Poslovni broj: 18 UsI-836/20-4
Republika Hrvatska
Upravni sud u Splitu
Put Supavla 1.
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Splitu, po sutkinji Marici Goreta, uz sudjelovanje zapisničarke N. B., u upravnom sporu tužitelja M. K., OIB: .., A. S. .., Z., zastupan po opunomoćeniku mr. sc. I. B., odvjetniku u Z., Š. u. ., protiv tuženika Središnjeg državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje, Savska cesta 28, Zagreb, radi prava na obnovu, dana 10. veljače 2022.
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja, koji glasi:
„I.Poništava se drugostupanjsko rješenje Središnjeg državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje, Zagreb, KLASA: UP/II-361-01/20-05/12, URBROJ: 510-05-0101/01-20-02 od 3. studenog 2020.gdoine te prvostupanjsko rješenje Upravnog odjela za povjerene poslove državne uprave, Zadarske županije, KLASA: UP/I-361-01/20-01/16, URBROJ: 2198/1-19-01-04/04-20-02 od dana 24. svibnja 2020. godine.
II.Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju nastali parnični trošak.“
Obrazloženje
1.Osporenim rješenjem tuženika, Klasa: UP/II-361-01/20-05/12, Urbroj: 510- 05-0101/01-20-02 od 03. studenog 2020. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Upravnog odjela za povjerene poslove državne uprave, Zadarske županije, Klasa: UP/I-361-01/20-01/16, Urbroj: 2198/1-19-01-04/04-20-02 od 24. svibnja 2020., a kojim rješenjem je odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja za obnovu i opremanje u ratu oštećene obiteljske kuće.
2.Tužitelj tužbom pobija zakonitost citiranih rješenja iz svih zakonom predviđenih razloga. Naime, u tužbi se navodi da je propuštanjem obavještavanja i dostave, prvostupanjsko tijelo onemogućilo opunomoćenika tužitelja da sudjeluje u postupku. Unatoč tome što je povodom žalbe od 21. travnja 2016. ukinuto ranije rješenje istoga Ureda, tada Odjela za obnovu i stambeno zbrinjavanje Klasa: UP/I- 361-01/02-01/680 od dana 7. svibnja 2015. od tada upravno tijelo koje vodi postupak da nije o nijednoj radnji obavijestilo opunomoćenika stranke te da mu nije dostavilo niti drugostupanjsko rješenje kojim je ukinuto ranije rješenje UP/I-361-01/02-01/680 od 07. svibnja 2015. Nadalje, isključivo radi podneska koji je opunomoćenik uputio prvostupanjskom upravnom tijelu dana 6. srpnja 2020. istome da je tijelo koje vodi postupak dostavilo pobijano rješenje, i to tek dana 13. srpnja 2020. Stoga da se radi o nedopustivom postupanju upravnog tijela na način da se stranka i njegov opunomoćenik ne obavještavaju niti o jednoj jedinoj radnji u postupku što da je izravno protivno odredbama članka 30., 32. i 83. te o brojnim drugim odredbama Zakona o općem upravnom postupku. Ovako arbitrarno proveden upravni postupak bez obavještavanja stranke da ima za posljedicu povredu prava na pravičan postupak te da je postupak koji je provelo prvostupanjsko tijelo nezakonit. Jedine sporne činjenice u pogledu kojih se vodi ovaj postupak da su da li je M. K. imao prebivalište u stambenoj kući za koju traži obnovu i to do početka ratnih operacija na tom području te da li je isti vlasnik u ratu oštećene obiteljske kuće koja se nalazi u M., i za koju je podnio zahtjev za obnovu i zbrinjavanje. Prvostupanjsko tijelo da je donijelo sadržajno identično rješenje koje je ranije očito poništeno, ali opunomoćenik stranke u postupku da ne zna što piše u tome drugostupanjskom rješenju jer da mu nije nikada dostavljeno. U tužbi se nadalje na odredbu članka 4. stavak 1. vezano za članak 5. i članak 16. stavak 2. Zakona o obnovi, koje i citira te navodi da su ti zakonski uvjeti kumulativno propisani odnosno da je osnovni uvjet za ostvarivanje prava na obnovu ili novčanu potporu prebivanje, odnosno stalno stanovanje vlasnika sa članovima svoje obitelji u stambenoj kući za koju traži obnovu i to do početka ratnih operacija na tom području, kao i vlasništvo predmetne stambene kuće. U ranijem postupku da je utvrđena kao dokazana činjenica da je M. K. sa obitelji prije ratnih operacija stanovao i prebivao u predmetnoj kući u M.. U ponovljenom postupku ne poštujući zabranu reformacije in peius, odnosno da se povodom žalbe stranke ne može na nju nepovoljnije utvrditi činjenično stanje, prvostupanjsko tijelo da utvrđuje da: - je M.K. doista prebivao prije ratnih zbivanja u mjestu M., ali da nije prebivao u predmetnom objektu, već u objektu na koji je već njegov otac B. ostvario pravo na obnovu. Ovakvo utvrđeno činjenično stanje, da je suprotno ranijim utvrđenjima istoga tijela te da je suprotno nedvojbenim činjenicama. Nadalje se ističe da ako je prvostupanjsko tijelo imalo dvojbe oko identifikacije kuće za koju se traži obnova, ta je trebalo izići na očevid. Prvostupanjsko tijelo da posve pogrešno zanemaruje ne samo ranije utvrđenja istoga tijela, već i dostavljenu potvrdu o prebivalištu izdanu od MUP-a iz koje da je razvidno da je M. K. imao prijavljeno boravište upravo u M. na adresi M. .., i to od ... godine te se ističe da se radi o ispravi koja ima svojstvo javne isprave za koju da presumpcija istinitosti iz članka 60. stavak 2. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj 47/09 dalje ZUP) dok da je stavkom 3. izrekom određeno na koji način se provjerava vjerodostojnost takve isprave. Tužitelj da je također upisan u katastarskoj evidenciji kao posjednik nekretnine oznake kat. čest. .. i kat.čest. .. k.o. M., na kojoj da je sagrađena predmetna obiteljska kuća za koju je podnio zahtjev za obnovu. Zaključak prvostupanjskog tijela da M.K. nije dokazao vlasništvo nad promatranim objektom do početka ratnih operacija na odnosnom području da je apsurdan jer da je nesporna činjenica da stanje u zemljišnim knjigama nije odraz stvarnog i faktičnog stanja, a to je da je upravo M.K. vlasnik i posjednik predmetne obiteljske kuće koju činjenicu da mu nitko nikada nije osporavao, što da je u ovom postupku dokazao i iskazima svjedoka, javnom ispravom iz koje je razvidno stanje predmetne nekretnine u katastarskoj evidenciji te ovjerenom izjavom danom pod kaznenom i materijalnom odgovornošću. Navedenim da je bitno stvarno i faktično stanje vlasništva, a ne sama činjenica da M. K. nije u zemljišnim knjigama upisan kao vlasnik nekretnine na kojoj je izgrađena obiteljska kuća. U ovu činjenicu da se i samo prvostupanjsko tijelo moglo uvjeriti na očevidu održanom na licu mjesta. Naglašava se da je upravo tužitelj sagradio predmetni objekt 1983. godine, svojim radom i svojim sredstvima, uz znanje i dopuštenje oca na čijoj se zemlji radilo te da je na taj način, temeljem odredbi tada važećeg Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima, stekao vlasništvo objekta. Ističe se naime da je opće poznata stvar da se unutar obitelji u seoskim sredinama, upravo na takav način dogovaralo vlasništvo između obitelji, bez potpisivanja dokumenata i knjiženja u zemljišnim knjigama te da su tužitelj i otac tek formalno potpisali darovni ugovor glede predmetne nekretnine 1998. godine, no, da nikada nije bilo sporno da mu je otac darovao zemljište početkom osamdesetih godina prošlog stoljeća te da je prvostupanjsko tijelo propustilo cijeniti te činjenice, kao i provjeriti ih na očevidu, makar i ispitivanjem, stranaka i svjedoka. Stoga da je ovakva odluka donesena tek na osnovu šture dokumentacije, bez sagledavanja cijelog konteksta i sagledavanja situacije. Ujedno, tužitelj da želi još jednom ukazati i na odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravim (NN 91/96. i dr.) kojima su definirani pravni temelji stjecanja vlasništva, kao i da je pravo građenja ograničeno pravo na čijem zemljištu koje ovlašćuje svoga nositelja da na površini toga zemljišta ili ispod njega ima vlastitu zgradu, a svagdašnji vlasnik toga zemljišta dužan je to trpjeti. Tko je nositelj prava građenja, taj da je i vlasnik zgrade koja je pripadnost tog njegovog prava, a glede zemljišta koje je opterećeno pravom građenja da ima ovlasti i dužnosti plodouživatelja, dok je svaka suprotna odredba ništava. Ističe se da se ne može zanemariti iskaz svih saslušanih svjedoka kao i onih koji su bili spremni svjedočiti i zakleti se da je predmetna obiteljska kuća uistinu vlasništvo tužitelja te da se ne može olako zanemariti činjenica koja da je dokazana na sve moguće dopuštene načine, a to je da je tužitelj uistinu vlasnik predmetne obiteljske kuće u kojoj se zadovoljavaju stambene i životne potrebe njega i njegove obitelji, kao i činjenica da je bio izvanknjižni vlasnik iste nekretnine i do početka ratnih operacija na odnosnom području. Iz svih dokaza koji proizlaze iz spisa predmeta, da je razvidno kako donošenjem pobijanog rješenja, prvostupanjsko tijelo nije postupilo po smjernicama drugostupanjskog tijela danim za ponovljeni postupak u Rješenju Ministarstva regionalnog razvoja, šumarstva i vodnog gospodarstva, Klasa: UP/II-361-01/03- 01/101, Urbroj: 538-05-2/0090-11-5 od 23. ožujka 2011., obzirom da prvostupanjsko tijelo nije pozvalo podnositelja zahtjeva na podnošenje drugih dokaza koji bi išli u prilog tvrdnjama iznesenim u njegovoj žalbi, niti je o tim okolnostima saslušalo predložene svjedoke Z.K. pok. R., Z. K. pok. P. te L. A. pok. Š., odnosno druge svjedoke kojima bi bile poznate ove okolnosti. Isto tako, prvostupanjsko tijelo da nije pozvalo podnositelja zahtjeva da podnese dokaz o gradnji predmetnog objekta vlastitim sredstvima o odobrenju gradnje, odnosno da nije takve dokaze pribavilo putem nadležnih tijela a kako je na to bilo upućeno od strane drugostupanjskog tijela. Prvostupanjsko tijelo da nije upotpunilo dokazni postupak svim dokaznim sredstvima radi utvrđenja pravog stanja stvari na sve relevantne okolnosti iz članka 2., 5. i 16. Zakona o obnovi, odnosno da su kumulativno ispunjene sve pretpostavke citiranim člankom, osobito da je podnositelj zahtjeva izvanknjižni, stvarni i faktični vlasnik predmetne nekretnine na kojoj je sagrađena obiteljska kuća čiju obnovu traži. Navedenim da je prvostupanjsko rješenje utemeljeno na nepotpunom i pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju na okolnost vlasništva tužitelja, kao i na pogrešnoj primjeni odredbi materijalnog prava. Također, da se nije vodilo računa o pravilima postupka koja bi bila od utjecaja na pravilno rješavanje ove upravne stvari, da je razvidno iz same činjenice da prvostupanjsko tijelo nije postupilo sukladno uputama drugostupanjskog tijela, odnosno na okolnosti vlasništva predmetne nekretnine nije saslušalo predložene svjedoke te da nije naložilo podnositelju zahtjeva da podnese dokaze o gradnji predmetnog objekta, odnosno da takve dokaze pribavilo putem nadležnih tijela. U obrazloženju prvostupanjskog rješenja kao razlog odbijanja da stoji navod da predlagatelj nije dokazao vlasništvo predmetne obiteljske kuće ….Ovakvo obrazloženje da je suprotno izvedenim dokazima – sve iz razloga kako je ranije obrazloženo. Ističe se da je kontradiktoran i dio obrazloženja pobijanog rješenja, u kojem prvostupanjsko tijelo navodi kako „temeljem utvrđenih činjenica u postupku u objektu za koji se traži obnova, vlasnik nije živio do početka ratnih operacija na odnosnom području, jer se nije se upuštalo u daljnje utvrđivanje činjenica na okolnost vlasništva odnosno suvlasništva nad predmetnom objektom, iako da su u tom smislu vlasništva odnosno suvlasništva nad predmetnim objektom, izveden određeni dokazi i pribavljena dokumentacija, a sama namjera povratak i življenja u obnovljenom dobru da ne zadovoljava zakonske odredbe te da je iz tog razloga zahtjev neosnovan pa se odbija. Naime, iz ovakvog obrazloženja da se može zaključiti kao prvostupanjsko tijelo priznaje tužitelju svojstvo vlasnika predmetnog objekta, dok da mu u preostalom dijelu pobijanog rješenja takvo svojstvo niječe. Iz ovoga da je razvidno kako je izreka pobijanog rješenja zapravo u suprotnosti s obrazloženjem istog rješenja, čime da je počinjena još jedna u nizu povreda odredaba upravnog postupka. Tužitelj da ne zna koje je zakonske odredbe primijenilo prvostupanjsko tijelo u donošenju pobijanog rješenja, jer da u obrazloženju istog nema niti jednog članka na koji se poziva prvostupanjsko tijelo i na kojemu bi se mogla temeljiti njegova odluka. Slijedom svega navedenog tužitelj tužbenim zahtjevom traži da se poništi citirano rješenje tuženika kao i citirano rješenje prvostupanjskog tijela te da tuženik bude obvezan naknaditi mu troškove ovoga spora.
3.Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnome navodi da tužbene navode cijeni neosnovanim, da u cijelosti ostaje pri odluci i navodima osporenog rješenja, koje u bitnome ponavlja te predlaže tužbu i tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.
4.Tužitelj se nije očitovao na tuženikov odgovor na tužbu koji mu je putem opunomoćenika uredno dostavljen.
5.U smislu odredbe članka 36. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj: 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 - dalje: ZUS-a) sud je odlučio bez održavanja rasprave, na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja (članak 55. stavak 3. ZUS-a) i utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
6.Predmet ovog upravnog spora je u smislu odredbe članka 3. ZUS-a ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika odnosno pravo tužitelja na obnovu i opremanje u ratu oštećene zgrade u naselju M., B..
7.Iz podataka spisa dostavljenog uz odgovor na tužbu razvidno je, a što ni među strankama nije sporno, da je tužitelj dana 31. rujna 1998. podnio zahtjev za utvrđivanje prava na obnovu i opremanje u ratu oštećene stambene kuće koja se nalazi u naselju M. (bez pobližeg određenja ili navođenja kućnog broja); da zahtjev sadrži i izjavu da će se nakon obnove vratiti u obnovljenu kuću a članovima obitelji M., B. i B. K.; da je prvostupanjskim rješenjem od 16. prosinca 2002. zahtjev tužitelja je odbijen; da je tužitelj na to rješenje izjavio žalbu osobno i po opunomoćeniku mr.sc. Z. Z., odvjetniku u Z., da je drugostupanjskim rješenjem od 25. ožujka 2011. poništeno navedeno prvostupanjsko rješenje te je predmet vraćen na ponovni postupak uz uputu u bitnome da utvrdi način na koji je žalitelj (ovdje tužitelj) koristio predmetni objekt do početka ratnih operacija 1991. godine te da izvede dokaze na okolnost vlasništva predmetnog objekta kao i druge dokaze na okolnosti koje predstavljaju uvjete za ostvarivanje prava; da je u ponovljenom postupku prvostupanjskim rješenjem od 07. svibnja 2015. zahtjev tužitelja ponovno odbijen; da je tužitelj na to rješenje izjavio žalbu po opunomoćeniku mr.sc. I. B., odvjetniku u Z.; da je drugostupanjskim rješenjem od 3.veljače 2018. navedeno prvostupanjsko rješenje poništeno te predmet vraćen na ponovni postupak uz uputu u bitnome da utvrdi vrijeme i način stjecanja vlasništva predmetnog objekta, da od žalitelja (ovdje tužitelja) zatraži dokaze o gradnji predmetnog objekta vlastitim sredstvima, odobrenju gradnje odnosno građevinsku dozvolu i slično te da je u izvršenju navedenog drugostupanjskog rješenja po dopunjenom postupku prvostupanjsko tijelo rješenjem od 24. svibnja 2020. odbilo zahtjev tužitelja, isti je na to rješenje izjavio žalbu koja je osporenim drugostupanjskim rješenjem od 03. studenog 2020. odbijena i potvrđena pravilnost prvostupanjskog rješenja.
8.Prema članku 1. Zakona o obnovi (Narodne novine, br. 24/96, 54/96, 87/96, 57/00, 38/09, 45/11, 51A/13, 98/19) tim se Zakonom uređuje obnova uništenih ili oštećenih materijalnih dobara u Republici Hrvatskoj koja su bila izložena razornim djelovanjima i posljedicama tih djelovanja od početka velikosrpske agresije, pa tijekom Domovinskog rata, do završetka mirne reintegracije.
9.Prema članku 4. stavku 1. Zakona o obnovi, pravo na obnovu pod uvjetima iz navedenog Zakona imaju vlasnici, odnosno suvlasnici u ratu uništenih ili oštećenih stambenih zgrada te zaštićeni najmoprimci u stanovima u tim zgradama kao i vlasnici drugih uništenih ili oštećenih materijalnih dobara, koji su državljani Republike Hrvatske te osobe koje su 1991. imale prebivalište u Republici Hrvatskoj.
10.U članku 5. stavku 1. Zakona o obnovi propisano je da se pravo na obnovu može ostvariti: ako postoji uništenje ili oštećenje dobra nastalo prema odredbi članka 1. navedenog Zakona (t. 1.); ako je utvrđen odgovarajući stupanj oštećenja na dobru (t. 2.); ako je korisnik prava na obnovu s obitelji prebivao u stambenoj zgradi, odnosno koristio drugo uništeno ili oštećeno dobro, do početka ratnih operacija na tom području i ako zahtjevu priloži pisanu izjavu da će se nakon obnove s obitelji vratiti, odnosno koristiti obnovljeno dobro (t. 3.); ako korisnik prava do stupanja na snagu ovoga Zakona nije iskoristio pravo na kredit za obnovu ratom uništenog ili oštećenog dobra na temelju propisa, koji su bili na snazi do stupanja na snagu ovoga Zakona, o kreditiranju obnove ratom razorenih ili oštećenih dobara (t. 4.).
11.U članku 16. Zakona o obnovi propisano je kome se podnosi zahtjev za popravak oštećenja i na potporu za opremanje, tko rješenjem utvrđuje to pravo (stavak 1.), što zahtjev mora sadržavati (stavak 2.), što se smatra dokazom o vlasništvu (stavak 3.).
12.Polazeći od navoda tužbe, odgovora na tužbu odnosno obrazloženja osporenog rješenja, među strankama je sporno da li je u predmetnom upravnom postupku bilo propusta u obavještavanju o radnjama u postupku i dostavi rješenja tužitelju odnosno njegovom opunomoćeniku odnosno da li je postupano protivno odredbama članka 30., 32. i 83. ZUP-a.
13.Sporno je i to da li je utvrđeno pravo stanje stvari vezano za okolnosti je li tužitelj imao prebivalište u predmetnoj kući u M. za koju je podnio zahtjev za obnovu i opremanje do početka radnih operacija na tom području te je li tužitelj vlasnik te kuće.
14.Što se tiče tužbenih navoda da tužitelj i njegov opunomoćenik od strane prvostupanjskog tijela nisu obavještavani o radnjama u predmetnom upravnom postupku odnosno da je u konkretnom slučaju postupljeno suprotno odredbama članka 30., 32. i 83. ZUP-a ovaj sud drži da su ti navodi i prigovori neosnovani. Naime, odredbom članka 83. stavak 1. ZUP-a propisano je da službena osoba može stranku i druge sudionike u postupku obavijestiti o tijeku i radnjama u postupanju usmeno, elektroničkim putem, neposrednim uručenjem pismena ili slanjem pismena poštom ili na drugi prikladan način. Nadalje, odredbom članka 84. stavak 1. ZUP-a propisano je da se stranke i druge osobe koje dokažu pravni interes imaju pravo obavijestiti o tijeku postupka i razgledati spis predmeta te o svom trošku umnožiti akte iz spisa, osim zapisnika o vijećanju i glasovanju članova kolegijalnih tijela, nacrta rješenja i drugih akata koji su propisima označeni određenim stupnjem tajnosti ili ako je to protivno interesu stranke ili trećih osoba. Prema stavku 2. istog članka razgledavanje spisa obavlja se u službenim prostorijama javnopravnog tijela kod kojeg se vodi postupak. U opravdanim slučajevima spisi se mogu razgledati u službenim prostorijama drugoga javnopravnog tijela.
15.Prema stanju spisa dostavljenog uz odgovor na tužbu opunomoćeniku tužitelja, kako se to i navodi u tužbi, nije dostavljeno drugostupanjsko rješenje od 3. veljače 2018. kojim je poništeno prvostupanjsko rješenje od 07. svibnja 2015., no, isto je uredno dostavljeno tužitelju. Stoga, po ocjeni ovoga suda, propuštanje dostave navedenog rješenja opunomoćeniku tužitelja nije od utjecaja za rješavanje ove upravne stvari. Osim toga iz podataka spisa je razvidno da je tužitelj pred prvostupanjskim tijelom u više navrata davao izjave na zapisnik i to 31. svibnja 2001., 07. lipnja 2001., 02. travnja 2013. te 05. studenog 2019. Uzevši u obzir sve izloženo ovaj sud drži da u konkretnom slučaju, suprotno tužbenim navodima, nisu povrijeđene odredbe članka 30., 32. i 83. ZUP-a.
16.Nadalje, pretpostavke za ostvarivanje prava na obnovu propisane odredbama članaka 4. i 5. Zakona o obnovi moraju biti kumulativno ispunjene da bi se ostvarilo navedeno pravo.
17.Tužitelj je u svojoj izjavi danoj na zapisnik od 02. travnja 2013. u bitnome naveo da mu je po završetku školovanja 1980. godine njegov otac dodijelio teren za gradnju kuće koji se nalazio uz staru obiteljsku kuću; da je započeo sa izgradnjom svoje zasebne kuće jer stara u kojoj su živjeli roditelji nije bila odgovarajuća; da je u predmetnu kuću, koja je rađena od kamena te se sastoji od kuhinje sa dnevnim boravkom i jednom spavaćom sobom, uselio 1985. zajedno sa današnjom suprugom M. (zaključili brak 1998.) sa kojom je od 1983.g. bio u izvanbračnoj vezi; da je ista radila u ugostiteljstvu u Z. pa da bi nekad putovala na posao a nekada prespavala u podstanarskoj sobi u Z.; da da i danas živi u M. te da se bavi stočarstvom i poljoprivredom.
18.Nadalje, u svojoj izjavi danoj na zapisnik od 05. studenog 2019. tužitelj je naveo da nema nikakve papirnate dokaze da je izgradio predmetnu kuću navodeći da ista nije izgrađena po propisima sa građevinskom dozvolom i projektima kao ni druge kuće u selu, da mu je otac formalno poklonio čest. zem. .. na kojoj se nalazi predmetna kuća te je ujedno izjavio da je na fotografiji koja prileži spisu pravilno označena predmetna kuća te je identificirao česticu zemlje i objekt na planovima sa web stranica G. …iz kojih je razvidno da je označio predmetni objekt, očev objekt te je vidljiva i čest. zgr. ..
19.Prema podacima u spisu dostavljenom uz odgovor na tužbu, proizlazi kao nesporno da je tužitelj do ožujka 1991. prebivao u mjestu M. (uvjerenje o prebivalištu od 02. rujna 1998., potvrda MO M. od 10. svibnja 2011., Popis stanovništva, domaćinstava, stanova i poljoprivrednih gospodarstava u 1991.) dok tužiteljeva supruga M. K.rođ. G. nikada nije imala prebivalište u M. već u Z. na adresi P. ... a potom na adresi na adresi Z., I. D..., (Popis stanovništva, domaćinstava, stanova i poljoprivrednih gospodarstava u 1991., uvjerenje o prebivalištu od 13. lipnja 2001.) Nadalje je razvidno da su se tužitelj i njegova tadašnja izvanbračna supruga u Matičnom uredu Z. kod upisa kćerke B. K. rođene …. izjasnili da im je prebivalište na adresi u Z., P. .., a kod upisa sina B. rođenog …. su se izjasnili da otac ima prebivalište u M. a majka u Z., I. D. .. dok tužiteljev sin B. ima prijavljeno prebivalište na adresi Z., A.S…. od 16. veljače 2000.
20.Međutim, suprotno tužbenim navodima, iz podataka spisa ne proizlazi da je predmetni objekt oštećen niti da je tužitelj u istom prebivao do ožujka 1991. odnosno do početka ratnih operacija na predmetnom području a jednako tako ne proizlazi ni da je tužitelj vlasnik predmetnog objekta.
21.Naime, tužitelj je u žalbi na prvostupanjsko rješenje od 16. prosinca 2002. a koja žalba je kod tada nadležnog tijela zaprimljena dana 11.veljače 2003., naveo da je do agresije na Hrvatsku 1991. godine živio sa ocem i majkom, da je u progonstvu u izvanbračnoj odnosno bračnoj zajednici dobio djecu i to kćerku B.., sina .B. te sina D..,
22.Iz Ugovora o darovanju od 25.veljače 1998. zaključenom između tužiteljeva oca B. K., kao darovatelja, i tužitelja, kao daroprimatelja, razvidno je da je i za tužitelja i za njegova oca navedena ista adresa M., M…., te da je tužitelju njegov otac darovao čest. zgr. .. i čet. zem. .. k.o. M.,.
23.Iz spisu priležećih podataka iz zemljišne knjige i katastra razvidno je da se tužitelj potom u zemljišnim knjigama upisao kao suvlasnik čest. zgr. .. površine 51 m2 i čest. zem. .. bez oznake površine za 3/48 dijela te u katastru kao posjednik za cijelo k.č.z .. kuća površine 51m2 te k.č.z. .. zv. Kod guvna, oranica, površine 1639 m2.
24.Nadalje, iz obrasca Š-10 od 18. veljače 1998. (podnositelj zahtjeva tužitelj, adresa M. 60.) te obrasca Š-01 istog datuma, koji se odnosi na prijavu štete za predmetni objekt (šifra objekta 1899) razvidno je da objekt ima površinu od 35 m2, da je izgrađen 1955. te je razvidno da nema oznake stanova, domaćinstva i broja osoba te da nije oštećen/uništen.
25.Spisu prileže tri fotografije i to predmetnog objekta (tužitelj u svojoj gore navedenoj izjavi naveo da je na fotografiji koja prileži spisu pravilno označena predmetna kuća), fotografija kuće za koju je tužiteljev otac ostvario pravo na potporu te fotografija objekta „crna kuhinja“ procjena kojeg je izvršena na ime tužiteljeva oca. Naime, prema podacima u spisu tužiteljev otac je 03. listopada 1995. (obrazac Š-10) prijavio štetu na dva objekta od kojih je prema obrascu Š-01 istog datuma jedan izgrađen 1977. (šifra objekta 1810) te ima 1 stan površine 50 m, jedno domaćinstvo od 4 osobe dok je drugi objekt (šifra objekta 1610) izgrađen 1930. godine bez oznake stanova i članova domaćinstva. Tužiteljev otac je prema rješenju Ureda za prostorno uređenje, stambeno-komunalne poslove, graditeljstvo i zaštitu okoliša od 21.ožujka 2001. ostvario pravo na potporu za popravak oštećenja obiteljske kuće na adresi M., M. ... sa utvrđenim 3. stupnjem oštećenja.
26.Nadalje, iz podataka spisa je razvidno da je tužitelj podnio dana 20. lipnja 1993. prijavu štete koja se odnosi na objekt u Z. (obrasci Š-10 te Š-01, šifra objekta 1810), da je kao adresu stalnog boravka naveo Z. A. S. ..., da je objekt izgrađen 1990., da objekt ima bruto površinu od 120 m2, da ima 1 stan površine 80 m2, jedno domaćinstvo od 4 osobe te da je na istom utvrđena oštećenja treće kategorije (potvrda Komisije za popis i procjenu štete od 05. ožujka1998.). Prema ovjerenoj izjavi D. D.od 27.ožujka 1998. isti je tužitelju prodao čest. zem. .. i .. K.o. C., u naravi jedinstvena nekretnina, kao i kuću na tom zemljištu, potvrđuje da mu je tužitelj dana 27. ožujka 1993. kod zaključenja Ugovora isplatio dio kupoprodajne cijene, da je tada stupio u posjed kupljenih nekretnina.
27.Polazeći od citiranih odredbi Zakona o obnovi te podataka spisa odnosno svih prednjih utvrđenja, a posebno od činjenice da da iz prednjih utvrđenja nedvojbeno proizlazi da je predmetni objekt (identifikaciju kojeg je tužitelj potvrdio na fotografiji koja prileži spisu te na planovima sa web stranica G…) izgrađen 1955, da na istom nije utvrđena ratna šteta, da u istom nitko nije stanovao, da je tužitelj do ožujka 1991. (kada je napustio M.) očito stanovao sa roditeljima u očevoj kući u M. za koju je utvrđena ratna šteta (izgrađena 1977., ima 1 stan površine 50 m, jedno domaćinstvo od 4 osobe) to je po ocjeni ovoga suda osporenim rješenjem tuženika od 03. studenog 2020. pravilno odbijena žalba tužitelja te potvrđena pravilnost prvostupanjskog rješenja od 24. svibnja 2020. kojim je odbijen zahtjev tužitelja za utvrđivanje prava na obnovu i opremanje u ratu oštećene zgrade u naselju M. uz utvrđenje da u konkretnom slučaju nije ostvaren uvjet prebivanja tužitelja sa članovima obitelji u predmetnom objektu do početka ratnih zbivanja na tom području 1991. godine sukladno odredbi članka 5. stavak 1. točka 3. Zakona o obnovi kao ni uvjet vlasništva predmetnog objekta sukladno odredbi čanka 4. stavak 1. Zakona o obnovi, a što tužitelja priječi da ostvari pravo na potporu za popravak i opremanje na predmetnom objektu.
28.Uzevši u obzir sve izloženo ovaj sud drži da u predmetnom upravnom postupku nije bilo potrebe za izvođenjem drugih dokaza na koje tužitelj upire u tužbi (saslušanjem svjedoka, pribavljanje građevinske dozvole i dr.) obzirom da iz sadržaja spisa nedvojbeno proizlazi da je tužitelj u upravnom postupku identificirao predmetni objekt (fotografije, planovi sa web stranica G…), da je izjavio da nema papirnatih dokaza o gradnji istog odnosno da je građen bez građevinske dozvole, da proizlazi da tužitelj do početka ratnih operacija na predmetnom području nije prebivao u predmetnom objektu te da na predmetnom objektu nije utvrđena ratna šteta slijedom čega ovaj sud smatra da su neosnovani tužbeni navodi i prigovori tužitelja u navedenom smislu.
29.Slijedom navedenog, po ocjeni ovog suda, osporeno rješenje tuženika od 03. studenog 2020. je pravilno i zakonito kao i prvostupanjsko rješenje od 24. svibnja 2020. obzirom da u upravnom postupku koji je prethodio donošenju osporenog rješenja nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje upravne stvari, utvrđene su sve činjenice i okolnosti bitne za zakonito i pravilno rješavanje predmetne upravne stvari te je pravilno primijenjeno materijalno pravo. Navodi tužitelja nisu s uspjehom osporili zakonitost ni pravilnost osporenog rješenja niti su isti od utjecaja na drugačije rješenje predmetne upravne stvari, radi čega, po ocjeni ovog suda, nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.
30.Stoga je, a obzirom da nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. ZUP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju odredbe članka 57. stavka 1. ZUS-a, tužbeni zahtjev tužitelja valjalo kao neosnovan odbiti odnosno presuditi kao u izreci ove presude.
U Splitu, 10. veljače 2022.
S U T K I NJ A
Marica Goreta
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste, u tri primjerka, putem ovog suda, pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske.
DNA:
-tužitelju po opunomoćeniku,
-tuženiku,
-u spis.
