povećani rizik za zdravlje radnika te zahtijevaju njihov veći fizički napor i radni angažman. Navedeno utvrđenje proizlazi i iz tumačenja Povjerenstva za tumačenje odredbi Kolektivnog ugovora za radnike H. š. d.o.o. sa Zapisnika 6. sjednice od 22. srpnja 2020. (list 62-65), gdje je u toč. 4. 1. konsenzusom Povjerenstva dano tumačenje da se radnicima čija radna mjesta inače nisu vezana uz rad na terenu, konkretno blagajnici i administratori u šumarijama, u slučaju kad određene poslove obavljaju na terenu po nalogu upravitelja šumarije, ne pripada pravo na dodatak za otežane uvjete rada temeljem čl. 75. KU/18, s obzirom da se ne radi o radnim mjestima koja su vezana za rad na terenu. Navedeni tumačenja Povjerenstva vezana za primjenu odredbe čl. 75. KU/18 sukladno odredbi čl. 112. st. 3. KU/18 sastavni su dio kolektivnog ugovora i stoga se, kako je to određeno odredbom čl. 192. st. 2. ZR, primjenjuju neposredno i obvezno kako na trgovačko društvo H. š. d.o.o. kao poslodavca, tako i na radnike navedenog trgovačkog društva na području djelovanja u Republici Hrvatskoj.

9. Rješenje H. š. d.o.o. od 15. travnja 2021. o korištenju godišnjeg odmora tužitelja (list 14) nije od relevantnog značaja za utvrđenje odlučnih činjenica. Naime, iz obrazloženja citiranog rješenja proizlazi da je tužitelju priznato pravo na povećano trajanje godišnjeg odmora, između ostalog, i prema uvjetima rada na terenu – stalno za tri radna dana, što nije od značaja kada je riječ o pravu tužitelja na dodatak za otežane uvjete rada u smislu odredbe čl. 75. st. 3. KU/18. Naime, nesporno je da tužitelj na radnom mjestu vozača rad obavlja na terenu jer radnike vozilom dovozi na radilište i odvozi sa radilišta, međutim, po dolasku na radilište tužitelj ne obavlja nikakav konkretni rad na otvorenom prostoru već čeka da radnici završe svoj posao kako bi ih vratio nazad do njihovog prebivališta, što znači da tužitelj u izvršenju svog posla nije izložen nikakvim rizicima i otežanim uvjetima rada na otvorenom, slijedom čega tužitelju, kako je to već obrazloženo, ne pripada pravo na dodatak na plaću za otežane uvjete rada iz odredbe čl. 75. st. 3. KU/18.

10. Sud nije posebno cijenio dopis Hrvatskih šuma d.o.o. od 20. srpnja 2021. (list 12), jer se radi o pismenu upućenom N. h. s., R. u. O., u kojem su iznesena određene činjenične tvrdnje te pravna shvaćanja i tumačenja tuženika vezano za pravo tužitelja na dodatak zbog otežanih uvjeta rada za sate rada na terenu, koja su istovjetna činjeničnim navodima i pravnom shvaćanju tuženika iznesenima u odgovoru na tužbu, slijedom čega navedeni dopis nije od relevantnog značaja za donošenje meritorne odluke.

11. Pravilnik o radu H. š. d.o.o. od 24. prosinca 2018. (list 36-40, dalje Pravilnik) nije od relevantnog značaja jer se niti jednom odredbom Pravilnika ne uređuje pravo radnika H. š. d.o.o. na povećanu plaću zbog otežanih uvjeta rada, već se uređuju uvjeti, potreba i kriteriji za zasnivanje radnih odnosa u H. š. d.o.o., uvjeti i razlozi otkazivanja ugovora o radu, povrede obveza iz radnih odnosa te procedura i uvjeti pod kojima se ugovor o radu može radniku redovno i izvanredno otkazati.

12. Niti rješenje Mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske, Područna služba Osijek, od 20. prosinca 1996. (list 56-57) nije od relevantnog značaja za utvrđenje odlučnih činjenica. Naime, citiranim rješenjem tužitelju je, zbog bolesti nastalog smanjenja sposobnosti za rad, priznato pravo na raspoređivanje, odnosno zaposlenje na drugim odgovarajućim poslovima na kojima se ne traži rad u prisilnim položajima kralježnice, počevši od 20. prosinca 1996., što nije od značaja za donošenje meritorne odluke u ovom predmetu. Naime, za ostvarivanje prava na dodatak za otežane uvjete rada za sate provedene na terenu u smislu odredbe čl. 75. st. 3. KU/18 temeljno je da je radnik zaposlen na radnom mjestu za koje u smislu citirane određeno ima pravo na dodatak za otežane uvjete rada te da na terenu na otvorenom prostoru obavlja stvarni konkretni rad vezan za njegovo radno mjesto, pri čemu je nebitno iz kojeg razloga radnik nije zaposlen na takvom radnom mjestu, neovisno o tome radi li se o zdravstvenim ili nekom drugom objektivnom razlogu.

13. S obzirom na sve navedeno, utvrdivši da je tužitelj zaposlen na radnom mjestu vozača, da na svom radnom mjestu ne obavlja nikakav stvarni konkretni rad na otvorenom prostoru i stoga nije izložen nikakvim otežanim uvjetima rada koji bi predstavljali povećani rizik za njegovo zdravlje te zahtijevali veći fizički napor i radni angažman tužitelja u obavljaju njegovog posla na radnom mjestu vozača, utvrđeno je da tužitelju stoga ne pripada pravo na dodatak za otežane uvjete rada u smislu odredbe čl. 75. st. 3. KU/18, slijedom čega je tužbeni zahtjev sud kao neosnovan u cijelosti odbio te presudio kao u izreci.

14. Odluku o troškovima postupka sud nije donio, budući da su stranke navele da troškove postupka ne potražuju.

U Slatini, 11. veljače 2022.

S u d a c :

Josip Bočkai

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, od dana dostave prijepisa iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, pismeno u tri istovjetna primjerka. O žalbi rješava županijski sud.

Dostaviti:

1. Ž. K., zaposlenik N. h. s. – R. u. O. - punomoćnik tužitelja.

2. I. Z., zaposlenica tuženika - punomoćnica tuženika.