Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: I Kžzd-13/2021-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca dr.sc Lane Petö Kujundžić, predsjednice vijeća te mr.sc. Ljiljane Stipišić i Snježane Hrupek-Šabijan, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Vanje Petrović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog T. H., zbog kaznenog djela iz članka 154. stavak 2. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., - ispravak 101/17., 118/18. i 126/19. - dalje KZ/11.), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, broj Kzd-2/2021. od 17. lipnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 10. veljače 2022.,

p r e s u d i o  j e

I Djelomično se prihvaća žalba državnog odvjetnika, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se optuženom T. H. za kazneno djelo nasilja u obitelji iz članka 179. a KZ/11. činjenično i pravno opisanog pod točkom I osuđujućeg dijela izreke prvostupanjske presude za koje je proglašen krivim, utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine te za kazneno djelo povrede djetetovih prava iz članka 177. stavak 2. KZ/11. činjenično i pravno opisanog pod točkom I osuđujućeg dijela izreke prvostupanjske presude utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine pa se optuženom T. H. na temelju članka 51. stavak 2. KZ/11. izriče jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 4 (četiri) mjeseca te se na temelju članka 54. KZ/11. u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme provedeno u uhićenju i istražnom zatvoru od 13. studenog 2020. do 24. veljače 2021.

II Odbijaju se žalba državnog odvjetnika u ostalom dijelu i žalba optuženika T. H. u cijelosti kao neosnovane te se u ostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom na temelju članka 452. stavak 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.), odbijena je optužba protiv optuženog T. H., zbog kaznenog djela iz članka 154. stavak 2. u vezi stavka 1. točka 1. i članka 153. stavak 2. KZ/11., a kažnjivo po članku 154. stavak 2. KZ/11. kako je to činjenično i pravno opisano pod točkom I izreke prvostupanjske presude. Na temelju članka 149. stavak 1. ZKP/08. troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 5. ZKP/08. te nužni izdaci optuženog i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

2. Istom presudom je optuženi T. H. proglašen krivim zbog kaznenog djela nasilja u obitelji iz članka 179. a KZ/11. i kaznenog djela povrede djetetovih prava iz članka 177. stavak 2. KZ/11. činjenično i pravno opisanih u osuđujućem dijelu izreke prvostupanjske presude. Za počinjena kaznena djela optuženiku su po članku 51. stavak 1. KZ/11. izrečene pojedinačne kazne i to za kazneno djelo iz članka 179. a KZ/11. kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, a za kazneno djelo iz članka 177. stavak 2. KZ/11. kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci pa je optuženi T. H. za počinjena kaznena djela sukladno članku 51. stavak 2. KZ/11. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 11 (jedanaest) mjeseci te mu je na temelju članka 56. stavak 1. i 2. KZ/11. izrečena uvjetna osuda pa se kazna zatvora u trajanju od 11 (jedanaest) mjeseci neće izvršiti ako optuženi T. H. u vremenu provjeravanja od 4 (četiri) godine ne počini novo kazneno djelo.

3. U slučaju opoziva uvjetne osude optuženom T. H. u izrečenu kaznu zatvora u trajanju od 11 (jedanaest) mjeseci uračunava se vrijeme provedeno u uhićenju i istražnom zatvoru od 13. studenog 2020. do 24. veljače 2021.

4. Na temelju članka 148. stavak 1. i 6. ZKP/08. optuženi T. H. oslobođen je obaveze naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 6. ZKP/08. te nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja.

5. Protiv osuđujućeg dijela navedene presude žale se državni odvjetnik i optuženi T. H.

6. Državni odvjetnik žali se zbog povrede kaznenog zakona i odluke o kazni te predlaže da se preinači pobijana presuda i optuženika osudi na strožu kaznu.

7. Optuženi T. H. žali se po branitelju M. P., odvjetniku u Z. zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na kazneno djelo iz članka 177. stavak 2. KZ/11. te predlaže da se u pobijanom dijelu presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje odnosno podredno da se ista preinači na način da se optuženika u odnosu na kazneno djelo iz članka 177. stavak 2. KZ/11. oslobodi od optužbe.

8. Spis je sukladno članku 474. stavak 1. ZKP/08. bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

9. Žalba državnog odvjetnika je djelomično osnovana dok žalba optuženika u cijelosti nije osnovana.

10. Državni odvjetnik pobija presudu zbog povrede kaznenog zakona, koju ničim ne obrazlaže, a ovaj sud nije našao povrede kaznenog zakona na štetu optuženika, koje ispituje po službenoj dužnosti, sukladno članku 476. stavak 1. točka 2. ZKP/08.

11. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na kazneno djelo povrede djetetovih prava optuženik navodi da je cijeli predmet utemeljen na iskazu oštećene I. P. te da je optuženik osoba koja uredno socijalno funkcionira i do sada nije kazneno osuđivan, uz to je zaposlen te prima novac kojim uzdržava sina M. H. i prema kojem se očinski odnosi. Također navodi da u predmetu ne postoje podatci osnovne škole, koju pohađa dijete M. H., iz kojih bi eventualno proizlazilo da je popustio u učenju s školskim obavezama, ili zatražio pedagošku ili psihološku pomoć. U žalbi se navodi i da je iskaz oštećenice suspektan i u većem dijelu nevjerodostojan, a dobrobit optuženikovog sina da je u posebnom fokusu njegovih interesa i postupaka. U žalbi navodi da sporadične obiteljske svađe ne predstavljaju počinjenje kaznenog djela iz članka 177. stavak 2. KZ/11. te da je optuženik priznao počinjenje kaznenog djela iz članka 179. a KZ/11., ali nije priznao počinjenje kaznenog djela iz članka 177. stavak 2. KZ/11. jer njegova namjera nikada nije bila usmjerena na bilo kakvo ugrožavanje i povredu djetetovih prava. Slijedom navedenog žalitelj optuženik smatra da je sud izveo pogrešne zaključke činjenične naravi te je činjenično stanje zbog toga pogrešno utvrđeno.

12. Suprotno žalbenim navodima optuženika za istaknuti je da činjenično stanje nije pogrešno utvrđeno u odnosu na kazneno djelo iz članka 177. stavak 2. KZ/11., za koje se žali optuženik, jer osim iskaza oštećene I. P. u spisu postoje i drugi dokazi u pravcu počinjenja tog kaznenog djela za koje se optuženik tereti. To prvenstveno proizlazi iz dopisa centra od 12. studenog 2020., prema kojem se nasilničko ponašanje optuženika prema supruzi oštećenoj I. P. događalo u prisutnosti njihovog zajedničkog djeteta M. H., koji je bio prisutan njihovim svađama prilikom kojih je optuženik vrijeđao i dijete. Ujedno iz iskaza svjedokinje R. Š. kao što je to navedeno pod točkom 6.4. pobijane presude proizlazi da joj je dječak M. ispričao da je tata htio udariti mamu i da se on rasplakao. Optuženi T. H. je u obrani naveo: "možda jednom ili dva puta kad bi došao s posla, a kad nije bilo supruge, znao bih dijete M. poslati po cigarete i alkoholna pića",što je djelomično priznanje. Nadalje, iz nalaza i mišljenja multidisciplinarnog tima poliklinike, te dopisa osnovne škole od 13. studenog 2020., a koju dokumentaciju je sud u cijelosti prihvatio kao vjerodostojnu i objasnio razloge za to i koja je sačinjena po pravilima struke, a prema kojoj je utvrđeno da je dijete opterećeno odnosima u obitelji, traumatskim događajima kojima je bio direktno ili indirektno izložen te svjedočenju očevom nasilju prema majci te su kod djeteta postavljene dijagnoze zastrašujućeg događaja u djetinjstvu – svjedočenje o obiteljskom nasilju oca prema majci, emocionalnom zlostavljanju od strane oca te ostali specifični problemi s osnovnom skupinom skrbnika pa su preporučene daljnje potrebne mjere zaštite dječaka u obitelji te uključivanje djeteta u podršku psihologa. Slijedom svega iznesenog nisu osnovani žalbeni navodi optuženika da je činjenično stanje u odnosu na kazneno djelo iz članka 177. stavak 2. KZ/11. pogrešno utvrđeno. 13. S obzirom da žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja podnesena u korist optuženika sadrži u sebi žalbu zbog odluke o kazni, sukladno članku 478. ZKP/08., drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu i u tom dijelu te utvrdio da žalba optuženika zbog odluke o kazni nije osnovana.

14. Zbog odluke o kazni žali se i državni odvjetnik navodeći da je sud kao olakotno cijenio životnu dob optuženika, koji ima 41 godinu pa da je nejasno zašto je to uzeto kao olakotno s obzirom da se baš u toj dobi očekuje poštivanje djece i žena. Nadalje je navedeno da se ne može uzeti kao olakotna okolnost dosadašnja kaznena neosuđivanost, jer je prekršajno kažnjavan, a radi se o napadu na jednako pravno dobro kao i kod kaznenih djela za koja se tereti u ovom kaznenom postupku. Također se navodi da iskazivanje žrtve I. P. kako joj je teško živjeti bez optuženika i da bi htjela da budu zajedno se ne može cijeniti kao olakotno, jer je u suprotnosti sa svrhom kažnjavanja pa predlaže izricanje strože kazne.

15. Što se tiče odluke o kazni treba reći da kazna mora sadržavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela.

16. Zadatak suda ne ograničava se samo iz zakonskog opisa kaznenog djela, pravnih formulacija i činjeničnog učina kreirati konkretno ostvareno kazneno djelo već izabrati vrstu i mjeru kazne koja će odgovarati svrsi kažnjavanja. Stoga se uloga suda pri tome ne svodi na mehaničko posredovanje između slova zakona i stvarnosti. Zakonodavac kod generaliziranja svrhe kažnjavanja nastoji obuhvatiti neodređeni broj slučajeva i sažeti ih u opće pravilo. Sud u svakom pojedinom slučaju konkretizira opće pravilo i deduktivnim postupkom stvara zaključke potrebne za pravičnu odluku o vrsti i mjeri kazne. Prilikom određivanja vrste i mjere kazne, koju će primijeniti, sud mora uzeti u obzir okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog djela, a osobito stupanj krivnje, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, jačinu ugrožavanja ili povrede zaštićenog dobra, pobude, stupanj povrede počiniteljevih dužnosti, način počinjenja i skrivljene učinke kaznenog djela, prijašnji počiniteljev život, njegove osobne i imovinske prilike te njegovo ponašanje nakon počinjenog kaznenog djela, odnos prema žrtvi i trud da naknadi štetu.

17. S pravom državni odvjetnik ukazuje na utvrđene otegotne okolnosti navodeći da ih prvostupanjski sud nije dovoljno cijenio. Drugostupanjski sud, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, smatra da prvostupanjski sud nije dovoljno cijenio što je optuženik do sada kažnjavan zbog prekršaja s elementima nasilja u obitelji, kao što ispravno ističe državni odvjetnik jer su u Glavi XVIII. KZ/11. određena kaznena djela protiv braka, obitelji i djece, a Zakonom o zaštiti od nasilja u obitelji na temelju kojeg je optuženik do sada bio prekršajno kažnjavan, štite se članovi obitelji od nasilja pa iz svega nedvojbeno proizlazi da ta dva zakona štite jednako pravno dobro. Osim toga po ocjeni drugostupanjskog suda nije dovoljno cijenjena kontinuirana povreda ovog pravnog dobra prilikom odmjeravanja kazne optuženiku. Prezentirane otegotne okolnosti kao i težina počinjenih kaznenih djela iz članka 179. a i 177. stavak 2. KZ/11. kao i posljedice, posebno one koje se odnose na dijete, nisu dovoljno došle do izražaja prilikom odmjeravanja kazne optuženiku. Za istaknuti je da okolnosti na koje se pozvao prvostupanjski sud, a to se prvenstveno odnosi na životnu dob optuženika koji ima 41 godinu te je u dobi u kojoj se očekuje potpuna zrelost i formiranost što predstavlja i dob muškarca od kojeg se očekuje sposobnost razumijevanja djela i posljedica svojih djela u konkretnom vremenskom kontekstu. Međutim, navod oštećenice žrtve, I. P. da joj je teško živjeti bez optuženika i da bi htjela da budu zajedno ispravno je cijenjeno kao olakotna okolnost jer je usmjerena na očuvanje i brigu za obitelj.

18. Zato je u pravu državni odvjetnik kada navodi da je zbog svih utvrđenih okolnosti potrebno izreći strožu kaznu, jer se ovako izrečenom kaznom neće moći ostvariti puna svrha kažnjavanja. Po ocjeni drugostupanjskog suda, iako su na strani optuženika ispravno cijenjene olakotne okolnosti, a to je prvenstveno činjenica da do sada nije kazneno osuđivan, da je srednje životne dobi kada još puno dobroga može osigurati svojoj obitelji, te dijelom i nastojanja žrtve supruge da sačuva obitelj, potrebno je naglasiti da je isti do sada osuđivan zbog prekršaja s elementima nasilja u obitelji, a zaštitno dobro iz Glave XVIII. KZ/11. u kojem su navedena kaznena djela protiv braka, obitelji i djece kao i Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji ("Narodne novine" broj 70/17., 126/19. i 84/21.) na temelju kojeg je optuženik do sada prekršajno kažnjavan je jednako pravno dobro. Upravo kontinuirana povreda ovog pravnog dobra je takva da opravdava izricanje strože kazne optuženiku. Stoga je optuženiku za kazneno djelo iz članka 179. a KZ/11. utvrđena kazna zatvora u trajanju od jedne godine, a za kazneno djelo iz članka 177. stavak 2. KZ/11. kazna zatvora u trajanju od jedne godine te je na temelju članka 51. stavak 2. KZ/11. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i četiri mjeseca.

19. Po ocjeni drugostupanjskog suda iako su na strani optuženika samo djelomično ispravno cijenjene olakotne okolnosti, a to je njegova dosadašnja kaznena neosuđivanost, te navodi žrtve oštećenice da joj je teško živjeti bez optuženika, one po mišljenju drugostupanjskog suda ne predstavljaju naročito olakotne okolnosti koje bi opravdavale primjenu instituta ublažavanja kazne, odnosno mogućnost blažeg kažnjavanja.

20. Zato cijeneći sve navedene olakotne i otegotne okolnosti drugostupanjski sud je mišljenja da će se jedinstvenom kaznom zatvora u trajanju od jedne godine i četiri mjeseca, ali bez primjene instituta ublažavanja kazne po članku 48. i 49. KZ/11., a vodeći računa o otegotnim okolnostima, a posebno da je optuženik pokazao i veću kriminalnu volju i kroz duže vremensko razdoblje, te da je do sada bio prekršajno kažnjavan prema Zakonu o zaštiti od nasilja u obitelji, postići svrha kako generalne tako i specijalne prevencije, čime će se ispuniti svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11. Stoga je preinačena prvostupanjska presuda u odluci o kazni, a koju kaznu drugostupanjski sud smatra primjerenom kako kaznenom djelu tako i ličnosti počinitelja te pogodnom za ostvarivanje svrhe kažnjavanja i izražavanja društvene osude zbog počinjenih kaznenih djela. Visoki kazneni sud Republike Hrvatske smatra da će se ovakvom kaznom utjecati na počinitelja kao i na sve druge da ne čine kaznena djela i utjecati na jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja počinitelja te omogućiti počiniteljevo ponovno uključivanje u društvo.

21. Slijedom iznesenog kako nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud sukladno članku 476. stavak 1. točka 1. ZKP/08. pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 482. i 486. stavak 1. ZKP/08. trebalo odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 10.veljače 2022.

Predsjednica vijeća:

dr.sc. Lana Petö Kujundžić, v.r.