Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: I Kž-180/2021-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Lane Petӧ Kujundžić, predsjednice vijeća te Snježane Hrupek - Šabijan i mr.sc. Ljiljane Stipišić, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Vanje Petrović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog V. P. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 337. stavka 4. u vezi stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 110/97., 27/98. - ispravak, 50/00. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 105/04., 84/05. - ispravak, 71/06., 110/07., 152/08., 57/11. i 77/11. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske; dalje: KZ/97.), i drugih, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Osijeku od 30. ožujka 2021. broj K-14/2020-42, u sjednici održanoj 10. veljače 2022.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Županijskog suda u Osijeku na temelju članka 453. točka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.) optuženici V. P. i T. I. su oslobođeni za kazneno djelo protiv službene dužnosti, zlouporabe položaja i ovlasti iz članka 337. stavka 4. u vezi stavka 1. KZ/97., i kazneno djelo protiv vjerodostojnosti isprava, krivotvorenja službene isprave iz članka 312. stavka 1. KZ/97., a optuženi I. K. i optužena B. K.-K., sada G., su oslobođeni za pomaganje u počinjenju kaznenog djela protiv službene dužnosti, zlouporabe položaja i ovlasti iz članka 337. stavka 4. u vezi s člankom 38. KZ/97., te pomaganje u počinjenju kaznenog djela protiv vjerodostojnosti isprava, krivotvorenja službene isprave iz članka 312. stavka 1. u vezi s člankom 38. KZ/97. Na temelju članka 560. stavka 3. ZKP/08. i članka 82. KZ/97. odbijen je prijedlog državnog odvjetnika za oduzimanje imovinske koristi u iznosu od 203.196,00 kuna od optuženog I. K. i optužene B. K.-K., sada G., na jednake dijelove, svaki 101.598,00 kuna koji su ostvarili kaznenim djelom iz članka 337. stavka 4. u vezi s člankom 38. KZ/97., kao neosnovan.
1.1. Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP/08. troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točka 1. – 5., te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.
2. Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 470. stavak 1. i 2. ZKP/08.), s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnijeli su optuženi V. P., T. I. i I. K. predlažući da se žalba odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.
4. Sukladno članku 474. stavku 1. ZKP/08., spis je prije dostave sucu izvjestitelju bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
5. Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.
6. Uvodno treba reći da su ranije o ovom predmetu u dva navrata bile donesene osuđujuće presuda koje su ukinute, a posljednji puta prihvaćanjem žalbi optuženika, a u povodu tih žalbi i po službenoj dužnosti zbog utvrđenih bitnih povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točka 11. ZKP/08., rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 29. lipnja 2020. broj I Kž-398/2016.
6.1. Žaleći se zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, državni odvjetnik ističe, da su suprotno zaključku prvostupanjskog suda, iskazi svjedoka M. V., J. D., I. K., D. F., A. V., A. B. i A. V. neistiniti i u suprotnosti s materijalnim dokazima koji se nalaze u spisu, odnosno da svjedoci nemaju relevantna saznanja o odlučnim činjenicama i da se na temelju njihovih iskaza te nevjerodostojne materijalne dokumentacije nije moglo zaključiti o osnovanosti obrana optuženika da je obrt B. obavio radove na sanaciji odlagališta Š. a. u D..
6.2. Nasuprot tome, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, nalazi da je prvostupanjski sud sve odlučne činjenice u postupku potpuno i pravilno utvrdio te osnovano zaključio da nije dokazano da su optuženici počinili djela za koja se optužuju.
6.3. Protivno tvrdnjama iz žalbe, sud prvog stupnja je na temelju pravilne ocjene iskaza svjedoka M. V., J. D., I. K., D. F., A. V., A. B. i A. V. te njihovom savjesnom i kritičnom ocjenom kako svakog za sebe, tako i u njihovom međusobnom odnosu, pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice koje su značajne za zaključak o osnovanosti obrana optuženika, dok državni odvjetnik iznosi vlastitu analizu i osobnu ocjenu značaja i vjerodostojnosti iskaza navedenih svjedoka koji, međutim, ne dovode u sumnju činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda.
6.4. Pravilno prvostupanjski sud prihvaća kao vjerodostojne obrane optuženika da je obrt B. bio angažiran u poslu oko sanacije odlagališta Š. a.. Ovo iz razloga jer iz iskaza svjedoka D. F. koji je obavljao nadzor radova na sanaciji odlagališta, A. V. načelnika općine D. i A. B., voditelja knjigovodstva u B. č. d.o.o., proizlazi da je došlo do usporavanja radova na sanaciji odlagališta komunalnog otpada Š. a. i njihovo požurivanje od F …, kao investitora, a upravo je svjedok D. F. u ime F. tražio da se radovi ubrzaju i potvrdio da je angažiranje drugih podizvođača u toj situaciji sasvim uobičajeno.
6.5. Isto tako, suprotno žalbenim tvrdnjama, prvostupanjski sud pravilno zaključuje da iako je B. č. imala svoje strojeve (kombinirka – rovokopač i utovarivač), njima nije mogla obaviti poslove na sanaciji odlagališta, jer su njeni strojevi bili angažirani u tvrtci B. v. na drugoj lokaciji te da ih nije bilo isplativo premještati, a kako je sanaciju odlagališta u D. trebalo ubrzati, ukazalo se opravdanim unajmiti druge strojeve i to je učinjeno s obrtom B. s kojim su sklopljena tri Ugovora o poslovno-tehničkoj suradnji za najam tri radna stroja.
6.6. Da su strojevi koje je osigurao obrt B. doista radili na sanaciji, potvrđuju iskazi svjedoka, J. D. i I. K., kojima prvostupanjski sud vjeruje, i koji su optuženom I. K. posudili svaki po jedan stroj, time da je J. D. određeno vrijeme i radio na odlagalištu, dok je treći stroj vlasništvo optuženog I. K., a međusobno su dogovorili da će im optuženi K. uzvratiti uslugom obavljanja građevinskih poslova kada bude njima trebalo. Pravilno sud zaključuje da se radi o uobičajenom postupanju među građevinskim tvrtkama, kada jedna tvrtka pomaže drugoj svojim strojevima i nije neobično da se ne plaća najam, već se usluga uzvraća. O prisutnosti drugih strojeva na sanaciji odlagališta smeća u D. iskazivali su i svjedoci M. V. i A. V. koji logično nisu mogli znati čiji su strojevi, ali su primijetili da su različiti od onih od E. g..
6.7. Nadalje, neuspješno je isticanje žalitelja da je iz popisa dugotrajne imovine obrta B. vidljivo da je vlasnik samo jednog stroja, jer po stavu ovog suda, za B. č. je nebitno na koji je način obrt B. osigurao navedene strojeve i je li B. vlasnik svih strojeva. Iako je u Ugovorima o poslovno-tehničkoj suradnji navedeno da je obrt B. vlasnik svih strojeva, radi se o činjenici koja nije odlučna za ocjenu je li djelo počinjeno, jer za postojanje kaznenog djela je važno jesu li strojevi, koje je osigurao optuženi I. K., stvarno radili na sanaciji odlagališta, a utvrđenje te činjenice, državni odvjetnik istaknutom primjedbom nije s uspjehom doveo u sumnju.
6.8. Državni odvjetnik, nadalje kroz brojne žalbene prigovore ističe da je poslovna dokumentacija i to Ugovori o poslovno-tehničkoj suradnji, teretni listovi i računi obrta B. nevjerodostojna i da poslovi na sanaciji odlagališta od strane obrta B. nisu obavljeni. Ističe da nije jasno kada su ugovori sklopljeni, odnosno za koje vrijeme je naplaćen najam, jer da je sadržaj tih dokumenata proturječan. Međutim, prema stanju spisa jasno proizlazi da su sva tri Ugovora o poslovno tehničkoj suradnji sklopljena 5. svibnja 2009. za razdoblje do 30. lipnja 2009., da se ta suradnja odnosi na najam radnih strojeva i da je za svaki stroj utvrđena cijena najma, da su strojevi preuzeti 7. svibnja 2009. kako je vidljivo iz teretnog lista, koji je dokaz o primitku strojeva na odlagalištu potpisao optuženi T. I., a računi koje je izdao obrt B. odnosi se na najam za svibanj i lipanj. Time je, suprotan i neosnovan navod državnog odvjetnika da se cijena obračunavala od 1. svibnja 2009. Problematiziranje naslova i sadržaja Ugovora i usporedba sa Ugovorom koji je B. Č. sklopila s B. v. i obračun cijene radova, nije od značaja za ocjenu vjerodostojnosti Ugovora između B. č. i obrta B. jer se radi o drugom pravnom odnosu sa drugim subjektom.
6.9. Prigovori državnog odvjetnika, da obrt B. nije bio registriran za obavljanje građevinskih radova, kakvi se navode u tovarnim listovima ( prema stanju spisa obrt je registriran za prijevoz, trgovinu i građevinske usluge), da je B. dostavila račun B. č. nakon više od pola godine, da nedostaje vjerodostojni dokument da je posao obavljen, da svjedok J. D. nije mogao navesti s kojim je sve strojevima radio, su promašeni, jer se radi o prigovorima koji nisu od bitnog utjecaja na pravilno izvedene zaključke prvostupanjskog suda.
7. Dakle, na temelju rezultata cjelokupno izvedenog dokaznog postupka osnovano prvostupanjski sud utvrđuje da nisu na siguran i nedvojben način potvrđeni navodi optužbe da obrt B. nije obavio radove na sanaciji odlagališta i da je uplatom 203.196,00 kuna od strane društva B. č. d.o.o. optuženom I. K. i optuženoj B. K.-K., sada G., pribavljena protupravna imovinska korist, dok je za taj iznos oštećeno društvo B. č. d.o.o. zbog čega su optuženici, na temelju članka 453. točka 3. ZKP/08. pravilno oslobođeni optužbe.
8. Slijedom navedenog, kako ne postoje razlozi zbog kojih se pobija presuda prvostupanjskog suda, a prilikom ispitivanja pobijane presude nisu utvrđene povrede iz članka 476. stavka 1. ZKP/08. na čije postojanje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 482. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ove presude.
Zagreb, 10. veljače 2022.
Predsjednica vijeća:
dr.sc. Lana Petö Kujundžić, v.r.
