Poslovni broj: Usž-2555/20-5
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Arme Vagner Popović, predsjednice vijeća, Ane Berlengi Fellner i mr.sc. Inge Vezmar Barlek članica vijeća, te više sudske savjetnice Glorjane Čičak, u upravnom sporu tužitelja V. O. d.o.o. za vodoopskrbu i odvodnju, O., kojeg zastupa direktor I. J. putem opunomoćenika A. K., odvjetnika u Odvjetničkom društvu K. i P. d.o.o., Z., protiv tuženika Ministarstva regionalnog razvoja i fondova Europske unije, Z., u predmetu radi dodjele bespovratnih sredstava, odlučujući o žalbama protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: UsI-1335/19 od 6. svibnja 2020., na sjednici vijeća održanoj 10. veljače 2022.
p r e s u d i o j e
I Poništava se presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: UsI- 1335/19 od 6. svibnja 2020.
II Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva regionalnog razvoja i fondova Europske unije, klasa: UP/I-910-04/18-02/491, urbroj: 538-05-2-1-1/533-19-3 od 22. studenoga 2019.
III Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda pod točkom 1. poništeno je rješenje tuženika, klasa: UP/I-910-04/18-02/491, urbroj: 538-05-2-1-1/533-19-3 od 22. studenoga 2019., a točkom 2. odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora. Rješenjem tuženika odbijen je prigovor tužitelja izjavljen na postupanje Hrvatskih voda povodom Obavijesti o bitnim elementima Odluke o utvrđenoj nepravilnosti broj: KK.06.4.1.01/IRR04, klasa: 325-04/15-08/57, urbroj: 374-1-13-18-257 od 30. studenoga 2018. Navedenom obaviješću Hrvatske vode izvijestile su tužitelja o utvrđenim nepravilnostima te je određen financijski ispravak od 5% vezano za ugovor kojeg je tužitelj sklopio s Ministarstvom zaštite okoliša i energetike, te Hrvatskim vodama dana 25. srpnja 2017., a temeljem kojeg su mu dodijeljena bespovratna sredstva u iznosu od 55.828.986,00 kn.
2. Protiv navedene presude žalbe su izjavili tužitelj i tuženik.
3. Tužitelj žalbom pobija odluku prvostupanjskog suda pod točkom II. kojom je odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova upravnog spora. Poziva se na odredbu članka 79. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima i Odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-2086/18 od 9. travnja 2019. te smatra da neovisno o razlozima usvajanja tužbenog zahtjeva bez tužbe tužitelja ne bi došlo do poništenja osporenog rješenja. Predlaže da Sud žalbu uvaži i tužitelju dodjeli zatraženi trošak prvostupanjskog upravnog spora, te potražuje trošak sastava žalbe u iznosu od 3.906,25 kn.
4. Tuženik u žalbi navodi iscrpne razloge zbog kojih smatra da je odluka prvostupanjskog suda utemeljena na pogrešnoj primjeni mjerodavnog prava. Poziva se na odredbe Uredbe (EU) broj: 1303/2013 i odredbe Zakona o uspostavi institucionalnog okvira za provedbu Europskih strukturnih i investicijskih fondova u Republici Hrvatskoj u financijskom razdoblju 2014. do 2020. (Narodne novine, broj 92/14.) te smatra da su osporeno rješenje kao i odluka javnopravnog tijela prvog stupnja utemeljeni na zakonu i doneseni u pravilno provedenom postupku. Predlaže da Sud žalbu uvaži, poništi prvostupanjsku presudu i odbije tužbeni zahtjev.
5. Tuženik je dostavio odgovor na žalbu tužitelja kojim se protivi zatraženim troškovima upravnog spora i ukazuje da upravni spor nije pravomoćno okončan, zbog čega ne prihvaća stajalište tužitelja da je uspio u upravnom sporu. Predlaže da Sud odbije žalbu tužitelja i potvrdi točku II. prvostupanjske presude.
6. Tužitelj je dostavio odgovor na žalbu tuženika kojim ističe da je žalba nedopuštena pozivom na odredbu članka 66a. Zakona o upravnim sporovima jer je presudom prvostupanjskog suda pojedinačna odluka javnopravnog tijela poništena i predmet je vraćen na ponovni postupak. Iako sama prvostupanjska presuda niti izrijekom niti obrazloženjem ne navodi da je predmet vraćen na ponovni postupak ukazuje na okolnost da nije odlučeno o podnesenom prigovoru protiv Obavijesti o bitnim elementima Odluke o utvrđenoj nepravilnosti od 29. studenoga 2018. Poziva se na raniju praksu ovog Suda te ukazuje da činjenica što je prvostupanjskom presudom dana pogrešna uputa o pravnom lijeku ne može se uspostaviti nadležnost žalbenog suda protivno kogentnim normama. Predlaže da Sud odbaci žalbu tuženika te potražuje trošak sastava odgovora na žalbu u iznosu od 3.906,25 kn.
7. Žalba tužitelja nije osnovana.
8. Žalba tuženika je osnovana.
9. Iz podataka spisa predmeta kao i iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je tužitelj radi financiranja projekta "Regionalni vodoopskrbni sustav Osijek – faza II" oznake K.K.06.4.1.01. s Ministarstvom zaštite okoliša i energetike i Hrvatskim vodama 25. srpnja 2017. sklopio Ugovor temeljem kojeg su mu dodijeljena bespovratna sredstva u iznosu od 55.828.986,00 kn između ostalog i za financiranje radova koji su bili predmet otvorenog postupka javne nabave. Sastavni dio navedenog Ugovora su opći uvjeti koji se primjenjuju na projekte financiranja iz europskih strukturnih i kohezijskih fondova EU u financijskom razdoblju 2014. do 2020. Hrvatske vode su u provođenju kontrole podataka vezano za predmet javne nabave kao Predstavničko tijelo razine II izvijestile tužitelja o utvrđenim nepravilnostima aktom klasa: 325-04/15-08/57, urbroj: 374-1-13-18-257 od 30. studenoga 2018. Protiv ovog akta tužitelj je izjavio prigovor u skladu s danom uputom o kojoj je tuženik odlučio temeljem odredbe članka 122. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09.) osporenim rješenjem.
10. Prema stajalištu prvostupanjskog suda u konkretnom slučaju ne radi se o postupku povodom prigovora čelniku na obavijest u svezi postupanja upravnih tijela, već o postupku kojim jedna ugovorna strana obavještava drugu ugovornu stranu da ne ispunjava uvjete iz ugovora radi čega bi se ugovor mogao jednostrano izmijeniti, a što nije predmet upravnih postupaka niti upravnog spora, već se rješava u postupku pred redovnim sudom. Stoga prvostupanjski sud smatra da se prigovor tužitelja može rješavati u okviru postupka sporazumnog rješavanja spora kako je predviđeno sklopljenim ugovorom što opet nije predmet upravnog postupka. Pri tome se prvostupanjski sud poziva na stajalište ovog Suda izraženo u presudi poslovni broj: Usž-303/19 od 10. srpnja 2019. te je prvostupanjski sud poništio rješenje tuženika. Kako je tužbeni zahtjev usvojio iz drugih razloga, a ne razloga navedenih u tužbi prvostupanjski sud nije priznao tužitelju zatraženi trošak upravnog spora. Uputom o pravnom lijeku prvostupanjski sud dopustio je žalbu protiv presude u smislu odredbe članka 66. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.).
11. Iz navedenog proizlazi da prvostupanjski sud smatra kako rješavanje prigovora tužitelja koji je podnesen povodom Obavijesti o bitnim elementima Odluke o utvrđenoj nepravilnosti od 30. studenoga 2018. ne predstavlja upravnu stvar. Stoga je pogrešno stajalište tužitelja prema kojem je prvostupanjski sud predmet vratio tuženiku na ponovni postupak. Budući da predmet nije vraćen na ponovni postupak to je pogrešno pozivanje tužitelja na odredbu članka 66a. Zakona o upravnim sporovima, a žalba tuženika je dopuštena.
12. Prema ocjeni ovog Suda stajalište prvostupanjskog suda temelji se na pogrešnom pravnom pristupu. Naime, pozivanje na odluku ovog Suda broj: Usž- 303/19 od 10. srpnja 2019. nije primjenjivo u konkretnom slučaju, jer kako to pravilno navodi tuženik radi se o činjenično i pravno različitim situacijama. U navedenom predmetu se odlučivalo o zakonitosti rješenja kojim je bilo potvrđeno stajalište prvostupanjskog tijela o tome da su ispunjene pretpostavke za jednostrani raskid ugovora sklopljenog nakon provedenog postupka javne nabave. Predmet ovog upravnog postupka i spora je ocjena pravilnosti i zakonitosti utvrđene nepravilnosti i izrečene financijske korekcije.
13. Uredbom (EU) broj 1303/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. (Sl.l. broj 347, 20. prosinca 2013.) propisana je odgovornost država članica u sustavima upravljanja i kontrole i njihova dužnost da spriječe, otkriju i isprave nepravilnosti, te osiguraju povrat neopravdano isplaćenih sredstava zajedno s mogućim zateznim kamatama. Prema odredbi članka 143. Uredbe (EU 1303/2013) države članice provode potrebne financije korekcije u vezi s pojedinačnim ili sustavnim nepravilnostima koje su otkrivene u operacijama ili u operativnim programima, a financijske korekcije sastoje se od ukidanja dijela ili cijelog javnog doprinosa nekoj operaciji ili operativnom programu.
14. U svrhu provedbe navedene Uredbe Zakonom o uspostavi institucionalnog okvira za provedbu europskih strukturnih i investicijskih fondova u Republici Hrvatskoj u razdoblju od 2014. do 2020. (Narodne novine, broj 92/14.) uspostavljen je institucionalni okvir za upravljanje i provedbu europskih strukturnih i investicijskih fondova u RH u razdoblju od 2014. do 2020. te su određene institucije koje obavljaju funkcije koordinacijskog tijela za upravljanje fondovima i neovisnog revizijskog tijela i određene su njihove funkcije i odgovornosti.
15. Prema Općim uvjetima koji se primjenjuju na projekte financiranja iz europskih strukturnih i kohezijskih fondova EU u financijskom razdoblju od 2014. do 2020. koji su sastavni dio ugovora sklopljenog 25. srpnja 2017. korisnik (tužitelj) prihvaća da mu posredničko tijelo razine II (javnopravno tijelo prvog stupnja) naloži vraćanje svih financijskih sredstava koje je primio na temelju ugovora ili odredi financijske korekcije primjenjujući pri tome propise, upute i smjernice Europske komisije koje se u pogledu utvrđivanja financijskih korekcija primjenjuju na države članice Europske unije ili nacionalne akte kojima se uređuje navedeno područje.
16. U konkretnom slučaju posredničko tijelo razine II je nakon provedenog postupka kontrole utvrdilo da je tužitelj u postupku javne nabave propisao uvjet specifičnog stručnog iskustva za stručnjaka 1 na način da se traži veća razina sposobnosti koja bi osiguravala da će gospodarski subjekt biti sposoban izvršiti ugovor. Na taj način da je onemogućen veći broj gospodarskih subjekata da sudjeluje u postupku javne nabave te je zbog ove utvrđene nepravilnosti određena financijska korekcija od 5%.
17. Tužitelj je protiv Obavijesti o utvrđenim nepravilnosti i izrečenoj financijskoj korekciji od 30. studenoga 2018. koju su Hrvatske vode donijele kao predstavničko tijelo razine II izjavio prigovor o kojem je tuženik odlučio osporenim rješenjem kao nadležno tijelo (upravljačko tijelo), a sve sukladno naprijed navedenoj Uredbi (EU) 1303/2013, Zakona o uspostavi institucionalnog okvira za provedbu europskih strukturnih i investicijskih fondova u Republici Hrvatskoj u financijskom razdoblju 2014. do 2020. te Općim uvjetima koji su sastavni dio ugovora sklopljenog 25. srpnja 2017.
18. Osporenim rješenjem tuženik je povodom prigovora na Obavijest o utvrđenoj nepravilnosti ispitao pravilnost i zakonitost obavijesti javnopravnog tijela prvog stupnja o utvrđenoj nepravilnosti i izrečenoj korekciji od 30. studenoga 2018. te je osporenim rješenjem dao jasne i valjano obrazložene razloge zbog kojih je prigovor tužitelja odbio.
19. Razlozima na kojima temelji tužbu u ovom upravnom sporu tužitelj nije doveo u sumnju pravilnost i zakonitost rješenja tuženika od 22. studenoga 2019.
20. Naime, tužitelj u tužbi ustraje na stajalištu prema kojem propisivanje uvjeta specifičnog stručnog iskustva za stručnjaka 1 prema FIDC uvjetima nije restriktivan uvjet, već je uvjet utemeljen na međunarodnom standardu ugovaranja za građevinske i inženjerske radove širom svijeta.
21. Navedeno stajalište tužitelja nije utemeljeno na odredbama Zakona o javnoj nabavi (Narodne novine, broj: 98/11., 83/11., 143/13. i 13/14. niti je sukladno pravu EU. Navedeno iz razloga što je odredbom članka 69. stavka 3. Zakona o javnoj nabavi propisano da javni naručitelj može tražiti od ponuditelja da zadovolje minimalne razine financijske, tehničke i stručne sposobnosti. Opseg informacija i minimalne razine sposobnosti iz članka 71. i 72. tog Zakona koje se zahtijevaju za određeni ugovor moraju biti vezani uz predmet nabave i razmjerni predmetu nabave odnosno grupi predmeta nabave u slučaju da je predmet nabave podijeljen u grupe. Minimalne razine sposobnosti navode se u pozivu za nadmetanje i dokumentaciji za nadmetanje. Prema odredbi članka 134. stavka 1. istog Zakona sektorski naručitelj određuje uvjete sposobnosti natjecatelja i ponuditelja u skladu s odredbama tog Zakona i oni moraju biti objektivni i nediskriminirajući te dostupni svim zainteresiranim gospodarskim subjektima.
22. Također prema Završnom izvješću Europske komisije, na koje se tuženik u osporenom rješenju poziva, proizlazi da uvjet stručne sposobnosti stručnjaka isključivo prema FIDC izvršenim ugovorima isključuje iz postupaka javne nabave potencijalne ponuditelje koji su pružili usluge prema ugovorenim uvjetima koji odgovaraju zahtjevima FIDC, dakle da je moguće utvrditi da postoje jednakovrijedni ugovori.
23. Stoga ovaj Sud u cijelosti prihvaća stajalište tuženika prema kojem je u zakonito provedenom postupku pravilno utvrđena nepravilnost i osnovano utvrđena povreda i izrečena financijska korekcija.
24. Iz navedenih razloga valjalo je odbiti tužbeni zahtjev i potvrditi pravilnost i zakonitost rješenja tuženika.
25. Budući da nije uspio u upravnom sporu nije osnovan niti zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
26. Slijedom navedenog, na temelju odredbe članka 74. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima odlučeno je kao pod točkom I. i II. izreke, dok se odluka pod točkom III. temelji na odredbi članka 79. stavka 4. istog Zakona.
U Zagrebu 10. veljače 2022.
Predsjednica vijeća
Arma Vagner Popović, v.r.
