REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
Rijeka, Erazma Barčića 5
Poslovni broj: 2 Us I-1163/2021-
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Rijeci, po sucu dr. sc. Alenu Rajku, uz sudjelovanje zapisničarke Sofije Germovšek, u upravnom sporu tužitelja B. R., iz G., kojeg zastupaju opunomoćenici u O. d. R. i k., u Z., protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Drugostupanjskoga disciplinskog suda, Z., kojeg zastupa službena osoba C. K., radi teže povrede službene dužnosti, 10. veljače 2022.,
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Drugostupanjskoga disciplinskog suda, KLASA: UP/II-114-04/21-02/81, URBROJ: 511-01-158-21-5 od 20. srpnja 2021., radi poništenja rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Odjela prvostupanjskog disciplinskog sudovanja Rijeka, KLASA: UP/I-114-04/21- 02/58, URBROJ: 511-01-158-21-12 od 29. travnja 2021., radi poništenja rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave ličko-senjske, broj: 511-04-01-5/2- 4-2021. od 12.
veljače 2021., te radi nadoknade troškova ovoga upravnog spora.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Odjela prvostupanjskog disciplinskog sudovanja Rijeka, KLASA: UP/I-114-04/21-02/58, URBROJ: 511-01- 15821-12 od 29. travnja 2021., utvrđeno je da je tužitelj, policijski službenik u Policijskoj upravi ličko-senjskoj, raspoređen na radnome mjestu policijski službenik za graničnu kontrolu u Postaji granične policije Korenica, odgovoran zbog počinjenja teže povrede službene dužnosti iz članka 96. točke 5. Zakona o policiji („Narodne novine“, broj 34/11, 130/12, 89/14, 151/14, 33/15, 121/16 i 66/19) – odavanje podataka iz članka 35. toga Zakona neovlaštenim osobama, zbog čega mu je izrečena disciplinska kazna prestanka državne službe. Disciplinska odgovornost tužitelja utvrđena je zbog toga što je u više navrata fotografirao zaslon monitora s prikazom Nacionalnoga informacijskog sustava za upravljanje državnom granicom (NMBIS), te je fotografije s pritom snimljenim osobnim podacima osoba na kojima je obavio graničnu kontrolu poslao u grupu mobilne aplikacije WhatsApp pod nazivom „Dost dobra“, koje je član. Navedeno je pobliže činjenično opisano u izreci prvostupanjskog rješenja.
2. Tuženik je rješenjem, KLASA: UP/II-114-04/21-02/81, URBROJ: 511-01- 15821-5 od 20. srpnja 2021. odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja, te je odbio zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova izrade žalbe po odvjetniku.
3. Tužitelj osporava zakonitost tuženikove odluke i tvrdi, u bitnome, da je prvostupanjsko tijelo navelo da je nedozvoljenu radnju počinio šest puta premda je to učinio četiri puta, da tuženik procjenjuje ponašanje tužitelja na temelju indicija o promjeni mobilnog uređaja, da nije opisano koje bi posljedice nastale skrivljenim ili drugim ponašanjem tužitelja, da su olakotne i otegotne okolnosti djelomično pogrešno ocijenjene, da je u dotičnom slučaju prekoračena generalna prevencija, te da je tužitelj mogao biti kažnjen blažom kaznom od kazne prestanka državne službe. Tužitelj predlaže da Sud poništi drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje. Predlaže poništiti i prvostupanjsko rješenje u predmetu udaljenja tužitelja iz službe. Traži naknadu troškova spora, u iznosu od 3.125,00 kuna (PDV uključen), uz zakonske zatezne kamate od dana presuđenja do isplate, uvećano za sudske pristojbe.
4. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda osporenog rješenja i dodaje, u bitnome, da je navođenje počinjenja nedozvoljene radnje u šest navrata očita greška u pisanju koja nije mogla utjecati na odlučivanje disciplinskih tijela (pri čemu su u prvostupanjskom rješenju točno navedene radnje zbog kojih je utvrđena disciplinska odgovornost tužitelja), da je tužitelj novi mobitel (uz brisanje podataka na uređaju kojim je počinjeno disciplinsko djelo) nabavio nakon pretrage mobilnog uređaja M. P., da je – u kontekstu potrebe sprečavanja zlouporabe službenih podataka i narušavanja prava na zaštitu osobnih podataka – tužitelj postupao neprihvatljivo nesavjesno i olako, da je biće predmetne teže povrede službene dužnosti ostvareno već samim time što je tužitelj rečene podatke učinio dostupnima neovlaštenim osobama neovisno jesu li pritom nastale štetne posljedice, te da na izbor disciplinske kazne primarno utječe sâma priroda i težina povrede na što se potom nadovezuju drugi elementi koji utječu na kaznu. Tuženik predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.
5. Izvanraspravnim rješenjem od 9. studenog 2021. odbijen je prijedlog tužitelja za određivanje odgodnog učinka tužbe u ovome sporu, zbog razloga iznesenih u tom rješenju.
6. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporeno rješenje, te u spisu ovog spora. Sud nije prihvatio prijedlog tužitelja da u ovome sporu bude saslušan kao stranka, budući da se tužitelj o svim bitnim pitanjima već izjasnio u upravnome (disciplinskom) postupku, odnosno imao se priliku o tome izjasniti.
7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je, nakon rasprave provedene 9. veljače 2022., utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
8. Disciplinski postupak protiv policijskih službenika primarno je uređen odredbama članaka 93. - 114. Zakona o policiji i Pravilnika o disciplinskoj odgovornosti policijskih službenika („Narodne novine“, broj 141/11, u nastavku teksta: Pravilnik), a podredno odredbama Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09, u nastavku teksta: ZUP), što slijedi iz normi članka 100. Zakona o policiji te članka 3. stavka 1. ZUP-a.
9. Odavanje podataka iz članka 35. Zakona o policiji neovlaštenim osobama teža je povreda službene dužnosti (čl. 96. t. 5. Zakona o policiji). Člankom 35. toga Zakona uređena je dužnost čuvanja službenih podataka. Policijski službenik dužan je čuvati podatke koje je saznao u obavljanju posla ili povodom obavljanja posla (st. 1.). Podatkom, u smislu navedenoga Zakona, smatra se podatak koji je na temelju posebnih propisa određen kao neklasificirani ili klasificirani podatak (st. 2.). Obveza čuvanja podataka traje i nakon prestanka službe u Ministarstvu (st. 3.). Ministar može osobe iz stavka 1. i 3. toga članka osloboditi obveze čuvanja podataka za svrhe vođenja sudskog ili upravnog postupka, ako se radi o podacima bez kojih u tom postupku nije moguće utvrditi činjenično stanje i donijeti zakonitu odluku (st. 4.).
10. Kazne za teže povrede službene dužnosti propisane su odredbom članka 110. stavka 2. toga Zakona. Među predviđenim kaznama jest i prestanak državne službe (t. 6.). Pri određivanju vrste kazne uzimaju se u obzir težina počinjene povrede i nastale posljedice, stupanj odgovornosti policijskih službenika, okolnosti u kojima je povreda počinjena te olakotne i otegotne okolnosti na strani policijskih službenika (čl. 111. st. 1. Zakona o policiji).
11. Disciplinske kazne izriču se u svrhu odgojnog utjecaja na počinitelja i druge policijske službenike u Ministarstvu te održavanja radne discipline i pravila ponašanja u službi i izvan službe (čl. 6. Pravilnika).
12. Sud, ponajprije, naglašava da, u činjeničnom segmentu, zakonitost osporavanih rješenja ocjenjuje na temelju činjeničnog opisa teže povrede službene dužnosti iznesenog u izreci prvostupanjskog rješenja.
13. Sud utvrđuje sljedeće:
13.1. u prvostupanjskom stadiju disciplinskog postupka provedeno je potrebno dokazivanje, uz mogućnost sudjelovanja tužitelja u postupku;
13.2. prvostupanjsko tijelo detaljno je, cjelovito i koherentno ocijenilo izvedene dokaze, pri čemu ovaj Sud ne nalazi da je pri ocjeni njihove uvjerljivosti postupilo očito nerazložno, niti protivno načelu samostalnosti i slobodne ocjene dokaza (čl. 9. ZUPa);
13.3. drugostupanjsko tijelo valjano je, potpuno, precizno i uvjerljivo odgovorilo na žalbene prigovore tuženika;
13.4. obrazloženja osporavanih rješenja udovoljavaju kriterijima relevantnosti i dostatnosti;
13.5. odluke disciplinskih tijela temelje se na zakonito provedenom postupku, u kojem je tužitelj imao mogućnost sudjelovati;
13.6. tužitelj, u osnovi, ne osporava činjenični opis djela sadržan u izreci prvostupanjskog rješenja, već osporava pravne implikacije tog djela;
13.7. nedvojbeno je da je činjenični opis djela sadržan u izreci prvostupanjskog rješenja obuhvaćen bitnim obilježjima teže povrede službene dužnosti iz članka 96. točke 5. Zakona o policiji, vezano uz članak 35. toga Zakona.
14. Za odluke disciplinskih tijela postojala je valjana pravna osnova, kao i legitiman cilj. U tom pogledu disciplinska tijela nisu učinila očitu pogrešku u prosudbi, pogrešno procijenila postojanje nekog važnog čimbenika, niti propustila razmotriti sve relevantne čimbenike, niti su propustila uzeti u obzir sve činjenične i pravne elemente koji su objektivno mjerodavni za donošenje odluke, te su u obzir uzela sve važne aspekte razmatranog slučaja koji su mogli utjecati na konačnu odluku javnopravnih tijela.
15. Što se tiče izbora disciplinske kazne u predmetnom slučaju, Sud naglašava da to podliježe slobodnoj (diskrecijskoj) ocjeni nadležnih javnopravnih (disciplinskih) tijela, kao obliku slabije vezanosti javnopravnog tijela pravnom normom, u okviru zakonom dane ovlasti i sukladno svrsi radi koje je ovlast dana (čl. 5. st. 2. ZUP-a), dok je upravnosudski nadzor zakonitosti pojedinačne odluke donesene primjenom slobodne ocjene ograničen na zakonitost takve odluke, granice ovlasti i svrhu radi koje je ovlast dana (čl. 4. st. 2. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, u nastavku teksta: ZUS). Ovdje je nesporno da je izbor kazne obavljen u okviru zakonom dane ovlasti. Imajući na umu karakter predmetne povrede službene dužnosti, u svjetlu kriterijâ za odmjeravanje kazne iz članka 111. stavka 1. Zakona o policiji, Sud ne nalazi da bi kazna izrečena tužitelju, za ponašanje opisano u izreci prvostupanjskog rješenja, bila protivna svrsi radi koje je ta ovlast dana, koja svrha je normativno definirana prethodno citiranom odredbom članka 6. Pravilnika. Tužitelj je opisanim ponašanjem grubo prekršio dužnosti policijskog službenika vezane uz profesionalnu diskreciju, na štetu prava osobnosti osoba koje očekuju zaštitu i profesionalno postupanje policije, a čije povjerenje u policiju je nužno za legitimaciju djelovanja policijske službe u demokratskoj pravnoj državi. Na taj je način tužitelj povrijedio i javni interes i prava građana čije je podatke koristio protupropisno, neprofesionalno i posve neprilično.
16. Sukladno prethodnom, osporena odluka tuženika ocjenjuje se zakonitom. Trebalo je stoga, na temelju članka 57. stavka 1. ZUS-a, vezano uz članak 79. toga Zakona, tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan. Podredno, ni u slučaju postojanja osnove za dosuđenje troškova spora tužitelju, zakonske zatezne kamate ne bi mu pripale od dana presuđenja, već od dana izvršnosti odluke o troškovima spora (čl. 80. st. 1. ZUS-a), u slučaju da tuženik do nastupa izvršnosti te odluke ne isplati dosuđene troškove.
17. Tužbeni zahtjev odbijen je i u odnosu na rješenje Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave ličko-senjske, broj: 511-04-01-5/2-4-2021. od 12. veljače 2021. godine. To je rješenje doneseno u upravnoj stvari udaljenja tužitelja iz službe (suspenzije), što čini predmet zaseban u odnosu na vođenje disciplinskog postupka. Stoga se predmet suspenzije rješava u zasebnome upravnom postupku, uz pravne lijekove u okviru tog postupka, a ne disciplinskog postupka.
18. Premda to ne utječe na ocjenu zakonitosti osporavanih upravnih akata, Sud primjećuje da disciplinska tijela Ministarstva unutarnjih poslova u svojim odlukama pri citiranju pravnih normi nepotrebno označavaju broj stavka u jednostavačnim člancima (npr. čl. 96. Zakona o policiji). To nije u skladu s ustaljenim načinom citiranja pravnih normi, ali ni sa člankom 30. stavkom 4. Jedinstvenih metodološko-nomotehničkih pravila za izradu akata koje donosi Hrvatski sabor ("Narodne novine", broj 74/15).
19. Iako je donesena presuda kojom je tužbeni zahtjev odbijen, tužitelj nije pozvan na plaćanje sudske pristojbe za tužbu i presudu, jer je oslobođen plaćanja sudskih pristojbi na temelju odredbe članka 11. stavka 1. točke 4., u vezi sa člankom 22. stavkom 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj 118/18).
U Rijeci 10. veljače 2022.
S u d a c
dr. sc. Alen
Rajko
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.
