Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Ex vojarna Sv.Križ, Dračevac

P-1614/2020

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji toga suda Maji Anušić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, Područni ured Split, OIB: ... kneza B. 14, protiv tuženika H. K. iz S., H. 29, OIB…, zastupan po punomoćniku M. V., radi isplate, nakon održane i zaključene javne i glavne rasprave dana 20.siječnja 2022. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i tuženika, dana 11.veljače 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku K. H. u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 16.196,17 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na navedene iznose teku kako slijedi:

- na iznos od 2.328,20 kn koje teku od 14.08. 2018.

- na iznos od 2.328,20 kn koje teku od 14.09. 2018.

- na iznos od 2.328,20 kn koje teku od 16.10. 2018.

- na iznos od 2.328,20 kn koje teku od 16.11. 2018.

- na iznos od 2.328,20 kn koje teku od 15.12. 2018.

- na iznos od 2.328,20 kn koje teku od 16.01. 2019.

- na iznos od 2.226,97 kn koje teku od 15.02. 2019.

po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanjem za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. Tužitelj je kod ovog suda podnio tužbu dana 26.svibnja 2020. u kojoj navodi da je rješenjem Klasa: UP/I-502-06/16-05/419 Urbroj: 338-17-02-01-19-21 od 4.ožujka 2019. tuženiku obustavljeno pravo na dopust zbog njege djeteta s težim smetnjama u razvoju i to s danom 01.srpnja 2018. te je s tim danom obustavljena i isplata novčane naknade koju je tuženik primao za vrijeme korištenja tog prava. Slijedom toga, da je neosnovano tuženiku isplaćeno u razdoblju od 2.srpnja 2018. do 31.siječnja 2019. iznos od 16.196,17 kuna koji je tuženik obvezan vratiti temeljem čl. 137. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju i čl. 57 Zakona o rodiljnim i roditeljskim potporama. Nadalje, da je tužitelj tuženiku sukladno čl 137. Zakona uputio zahtjev za povrat nepripadne isplate koji je ovaj zaprimio 24.srpnja 2019. Stoga, predmetnom tužbom potražuje povrat nepripadno isplaćene svote sa kamatama na pojedine mjesečne iznose tekućoj od isplate svakog pojedinog iznosa. Dakle, da je tuženiku nepripadno isplaćen naknada za vrijeme dok je supruga bila nezaposlena.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je nepravilno utvrđeno činjenično stanje jer da je majka djeteta u kritičnom periodu bila na porodiljnom dopustu te u istom periodu je bila vlasnica paušalnog obrta. Naime, da je Ured za gospodarstvo retroaktivno brisao majku djeteta kao nositelja paušalnog obrta čime ipso facto dolazi do promjene u statusu obveznog zdravstvenog osiguranja, a koje postupanje Ureda je protuzakonito.

3. Tužitelj navodi da je tuženik imao mogućnost žalbe na sporno rješenje te da se isto ne može biti predmet preispitivanja u parničnom postupku.

4. Tijekom postupka izveden je dokaz čitanjem rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje od 4.ožujka 2019. te ostale dokumentacije koja prileži spisu te je temeljem tako provedenih dokaza, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, sukladno odredbi čl. 8 Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11,148/11, 25/13, 89/14; dalje ZPP) utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan. 5. Pregledom pravomoćnog i izvršnog rješenja tužitelja od 4.ožujka 2019. sud je utvrdio da korisnik novčane naknade za njegu djeteta nije prijavio promjenu u zdravstvenom osiguranju supružnika uslijed prestanka radnog odnosa slijedom čega je dužan vratiti nepripadno isplaćeni iznos naknade za to razdoblje trajanja utvrđene nepravilnosti.

6. Nadalje, utvrđeno je da je tuženik zaprimio predmetno rješenje 13.ožujka 2019. na koje nije izjavio pravni lijek tako da niti sud ne može sada u parničnom postupku preispitivati pravomoćnu odluku upravnog tijela.

7. Nadalje, isprave koje je dostavio tužitelj (pravomoćno rješenje, zahtjev za povrat nepripadne isplate, knjigovodstvena evidencija) koje su sve ovjerene od nadležnog tijela u smislu odredbe čl. 230 ZPP-a predstavljaju javnu ispravu uz koje sud veže presumpciju istinitosti, a tko tvrdi drugačije dužan je to dokazati (čl. 221. a ZPP-a).

8. Dakle, tuženiku je obustavljeno pravo na isplatu naknade za vrijeme trajanja nezaposlenosti supružnika koju promjenu tuženik kao korisnik nije prijavio tužitelju sukladno čl. 52. st. 1. Zakona o rodiljnjim i roditeljskim potporama, te tužitelj u trenutku isplate nije imao saznanja o nepripadnoj isplati.

9. Navodi tuženika o protuzakonitom postupanju tijela te retroaktivnoj odjavi M. K. uslijed korištenja porodiljnog dopusta nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke, jer je navedeno tuženik mogao isticati u upravnom postupku u kojem je doneseno rješenje HZZO, koje je postalo pravomoćno i izvršno dana 29.ožujka 2019.

10. Ovo stoga, što je u odnosu na (ne) osnovanost isplaćene novčane naknade, pravomoćno odlučeno navedenim rješenjem HZZO od 4.ožujka 2019. pa je u pogledu osnovanosti tužbenog zahtjeva sud vezan tom odlukom i ne može o tom prethodnom pitanju sam rješavati. Naime, kada odluka suda zavisi o prethodnom rješenju pitanja postoji li neko pravo ili pravni odnos, a o tom pitanju još nije donio odluku sud ili drugi nadležni organ, sud može sam riješiti to piranje, ako posebnim propisima nije drugačije određeno (čl. 12. st. 1. ZPP-a). (Tako i ŽS Zagreb Gž- 2749/18)

11. Tako iz obračuna tužitelja proizlazi da je tuženiku kao korisniku novčane naknade zbog dopusta zbog njege djeteta s težim smetnjama u razvoju u predmetnom razdoblju isplaćeno 16.196,17 kuna, što proizlazi iz obračuna tužitelja.

12. Stoga je primjenom odredaba čl. 52. st. 1. Zakona o rodiljnim i roditeljskim potporama ( Narodne novine broj 5/2008, 110/2008, 34/2011, 54/2013, 152/2014, 59/2017, 37/2020), čl. 114 Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine" broj 150/08., 94/09., 153/09., 71/10., 139/10. , 49/11. i 22/12.) u svezi čl. 1111. st. 1. i čl. 1115. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05. i 41/08 - dalje: ZOO), odlučeno kao u izreci presude.

13. Kod donošenja odluke u ovom predmetu sud je polazio od odredbe čl. 112-124. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine" broj 150/08., 94/09., 153/09., 71/10., 139/10. , 49/11. i 22/12.) kojom je propisano da osigurana osoba obvezna je Zavodu naknaditi štetu: ako je ostvarila primanje iz sredstava obveznog zdravstvenog osiguranja, odnosno sredstava državnog proračuna na osnovi neistinitih ili netočnih podataka za koje je znala ili je morala znati da su neistiniti, odnosno netočni ili je primanje ostvarila na drugi protupravni način, odnosno u većem opsegu nego što joj pripada, odnosno ako je ostvarila primanje iz sredstava Zavoda uslijed toga što nije prijavila promjenu koja utječe na gubitak ili opseg prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja, a znala je ili je morala znati za tu promjenu. Zavod je obvezan zahtijevati naknadu prouzročene štete od pravne, odnosno fizičke osobe: ako je šteta nastala zato što nisu dani podaci ili što su dani neistiniti ili netočni podaci o činjenicama o kojima ovisi stjecanje ili opseg prava, ako je isplata izvršena na temelju neistinitih ili netočnih podataka navedenih u prijavi o stupanju radnika na rad, ako je isplata izvršena stoga što nije podnesena prijava o promjenama koje utječu na gubitak ili na opseg prava radnika, odnosno prijava o istupanju radnika s rada ili ako je prijava podnesena poslije propisanog roka, ako je šteta nastala podnošenjem prijave na obvezno zdravstveno osiguranje na temelju zaključenog ugovora o radu čija svrha nije bila obavljanje poslova u skladu s tim ugovorom već isključivo ostvarivanje prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja, nadalje, propisano je da osigurane osobe koje su obvezne same podnositi prijave ili davati određene podatke u svezi sa svojim pravima i obvezama, obvezne su u slučajevima iz stavka 1. ovoga članka same Zavodu naknaditi štetu koja je nastala jer prijava nije podnesena ili su dani neistiniti podaci, a za štetu u slučajevima iz stavka 1. ovoga članka, pravna i fizička osoba odgovaraju bez obzira na krivnju, a osigurane osobe u slučajevima iz stavka 2. ovoga članka odgovaraju za štetu ako su znale ili morale znati da su dani podaci neistiniti ili netočni, odnosno ako su znale ili morale znati za promjene koje utječu na gubitak ili opseg prava, a te promjene nisu prijavile.

14. Prema odredbi čl. 114. istog Zakona osigurana osoba kojoj je iz sredstava Zavoda isplaćen novčani iznos na koji nije imala pravo, obvezna je vratiti primljeni iznos uvećan za zakonsku zateznu kamatu.

15. Sukladno odredbi čl. 124. istog Zakona stavak (1) tražbine naknade štete, u smislu odredbi ovoga Zakona, zastarijevaju istekom rokova određenih Zakonom o obveznim odnosima, a prema stavku (2) rokovi zastare tražbina naknade štete u smislu odredbi ovoga Zakona, počinju teći: u slučajevima iz članka 112. i članka 115. stavka 1. ovoga Zakona, od dana pravomoćnosti rješenja kojim je utvrđeno da isplaćeno primanje nije pripadalo ili je pripadalo u manjem opsegu; u slučajevima iz članka 113. i 116. ovoga Zakona od dana kada je postalo ovršnim rješenje kojim je priznato pravo na primanje iz sredstava Zavoda, u ostalim slučajevima kada se zahtijeva naknada za pojedina isplaćena davanja iz članka 119. ovoga Zakona, od dana izvršene isplate svakog pojedinog davanja.

16. Uvidom u ovjerene ispise isplata utvrđeno je da je tuženiku za srpanj 2018. isplaćeno 2.328,20 kuna, za kolovoza 2018. 2.328,20 kuna, za rujan 2018. 2.328,20 kuna, za listopada 2018. 2.328,20 kuna, za studeni 2018. 2.328,20 kuna te za prosinac 2018. 2.328,20 kuna te za siječanj 2019. 2.226,97 kuna.

17. Među strankama nije sporna visina predmetnog potraživanja slijedom čega je valjalo tuženika obvezati na isplatu utvrđenog iznosa pozivom na gore citirane odredbe čl. 112-124. Zakona obveznom zdravstvenom osiguranju.

18. Obzirom tuženik nije ispunio obvezu po dospijeću to je valjalo istog obvezati na plaćanje zakonske zatezne kamate koja teče na utuženi iznos od svake pojedine isplate sukladno čl. 119. Zakona o obveznim zdravstvenim osiguranjima te čl. 29.ZOO.

19. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

Split, 11.veljače 2022.

Sutkinja

Maja Anušić v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 8 dana od dana dostave prijepisa iste. Žalba se podnosi Županijskom sudu u Zagrebu putem ovoga suda, pismeno u četiri istovjetna primjerka. Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP- a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Žalba u kojoj su izneseni razlozi zbog kojih se one ne može podnijeti biti će odbačena kao nedopuštena (čl. 467. st. 1.,3.,4. i 5. ZPP-a).

Dna

- tužitelju

- pun. tuženika