Republika Hrvatska

Općinski sud u Požegi

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj:6.P-123/2018-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Požegi, po sucu ovoga suda Snježani Polgar, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja T. Č., OIB:…, E., i M. Č., OIB:…, E., , oboje zastupani po opunomoćeniku V. G., odvjetniku iz P., protiv tuženika H. D., OIB:…, P., zastupan po opunomoćenici M. N., odvjetnici iz P., radi isplate, v.p.s.11.250,00 kuna i u pravnoj stvari protutužitelja H. D. OIB:…, P., zastupan po opunomoćenici M. N., odvjetnici iz P., protiv protutuženika T. Č., OIB:…, E., i M. Č., OIB:…, E., oboje zastupani po opunomoćeniku V. G., odvjetniku iz P., radi isplate, v.p.s. 14.402,83 kuna, nakon glavne javne rasprave zaključene 1. listopada 2021. u prisutnosti tužitelja-protutuženika osobno uz opunomoćenika i tuženika-protutužitelja osobno uz opunomoćenicu M. N., odvjetnicu iz P., na temelju čl. 335. st. 4. ZPP-a, 10. veljače 2022.,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku H. D., OIB:…, P., da tužiteljima T. Č., OIB:…, E., i M. Č., OIB:…, E., isplati iznos od 500,00 €, u kunskoj protuvrijednosti sa zakonskom zateznom kamatom u skladu sa člankom 29. stavak 2. ZOO-a, tekućom od 30.11.2007., godine do isplate, iznos od 500,00 € u kunskoj protuvrijednosti sa zakonskom zateznom kamatom u skladu sa člankom 29. stavak 2. ZOO-a, tekućom od 31.12.2017. godine do isplate i iznos od 500,00 € u kunskoj protuvrijednosti sa zakonskom zateznom kamatom u skladu sa člankom 29. stavak 2. ZOO-a tekućom od 31.1.2018. godine, do isplate, te da tužiteljima naknadi parnični trošak u iznosu od 6.737,50 kuna, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama u visini koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri (3) postotna poena (%), koji teče na taj iznos od 10. veljače 2022. do isplate.

II Odbija se protutužitelj H. D., OIB:…, P., s protutužbom i protutužbenim zahtjevom koji glasi :

"Nalaže se tužiteljima – protutuženicima T. Č., OIB:…, E., i M. Č., OIB:…, E., , da tuženiku-protutužitelju H. D., OIB:…, P. , temeljem stjecanja bez osnove solidarno plate iznos od 14.402,83 kune sa zakonskim zateznim kamatama obračunatim uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri (3) postotna poena (%), počevši od 1. veljače 2018. godine pa do isplate. "

Obrazloženje

T. i M. Č. podnijeli su tužbu protiv H. D. radi isplate iznosa od 1.500,00€ u protuvrijednosti u kunama. Tvrde da su tuženiku izdali u najam svoj lokal koji se nalazi u D. za mjesečnu zakupninu od 500 € u protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju HNB na vrijeme od 5 godina. Nakon što je tuženiku istekao najam 1. veljače 2018. godine isti je iselio iz prostora tužitelja, međutim ostao je dužan platiti ugovoreni najam za studeni i prosinac 2017.godine i za siječanj 2018. Kako tuženik odbija platiti najam za navedene mjesece, tužitelji predlažu da sud naloži tuženiku isplatu navedenog iznosa.

Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje da se iselio iz prostora u vlasništvu tužitelja s danom 1. veljače 2018. godine te da nije platio zadnje tri zakupnine. Ističe da navedeno nije učinio jer je s tužiteljima dogovorio prijeboj zakupnine s izvršenim ulaganjima u nekretninu u vlasništvu tužitelja. Tako je kupio i ugradio u poslovni prostor kompletnu PVC stolariju, koja stolarija je ostala ugrađena u nekretninu tužitelja. Stoga ukoliko bi tužitelji osporavali navedeno ulaganje, tuženik ističe da će do zaključenja prethodnog postupka podnijeti protutužbu radi stjecanja bez osnove. Osim navedenog ulaganja da će zahtijevati i povrat preplaćenog troška za centralno grijanje, a jer je, osim grijanja poslovnog prostora, morao snositi i troškove grijanja još dva kata kuće kojeg su koristili različiti stanari kroz razdoblje od pet godina.

Očitujući se na navode odgovora na tužbu tužitelji ističu da su isti navodi neosnovani jer su navedena ulaganja već uračunata u visinu najma.

Tuženik je do zaključenja prethodnog postupka podnio protutužbu podneskom od 26. travnja 2018. godine (list br. 28-30). Protutužbenim zahtjevom protutužitelj predlaže da sud tužiteljima-protutuženicima naloži isplatu iznosa od 14.402,83 kuna, koji iznos su protutuženici stekli bez osnove.

Protutužitelj u protutužbi navodi da su mu protutuženici ulaskom u poslovni prostor, rekli da nije obvezan platiti prve tri zakupnine jer kreću s poslom "uhodavaju se" što je protutužitelj prihvatio. Za uzvrat je pristao plaćati porez za zakup. Osim navedenog u poslovni prostor je ugradio keramičke pločice te je preplatio režijske troškove na ime struje, vode i ogrijeva, na način da je plaćao navedeno za cijelu kuću, a ne samo za poslovni prostor. Protutuženici su na katu iznad poslovnog prostora imali stanare te je protutužitelj plaćao struju i vodu i grijao cijelu kuću. Iz navedenog proizlazi da je prve tri oproštene zakupnine otplatio ugradnjom keramičkih pločica te pretplatom režijskih troškova kao i troškova ogrijeva. Protutužitelj nadalje tvrdi da je postojeća stolarija u poslovnom prostoru bila u lošem stanju, te je u dogovoru s protutuženicima o vlastitom trošku kupio i ugradio PVC stolariju u poslovni prostor, a protutuženici su se za uzvrat obvezali oprostiti troškove zakupnine ekvivalentne uloženom iznosu. Kako protutuženici nisu ispoštovali dogovor, odnosno zahtijevaju plaćanje posljednje tri zakupnine, protutužitelj smatra da su isti stekli bez osnove iznos utrošen za ugradnju PVC stolarije, jer se navedenom ugradnjom povećala njihova imovina. Na ime stjecanja bez osnove potražuje iznos od 14.402,83 kuna.

Protutuženici u odgovoru na protutužbu (list br. 49) osporavaju navode protutužitelja. Ističu da je protutužitelj pločice stavljao po svom nahođenju uz minimalni trošak, za koje troškove nije priložio nikakve dokaze, dok je trošak režija i ogrijeva plaćao samo za svoj lokal. Ugovor o zakupu je zaključen 12.1.2013.g. a tuženik je platio prvu zakupninu 9. svibnja 2013. godine, tako da su tuženom "oprostili" tri i pol najamnine. Protutuženici navode da je protutužitelj propustio platiti i najamninu za mjesec listopad i studeni 2013. godine, za koje mjesece nisu podnosili tužbu jer je nastupila zastara potraživanja. Protutužitelju su oprostili i druge tražbine tako da je protutužitelj u njihovom pravnom odnosu stekao bez osnove veliku korist i vrijednost. Stranke su se usmeno dogovorile da će trošak nabave i stolarije snositi po pola (svatko po 7.201,40 kuna), tako da, ako se uzme u obzir razdoblje od 12.1.2013. pa do 9.5.2013. za koje vrijeme protutužitelj nije plaćao najamninu, da je vidljivo koliku korist je protutužitelj imao.

Protutužitelj u očitovanju na odgovor na protutužbu (list br. 51) opovrgava navode protutuženih da nije bilo stanara na katu kuće i troškova jer da iz dostavljenih izvoda računa proizlazi koliki su troškovi bili dok nije bilo stanara i koliko je morao plaćati režije dok su bili stanari. Iako su mu protutuženi rekli da nije obvezan platiti prve tri zakupnine jer kreću s poslom, ipak je te tri oproštene zakupnine otplatio ugradnjom keramičkih pločica, te pretplatom režijskih troškova. U pogledu podjele troškova, nabavke i ugradnje stolarije, ističe da su isti navodi netočni, nejasni i ničim pokrepljeni.

Neprijeporno je da tuženik nije platio zakupninu za studeni i prosinac 2017.g., te za siječanj 2018.g. te da je ista mjesečno iznosila 500,00 € u protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju HNB-a.

Prijeporno je potraživanje protutužitelja s osnova ugrađene stolarije.

Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u izvadak prometa (list br. 3-19), račune za vodu za 2-8 mj. 2014. (list br. 31-37), račun za struju (list br. 38), račune za struju za 2-6.mj. 2014.g. račun od 29.1.2013. br. računa 045077 (list br. 43), račun T. P. PVC stolarije od 23.12.2013. (list br. 44), izvršen je uvid u Ugovor o najmu od 12.1.2013.g. (list br. 54), saslušani su svjedoci A. P., J. A., S. D. i M. D. (list br. 58- 61) te su saslušane stranke u svrhu dokazivanja.

Analizirajući dokaze sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 35/91, 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 – čl. 50. Zakon o arbitraži, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 43/2013, - Rješenje USRH, 89/14 – OUSRH i 70/19 dalje: ZPP-a) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti odlučivši kao u izreci presude pod točkom I, dok je protutužbeni zahtjev neosnovan, te je sud odbio protutužitelja s istim, odlučivši kao u izreci pod točkom II presude. Uvidom u Ugovor o najmu (list br. 54) utvrđeno je da su tužitelji tuženiku iznajmili poslovni prostor zajedno sa uređajnim elementima za mjesečni iznos od 500 € u protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju HNB-a od 1.2.2013. na rok od 5 godina te da se korisnik obvezao podmirivati porez na najam i režije time da se naknadu za najam obvezao uplaćivati na žiroračun vlasnika prostora otvoren u banci. Prema navedenom ugovoru korisnik nema pravo vršiti veće izmjene bez odobrenja vlasnika.

Na obvezno pravni odnos stranaka primjenjuju se odredbe Zakona o zakupu i prodaji poslovnog prostora bez obzira što su stranke sklopljeni ugovor nazvale Ugovor o najmu. Naime, kako je predmet ugovora poslovni prostor sukladno čl. 520. ZOO-a ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08 i 125/11 i 78/15 i 29/18, dalje: ZOO-a) na sporni odnos primjenjuju se odredbe uređene posebnim zakonom tj. naprijed navedeni Zakon o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora.

Prema čl. 16. stavak 1. Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora ("Narodne novine"125/11, 64/15, 112/18) zakupnik je dužan zakupodavcu platiti ugovorom utvrđeni iznos zakupnine u roku utvrđenom u ugovoru

Iz izvatka prometa S. b. d.d. za razdoblje od 1.1.2012- do 31.1.2018. (list br. 3-19) proizlazi da tuženik nije platio najam za studeni i prosinac 2017. te za siječanj 2018. koje činjenice tuženik niti ne osporava, te je sud prihvatio tužbeni zahtjev u cijelosti temeljem čl.16. st.1. citiranog Zakona.

Navode vezano za plaćanje režija i za prostor koji nije bio dan u zakup tuženiku, a koji su koristili drugi stanari tužitelja, te za ugradnju keramičkih pločica, sud ocjenjuje irelevantnim za utvrđenje osnovanosti tužbenog zahtjeva.

Naime, za navedene troškove nije istaknut prijeboj, a obzirom da tuženik nije platio prve tri zakupnine te tijekom trajanja zakupa nije plaćao uredno sve zakupnine, sasvim izvjesno je da su ti troškovi prebijeni s iznosima zakupnine.

U odnosu na protutužbeni zahtjev sud zaključuje da isti nije osnovan. Uvidom u račun br.540/01/13 od 23. 12.2013. (list br. 44) utvrđeno je da je isti izdan na ime D. obrta za proizvodnju i usluge a odnosi se na stolariju u iznosu od 14.402,83 kuna.

Nije sporno da je ta stolarija ugrađena u prostor tužitelja u 12. mjesecu 2013. te da je navedeni račun platio tuženik – protutužitelj.

Sporno je da li su tužitelji – protutuženici trebali snositi u cijelosti trošak ugrađene stolarije.

Iz iskaza svjedoka S. D., oca protutužitelja (list br. 60), proizlazi da je protutužitelj snosio trošak stolarije, ali da nije bilo riječi da neplati zakupninu već da je tražio od protutuženih da plate 50 % iznosa troškova stolarije koji iznos protutuženici nisu platili.

Svjedokinja A. P. (list br. 58) istakla je da su protutuženi dopustili protutužitelju da promjeni prozor, vrata i izlog a nije joj poznato o čijem trošku, vjerojatno na trošak protutužitelja. Ističe da protutužitelj nije platio deset zakupnina od kojih protutuženi potražuju samo tri zakupnine, dok ostale ne potražuju upravo na ime ugrađene stolarije, pločica i drva koja je protutužitelj koristio za grijanje cijelog objekta.

Svjedokinja M. D., supruga protutužitelja navela je da su im protutuženi odobrili da mogu promijeniti stolariju o svom trošku, a da za 11. i 12. mjesec 2013. nisu platili zakupninu jer su snosili režije za cijeli objekt.

Svjedokinji J. A. je poznato da su protutuženi dali protutužitelju odobrenje za promjenu stolarije, ali ne zna o čijem trošku.

Protutužitelj u iskazu navodi da se dogovorio s protutuženima o promjeni stolarije te da su isti pristali platiti u cijelosti troškove stolarije. Stolariju su promijenili u 12. mjesecu 2013. godine, no nije dao račun protutuženima. Navodi da mu je rečeno nakon što je ugradio stolariju da će trošak biti prebijan sa zakupninom što je i učinjeno 2014. godine kada nije platio dva najma na ime stolarije, a pola stolarije je prebio sa dvije zadnje zakupnine u 2017. godini, dok je zakupninu za siječanj 2018. prebio s drvima.

Iz iskaza protutuženika M. Č. proizlazi da je pristao na promjenu stolarije kao i da je pristao platiti pola troškova stolarije kada bude ugrađena i to tako da mu protutužitelj da račun da plati svoj dio ili bi odbio taj dio protutužitelju od zakupnine. Protutužitelj mu nije rekao da je ugradio stolariju što je saznao od šogorice.

Protutužitelj nije platio zakupninu za 11 i 12 mjesec 2013. te za 1. mjesec 2014.godine, a za koje mjesece nije platio zakupninu zbog ugrađene stolarije. Ističe da protutužitelj nije platio zakupninu niti za 3. mjesec 2014., a po dolasku te godine na godišnji odmor supruga protutužitelja im je rekla da za 11. i 12. mjesec 2013. i 1. mjesec 2014. nisu platili zakupninu jer su ugradili stolariju, dok za treći mjesec 2014. godine nisu platili zakupninu jer su zakupninu za taj mjesec prebili s drvima koja su utrošili za grijanje gornjeg dijela kuće. Nije bio zadovoljan što je tuženik prebio zakupninu sa stolarijom na takav način, ali je ipak pristao na prebijanje.

Protutužena T. Č. ističe da protutužitelj nije platio najmanje deset zakupnina i da si je najmanje pet zakupnina obračunao na ime stolarije.

Poklanjajući u cijelosti vjeru iskazu protutuženika M. Č. sud je utvrdio da su protutuženici pristali da protutužitelj promijeni stolariju, a da su se protutuženici obvezali snositi polovicu troškova stolarije koji trošak je protutužitelj prebio neplaćanjem zakupnine za 11 i 12 mjesec 2013. i 1. mjesec 2014.

Vjerodostojnost iskaza protutuženika potkrepljenja je iskazom svjedoka S. D. koji navodi da su protutuženici trebali snositi polovicu iznosa troška stolarije.

Svjedokinja M. D. potvrđuje navode da je zakupnina za naprijed navedena tri mjeseca prebijena s troškom stolarije, a koji iznosi zakupnine (1.500 €) i premašuju ½ vrijednosti ugrađene stolarije, iako je svjedokinja navela da su stolariju trebali promijeniti o svom trošku.

Imajući u vidu navedeno sud iskaz protutužitelja u dijelu u kojem navodi da su protutuženici trebali snositi u cijelosti trošak stolarije, ocjenjuje neistinitim. Da je to doista tako bilo, logično bi bilo da je protutužitelj nakon ugrađene stolarije predao protutuženicima račun i pozvao ih na plaćanje ili ne bi plaćao zakupninu sve do namirenja cjelokupnog troška iznosa stolarije. Tek nakon što mu je istekao ugovor o zakupu, protutužitelj samovoljno prebija preostalu polovicu troška stolarije sa zakupninom za 11 i 12 mjesec 2017. godine, a koji dio troška upravo treba on podmiriti dok je polovica troška na ime stolarije koji su trebali snositi protutuženi namirena neplaćanjem zakupnine za najmanje dva mjeseca odnosno za 11 i 12 mjesec 2013.

Slijedom navedenog protutuženi nisu bez osnove stekli iznos utrošen za ugradnju PVC stolarije, jer su trošak ugradnje stolarije stranke trebale snositi na jednake dijelove, a dio koji se odnosi na protutužene u iznosu od 7.200,00 kuna je prebijen s neplaćenom zakupninom za 11. i 12. mjesec 2013., koja zakupnina za ta dva mjeseca iznosi najmanje 7.400,00 kuna. Drugi dio troška ugrađene stolarije obezao se snositi protutužitelj.

Stoga je sud imajući u vidu utvrđeno činjenično stanje zaključio da nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 1111 stavak 1. ZOO-a, te je odbio protutužitelja s protutužbenim zahtjevom u cijelosti.

Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku, a trošak se odnosi na nagradu za sastav tužbe u iznosu od 1.000,00 kuna, nagradu za pristup pripremnom ročištu u iznosu od 250,00 kuna, nagradu za sastav odgovora na protutužbu u iznosu od 1.000,00 kuna, nagradu za zastupanje na pripremnom ročištu od 1. travnja 2019. u iznosu od 500,00 kuna, nagradu za zastupanje na glavnoj raspravi od 19. veljače 2020. u iznosu od 1.000,00 kuna, nagradu za zastupanje na ročištu od 1. listopada 2021. u iznosu od 1.000,00 kuna. Ukupno troškovi s PDV-om iznose 5.937,50 kuna.

Sudska pristojba na tužbu i presudu iznosi 800,00 kuna, tako da su tužiteljima odmjereni troškovi postupka u iznosu od 6.737,50 kuna.

Zbog izloženog odlučeno je kao u izreci presude.

Požega, 10. veljače 2022.

S u d a c:

Snježana Polgar, v.r.

Pouka o pravu na žalbu:

Protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka ovome sudu, a o istoj odlučuje županijski sud.

Dna:

1. V. G., odvjetnik iz P.

2. M. N., odvjetnica iz P.