Poslovni broj: Usž-3930/21-3
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Senke Orlić-Zaninović i Arme Vagner Popović, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja V. d.o.o. T., zastupanog po opunomoćenici K. Z., odvjetnici u S., i tužitelja M. R., vlasnika R.L.E. obrta za popravak i preinake metalnih brodova, D., zastupanog po opunomoćeniku L. M., odvjetniku u Z., protiv tuženika Vlade Republike Hrvatske, Z., zastupane po Županijskom državnom odvjetništvu Split, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Y. C. V. d.o.o., J., zastupane po odvjetnicima Zajedničkog odvjetničkog ureda K. P. i A. Z. P. iz S., radi izdavanja privremene mjere, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 16 UsIjn-15/20-15 od 28. srpnja 2021., na sjednici vijeća održanoj 11. veljače 2022.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 16 UsIjn-15/20-15 od 28. srpnja 2021.
Obrazloženje
1. Rješenjem prvostupanjskog suda, točkom I. izreke, odbijen je prijedlog tužitelja M. R. za izdavanje privremene mjere kojom bi se privremeno odgodilo izvršenje Odluke Vlade Republike Hrvatske, KLASA: UP/I-022-03/20-04/02, URBROJ: 50301-27/20-20-2 od 10. lipnja 2020. (dalje: Odluka), a kojom Odlukom je Y. C. V. d.o.o., ovdje zainteresiranoj osobi, dodijeljena koncesija na pomorskom dobru u svrhu izgradnje i gospodarskog korištenja luke posebne namjene, brodogradilišta na dijelu k.o. S., predio Brodoremontno brodogradilište V.. Točkom II. izreke rješenja odbačen je prijedlog za izdavanje privremene mjere kojim bi se privremeno odgodilo izvršenje Obavijesti o namjeri davanja koncesije na pomorskom dobru u svrhu izgradnje i gospodarskog korištenja predmetne luke, KLASA: 022/03/19-35/02, URBROJ: 50301-27/20-19-2 od 3. listopada 2019. (dalje: Obavijest).
2. U žalbi protiv pobijanog rješenja tužitelj M. R. navodi da je tražio određivanje privremene mjere do donošenja pravomoćne odluke o njegovom prijedlogu za oglašavanje ništavim rješenja Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar S.1, Ispostava S.2, KLASA: UP/I-932-07/08-02/90, URBROJ: 541-23-3- 07/02-08-2 od 30. srpnja 2008. godine. Osporava obrazloženje prvostupanjskog suda da nije dokazao postojanje teške i nepopravljive štete, kao i postojanje tražbine prema protivniku osiguranja, ovdje tuženiku. Navodi da ima pravo retencije na predmetu koncesije u čijem posjedu je bio sve do 2021., kada je pred redovnim sudom zatražio posjedovnu zaštitu, a za vrijeme trajanja posjeda je uložio znatna materijalna i financijska sredstva. Pojašnjava da čest.zem 4652/1 k.o. S. u površini od 13687 m[2] , koja se nalazi u obuhvatu koncesije, ne predstavlja pomorsko dobro, već je njegovo fiducijarno vlasništvo. Naime, rješenjem od 30. srpnja 2008., sukladno Promemoriji od 10. listopada 2007., dozvolio je upis te čestice u Registar pomorskog dobra, na svoju štetu i o svom trošku, a u korist Republike Hrvatske. Time je tužitelj ustupio svoje fiducijarno vlasništvo, koje je pretvoreno u njegovo stvarno vlasništvo, u korist tuženika pa iz navedenog nesporno proizlazi postojanje tražbine tužitelja prema tuženiku. Zbog ulaganja zainteresirane osobe i posljedično nepovratne promjene stanja predmeta koncesije, biti će otežana procjena tužiteljevih ulaganja. Osporava i odluku o odbačaju privremene mjere kojom se odgađa izvršenje Obavijesti od 3. listopada 2019. godine. U podnesku od 7.siječja 2022., dostavljenom neposredno ovom Sudu i podnesenom po opunomoćeniku, tužitelj iznosi navode koji se odnose na zakonitost rješenja od 30. srpnja 2008., kojim je izvršeno brisanje fiducijarnog vlasništva i upisana Republika Hrvatska.
3. Odgovori na žalbu nisu dostavljeni.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući prvostupanjsko rješenje u dijelu u kojem je osporavano žalbom, ovaj Sud nalazi da, odbijanjem prijedloga za izdavanje privremene mjere kojim se traži odgoda izvršenja Odluke Vlade RH od 10. lipnja 2020., prvostupanjski upravni sud nije povrijedio zakon na štetu tužitelja M. R..
6. Ocjenjujući osnovanost žalbe, ovaj Sud prvenstveno polazi od svog višekratno izraženog stajališta da je institut privremene mjere, kao mjere osiguranja, uveden u upravni spor kao sredstvo osiguranja tražbina vjerovnika. Privremena mjera radi osiguranja tražbine može se odrediti ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje tražbine i opasnost da će bez takve mjere ostvarenje tražbine biti spriječeno ili znatno otežano. Iz navedenog proizlazi da su pretpostavke za određivanje privremene mjere postojanje tražbine i vjerojatnost nastanka nepopravljive štete u smislu onemogućavanja ostvarenja tražbine.
7. U konkretnom slučaju, i prema ocjeni ovog Suda, tužitelj nije dokazao postojanje tražbine prema tuženiku niti je dokazao da šteta, koju bi eventualno pretrpio zbog planiranog ulaganja zainteresirane osobe, predstavlja tešku i nepopravljivu štetu u smislu odredbe članka 47. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje: ZUS). Sve da tužitelj i ima kakvo potraživanje prema tuženiku, ovaj Sud ne nalazi da bi, dodjeljivanjem koncesije na pomorskom dobru zainteresiranoj osobi, tužitelj bio onemogućen u ostvarivanju tražbine. Tužitelj je pravilno upućen da, u slučaju nastanka štete, zaštitu svojih prava može zatražiti u postupku pred sudom opće nadležnosti.
8. Pogrešno tužitelj smatra da je na temelju rješenja Područnog ureda za katastar S.1, Ispostava S.2 od 30. srpnja 2008., stekao pravo vlasništva na nekretninama koje su predmet koncesije, konkretno čest.zem. 4652/1 k.o. S.. Naime, tim rješenjem, po prijedlogu tužitelja, proveden je geodetski elaborat diobe, odnosno osnivanja čestica unutar pomorskog dobra i to rješenje ne predstavlja odgovarajuću ispravu o vlasništvu niti je predmet ocjene zakonitosti u predmetnoj upravnoj stvari, a steći vlasništvo pomorskog dobra nije ni pravno moguće Sporne nekretnine su, temeljem rješenja Ministarstva mora, turizma, prometa i razvitka, Uprave pomorskog prometa, pomorskog dobra i luka, Povjerenstva za granice, KLASA: UP/I-342-01/05-
01/50, URBROJ: 530-04-05-2 od 17. studenog 2005., obuhvaćene granicom lučkog područja za luku posebne namjene, stoga kao pomorsko dobro ne mogu biti predmetom prava vlasništva.
9. Podnesak od 7. siječnja 2022., koji se sadržajno odnosi na spomenuto katastarsko rješenje, nije razmatran jer je podnesen izvan roka za podnošenje žalbe iz članka 70. stavka 1. ZUS-a i nije predmet ovog upravnog spora
10. Prvostupanjski sud je pravilno odbacio prijedlog za određivanje privremene mjere kojim se traži odgoda Obavijesti od 3. listopada 2019., jer obavijest o namjeri davanja koncesije na pomorskom dobru nije upravni akt, u smislu odredbe članka 2. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09.) pa se odgoda izvršenja Obavijesti ne može zahtijevati.
11. Slijedom svega navedenog, pravilna je ocjena prvostupanjskog suda da, u konkretnom slučaju, nisu ispunjeni zakonski uvjeti za izdavanje privremene mjere.
12. Imajući u vidu navedeno, na temelju odredbe članka 74. stavka 1., u vezi s odredbom članka 67. stavka 3. ZUS-a, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu 11. veljače 2022.
Predsjednica vijeća
Evelina Čolović Tomić, v.r.
