Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Poslovni broj: Gž-640/2021-2

Split, Gundulićeva 29a

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda Borisa Mimice, kao predsjednika vijeća, te Andree Boras Ivanišević, kao suca izvjestitelja i Denis Pancirov Parcen, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. C. iz R., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku D. Č., odvjetniku u P., protiv tuženika I. P. iz R., OIB: ..., zastupanog po Zajedničkom odvjetničkom uredu S. R. i R. K. iz P., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Puli – Pola od 10. prosinca 2020. Poslovni broj 2 P-13/2020-25, u sjednici vijeća održanoj 10. veljače 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća se žalba tužitelja i preinačava pobijana presuda Općinskog suda u Puli – Pola od 10. prosinca 2020. Poslovni broj 2 P-13/2020-25, te sudi: „Ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Puli – Pola posl.br. Ovr- 4366/17 od 29. kolovoza 2017., kojom je tužitelju kao ovršeniku, naloženo da u roku od 24 sata, o svom trošku, ukloni željezni portun postavljen na kč.br. 295/1 ZGR. upisane u zk.ul. br. 1639 k.o. R., a koji se nalazi na prolazu do kč.br. 296/1zgr. upisanoj u zk.ul. 16790 k.o. R., jer će u protivnom, taj željezni portun ukloniti tuženik kao ovrhovoditelj uz nazočnost sudskog ovršitelja, na trošak tužitelja (ovršenika), sve pod prijetnjom novčane kazne te tuženiku određen trošak u iznosu od 1.762,50 kuna i naloženo tužitelju da tuženiku taj iznos naknadi u roku od 8 dana, proglašava se nedopuštenom."

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi parnični trošak u iznosu od 7.225,00 kuna u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

„I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Puli – Pola poslovni broj Ovr-4366/17 od 29. kolovoza 2017., kojom je tužitelju kao ovršeniku, naloženo da u roku od 24 sata, o svom trošku, ukloni željezni portun postavljen na kč.br. 295/1 ZGR. upisane u zk.ul. br. 1639 k.o. R., a koji se nalazi na prolazu do kč.br. 296/1zgr. upisanoj u zk.ul. 16790 k.o. R., jer će u protivnom, taj željezni portun ukloniti tuženik kao ovrhovoditelj uz nazočnost sudskog ovršitelja, na trošak tužitelja (ovršenika), sve pod prijetnjom novčane kazne te tuženiku određen trošak u iznosu od 1.762,50 kuna i naloženo tužitelju da tuženiku taj iznos naknadi u roku od 8 dana, proglašava se nedopuštenom.“

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku I. P. nadoknadi parnični trošak u iznosu od 6.312,50 kuna u roku 15 dana. „

1. Protiv prvostupanjske presude žali se tužitelj, pobijajući istu u cijelosti zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP), s prijedlogom da se prihvati njegova žalba te preinači prvostupanjska presuda na način da se u cijelosti prihvati zahtjev tužitelja te da se istom dosude troškove ovog postupka prema popisu u spisu, uključujući i troškova za sastav žalbe.

2. Na žalbu nije odgovoreno.

3. Žalba je osnovana.

4. Predmet spora predstavlja zahtjev za proglašenje nedopuštenom ovrhe određene rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Puli – Pola poslovni broj Ovr-4366/17 od 29. kolovoza 2017. na koji je tužitelj upućen u ovršnom postupku pod poslovnim brojem Ovr-4366/17 zaključkom suda prvog stupnja od 24. siječnja 2018.

5. Naime, iz stanja spisa je razvidno da je na prijedlog tuženika radi uspostave prijašnjeg stanja učinjenog ponovnim smetanjem posjeda, na temelju ovršne isprave, rješenja toga suda P-1152/14 od 21. prosinca 2015., rješenjem istog suda Ovr- 4366/17 od 29. kolovoza 2017., određena ovrha uklanjanjem željeznog portuna koji se nalazi na prolazu do kč.br. 296/1 k.o. R.

6. Sporno je, međutim, u postupku valjalo raspraviti i utvrditi jesu li u konkretnom slučaju ostvarene pretpostavke iz žalbenog razloga iz članka 50. stavka 1. točka 7. i točka 9. do 11. u svezi s člankom52. stavkom 1. i 3. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12 i 25/13, 93/14, 55/16, 73/17; dalje u tekstu; OZ).

7. Prvostupanjski sud je po provedenom dokaznom postupku odbio tužbeni zahtjev tužitelja jer je smatrao utvrđenim kako je prijedlog za ovrhu tuženik podnio unutar subjektivnog i objektivnog roka utvrđenog člankom 265. OZ-a, a ovršnom ispravom je pružena zaštita pravu prolaza do nekretnine k.č.br. 296/1, zabranom postavljanja bilo kakvih prepreka, pa tako i postavljanjem željeznog portuna pa budući je riječ o smetanju prava prolaza nema suštinske razlike da li je smetanje učinjeno postavljanjem vozila ili portuna.

8. Žalitelj u žalbi ponavlja tijekom postupka isticane tvrdnje da se čin postavljanja željeznog portuna u bitnom razlikuje od prijašnjeg smetanja posjeda prava služnosti prolaza u odnosu na koji je tuženiku pružena posjedovna zaštita rješenjem Ovr- 4366/17 od 29. kolovoza 2017.

9. S pravom žalitelj žalbenim navodima osporava pravilnost i zakonitost pobijane presude osporavajući pravilnost primjene materijalnog prava od strane suda prvog stupnja.

9.1. Naime, u ovoj fazi postupka nije bila sporna činjenica da je pravomoćnim rješenjem Općinskog suda u Puli-Pola P-1152/14 od 21. prosinca 2015. tuženiku pružena posjedovna zaštita protiv P. d.o.o., A. C. i I. S., prava služnosti prolaza i provoza na kč.br. 1752/2, te je utvrđeno da su ga smetali u posljednjem mirnom posjedu prava prolaza i provoza koji se do kč.br. 296/1 ZGR proteže po kč.br. 295/1 ZGR, 1752/2, 295/3 ZGR, 295/4 ZGR i 295/5 ZGR na način što su 26. srpnja 2014. na kč.br. 1752/2, u nalazu i mišljenju vještaka A. H. br. 6/15 od 26. ožujka 2015., koja čini sastavni dio odluke ,označenoj kao prolaz narančastom bojom ispred k.č.br. 295/3 zgr. k.o. R., a kako je to označeno točkom A te istaknuto smeđom bojom, tako što su parkirali auto reg. oznake TS ... pa im se zabranjuje svako takvo ili slično smetanje posjeda prava predmetnog prolaza.

10. U ovoj fazi postupku nije bilo sporno da je tužitelj u ovom postupku postavio željezni portun tijekom kolovoza 2017., koji se nalazi na prolazu do kč.br. 296/1, a postavljen na parceli kč.br. 295/1. u vlasništvu tužitelja u odnosu na koji čin je određena ovrha koju nedopuštenost osporava tužitelj u ovom postupku

11. Iz stanja spisa je razvidno da je ovdje tuženik u predmetu ovrhe pod poslovnim brojem Ovr-4366/17, podneskom od 29. kolovoza 2017. podnio prijedlog za određivanje ovrhe na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja Općinskog suda u Puli-Pola P-1152/14 od 21. prosinca 2015. uz obrazloženje kako ovdje tužitelj ne postupa sukladno ovršnoj isprava, radi čega je doneseno predmetno rješenje o ovrsi, sadržaja pobliže opisanog u izreci pobijanog rješenja.

12. U navedenom, u postupku je u primjeni odredba članka 265. OZ-a, koja se odnosi na ponovno smetanje posjeda kad će sud na prijedlog ovrhovoditelja na temelju iste ovršne isprave, ako je njome zabranjeno takvo buduće ponašanje, donijeti novo rješenje o ovrsi radi uspostave prijašnjega stanja, ako je to potrebno, i zaprijetiti ovršeniku izricanjem novčane kazne ako ponovno počini smetanje posjeda, ako je na osnovi ovršne isprave, donesene u postupku zbog smetanja posjeda, ovrha provedena, ili je ovršenik dobrovoljno ispunio svoju obvezu, pa poslije toga ponovno učini smetanje posjeda, koje se u biti ne razlikuje od prijašnjega. U tome se slučaju na odgovarajući način primjenjuju odredbe članka 233. ovoga Zakona.

13. Dakle, kako je ranijim ukidnim rješenjem ovog suda od 14. studenog 2019. pod poslovnim brojem Gž-2436/2018 ukazano, postupak ovrhe radi ponovnog smetanja posjeda može sa uspjehom pokrenuti samo u slučaju kada je ovršenik ponovio upravo onakvo ponašanje kakvo mu je zabranjeno ovršnom ispravom. Ovršni sud stoga nema pravo proširivati ovrhu na radnje koje nisu obuhvaćene ovršnom ispravom, već samo utvrđuje da je time posjed smetan na isti ili bitno sličan način. Naime, postupak koji se vodi radi ponovnog smetanja posjeda ovrhovoditelja provodi se na temelju ovršne isprave, kojom je točno utvrđeno na koji način je smetan posjed.

14. Kako je ovršni postupak strogo formalne naravi, ovršni sud se ne može i niti smije upuštati u razmatranje da li se određenom radnjom dodatno smeta posjed ovrhovoditelja, već je taj zahtjev ovrhovoditelj morao postaviti u zasebnom, kontradiktornom postupku.

15. Ratio odredbe članka 265. OZ-a jest u sankciji za postupanje protivno pravomoćnoj i ovršnoj sudskoj odluci kao ovršnoj ispravi u odnosu na koje je pokrenut ovršni postupak, odnosno u odnosu na koju je postupljeno sukladno istoj. Utoliko je za odluku o ocjeni osnovanosti zahtjeva tužitelja ukazano da je u postupku od odlučnog značenja bilo raspraviti i utvrditi je li postupanjem tužitelja postavljanjem „ portuna“ na predmetnu nekretninu, ovdje tuženik smetan na isti ili bitno isti način da je onemogućen u izvršavanju posjedovnih čini faktičnog izvršavanja posjeda prava prolaza osobno i vozilom u odnosu na koje je istom pružena posjedovna zaštita u predmetu Općinskog suda u Puli-Pola pod poslovnim brojem P-1152/14.

16. Naime, ovrha zbog ponovnog smetanja posjeda predstavlja poseban ovršni postupak koji se provodi na temelju ovršne isprave donesene u parnici zbog smetanja posjeda kada ovršenik nakon provedbe ovrhe ili nakon što ovrhovoditelj sam ispuni obvezu ponovno učini smetanje posjeda koje se u biti ne razlikuje od prijašnjega, koja se provodi tako da sud, na prijedlog ovrhovoditelja, na temelju iste ovršne isprave, ako je njome zabranjeno takvo buduće ponašanje, donosi novo rješenje o ovrsi radi uspostave prijašnjega stanja, ako je to potrebno, i zaprječuje ovršeniku izricanjem novčane kazne ako ponovno počini smetanje posjeda. U tome se slučaju na odgovarajući način primjenjuju pravila o ovrsi radi ostvarenja tražbine na trpljenje ili nečinjenje.

17. Prijedlog za ovrhu zbog ponovnog smetanja posjeda ovrhovoditelj može podnijeti u toku od trideset dana od dana saznanja za ponovno smetanje posjeda, a najkasnije u roku od jedne godine nakon ponovljenoga smetanja (članak 265. stavak 3. OZ-a).

18. U konkretnom slučaju nije sporno da je tuženik prijedlog za ovrhu čije se proglašenje nedopuštenim zahtjeva u ovom postupku, podnio na temelju citiranog rješenja o smetanju posjeda istog suda pod poslovnim brojem P-1152/14 od 21. prosinca 2015. s danom 29. kolovoza 2018., dakle u roku iz citirane odredbe članka 265. stavak 3. OZ-a.

19. Iz stanja spisa je razvidno kako je nastavku postupka sud prvog stupnja utvrdio da je 29. travnja 2019. I. P. pokrenuo je ovršni postupak Ovr-309/2019 na temelju rješenja ovoga suda P-1152/14 od 21. prosinca 2015. radi uklanjanja željeznog portuna postavljenog na k.č.br. 295/1 zgr, koji se nalazi na prolazu do k.č.br. 296/1 k.o. R. Rješenjem, pak, pod poslovnim brojem Ovr-309/19 od 10. svibnja 2019. odbijen je prijedlog ovrhovoditelja jer postavljanje željeznog portuna se u bitnome razlikuje od smetanja posjeda prolaza parkiranjem vozila zbog čega rješenje o smetanju posjeda P-1152/14 od 21. prosinca 2015. ne može biti ovršna isprava. Citirano rješenje je rješenjem Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž Ovr- 937/2019 od 19. kolovoza 2019. potvrđeno, jer je riječ o presuđenoj stvari budući da je o prijedlogu ovrhovoditelja već odlučeno rješenjem Općinskog suda u Puli broj Ovr-4366/17 od 29. kolovoza 2016., potvrđenim rješenjem Županijskog suda u Zadru broj Gž Ovr- 230/18 od 18. rujna 2018.

20. Međutim, navedena okolnost ne otklanja dužnost suda u konkretnom slučaju utvrditi postojanje pretpostavke iz odredbe 50. stavak 1. točka 7. OZ-a, a radi kojih je tužitelj upućen na parnicu u ovom postupku, a radi proglašenja nedopuštenosti predmetne ovrhe.

21. Naime, tužitelj je kao ovršenik upućen na parnicu radi utvrđenja je li predmetnim činom postavljanja " portuna" na spornoj nekretnini i to sada na dijelu koji graniči s javnim putem, tuženik počinio čin ponovnog smetanja u smislu odredbe članka 265. OZ-a, kojem zakonodavac kroz institut ponovnog smetanja omogućava zaštitu prava ovrhovoditelju na temelju ranije ovršne isprave, kojom je istom pružena posjedovna zaštita.

22. U navedenim utvrđenim činjeničnim okolnostima, po ocjeni ovoga suda, suprotno zaključku prvostupanjskog suda, tuženik nije bio ovlašten na temelju citiranog rješenja o pružanju posjedovne zaštite uklanjanjem vozila na točno označenoj lokaciji s predmetne nekretnine u vlasništvu tužitelja i zabranom svakog takvog ili sličnog smetanja posjeda predmetnog prolaza, kao ovršne isprave u ovom ovršnom postupku, zahtijevati sada uklanjanje postavljene ulazne kapije i to na dijelu prema javnom putu, već eventualno ostvarenje zaštićenog prava na neometani posjed npr. predajom ključeva sporne ograde.

23. Slijedom naprijed izloženog, ostvareni su navodi žalbe, radi čega je na temelju odredbe članka 373. točka 2. ZPP-a. prihvaćanjem žalbe tužitelja pobijanu presudu valjalo preinačiti i uz valjanu primjenu materijalnog prava zahtjev tužitelja prihvatiti i odlučiti kao u izreci.

24. Kako je preinačena odluka o glavnoj stvari na temelju odredbe članka 166. stavak 2. ZPP-a, valjalo je preinačiti i odluku o troškovima postupka. Tužitelju je tako prema vrijednosti predmeta spora valjalo priznati zatraženi trošak postupka zastupanja po punomoćniku sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 91/04., 37/05., 59/07.,148/09.,142/12.,103/14. i 118/14.), na temelju odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a isti se odnosi na trošak sastava tužbe temeljem Tbr. 7. točka 1., zastupanja na ročištu 4. lipnja 2018. i 5. lipnja 2020. temeljem Tbr. 9. točka 1. po 100 bodova, za sastav podneska od 26. veljače 2022. od 25 bodova temeljem Tbr. 8. točka 3. te sastav žalbe od 125bodova temeljem Tbr. 10, što sveukupno zbrojeno, pomnoženo s vrijednošću boda i uvećano za trošak PDV-a od 25% te pristojbe na tužbu 400,00 kuna, presudu 400,00 kuna te 800,00 kuna za pristojbu žalbe iznosi ukupno 7.225,00 kuna.

U Splitu 10. veljače 2022.

Predsjednik vijeća:

Boris Mimica, v. r.