Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: 26 Gž Zk-586/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu po sutkinji Sanji Bađun kao sucu pojedincu, u zemljišnoknjižnom predmetu predlagatelja B. P. d.o.o., OIB: …, Z., protiv protustranke H. A. R. A., OIB: …, radi uknjižbe prijenosa založnog prava, odlučujući o žalbi predlagatelja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Splitu broj Z-45112/2018 od 28. rujna 2020., dana 11. veljače 2022.

r i j e š i o  j e

Prihvaća se žalba predlagatelja i ukida rješenje Općinskog suda u Splitu broj Z- 45112/2018 od 28. rujna 2020. te predmet vraća zemljišnoknjižnom sudu na ponovno odlučivanje.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem odbijen je prigovor predlagatelja te je potvrđeno rješenje od 21. rujna 2018. broj Z-2319/2018.

2. Navedeno rješenje, pravodobno izjavljenom žalbom, pobija predlagatelj zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući drugostupanjskom sudu ukinuti rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Žalba predlagatelja je osnovana.

4. U obrazloženju rješenja prvostupanjski sud navodi da je rješenjem zemljišnoknjižnog referenta odbijen prijedlog za prijenos založnih prava upisanih u zk. ul. 15793 k.o. S. iz razloga što je punomoć kojom je protustranka H. A. R. A. ovlastila S. S. za potpisivanje Ugovora o ustupu tražbine od 23. studenog 2017. priložena u preslici i što nije propisno ovjerena. Prigovor u kojem predlagatelj osporava stajalište prvostupanjskog suda smatrajući da su ispunjeni uvjeti za dopustivost upisa, prvostupanjski sud je ocijenio neosnovanim na temelju utvrđenja da specijalna punomoć od 21. studenog 2017. koju je protustranka H. A. R. A. izdala S. S., a koja je potpisala Ugovor o ustupu tražbine od 23. studenog 2017., ne zadovoljava uvjete iz čl. 53. st. 3. Zakona o zemljišnim knjigama (Narodne novine br. 91/96., 68/98., 137/99., 114/01., 100/04., 107/07., 152/08., 126/10., 55/13., 60/13., 108/17., u daljnjem tekstu: ZZK). To što je punomoć uvezena s Ugovorom o ustupu tražbine koji je ovjeren po javnom bilježniku V. P. pod brojem OV- 22397/17, kao i ovjera preslike isprave i dokumentacije po javnom bilježniku P. D., ne može zamijeniti ovjeru punomoći za uknjižbu prijenosa založnog prava za koju vrijede posebna pravila iz čl. 52. i 53. ZZK-a, radi čega je prvostupanjski sud odbio prigovor i potvrdio rješenje zemljišnoknjižnog referenta temeljem čl. 128.a st. 5. ZZK-a.

5. U žalbi predlagatelj navodi da se strana javna isprava u Republici Hrvatskoj može koristiti pod uvjetom da je ispravu ovjerilo nadležno tijelo države u kojoj je izdana javna isprava potvrdom „Apostille“, pod uvjetom da je ispravu izdalo tijelo države koja nije potpisnica bilateralnih ugovora s Republikom Hrvatskom u pravnim stvarima koji oslobađaju od legalizacije isprava izdanih u jednoj državnoj ugovornici radi upotrebe u drugoj državi ugovornici ili Konvencije o ukidanju potrebe legalizacije stranih javnih isprava, pa kako Republika Hrvatska s Republikom Austrijom ima potpisane ugovore o pravnoj pomoći to smatra da nema mjesta „slijepoj“ primjeni čl. 53. st. 3. ZZK-a.

6. Osnovani su žalbeni navodi kojima predlagatelj ističe da je rješenje doneseno pogrešnom primjenom materijalnog prava, a radi pogrešnog pravnog pristupa i činjenično stanje o kojemu ovisi dopustivost upisa nije utvrđeno.

7. Prema čl. 53. ZZK-a kad bi kao temelj dopuštenju uknjižbe trebala poslužiti privatna isprava potpisana po opunomoćeniku, da bi se dopustila uknjižba protiv opunomoćitelja nužno je da je opunomoćenikov potpis na toj ispravi ovjerovljen sukladno članku 52. ovoga Zakona (st. 1.); da bi se uknjižba mogla dopustiti na temelju privatne isprave potpisane po opunomoćeniku, on se kao takav treba iskazati punomoći koja mu je izdana upravo za taj posao (posebna punomoć), ili općom punomoći ili punomoći izdanom za tu vrstu poslova (generična punomoć) koja nije u času podnošenja prijedloga starija od jedne godine (st. 2.); da bi se uknjižba mogla dopustiti na temelju privatne isprave potpisane po opunomoćeniku, nužno je da istinitost potpisa opunomoćitelja na punomoći bude ovjerovljena, a na tu ovjeru na odgovarajući se način primjenjuju odredbe članka 52. ovoga Zakona (st. 3.).

8. Odredbom čl. 52. ZZK-a propisano je da će zemljišnoknjižni sud dopustiti uknjižbu samo na temelju javnih isprava ili privatnih isprava na kojima je istinitost potpisa ovjerovljena na način propisan posebnim zakonom (st. 1.); ovjerovljivanje inozemnih privatnih isprava uređuje se međunarodnim ugovorima ili zakonom (st. 2.); odredbama iz stavka 1. i 2. ovoga članka udovoljeno je ako je ovjerovljen potpis one osobe čije se pravo ograničuje, opterećuje, ukida ili prenosi na drugu osobu (st. 3.).

9. Pogrešno je pravno stajalište prvostupanjskog suda kojim smatra da punomoć kojom je protustranka H. A. R. A. ovlastila S. S. za sklapanje Ugovora o ustupu tražbine od 23. studenog 2017. nije propisno ovjerena, odnosno da je punomoć trebala biti ovjerena u Republici Hrvatskoj ili da treba sadržavati potvrdu „Apostille“.

10. Ukoliko između Republike Hrvatske i druge države ne postoji dvostrani ili mnogostrani ugovor koji ukida ili olakšava legalizaciju, potrebno je isprave legalizirati, odnosno ovjeriti u postupku pune legalizacije sukladno Zakonu o legalizaciji isprava u međunarodnom prometu (Narodne novine broj 53/91.). Puna legalizacija nije potrebna u odnosu na isprave koje potječu iz zemalja članica Haške konvencije o ukidanju potrebe legalizacije stranih javnih isprava od 5. listopada 1961. godine, obzirom je Konvencijom o ukidanju potrebe legalizacije stranih javnih isprava (Narodne novine, Međunarodni ugovori, br. 11/11.) pojednostavljen postupak legalizacije na način da se potpis na privatnoj ispravi koji je ovjeren od strane nadležnog tijela države u kojoj je isprava sačinjena mora ovjeriti potvrdom „Apostille“. To proizlazi iz čl. 3. st. 1. Konvencije koja propisuje da je jedina formalnost koja se može zahtijevati za potvrdu vjerodostojnosti potpisa, svojstva u kojem je potpisnik pristupio i po potrebi, vjerodostojnosti pečata ili žiga koja ta isprava sadrži, jest sastavljanje apostila iz čl. 4. koju izdaju nadležna tijela države u kojoj je isprava izdana. Međutim, čl. 3. st. 2. Konvencije propisuje da se navedena formalnost (iz st. 1.) ne može zahtijevati ako je ona zakonima, propisima ili običajima koji su na snazi u državi u kojoj se isprava predočuje ili sporazumom između dvije ili više država ugovornica ukinuta, pojednostavljena ili ako je takva isprava oslobođena legalizacije.

11. Na internetskoj stranici Ministarstva pravosuđa i uprave (https://mpu.gov.hr) naveden je popis država za koje nije potrebna nadovjera isprava jer s tim državama Republika Hrvatska ima potpisane bilaterealne ugovore o međunarodnoj pravnoj pomoći (toč. V.), kao i popis država za koje je potrebna nadovjera isprava potvrdom „Apostille“ (toč. VI.). Republika Austrija se nalazi na popisu država za koje nije potrebna nadovjera isprava potvrdom „Apostille“.

12. U konkretnom slučaju H. A. R. A. specijalnom punomoći od 21. studenog 2017. (list 18-20) ovlastila je, između ostalih, S. S. iz Z., OIB: …, da sklopi u ime i za račun navedene pravne osobe Ugovor o ustupu tražbine od 23. studenog 2017. s predlagateljem, temeljem kojeg se u ovom postupku zahtijeva upis prijenosa založnog prava s H. A. R. A. na predlagatelja B. P. d.o.o. Punomoć su potpisali mag. A. T. i mag. A. S., članovi uprave H. A. R. A., te su njihovi potpisi ovjereni po javnom bilježniku u Republici Austriji mag. K. D. G. (list 21-23). Obzirom su potpisi na punomoći ovlaštenih osoba ovjereni po javnom bilježniku u Republici Austriji i da nadovjera te isprave (punomoći) nije potrebna, pa niti u situaciji kada se na temelju ugovora koji je sklopila na taj način opunomoćena osoba provodi upis u zemljišnoj knjizi, pogrešno je pravno stajalište prvostupanjskog suda da se u punomoći nalazi pravna prepreka za dopustivost predloženog upisa u smislu čl. 53. st. 3. u vezi čl. 52. st. 2. i 3. ZZK-a.

13. Kako zbog pogrešnog pravnog pristupa zemljišnoknjižni sud nije utvrđivao činjenice o kojima ovisi dopustivost upisa prijenosa založnog prava, odnosno nije ocijenio isprave i stanje upisa u zemljišnoj knjizi, ovaj sud je prihvatio žalbu predlagatelja i primjenom čl. 380. toč. 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19.), u vezi čl. 91. st. 1. ZZK-a, ukinuo rješenje i predmet vratio zemljišnoknjižnom sudu na ponovno postupanje povodom prigovora predlagatelja u skladu s izraženim stajalištem ovoga suda.

U Varaždinu 11. veljače 2022.

Sutkinja

Sanja Bađun