Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: 1 Pr-543/2020-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, OIB ..., po sutkinji Meliti Šmentanec-Klarić, u pravnoj stvari tužitelja N. S., OIB: ..., iz S., kojeg zastupa punomoćnica S. M., odvjetnica u O. društvu M. i J. u O., protiv tuženika bolnice V., OIB: ..., V., koju zastupa punomoćnik po zaposlenju T. V., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 12. siječnja 2022. u prisutnosti zamjenika punomoćnice tužitelja B. Š., odvjetničkog vježbenika u Z. odvjetničkom uredu F. Š. i M. C. R. u V. i punomoćnika tuženika, 11. veljače 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku, bolnici V. iz V., OIB: ..., da tužitelju, N. S., OIB: ..., iz S., , isplati razlike manje isplaćenih plaća u bruto iznosu od 8.559,79 kuna (osam tisuća petsto pedeset devet kuna i sedamdeset devet lipa), sa zakonskom zateznom kamatom, koja teče:

– za siječanj 2016., na iznos od 666,50 kuna od 16.02.2016.,

– za veljaču 2016., na iznos od 569,46 kuna od 16.03.2016.,

– za ožujak 2016., na iznos od 639,53 kuna od 16.04.2016.,

– za travanj 2016., na iznos od 529,26 kuna od 16.05.2016.,

– za svibanj 2016., na iznos od 689,79 kuna od 16.06.2016.,

– za lipanj 2016., na iznos od 689,19 kuna od 16.07.2016.,

– za srpanj 2016., na iznos od 657,47 kuna od 16.08.2016.,

– za kolovoz 2016., na iznos od 824,09 kuna od 16.09.2016.,

– za rujan 2016., na iznos od 854,04 kuna od 16.10.2016.,

– za listopad 2016., na iznos od 747,81 kuna od 16.11.2016.,

– za studeni 2016., na iznos od 816,72 kuna od 16.12.2016.,

– za prosinac 2016., na iznos od 875,93 kuna od 16.01.2017., do isplate, izuzev na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u navedenim bruto iznosima, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, kao i da mu nadoknadi parnični trošak u iznosu od 4.687,50 kn (četiri tisuće šesto osamdeset sedam kuna i pedeset lipa), sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 11. veljače 2022. do isplate, po stopi zatezne kamate određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblja dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu za isplatu zatezne kamate prije 16-tog u mjesecu za prethodni mjesec, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u tužbi naveo da je u razdoblju od 1. siječnja 2016. do 31. prosinca 2016. bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu inženjera medicinske radiologije, te da mu je plaća definirana Zakonom o plaćama u javnim službama (NN 27/01 i 39/09) u čl. 4. „Plaću službenika i namještenika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je službenik i namještenik raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža.“ Naveo je da mu je u spornom razdoblju, osnovica plaće regulirana Zakonom o osnovici plaće u javnim službama (NN 39/09 i 124/09) – dalje: Zakon o osnovici, u čl. 2 „Osnovica plaće u javnim službama se utvrđuje kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi, a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna Republike Hrvatske za narednu godinu osnovicu plaće u javnim službama određuje Vlada Republike Hrvatske posebnom odlukom.“. Nadalje, je naveo da je u spornom razdoblju na snazi bio Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12, 150/13 i 153/13) i Sporazumi Vlade RH i sindikata javnih službi koji su sklopljeni na način propisan za sklapanje kolektivnih ugovora i koji imaju svojstvo kolektivnog ugovora, a kojima je određena visina osnovice za obračun plaća u javnim službama:

- „Sporazumom o osnovici za plaće u javnim službama“ od 23.11.2006. kojim je osnovica za obračun plaće od 2009. iznosila 5.415,37 kuna, - „Dodatkom Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama“ od 13.05.2009. kojim je (u čl. II.) određeno privremeno smanjenje osnovice u 2009. sa 5.415,37 kuna na 5.108,84 kune i (u čl. III.) vraćanje osnovice na razinu od 5.415,37 kuna nakon rasta međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a, - „Izmjenama i dopunama Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama“ od 26.10.2011. kojim je (u čl. III.) određeno da će osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kuna bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja). Naveo je da je 27. studenog 2015. Državni zavod za statistiku RH objavio Priopćenje za javnost s realnim tromjesečnim međugodišnjim promjenama BDP-a iz kojega je vidljivo da je u drugom tromjesečju 2015. realan rast BDP-a iznosio 1,2%, a u trećem tromjesečju 2015. realan međugodišnji rast BDP-a iznosio je 2,8%. Iz kojih podataka slijedi da je dva tromjesečja za redom prosječni međugodišnji realni rast BDP-a iznosio točno 2%. Naveo je da nakon objave službenih podataka DZS, Vlada RH nije donijela posebnu odluku o visini osnovice za 2016., jer je na snazi bio TKU i sporazumi o osnovici, kojima je visina osnovice za obračun plaća za 2016. godinu bila određena na 5.415,37 kuna (sukladno čl. 2. Zakona o osnovici). Naveo je da mu je tuženik unatoč tome sve plaće u 2016. obračunao sa osnovicom od 5.108,84 kune. Naveo je da se na obračun njegove plaće u spornom razdoblju primjenjuje Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13 i 96/15) prema kojemu je osnovica za obračun plaće temelj za obračun svakog elementa plaće (plaćanja redovnog rada, obračuna svakog dodatka i uvećanja plaće, obračuna naknade plaće itd.), pa je obračunom plaće s nižom osnovicom, tuženik pogrešno obračunao svaki element njegove plaće za rad u 2016. Napomenuo je i da osim plaća koje su isplaćene u 2016., su mu u ovosudnom predmetu broj Pr-19/19 utvrđene i razlike plaća u 2016. po osnovi manje plaćenih dodataka na osnovnu plaću, te da zbog navedenoga, plaće za 2016., vidljive na platnim listama koje je priložio uz tužbu, nisu cijele tužiteljeve plaće za utuženo razdoblje, već je ostatak (razlika) plaća za utuženo razdoblje utvrđena u predmetu Pr-19/19. Predložio je da se i tako utvrđene razlike uključe u obračun razlike njegovih plaća u spornom razdoblju. Predložio je da sud prihvati tužbeni zahtjev.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu kao neosnovanima u cijelosti kako glede osnove, tako i glede visine tužbenog zahtjeva. Naveo je kako je netočna i neosnovana tvrdnja tužitelja da je u utuženom periodu osnovica za izračun plaće iznosila 5.415,37 kn. Ističe okolnost kako je i u Centralnom obračunu plaća, koji je u nadležnosti FINA-e odnosno nadležnih ministarstava, osnovica za izračun plaće u utuženom periodu iznosila 5.108,84 kn. Nadalje, ističe prigovor promašene pasivne legitimacije. Naveo je da, osim što ne određuje visinu osnovice za plaće u javnim službama, niti implementira parametre za izračun plaća, nije niti potpisnik bilo kojeg pravnog akta kojim se definira visina osnovice, te da je razvidno kako su eventualno potpisnici navedenih sporazuma imali mogućnost oformiti arbitražno vijeće, kao i mogućnost sudske zaštite te pokrenuti odgovarajući postupak kojim bi se utvrdilo postojanje ovog prava, budući da sam tuženik nije sudjelovao niti u pregovorima o donošenju Sporazuma te Izmjena i dopuna na koje se tužitelj poziva, a niti je potpisnik navedenih sporazuma. Ističe kako je odredbom čl. 3. Zakona o osnovici plaće u javnim službama (NN 39/2009) propisano kako od 1. travnja 2009. prestaju važiti odredbe drugih zakona, kolektivnih ugovora i drugih sporazuma, bez obzira na njihov naziv i potpisnike, kojima je propisana osnovica plaće u javnim službama, odnosno način njenog određivanja, a koji su doneseni na temelju Zakona o plaćama u javnim službama ili na bilo kojem drugom pravnom temelju. Naveo je da je Vlada RH, sukladno odredbi čl. 2. Zakona o osnovici za plaće u javnim službama (NN 39/2009) donijela Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama (NN 40/09) koja se primjenjuje od 1. travnja 2009. Naveo je da je odredbom čl. 3. Zakona o osnovici plaće u javnim službama stavljen van snage Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, od 23. studenog 2006. pa tako niti daljnje izmjene i dopune tog sporazuma ne mogu samostalno egzistirati kako to tužitelj smatra. Naveo je da njegov stav potvrđuje i Prijedlog odluke o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama odnosno njegovo obrazloženje iz kojeg također proizlazi kako se Odluka o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama kontinuirano primjenjuje od 1. travnja 2009. pa sve do 1. siječnja 2017., odnosno do stupanja na snagu Odluke o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama (NN 123/2016). Naveo je da je Vlada RH na temelju Zakona o osnovici plaće u javnim službama donijela Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama („Narodne novine“ br.: 40/09) kojom se utvrđuje osnovica za obračun plaće u javnim službama u visini od 5.108,84 kn bruto i primjenjuje se kontinuirano od 1. travnja 2009. do 1. siječnja 2017. Naveo je da je 1. siječnja 2017. na snagu stupila Odluka o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama kojim se visina osnovice za obračun plaća utvrđuje u iznosu od 5.211,02 kn. Predložio je da se kao umješač u ovom postupku pozove nadležno državno odvjetništvo, s obzirom da su eventualna prava i obveze iz navedenih sporazuma zasnovali Vlada RH i sindikati javnih službi te naveo da utvđivanje ispunjenja uvjeta navedenih u Sporazumu te Dopunama i Izmjenama nije predmet ovoga postupka iz razloga što tuženik nije stranka predmetnog Sporazuma. Istaknuo je i da je Izmjenama i dopunama dodatka sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, od 26. listopada 2011., a posebice odredbom članka VII. i VIII., propisan niz odgovarajućih uvjeta nužnih za ostvarivanje odredbi Dodatka odnosno Izmjena i dopuna, kao i nadležnost arbitraže za slučaj spora o ispunjenju tih uvjeta, metodološke pretpostavke, te tehnička pitanja i interpretacije. Naveo je da je odredbom članka VII. propisano kako će se odgoditi uskladba rasta osnovice onoliko koliko je trajao pad BDP-a, a isti je padao čak dvanaest tromjesečja, odnosno tri godine što je vidljivo iz podataka Državnog zavoda za statistiku objavljenim na http://www.dzs.hr/, te da je istim člankom propisano kako će potpisnici Izmjena i dopuna pristupiti reviziji Dodatka, odnosno Izmjena i dopuna ukoliko se potpisnici ne dogovore o reviziji za slučaj da u razdoblju od potpisa Izmjena i dopuna do kraja 2016. pad međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a u prosjeku dva uzastopna tromjesečja bude veći od 1%. Naveo je da, čak i ako bi pod određenim uvjetima, tužitelj imao pravo na visinu osnovice za obračun plaća za prosinac 2015.- siječanj 2017. kako je određena Sporazumom o osnovici za plaće u javnim službama i njegovim Izmjenama i Dodatcima na koje se tužitelj poziva, tada bi trebalo dokazati kako su ispunjeni taksativno predviđeni uvjeti u istima. Naveo je i da ničim nije dokazano da je ispunjena okolnost je li sukladno odredbi čl. III. Izmjena i dopuna dodatka sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, od 26. listopada 2011., ostvaren rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja). Naveo je da nije niti dokazano kada bi bio ostvaren te jesu li ispunjeni svi navedeni gospodarstveni uvjeti (propisani Izmjenama i dopunama, od 26. listopada 2011.) za ostvarivanje odredbi naprijed navedenih Izmjena i dopuna dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama. Tuženik je naveo i da ističe prigovor promašene aktivne legitimacije, budući da su sindikati javnih službi, ako to smatraju osnovanim, ovlašteni pokrenuti postupak s Republikom Hrvatskom, odnosno Vladom RH radi donošenja odluke postoji li pravo na osnovicu za obračun plaće u javnim službama u visini od 5.415,37 kn, na temelju akata na koje se tužitelj poziva, a tek naknadno bi eventualno od poslodavca bio ovlašten potraživati isplatu potencijalne razlike plaće. Predložio je odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan u cijelosti i tužitelju naložiti da mu naknadi parnični trošak.

3. Na pripremnom ročištu održanom 10. lipnja 2021. tužitelj je predložio da tuženik izradi obračun za osnovicu za 2016. Tuženik je izjavio da ostaje kod odgovora na tužbu i svih navoda. Prihvatio je prijedlog tužitelja da izradi obračun. Sud je naložio tuženiku da u roku 60 dana dostavi obračun razlike plaće tužitelja s primjenom osnovice u iznosu od 5.415,37 kn za 2016. godinu.

4. Nadalje, valja reći da je tužitelj precizirao tužbeni zahtjev podneskom od 29. lipnja 2021. (list 78-79 spisa), nakon dostave tuženikovog obračuna razlike plaće za utuženo razdoblje. Na ročištu održanom 12. siječnja 2022. tuženik je glede konačno preciziranog tužbenog zahtjeva istaknuo da kad bi tužitelj imao pravo na isplatu potraživanja bi zatezna kamata trebala teći od 16-tog u mjesecu za prethodni mjesec sukladno čl. 92. st. 3. Zakona o radu.

5. U dokaznom postupku su izvedeni dokazi pregledom i čitanjem dokumentacije u kuverti na listu 4-53 spisa, koja se sastoji od obračunskih isprava za isplatu plaće tužitelja za utuženo razdoblje, Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 23.11.2006., priopćenje za javnost DZS-a od 27.11.2015., Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13.5.2009., Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26.10.2011., zatim obračuna razlike plaće (list 77 spisa).

6. Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP) sud je utvrdio da je konačno precizirani tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu bruto iznosa od 8.559,79 kn osnovan, sa zatraženim zateznim kamatama, osim u dijelu kojim je tužitelj zatražio isplatu zateznih kamata na pojedinačne mjesečne iznose razlike plaće prije 16.-tog u mjesecu za prethodni mjesec.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao radnika tuženika za isplatom razlike plaće u bruto iznosu od 8.559,79 kn, sa zakonskim zateznim kamatama za razdoblje od siječnja 2016. do zaključno sa prosincem 2016., a koji zahtjev temelji na odredbi iz članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenog 26. listopada 2011. i Arbitražnoj odluci od 7. prosinca 2011.

8. Nije sporno da je tužitelj bio zaposlenik tuženika u utuženom razdoblju i da mu je tuženik od siječnja 2016. do uključujući prosinac 2016. obračunao i isplatio plaće po osnovici od 5.108,84 kn, kako je to razvidno i iz obračunskih lista plaće tužitelja. Iz navoda stranaka sud je u konačnici zaključio da nije sporna niti sama visina konačno preciziranog tužbenog zahtjeva, odnosno razlike plaće koju tužitelj potražuje od tuženika.

9. Sporno je je li tuženik tužitelju trebao u predmetnom razdoblju plaću obračunati i isplatiti po osnovici od 5.415,37 kuna bruto, na temelju odredbe članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu, te jesu li ispunjeni uvjeti za primjenu te odredbe (pod uvjetom da je valjana), a sporna je i pasivna legitimacija tuženika, te aktivna legitimacija tužitelja. Sporan je i zahtjev za isplatu zateznih kamata na pojedinačne mjesečne iznose razlike plaće prije 16.-og u mjesecu za prethodni mjesec.

10. U postupku je utvrđeno:

- da su Vlada RH i Sindikati javnih službi i to: Sindikat hrvatskih učitelja, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske, Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatski liječnički sindikat, Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara-medicinskih tehničara, te Hrvatski sindikat djelatnika u kulturi zaključili 23. studenoga 2006. Sporazum o osnovici za plaću u javnim službama, a kojim Sporazumom su ugovorili da se osnovica za izračun plaće u javnim službama povećava za 6% u 2007., zatim u 2008., te u 2009. i da navedene obračunske osnovice se primjenjuju od 1.1. svake godine,

- da su Vlada RH i isti Sindikati javnih službi zaključili 13. svibnja 2009. Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, a temeljem kojeg Dodatka su se suglasili o zamrzavanju osnovice za izračun plaća iz 2008. u visini od 5.108,84 kn bruto time da su u čl. III utvrdili način povrata osnovice, a to na način da se osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kn bruto nakon što službeni pokazatelji DZS-a ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto, a to u odnosu na isto razdoblje prethodne godine te u čl. IV. odredili i način usklađivanja pariteta između prosječne mjesečne bruto plaće početnika sa VSS-om u javnim službama (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu bruto minimalnu plaću u Republici Hrvatskoj,

- da su Vlada RH te Sindikati javnih službi zaključili 26. listopada 2011. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama s tim da te izmjene nisu potpisane po Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske iako su po predstavnicima tog sindikata parafirane, a kojim izmjenama je promijenjen čl. III. Dodatka, te članak IV., koji su se odnosili na način povrata osnovice i način usklađivanja pariteta, a promijenjen je i čl. VII. u kojem su utvrđeni odgovarajući uvjeti nužni za ostvarivanje odredbi Dodatka te Izmjena i dopuna i to na način da se uskladba odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao, ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativni rast u nekom u razdobljima opisanih u čl. III. do V. tih Izmjena i dopuna,

- da je 7. prosinca 2011. Arbitraža, koja je sastavljena temeljem Sporazuma o arbitraži, donijela Arbitražnu odluku kojom je utvrdila sadržaj Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće, na način kako je to prethodno opisano,

- da su Vlada RH te Sindikati javnih službi koji su potpisali naprijed spomenute Izmjene od 26. listopada 2011. donijeli 28. prosinca 2012. Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna o osnovici plaće za javne službe, i to u odnosu na čl. IV. u vezi s čl.

VII. Dodatka Sporazumu,

- da je u drugom tromjesečju 2015. zabilježen rast BDP-a u 1,2%, a u trećem tromjesečju 2015. od 2,8%, što daje aritmetičku sredinu od 2,0%, time da je posljednji podatak za rast BDP-a u trećem tromjesečju od strane DZS-a objavljen dana 4. prosinca 2015.,

- da je Vlada RH 29. prosinca 2016. donijela Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama u iznosu od 5.211,02 kn bruto s primjenom od 1.1.2017. tj. počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017., koja će biti isplaćena za mjesec veljaču 2017.

11. Pored navedenog, valja reći da je čl. 51. st. 4. Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“ broj 115/10, dalje: TKU/10) sklopljenim 4. listopada 2010. ugovoreno da ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima. Isto je propisano i TKU-om za službenike i namještenike u javnim službama od 12. prosinca 2012. („Narodne novine“ broj 141/12, dalje: TKU/12) u članku 51. st. 3.

12. Imajući u vidu kronologiju i sadržaj naprijed navedenoga, ovaj sud utvrđuje da su pravno valjane Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. To stoga jer je Vlada RH kao potpisnik istih izrijekom potvrdila njihovu pravnu valjanost Arbitražnom odlukom od 7. prosinca 2011., Temeljnim kolektivnim ugovorom od 12. prosinca 2012. i Vjerodostojnim tumačenjem, a ni prilikom pregovaranja i potpisivanja tih akata, a ni inače nije nikada dovodila u pitanje njihovu pravnu valjanost, niti je u sudskom postupku tražila utvrđenje ništetnosti, pri čemu je irelevantno što te Izmjene i dopune nije potpisao Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske. Naime, da bi to utjecalo na ništetnost i nevaljanost navedenih Izmjena, navedeni sindikat bi trebao biti isključen iz samog pregovaranja za navedene Izmjene, a tuženik to nije tvrdio, niti dokazao. Ovo pravno stajalište proizlazi iz odluka Vrhovnog suda RH (Revr-408/12 od 3. travnja 2013., Revr-847/10 od 7. prosinca 2011., Revr-1797/09 od 7. veljače 2012.) te Odluke Ustavnog suda RH broj U-III-3535/13 od 5. ožujka 2015. Osim toga, navedene Izmjene i dopune su unesene i u Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama/2012, a koji TKU je potpisan, između ostalih, i po navedenom Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, što znači da je i taj sindikat u cijelosti prihvatio navedene Izmjene i dopune.

13. Stoga, su prema stajalištu suda, navedene Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma o osnovici plaće u svakom slučaju postale i dio kolektivnog ugovora čiji su sadržaj u cijelosti prihvatili svi sindikati koji su sudjelovali u kolektivnom pregovaranju, a koji su ga kasnije i potpisali. Činjenica je da su doista plaće zaposlenih u javnim službama regulirane Zakonom o plaćama u javnim službama („Narodne novine“ broj 27/01, 39/09). Međutim, prema odredbi čl. 192. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14, 127/17, dalje: ZR) kolektivnim ugovorom se uređuju prava i obveze stranaka koje su sklopile taj ugovor, a može sadržavati i pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa te druga pitanja iz radnog odnosa, a plaće su svakako važan dio radnog odnosa te se upravo u članku 51. TKU/12 uređuje i definira plaća zaposlenih u javnim službama. Navedene Izmjene i dopune su zaključene na rok od 5 godina, a kako to proizlazi iz odredbe čl. IX navedenih Izmjena, što znači da bi istekle s 25. listopadom 2016., ali sukladno odredbi čl. 199. st. 1. ZR-a na njih se primjenjuju pravila o produženoj primjeni kolektivnih ugovora, a što znači da važe i daljnja tri mjeseca od isteka roka na koji su bile zaključene. Prema tome, po ocjeni suda, rok važenja navedenih Izmjena je istekao s danom 26. siječnja 2017.

14. Sukladno navedenom, Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. obvezuju tuženika u čije ime i za čiji račun je Vlada RH sa sindikatima javnih službi i sklopila isti i stoga je neosnovan tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije. Valja reći i da je tuženik kao poslodavac odgovoran za isplatu plaće svojim radnicima, pa je neosnovan i prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja.

15. Glede odgode primjene čl. III. Izmjena i dopuna, valja reći da sud ocjenjuje da se odredbe čl. VII. na njega ne odnose, budući iz teksta i smisla čl. VII., kako u osnovnom obliku od 26. listopada 2011. i Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011., te Vjerodostojnog tumačenja od 28. prosinca 2012., proizlazi da se odgoda odnosi samo na uskladbu, odnosno, način usklađivanja pariteta određen čl. IV. dok članci III. do V. samo u smislu određivanja razdoblja u odnosu na koje se utvrđuje je li došlo do realnog međugodišnjeg tromjesečnog negativnog rasta BDP-a, pa sukladno navedenom nije došlo do odgode primjene čl. III. kojim je uređen način povrata osnovice.

16. U vezi ispunjenja uvjeta za povrat osnovice, valja navesti da je iz službenih pokazatelja DZS RH, a na koje se čl. III. i poziva, vidljivo da je tromjesečni BDP u drugom tromjesečju 2015. bio realno veći za 1,2% u odnosu na isto tromjesečje 2014., a u trećem tromjesečju 2015. da je bio realno veći za 2,8% u odnosu na isto tromjesečje 2014., pa stoga sasvim jasno proizlazi da je za dva tromjesečja uzastopno došlo do rasta međugodišnjeg realnog tromjesečja prosječno 2 posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja tj. 1,2%+2,8%=4%:2=2%) tako da su krajem 2015. ispunjeni uvjeti iz čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu za primjenu osnovice za obračun plaće u javnim službama od 5.414,37 kn bruto.

17. Što se tiče samog načina primjene osnovice, a s obzirom da se plaće u javnim službama isplaćuju iz državnog proračuna, te da ih tuženik sam niti ne obračunava, već to čini preko Centralnog obračuna plaća, do primjene navedene osnovice plaća nije moglo doći "automatizmom", ali propust Vlade RH da donese Odluku o visini osnovice za izračun plaće u javnim službama po stajalištu suda ne može ići na štetu tužitelja, to stoga što je Vlada RH sklopila sve navedene pravne poslove, uključujući i Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. u ime i za račun svih poslodavaca iz javnih službi pa je trebala i osigurati sve materijalne i formalne pretpostavke da poslodavci, pa tako i tuženik, mogu ispuniti svoje obveze pri tome uključujući i povećanje osnovice kada su se za to ispunili uvjeti, a što je u konkretnom i bio slučaj.

18. Valja reći i da iz revizijske odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Rev-1111/2020 od 1. prosinca 2020. u bitnom proizlazi da:

- dan početka primjene uvećane osnovice iz čl. III. u javnim službama nije odgođen primjenom odredbe čl. VII. st. 1. Izmjena i Dopuna Sporazuma o osnovici plaća u javnim službama od 26. listopada 2011., za tri godine, iako je realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježio negativni rast, od listopada 2011. do rujna 2014., (za 12. tromjesečja),

- da ispunjenje uvjeta iz čl. III. nije preduvjet primjene čl. IV., a ispunjenje uvjeta iz čl. III. i IV. nije preduvjet primjene čl. V., a čl. VII., na čl. III. do V., na sve faze koje se odnose na buduća postupanja u vidu vraćanja osnovice za plaće koja su vrijedila za siječanj 2009., vraćanje pariteta (jednakosti) između plaća u javnim službama i prosječne plaće u privredi koji su bili u 2008., i dogovor o ostvarenju ciljane cijene rada i dinamici njenoga dosezanja (konvergenciji),

- da odredbom čl. VII. Izmjena i Dopuna Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama, zaključenog 26. listopada 2011., nije odgođena primjena odredbe čl. III. o „povratu“ osnovice, jer se odredba čl. VII. Izmjena i Dopuna Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama odnosi na način „usklađivanja pariteta“ (čl. IV. i čl. V. Izmjena i Dopuna Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama.

19. Valja istaknuti i da su se prema čl. 6. st. 1. Temeljnog kolektivnog ugovora od 12. prosinca 2012., a kojim je potvrđena valjanost Dodatka Sporazumu od 13. svibnja 2009., te svih njegovih izmjena i dopuna ili novih sporazuma koji se na njega nastavljaju, stranke obvezale primjenjivati taj Ugovor u dobroj vjeri, a prema st. 2. tog članka ako zbog promjene okolnosti koje nisu postojale, niti su bile poznate u trenutku zaključenja ugovora, jedna od strana ne bi mogla neke od odredbi izvršavati ili bi joj to bilo izuzetno otežano, obvezuje se da neće jednostrano prekršiti taj Ugovor, nego će drugoj strani predložiti izmjenu, a valja ukazati i na odredbu čl. 4. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje: ZOO).

20. Slijedom svega navedenoga sud je ocijenio da tužitelj ima pravo na obračun i isplatu plaće u utuženom razdoblju primjenom osnovice od 5.415,37 kn bruto, radi čega je njegov tužbeni zahtjev za isplatu bruto iznosa od 8.559,79 kn, koja visina iznosa među strankama u konačnici nije bila sporna, sa zakonskim zateznim kamatama na pojedinačne mjesečne iznose, koje teku od 16. u mjesecu za prethodni mjesec, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, sadržanih u navedenim bruto iznosima, ocijenio osnovanim i stoga je odlučeno kao pod točkom I. izreke presude. Naime, tužitelju na svaki pojedini mjesečni iznos razlike plaće pripada zatezna kamata od 16.-tog u mjesecu kada je tuženik došao u zakašnjenje s isplatom plaće, odnosno u konkretnom slučaju razlike plaće, s obzirom se plaća i naknada plaće isplaćuju najkasnije petnaestog dana u mjesecu za protekli mjesec sukladno čl. 92. st. 3. Zakona o radu. Odluka o kamatama donesena je i sukladno odredbi čl. 29. st. 1. ZOO-a, koja propisuje da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Stopa zatezne kamate određena je čl. 29. st. 2. ZOO-a. Dakle, prema stajalištu suda neosnovan je zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na pojedinačne mjesečne iznose razlike plaće tekuće prije 16.-tog u mjesecu za prethodni mjesec. Iz dosuđenih iznosa razlike bruto plaće izuzete su zatezne kamate na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenoj bruto razlici plaće, s obzirom da iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev 1855/2019-2 od 7. svibnja 2019. proizlazi da tužitelju ne pripada zatezna kamata na dio dosuđene bruto plaće, a koji se odnosi na predujam poreza na dohodak i prireza na porez na dohodak. Slijedom svega navedenoga odlučeno je kao pod točkom II. izreke presude.

21. Odluka o trošku temelji se na odredbi iz čl. 154. st. 2. i 5. ZPP-a, u vezi s čl. 155. ZPP-a, s obzirom da tužitelj nije uspio u parnici s tužbenim zahtjevom samo u razmjerno neznatnom dijelu (sa zahtjevom za isplatu zateznih kamata) te je sud odlučio da je tuženik dužan tužitelju nadoknaditi sve troškove koji su bili potrebni za vođenje parnice prema vrijednosti predmeta spora konačno preciziranog tužbenog zahtjeva i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, dalje: Tarifa). Sud je priznao tužitelju zatražene troškove koji se odnose na troškove zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to za sastav tužbe 750,00 kn, sukladno tbr. 7.t.1. Tarife, u vezi s tbr. 50. Tarife, te za sastav podneska kojim se očitovao na odgovor na tužbu od 25.3.2021. 750,00 kn, te za sastav podneska kojim se očitovao na obračun tuženika i precizirao tužbeni zahtjev od 29.6.2021. 750,00 kn, sukladno tbr. 8.t.1. Tarife, u vezi s tbr. 50. Tarife. Nadalje, tužitelju je za zastupanje na ročištima održanim 10.6.2021. i 12.1.2022. priznat trošak u iznosu od 750,00 kn, za svako, sukladno tbr. 9.t.1. Tarife, u vezi s tbr. 50. Tarife. Tužitelju nije priznat trošak zastupanja na ročištu na kojem se objavljuje presuda u iznosu od 375,00 kn, s obzirom da na isto nitko za uredno pozvanog tužitelja nije pristupio. Dakle, za zastupanje po punomoćniku odvjetniku tužitelju je na ime troškova postupka koje mu je dužan nadoknaditi tuženik priznato ukupno 3.750,00 kn, čemu valja dodati i PDV od 25% u ukupnom iznosu od 937,50 kn, sukladno tbr. 42. Tarife, tako da je tužitelju na ime troškova postupka koje mu je dužan naknaditi tuženik priznato ukupno 4.687,50 kn. Na priznati parnični trošak tužitelju je dosuđena zatezna kamata koja teče od presuđenja do isplate sukladno čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ br. 112/12, 25/13, 93/14, 65/16, 73/17) u visini određenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a. Paricijski rok u ovom postupku iznosi 15 dana. Na temelju odredbe čl. 11. st. 1. točka 3. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 118/18) tužitelj je oslobođen obveze plaćanja sudskih pristojbi u ovoj pravnoj stvari.

U Varaždinu 11. veljače 2022.

Sutkinja

Melita Šmentanec-Klarić

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa: od dana održavanja ročišta na kojem se odluka objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila ili od dana primitka prijepisa odluke, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se odluka objavljuje. Žalba se podnosi pisano u 3 primjerka putem ovog suda, odnosno sukladno odredbi čl. 106.a st. 5. ZPP-a. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud. Presuda se može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. točke 3. ZPP-a, i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. ZPP-a).

Dostaviti:

1. Tužitelju po punomoćnici S. M., odvjetnici u O. društvu M. i J. u O.

2. Tuženiku bolnici V., V.

3. Ministarstvo, P. uprava, P. ured V., I. V. – nakon pravomoćnosti