Poslovni broj: Usž-2896/20-3
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Senke Orlić Zaninović, predsjednice vijeća, Eveline Čolović Tomić i Arme Vagner Popović, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja E. D. d.d., S., kojeg zastupaju opunomoćenici Odvjetničko društvo G. & Partneri, odvjetnici u Z., protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Ravnateljstva policije, Z., radi šutnje uprave, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-857/19-5 od 8. siječnja 2020., na sjednici vijeća održanoj dana 11. veljače 2022.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-857/19-5 od 8. siječnja 2020.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem prvostupanjskog suda odbačena je, kao prijevremena, tužba podnesena radi šutnje tuženog tijela, u smislu odredbe članka 30. stavka 1. točke 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj 20/10., 143/12., 152/14., 29/17., 110/21. – dalje u tekstu: ZUS).
2. Tužitelj je protiv osporenog rješenja izjavio žalbu iz svih žalbenih navoda, ističući u bitnom da nije sporno da tuženik nije odlučio o njegovom zahtjevu. Ističe i da je podnio dvije tužbe istog sadržaja, uz tužbu u ovom sporu još jednu temeljem koje je oformljen spis UsI-1183/19, u kojem je zauzeto stajalište da je tužba pravovremena i osnovana. Budući da tuženik ima pravo podnošenja žalbe protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-1183/19 od 9. siječnja 2020., tužitelj ima pravni interes podnijeti ovu žalbu jer ne može znati kako će ovaj Sud riješiti žalbu u tom predmetu. Ukoliko bi tuženik podnio žalbu protiv presude, poslovni broj: UsI-1183/19 od 9. siječnja 2020. i Sud odluči da je žalba osnovana te da u tom predmetu tužba nije pravodobna, a ako ne bi podnio žalbu u ovom predmetu, ostao bi lišen prava na zaštitu prava zbog šutnje uprave. Ističe da je tužba pravovremena, predlaže poništiti rješenje prvostupanjskog suda i usvojiti tužbeni zahtjev.
3. Tuženik, u odgovoru na žalbu, u bitnom navodi da nije sporno da je tužitelj zahtjev podnio 17. siječnja 2019. te da je tužbu podnio 18. ožujka 2019., dakle prije nego je protekao rok propisan odredbom članka 24. stavka 2. ZUS-a. Upućuje na odredbe Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17. -dalje: ZSPC), Pravilnika o uvjetima koje mora ispunjavati stanica za tehnički pregled vozila, Pravilnika o tehničkom pregledu vozila i Pravilnika o utvrđivanju mreže i kriterija o dovoljnom broju stanica za tehnički pregled vozila („Narodne novine“, broj 129/09. i 22/13.), kojim propisima su određeni uvjeti za rad stanica. Stoga pravilno zaključuje prvostupanjski sud da tuženik o izdavanju ovlaštenja za rad stanica odlučuje u ispitnom postupku, nakon što utvrdi jesu li ispunjeni svi propisani uvjeti, s rokom za donošenje rješenja od 60 dana. Kako je tužitelj zahtjev podnio 17. siječnja 2019., a tužbu 18. ožujka 2019., tužba je prijevremena jer ju je najranije mogao podnijeti 26. ožujka 2019. radi čega je ista ispravno odbačena kao prijevremena. Ističe i da je sud presudom, poslovni broj: UsI-1183/19-5 od 9. siječnja 2020., prihvatio tužbeni zahtjev i naložio mu donošenje rješenja. Predlaže žalbu odbiti.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući prvostupanjsko rješenje u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud nalazi da time što je odbacio tužbu kao prijevremenu, prvostupanjski sud nije povrijedio zakon na štetu tužitelja.
6. Naime, iz sadržaja spisa predmeta proizlazi da je tužitelj 17. siječnja 2019. podnio tuženiku zahtjev, temeljem ZSPC-a, za donošenje rješenja o odobrenju obavljanja djelatnosti tehničkih pregleda vozila na novoj lokaciji s adresom R. 180, Z. Tuženik u konkretnom slučaju nije postupio u skladu s odredbom članka 101. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09.), prema kojoj je službena osoba dužna u slučajevima vođenja ispitnog postupka na zahtjev stranke rješenje donijeti i dostaviti ga stranci najkasnije u roku od 60 dana od dana podnošenja urednog zahtjeva. Tužitelj je stoga 18. ožujka 2019. podnio prvostupanjskom sudu tužbu radi šutnje uprave.
7. Međutim, kako u konkretnom slučaju prije podnošenja tužbe nije protekao rok propisan odredbom članka 24. stavka 2. ZUS-a, prema kojoj se, pri pokretanju spora zbog propuštanja donošenja pojedinačne odluke ili propuštanja postupanja u propisanom roku tužba sudu, podnosi najranije osam dana nakon proteka propisanog roka, to je tužba pravilno odbačena kao prijevremena.
8. S obzirom da tužitelj u žalbi ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove stvari, to Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe. Ovo tim više jer je isti prvostupanjski sud presudom, poslovni broj: UsI-1183/19-5 od 9. siječnja 2020., koja prileži spisu, u predmetu šutnje tuženika u pogledu predmetnog zahtjeva tužitelja, a povodom tužbe koju je podnio naknadno 10. travnja 2019., naložio tuženiku donošenje odluke.
9. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 74. stavka 1., u svezi članka 67. stavka 3. ZUS-a, žalbu odbiti kao neosnovanu.
U Zagrebu 11. veljače 2022.
Predsjednica vijeća
Senka Orlić-Zaninović, v.r.
