Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-526/2020-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda, Josipa Frajlića, kao predsjednika vijeća, Marijane Žigić, kao suca izvjestitelja i dr. sc. Sanje Zagrajski, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M.M. iz Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku M.B., odvjetniku u Z., protiv tuženika PBZ d.d. Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva L. i partneri d.o.o. Z., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-2200/17 od 3. prosinca 2019., u sjednici vijeća održanoj 10. veljače 2022.

r i j e š i o  j e

Žalba tužitelja se uvažava, ukida se presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-2200/17 od 3. prosinca 2019. i predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odlučeno je:

" I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„I. Proglašava se nedopuštenom ovrha određena Rješenjem o ovrsi Općinskog suda u zadru, poslovni broj: 72 Ovr-1796/2016, od 17. listopada 2016. godine.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi prouzročeni parnični trošak zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude pa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema članku 29. stavku 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima.“

II Nalaže se tužitelju nadoknaditi tuženiku trošak ovog postupka u iznosu od 237.156,25 kuna, u roku od 15 dana."

2. Protiv te presude žalbu je pravovremeno izjavio tužitelj zbog svih žalbenih razloga označenih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14. i 70/19., dalje ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga i po službenoj dužnosti, ovaj sud nije utvrdio da bi prvostupanjski sud počinio koju od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP), pa ni bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, jer pobijana presuda sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama.

6. Međutim, činjenično stanje ostalo je nepotpuno utvrđeno.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za proglašenje nedopuštenom ovrhe određene rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Zadru, poslovni broj Ovr-1796/2016-2 od 17. listopada 2016.

8. Prvostupanjski sud pobijanom presudom u cijelosti odbija tužbeni zahtjev, a nakon što je zbog neuplate razlike predujma za provođenje dopunskog vještačenja po vještaku financijske struke odustao od izvođenja tog dokaza, pa pozivom na odredbu čl. 221. a ZPP donosi odluku kao u izreci.

9. U pravu je tužitelj kada u žalbi navodi da je prvostupanjski sud pogrešno postupio kada je odustao od izvođenja dokaza vještačenjem, jer tužitelj nije izvršio uplatu predujma za navedeno vještačenja.

10. Prvostupanjski sud je imao mogućnost izvesti predloženi dokaz iako predujam nije plaćen, te je potom mogao rješenjem strankama naložiti da plate trošak vještačenja sukladno odredbi čl. 153. st. 4. ZPP-a. U vezi s navedenim potrebno je reći da u presudi Europskog suda za ljudska prava (u nastavku: ESLJP) u predmetu Smolić protiv Hrvatske od 15. ožujka 2018. (Zahtjev br.51472/12) ESLJP smatra da je čl. 153. ZPP-a predviđena određena fleksibilnost glede plaćanja predujma za troškove vještačenja jer propisuje da sud može izvoditi dokaze iako nije položen iznos za provođenje tih dokaza, a u tom slučaju će naložiti stranci da u roku od osam dana određenu svotu plati vještaku. Nadalje, ESLJP je ocjenjujući činjenice cjelokupnog predmeta utvrdio da je došlo do povrede čl. 6. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine, Međunarodni ugovori“ br. 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06 i 2/10, u daljnjem tekstu: Konvencija) jer, između ostalog, specifičnim financijskim okolnostima stranke u parničnom predmetu nije posvećena dovoljna pažnja, što je rezultiralo ograničenjem koje je umanjilo samu bit podnositeljevog prava na pristup sudu.

11. Slijedom navedenoga, pogrešno je postupio prvostupanjski sud kada nije izveo dokaze jer tužitelj nije uplatio predujam za vještačenje, pa je time umanjio samu bit prava tužitelja na pristup sudu. Budući da nisu izvedeni dokazi kojima se dokazuju odlučne činjenice, činjenično stanje je ostalo nepotpuno utvrđeno, pa je valjalo žalbu tužitelja uvažiti kao osnovanu, ukinuti presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

12. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će otkloniti nedostatke na koje je upozoren u ovoj ukidbenoj odluci, te će donijeti novu i na zakonu osnovanu odluku.

13. Budući da je ukinuta odluka o glavnoj stvari, ukinuta je i odluka o troškovima postupka, jer će nova odluka o troškovima postupka ovisiti o novoj odluci o glavnoj stvari (čl. 166. st. 3. ZPP-a).

14. Slijedom navedenog, na temelju čl. 370. ZPP-a odlučeno je kao u izreci.

Osijek, 10. veljače 2022.

Predsjednik vijeća

Josip Frajlić, v.r.