Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 40 Gž-3457/2021-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Vesni Skerlev, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja A. d.o.o. N., OIB: …, zastupanog po punomoćniku M. M., odvjetniku iz Zajedničkog odvjetničkog ureda M. M. i B. M. iz R., protiv tuženika Z. D. iz K., OIB: …, zastupanog po punomoćniku D. D. R. iz K., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Povrv-204/2019-11 od 21. lipnja 2021. godine, dana 20. prosinca 2022. godine

p r e s u d i o  j e

I. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Povrv- 204/2019-11 od 21. lipnja 2021. godine, te se sudi:

Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika I. A. iz K., poslovni broj Ovrv-89/2019 od 25. veljače 2019. u dijelu kojim je naloženo tuženiku Z. D. iz K., OIB …, da u roku od 8 dana, tužitelju A. d.o.o. N., OIB …, isplati iznos od 622,39 kn/82,60 eur[1] sa zateznom kamatom po stopi koja se dobije uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, i to na iznos od:

- 56,95 kn/7,55 eur od 3. ožujka 2018. do isplate

- 56,95 kn/7,55 eur od 31. ožujka 2018. do isplate

- 56,95 kn/7,55 eur od 1. svibnja 2018. do isplate

- 63,05 kn/8,36 eur od 31. svibnja 2018. do isplate

- 63,05 kn/8,36 eur od 1. srpnja 2018. do isplate

- 81,36 kn/10,79 eur od 31. listopada 2018. do isplate

- 81,36 kn/10,79 eur od 1. prosinca 2018. do isplate

- 81,36 kn/10,79 eur od 31. prosinca 2018. do isplate

- 81,36 kn/10,79 eur od 31. siječnja 2019. do isplate.

Nalaže se tuženiku Z. D. nadoknaditi tužitelju A. d.o.o. parnični trošak u iznosu od 725,00 kn/96,22 eur, u roku od 8 dana.

II. Nalaže se tuženiku Z. D. nadoknaditi tužitelju A. d.o.o. trošak žalbenog postupka u iznosu od 375,00 kn/49,77 eur, u roku od 8 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

„Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika I. A. iz K., poslovni broj Ovrv-89/2019 od 25. veljače 2019. u dijelu kojim je naloženo tuženiku Z. D. iz K., OIB …, da u roku od 8 dana, tužitelju A. d.o.o. N., OIB …, isplati iznos od 622,39 kn sa zateznom kamatom po stopi koja se dobije uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, i to na iznos od:

- 56,95 kn od 3. ožujka 2018. do isplate

- 56,95 kn od 31. ožujka 2018. do isplate

- 56,95 kn od 1. svibnja 2018. do isplate

- 63,05 kn od 31. svibnja 2018. do isplate

- 63,05 kn od 1. srpnja 2018. do isplate

- 81,36 kn od 31. listopada 2018. do isplate

- 81,36 kn od 1. prosinca 2018. do isplate

- 81,36 kn od 31. rosinca 2018. do isplate

- 81,36 kn od 31. siječnja 2019. do isplate, i tužbeni zahtjev se odbija.“

2. Protiv navedene presude podnio je žalbu tužitelj, zbog svih žalbenih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19– dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijanu presudu preinači u smislu žalbenih navoda, te mu dosudi trošak žalbenog postupka.

3. U odgovoru na žalbu, tuženik je osporio osnovanost žalbenih navoda, te predložio žalbu odbiti.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev za isplatu iznosa od 622,39 kuna s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, pobliže određenom izrekom pobijane presude, s osnove naplate tužiteljeve komunalne usluge zbrinjavanja otpada, za tuženikovu nekretninu u S. N., za vremensko razdoblje od siječnja do svibnja 2018. te od rujna do prosinca 2018.

6. I u ovoj žalbenoj fazi postupka, sporno je pitanje je li je tuženik u obvezi plaćati tužiteljevu komunalnu uslugu, kroz predmetno razdoblje, u kojemu, nesporno, nije koristio svoju nekretninu, pa tako niti tužiteljevu uslugu.

7. Prvostupanjski sud temelji svoju odluku na zaključku da tužitelj u postupu nije dokazao da je, kroz predmetno razdoblje, izvršena komunalna usluga odvoza komunalnog otpada za tuženikovu nekretninu, slijedom čega nije osnovana tražbina s osnova naplate komunalne usluge, koju nije izvršio.

8. Navedeni zaključak prvostupanjskog suda se ne može prihvatiti.

9. Zakon o održivom gospodarenju otpadom ("Narodne novine" broj: 94/13, 73/17, 14/19, 89/19, dalje ZOGO), stupio je na snagu 22. srpnja 2013. Odredbama tog Zakona utvrđen je sustav gospodarenja otpadom. Sakupljanje, prijevoz i obrada otpada i/ili tvari koje se mogu smatrati otpadom u svrhu zaštite javnog interesa nužni su. Jedinica lokalne samouprave dužna je na svom području osigurati između ostalog javnu uslugu prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada na kvalitetan, postojan i ekonomski učinkovit način u skladu sa načelima održivog razvoja, zaštite okoliša i gospodarenja otpadom osiguravajući pri tome javnost rada.

10. Člankom 14. Direktive 2008/98/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 19. studenog 2008. o otpadu i stavljanju izvan snage određenih direktiva (Službeni list Europske unije EL 312/12 od 22. studenog 2008.) i čl. 6. st. 1. toč. 1., te čl. 33. st. 1. ZOGO, cijena javne usluge odvoza miješanog komunalnog otpada obračunava se po načelu "onečišćivač plaća". Gospodarenje otpadom od interesa je za Republiku Hrvatsku iz čega slijedi da je komunalni otpad potrebno zbrinjavati na za to predviđen način i na predviđena mjesta, te nije prihvatljivo i kažnjivo je odlaganje otpada izvan određenih odlagališta zbog čega naplata te vrste usluge ne ovisi samo o stvarnom korištenju opsega te usluge već i o drugim obračunskim kriterijima u skladu sa propisima komunalnog gospodarstva.

11. Iz čl. 30. st. 1. ZOGO proizlazi da javna usluga prikupljanja miješanog komunalnog otpada i prikupljanja biorazgradivog komunalnog otpada podrazumijeva određene radnje i aktivnost davatelja usluge: a to su prikupljanje tog otpada na određenom području pružanja usluge putem spremnika od pojedinih korisnika i prijevoz tog otpada do ovlaštene osobe za obradu tog otpada. Čl. 33. st. 4. ZOGO-a propisani su troškovi koje je davatelj usluge dužan uključiti u cijenu javne usluge u koje spadaju troškovi nabave i održavanja opreme za prikupljanje otpada, troškove prijevoza otpada, troškove obrade otpada i druge troškove koji su propisani Uredbom o gospodarenju komunalnim otpadom ("Narodne novine", broj: 50/17, dalje: Uredba).

12. U skladu s navedenim odredbama ZOGO, čl. 5. Uredbe propisuje se način funkcioniranja sustava sakupljanja komunalnog otpada te se, među ostalim, propisuje da se u okviru sustava sakupljanja komunalnog otpada pruža javna usluga prikupljanja miješanog i biorazgradivog komunalnog otpada na lokaciji obračunskog mjesta korisnika usluge te da korisniku usluge mora biti osigurana mogućnost odvojene predaje otpada na njegovom obračunskom mjestu i korištenjem reciklažnog dvorišta, mobilnog reciklažnog dvorišta, te spremnika postavljenog na javnoj površini, kao i odvoz glomaznog otpada.

13. Nadalje, čl. 33. st. 1. ZOGO propisuje se dužnost davatelja usluge obračunavanja cijene navedene javne usluge (osiguranjem primjene načela onečišćivač plaća, sigurnosti, redovitosti i kvalitete pružanja javne usluge), te da način obračunavanja cijene mora biti u skladu s odredbama ZOGO, odredbama Uredbe Vlade, kao i odredbama Odluke o načinu pružanja javnih usluga, koju donosi predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave. Također, čl. 33. st. 2. ZOGO propisuje se dužnost davatelja usluge obračunavanja cijene javne usluge korisniku usluge razmjerno količini predanog otpada u obračunskom razdoblju, koristeći kriterij obračuna količine otpada određen odlukom predstavničkog tijela jedinice lokalne samouprave, pri čemu obračun cijene javne usluge mora biti u skladu s uredbom Vlade.

14. Iz navedenih članaka proizlazi, da obračun cijene javne usluge sadrži dva dijela. Prvi dio obračuna je "fiksni", kojim se osigurava ekonomski održivo poslovanje, osiguranje sigurnosti, redovitosti i kvalitete pružanja javne usluge, a drugi dio obračuna je "varijabilni", kojim se osigurava načelo onečišćivač plaća i koji ovisi o količini predanog otpada korisnika javne usluge (onečišćivača).

15. Tako je cijenu obvezne minimalne usluge (tzv. "fiksni dio cijene") potrebno osigurati kako bi se sustav učinkovitog gospodarenja otpadom uopće mogao uspostaviti i održati odnosno kako bi sustav pružanja javne usluge prikupljanja komunalnog otpada uopće mogao kvalitetno i sigurno funkcionirati, s obzirom na sve troškove koje takva javna usluga iziskuje, kao i sva potrebna materijalna sredstva (koja uključuju radnike, spremnike, kamione i drugu opremu) te da iz tih razloga navedeni sustav ne bi mogao funkcionirati kada bi cijena javne usluge bila formirana samo kroz količinu predanog otpada, koje ovisno o razdoblju mogu znatno varirati, bilo bi ekonomski neodrživo, a usluga upitne sigurnosti, redovitosti i kvalitete.

16. Pojam strukture cijene javne usluge sukladno čl. 20. st. 2. Uredbe obuhvaća cijenu javne usluge za predanu količinu otpada-varijabilni dio, cijenu obvezne minimalne javne usluge-fiksni dio i ugovornu kaznu ukoliko je došlo do postupanja korisnika protivno ugovoru.

17. Sukladno čl. 30. st. 7. ZOGO-a, te čl. 4. st. 1. toč. 7. Uredbe, Odluka koju donosi predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave mora sadržavati odredbe o cijeni obvezne minimalne javne usluge, dok je odredbom čl. 33. st. 5. ZOGO davatelj dužan cjenikom odrediti visinu jedinične cijene za masu predanog otpada ili volumen spremnika.

18. Odredbe o cijeni obvezne minimalne javne usluge propisane su čl. 4. st. 1. toč. 7. Uredbe, a navedena odredba je Uredbom o izmjenama i dopunama Uredbe ("Narodne novine", broj: 84/19) izmijenjena na način da predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave Odlukom mora propisati iznos obvezne minimalne javne usluge.

19. Cijenu obvezne minimalne javne usluge potrebno je osigurati kako bi na nekom području uopće bilo moguće osigurati pružanje javne usluge, koja bi bila redovita, sigurna, kvalitetna i ekonomski održiva, ali i osigurati potrebna sredstva (radnike, spremnike, kamione, drugu opremu i ostala materijalna sredstva). Poslovanje davatelja javne usluge koje bi isključivo ovisilo o količinama predanog otpada, koje ovisno o razdoblju mogu znatno varirati bilo bi ekonomski neodrživo, a usluga upitne sigurnosti, redovitosti i kvalitete.

20. Što se tiče visine obveze i načina obračuna komunalne usluge treba reći da je sukladno ZOGO i Uredbi utvrđen način plaćanja komunalne usluge skupljanja i odvoza komunalnog otpada, prema Cjeniku javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada na području Grada N. za 2018. godinu od 18. lipnja 2018. godine, kojemu je prethodio Cjenik komunalnih usluga tužitelja od 15. veljače 2016. godine.

21. U svezi primjene Uredbe i njene zakonitosti Ustavni sud Republike Hrvatske je u Odluci broj I-II-2492/2017 od 23. ožujka 2021. ocijenio da propisivanje "obvezne minimalne javne usluge" u Uredbi:50/17-84/19 odnosno čl. 3. st. 1. toč. 15. Uredbe: 50/17-84/19 (u kojem se definira taj pojam), čl. 4. st. 1. toč. 7. u dijelu kojim je propisano da odluka o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog i biorazgradivog komunalnog otpada, koju donosi predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave mora, među ostalim, sadržavati i odredbe o načinu izračuna i određivanju cijene, kao i iznos obvezne minimalne javne usluge, te čl. 20. st. 2. u dijelu kojim se propisuje cijena obvezne minimalne javne usluge, kao dio same strukture cijene javne usluge, nisu nesuglasni s Ustavom i mjerodavnim odredbama ZOGO.

22. S obzirom na vlasništvo tuženika na nekretnini u području gdje tužitelj ima funkciju pružatelja javne usluge odvoza komunalnog otpada, to je, primjenom navedenih odredbi ZOGO i Cjenika javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada na području Grada N. za 2018. godinu, bez obzira koristi li tuženik redovito ili povremeno svoju nekretninu, u obvezi je podmiriti predmetni iznos, koji služi za redovito održavanje komunalne strukture.

23. Slijedom navedenoga, valjalo je pobijanu presudu, po osnovi čl. 373. toč. 3. ZPP preinačiti i održati na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika I. A. iz K., poslovni broj Ovrv-89/19 od 25. veljače 2019. godine, u dijelu koji se odnosi na tražbinu u iznosu od 622,39 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, pobliže određenom izrekom pobijane presude.

24. Posljedično tome, valjalo je preinačiti i odluku o troškovima postupka, te, po osnovi čl. 154. st. 1. ZPP, priznati tužitelju pravo na nadoknadu parničnog troška u iznosu od 500,00 kn na ime jednokratne naknade, uvećano za trošak PDV u iznosu od 125,00 kn, kao i trošak plaćene sudske pristojbe na presudu u iznosu od 100,00 kn, sve sukladno odredbi čl. 380. toč. 3. u vezi s čl. 129. st. 5. ZPP.

25. Tužitelju je dosuđen i trošak žalbenog postupka u iznosu od 375,00 kn, na ime troška sastava žalbe, uvećano za trošak PDV, prema Tbr. 10. toč. 3. i Tbr. 42. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, "Narodne novine" broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22).

U Zagrebu 20. prosinca 2022.

Sudac

Vesna Skerlev, v.r.