Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj:12 Gž Ovr-63/2022-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu po sutkinji toga suda Dubravki Bosilj kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Stečajne mase iza L. d.d., OIB:..., zastupana po stečajnom upravitelju J. H., a on po punomoćniku Z. Z., odvjetniku u S., protiv ovršenika R. H., OIB:..., koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, povodom žalbe ovrhovoditelja izjavljene protiv rješenja Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Ovr-3922/2021-7 od 20. siječnja 2022., dana 11. veljače 2022.,

r i j e š i o  j e

Žalba ovrhovoditelja odbija se kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Splitu, poslovni broj 17 Ovr-3922/2021-7 od 20. siječnja 2022.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem po prijedlogu ovršenika odgođena je ovrha-izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava ovršenika u postupku izravne naplate koji se vodi temeljem pravomoćne i ovršne presude Trgovačkog suda u Splitu br. P- 841/13 od 16. veljače 2018. i presude Visokog trgovačkog suda RH br. Pž-2548/20 od 12. listopada 2021. i to do okončanja postupka po prijedlogu ovršenika za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda RH br. Pž-2548/20.

2. Žalbom ovrhovoditelj pobija prvostupanjsko rješenje „zbog bitne povrede odredaba čl. 65. st. 1. Ovršnog zakona“ (NN 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/2020 - dalje: OZ) uz prijedlog da se pobijano rješenje preinači i prijedlog za odgodu ovrhe odbije.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba ovrhovoditelja nije osnovana.

5. Pravna sredstva ovršenika u slučaju izravne naplate propisana su odredbom čl. 210. st. 1. OZ-a, a postupanje suda u povodu prijedloga za odgodu prijenosa te za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, propisano je st. 2. citiranog članka na način da se na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim na odgovarajući način primjenjuju odredbe OZ-a o žalbi protiv rješenja o ovrsi (čl. 50. i 53.), a na prijedlog za odgodu prijenosa na odgovarajući se način primjenjuju odredbe o odgodi ovrhe (čl. 65. OZ-a). Prema odredbi čl. 65. OZ-a na prijedlog ovršenika sud može, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje u potpunosti ili djelomice, odgoditi ovrhu s time da je uz ovaj osnovni uvjet potrebno da je ispunjen kumulativno i jedan od uvjeta iz iste zakonske odredbe st. 1. toč. 1. – 10. OZ-a.

6. Iz obrazloženja prvostupanjskog rješenja proizlazi da je ovrhovoditelj Stečajna masa iza L. d.d. temeljem pravomoćne presude Trgovačkog suda u Splitu br. P- 841/13 od 16. veljače 2018. kao slijednik tužitelja u tom postupku - L. d.d. u stečaju, pokrenuo protiv ovršenika postupak izravne naplate sukladno Zakonu o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (NN 68/18) radi naplate iznosa dosuđenog navedenom presudom od 3.220.450,33 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15. svibnja 2013. kao i troškova tog postupka od 51.129,54 kn, te da je ovršenica nakon što je obaviještena od strane FINE da je protiv nje pokrenuti prethodno navedeni postupak izravne naplate podnijela sudu prijedlog za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava sukladno čl. 210. OZ- a, u svezi čl. 65. st. 1. toč. 1. OZ-a do donošenja odluke povodom prijedloga za dopuštenje revizije podnijetog Vrhovnom sudu RH 30. studenog 2021. u kojoj osim postavljanja pravnih pitanja važnih za odluku u sporu ističe i citira odluke VSRH u kojima taj sud zauzima drugačiji pravni stav iz kojih proizlazi da pravomoćna presuda TS u Splitu temeljem koje je pokrenuta izravna naplata odstupa od dosadašnje prakse VSRH. Uz prethodno navedeno sud ne uvažava niti stav ovrhovoditelja da prijedlog za dopuštenje revizije nije pravni lijek. Ovršenica je svoju tvrdnju o vjerojatnosti nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete obrazložila okolnošću što bi u slučaju da izjavljeni pravni lijek bude prihvaćen bila u nemogućnosti namiriti se od ovrhovoditelja jer je ovrhovoditelj Stečajna masa iza L. d.d. u stečaju osnovana radi nastavka postupaka prikupljanja imovine koja ulazi u stečajnu masu iz koje se namiruju vjerovnici stečajne mase i stečajni vjerovnici iza brisanog subjekta, od kojih je jedan i ovršenik R. H. pa bi provedbom ovrhe zapravo vlastitim sredstvima podmirivala vlastiti dug.

7. U žalbi ovrhovoditelj kao i u prvostupanjskom postupku osporava da bi bio ispunjen uvjet za odgodu ovrhe iz čl. 65. st. 1. toč. 1. OZ-a jer da se prijedlog za dopuštenje revizije ne može smatrati pravnim lijekom. Ovakav stav ovrhovoditelja je neosnovan. Time što se izmjenama i dopunama ZPP/19 revizija dijeli u dvije faze u fazu prijedloga za dopuštenje revizije i reviziju, što jesu dva odvojena podneska, no oni čine jedinstveni pravni lijek koji se iz praktičnih razloga podnosi u dvije faze. Bez odluke VSRH o dopuštenju revizije ne može se podnijeti revizija što ne znači da dopuštenje revizije prejudicira pozitivnu odluku revizijskog suda.

7.1. Po stavu ovog suda ispunjen je i subjektivni uvjet za odgodu ovrhe iz čl. 65. OZ- a . U konkretnom slučaju ovršenik je stečajna masa iza prestanka pravnog subjekta – tužitelja u postupku u kojem je donijeta pravomoćna presuda temeljem koje je pokrenuta izravna naplata, pa iako stečajna masa ima procesnu i stranačku sposobnost, budući je propisano da se u ime i za račun te mase mogu voditi sporovi, ista se osniva radi unovčenja eventualnih tražbina koje ulaze u stečajnu masu i njima namirenja dužnika stečajne mase pa u slučaju provedbe izravne naplate prije odluke VSRH o podnijetom izvanrednom pravnom lijeku i prijenosa sredstava na račun ovrhovoditelja koji više ne stječe prihode svojom djelatnošću te namirenjem vjerovnika stečajne mase iz prenijetih sredstava i po ocjeni ovog suda ovršenik bi u slučaju eventualno pozitivne odluke po uloženom pravnom lijeku trpio nenadoknadivu štetu jer prenijeta sredstava više ne bi bio u mogućnosti vratiti eventualnom protu ovrhom.

7.2. Ispitujući pobijano rješenje u granicama razloga iz čl. 50. st. 5. OZ-a i čl. 365. st. 2. Zakona o parničnog postupka (NN 53/91, 91/92,112/99, 129/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 - odluka US RH, 70/19, dalje: ZPP) koji se u ovršnim postupcima primjenjuje temeljem odredbe čl. 21. st. 1. OZ-a, a na koje razloge ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, te pazeći po službenoj dužnosti i na pogrešnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud utvrđuje da u prvostupanjskom postupku nije počinjena niti jedna od bitnih povreda odredaba parničnog/ovršnog postupka, na koju ovaj sud pazi po službenoj jer je rješenje jasno, razumljivo te su dani valjani jasni i neproturječni razlozi usvajanja prijedloga ovršenice koji nisu u suprotnosti sa utvrđenim činjenicama koje proizlaze iz isprava priloženih uz prijedlog na koje je prvostupanjski sud pravilno primijenio i materijalno pravo, zbog čega je valjalo odbiti žalbu ovrhovoditelja i potvrditi prvostupanjsko rješenje primjenom čl. 380. toč. 2. ZPP-a u svezi sa čl. 21. OZ-a.

Varaždin, 11. veljače 2022.

Sutkinja

Dubravka Bosilj v.r.