Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: II Kž-50/2022-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te mr.sc. Marijana Bitange i Marije Balenović, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Ane Matić Puljar, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog D. O., zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi članka 34. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu, broj K-47/2021. od 13. siječnja 2022. o produljenju istražnog zatvora nakon donošenja nepravomoćne presude, u sjednici vijeća održanoj 10. veljače 2022.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba optuženog D. O. kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Rješenjem Županijskog suda u Splitu, u kaznenom postupku protiv optuženog D. O., zbog kaznenog djela ubojstva u pokušaju iz članka 110. u vezi članka 34. KZ/11., nakon donošenja nepravomoćne presude na temelju članka 127. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv optuženika po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi D. O. po branitelju, odvjetniku V. G., bez navođenja posebne žalbene osnove, s prijedlogom da se istražni zatvor ukine te da se odrede adekvatne mjere opreza.
3. Spis je sa žalbom u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba nije osnovana.
5. Prema ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio postojanje opće kao i posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog D. O. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08. i to kao nužne i za sada jedine prikladne mjere kojom će se ostvariti istražnozatvorska svrha. Jednako tako, prvostupanjski je sud iznio i dostatne razloge u odnosu na nemogućnost zamjene mjere istražnog zatvora nekom blažom mjerom.
6. Tako je prvostupanjski sud pravilno utvrdio i valjano obrazložio kako osnovana sumnja da je optuženi D. O. počinio kazneno djelo ubojstva u pokušaju iz članka 110. u vezi članka 34. KZ/11., proizlazi iz obrane optuženika kojom priznaje počinjenje predmetnog kaznenog djela te iz nepravomoćne presude kojom je optuženik proglašen krivim za navedeno kazneno djelo i osuđen na kaznu zatvora u trajanju 3 godine. Time je i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, ispunjena opća zakonska pretpostavka iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora.
7. Nadalje, nasuprot žalbenim navodima optuženika, prvostupanjski sud je s pravom izveo zaključak o postojanju posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora, odnosno postojanje opasnosti od bijega.
7.1. U odnosu na postojanje posebne zakonske osnove za produljenje istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08., ocjena je Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske kako je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da se u konkretnom slučaju radi o optuženiku koji je državljanin R. P., dok u Republici Hrvatskoj nema prijavljeno ni prebivalište niti boravište, odnosno za teritorij Republike Hrvatske nije vezan ni obiteljski niti poslovno. Nastavno kako je u ovom kaznenom postupku nepravomoćno osuđen na bezuvjetnu kaznu zatvora od 3 godine, ocjena je i ovog drugostupanjskog suda kako sve prednje opisane okolnosti u svojoj ukupnosti i logičkoj povezanosti, za sada, upućuju na postojanje neposredne i razborito predvidive opasnosti da će optuženik u slučaju puštanja na slobodu pobjeći u cilju izbjegavanja svoje kaznenopravne odgovornosti.
8. U pogledu žalbene tvrdnje kako ne postoji strah od nedostupnosti optuženika jer je isti državljanin R. P. koja je kao i Republike Hrvatska država članica Europske unije pa postoji mogućnost učinkovitog aktiviranja europskog uhidbenog naloga, drugostupanjski sud napominje kako se opasnost od bijega na strani optuženika ne odnosi isključivo na zemlje članice Europske unije niti je postojanje instituta europskog uhidbenog naloga zakonom predviđena blaža mjera kojom se može ostvariti svrha istražnog zatvora. Upravo suprotno, izdavanjem europskog uhidbenog naloga postiže se predaja domaćem pravosudnom tijelu osoba u bijegu, kojima se potom, upravo radi osiguranja njihove nazočnosti u postupku redovito određuje istražni zatvor. Slijedom navedenog, takav žalbeni navod ocijenjen je kao neprihvatljiv.
9. Također, u odnosu na žalbeni navod kako se optuženik u istražnom zatvoru nalazi 8 mjeseci, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske nije utvrdio da bi u konkretnom slučaju došlo do povrede načela razmjernosti iz članka 122. stavka 2. ZKP/08. vodeći pri tom računa o razmjeru između težine počinjenog kaznenog djela te nepravomoćno izrečene kazne kao i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora.
10. Nasuprot daljnjim žalbenim navodima optuženika, prvostupanjski sud s pravom zaključuje da se u konkretnom slučaju istražni zatvor ne može zamijeniti nekom od mjera opreza iz članka 98. stavka 2. ZKP/08., budući se blažom mjerom ne bi postigla ista svrha. Naime, i po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, a uzevši u obzir i okolnosti koje iznosi žalitelj vezano uz teško financijsko stanje obitelji optuženika te vjerojatnost ponovnog širenja zaraze virusom COVID-19 u zatvorskom sustavu, kvaliteta i značaj iznesenih okolnosti koje opravdavaju daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08. su takve da se u konkretnoj situaciji svrha istražnog zatvora ne može ostvariti njegovom zamjenom mjerama opreza.
11. Nastavno u izreci pobijanog rješenja je propušteno navesti, u skladu s člankom 124. stavkom 2. točke 4. ZKP/08. da se u istražni zatvor optuženom D. O. uračunava vrijeme lišenja slobode od 19. svibnja 2021. pa nadalje, ali to ne utječe na pravilnost i zakonitost pobijanog prvostupanjskog rješenja.
12. Slijedom svega navedenog, prvostupanjsko rješenje sadrži dostatne i relevantne razloge koji opravdavaju činjeničnu i pravnu osnovu daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv optuženika, a njezino je produljenje razmjerno postizanju opravdanog cilja, jer u konkretnom slučaju zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti pretežu nad pravom optuženika na slobodu.
13. S obzirom da ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 10. veljače 2022.
Predsjednik vijeća:
Željko Horvatović, v.r.
