Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Poslovni broj 6 Gž-1223/2021-2

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Gorana Škugora predsjednika vijeća, Verice Kos sutkinje izvjestiteljice i Perice Norac-Kevo članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. A. iz M., …, OIB: …, zastupanog po punomoćnicima J. V. i P. V. P., odvjetnicima iz Z. o. u. J. V. i P. V. P. iz Č., protiv tuženika A. B. d.d., Z., …, OIB: …, zastupanog po punomoćniku B. B., odvjetniku iz O. d. Š. & p. iz Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj P-46/18-41 od 1. srpnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 10. veljače 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika A. B. d.d. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj P-46/18-41 od 1. srpnja 2021. u pobijanom dijelu pod točkama I, II. i IV. izreke.

II. Odbija se zahtjev tuženika A. B. d.d. za naknadu troškova sastava žalbe u iznosu od 1.562,50 kn.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja utvrđena je ništetnom odredba čl. 8. Ugovora o kreditu broj … od 13. kolovoza 2009., sklopljenog između parničnih stranaka u dijelu koji glasi: „U slučaju prijevremene konačne otplate kredita ili djelomične otplate kredita, Banka je ovlaštena zaračunati naknadu sukladno Odluci o naknadama za usluge H. A.-A.-B. d.d“ (točka I.), naloženo je tuženiku da tužitelju isplati kunsku protuvrijednost iznosa od 2.635,03 Eur sa zateznim kamatama od 12. siječnja 2018. do isplate (točka II.), odbijen je dio tužbenog zahtjeva kunske protuvrijednosti od 7,01 Eur sa zateznom kamatom tekućom od 12. siječnja 2018. do isplate (točka III.) te je tuženiku naloženo da tužitelju naknadi troškove postupka u iznosu od 11.093,12 kn sa zateznim kamatama od 1. srpnja 2021. do isplate (točka IV.).

2. Protiv dijela navedene presude pod točkama I, II. i IV. izreke žalbu je podnio tuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 70/19 - dalje: ZPP) s prijedlogom da se presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev u cijelosti, tužitelja obveže na naknadu troškova postupka, podredno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje, uz naknadu troškova žalbe. Za sastav žalbe zahtijeva naknadu od 1.562,50 kn.

3. Žalba nije osnovana.

4. Predmet spora je tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnosti odredbe čl. 8. Ugovora o kreditu od 19. svibnja 2006. sklopljenog između stranaka u dijelu koji glasi: "U slučaju prijevremene konačne otplate kredita ili djelomične otplate kredita, Banka je ovlaštena zaračunati naknadu sukladno Odluci o naknadama za usluge H. A.-A.-B. d.d." te zahtjev za isplatu kunske protuvrijednosti iznosa od 2.642,04 Eur na ime naknade za prijevremenu otplatu kredita.

5. Ispitujući presudu u pobijanom dijelu u okviru žalbenih navoda tuženika, kao i po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi sud prvog stupnja počinio bilo koju povredu odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, pa ni bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje upire tuženik. Pobijana presuda sadrži jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama, koji imaju podlogu u izvedenim dokazima te se može ispitati pa nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP, jer je sud prvog stupnja sve izvedene dokaze prosuđivao po slobodnom uvjerenju, ali je stečeno uvjerenje opravdao uvjerljivim i logičnim razlozima. Tuženik upire i na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP, no ne obrazlaže u čemu bi se ta povreda sastojala, pa taj žalbeni razlog ovaj sud ocjenjuje paušalnim.

6.1. Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je sud prvog stupnja pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje relevantno za donošenje odluke.

6.2. Tako je sud prvog stupnja utvrdio:

- da je tužitelj kao korisnik kredita s prednikom tuženikom kao kreditorom 13. kolovoza 2009. sklopio Ugovor o kreditu broj … sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine, kojim je tuženik odobrio tužitelju kredit s rokom otplate od 26 godina u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 105.000,00 CHF prema srednjem tečaju za Eur H.-A.-A. B. d.d. važećem na dan korištenja kredita,

- da je ugovor sačinio i već popunjen ugovor na potpis tužitelju dao prednik tužitelja,

- da je u čl. 8. Ugovora o kreditu ugovoreno da je banka u slučaju prijevremene konačne otplate kredita ili djelomične otplate kredita ovlaštena zaračunati naknadu sukladno Odluci o naknadama za usluge H. A.-A.-B. d.d.,

- da se tužitelj obratio tuženiku sa zahtjevom za prijevremenu otplatu kredita po predmetnom Ugovoru o kreditu,

- da je tuženik tužitelju dostavio Obavijesti o prijevremenom zatvaranju od 4. prosinca 2017. u kojoj je obavijestio tužitelja da naknada za prijevremeni povrat iznosi 2.642,04 Eur,

- da je tužitelj 12. siječnja 2018. izvršio konačnu prijevremenu otplatu predmetnog kredita uplatom iznosa od ukupno 30.895,47 kn, u kojem iznosu je sadržan i iznos naknade za prijevremenu otplatu kredita,

- da je Odlukom o naknadama za usluge A. B. d.d. za područje poslovanja sa građanstvom utvrđeno da naknada za prijevremenu konačnu otplatu kredita iznosi 3 % nedospjele glavnice,

- da je na ime naknade za prijevremenu otplatu kredita tužitelj tuženiku 12. siječnja 2018. platio kunsku protuvrijednost iznosa od 2.635,03 Eur, što je po srednjem tečaju iznosilo 19.632,20 kn.

6.3. Ovako utvrđeno činjenično stanje nije dovedeno u pitanje ni žalbom tuženika, koji svoju ocjenu izvedenih dokaza suprotstavlja ocjeni prvostupanjskog suda, međutim bezuspješno, jer njegova ocjena u izvedenim dokazima nema podlogu.

7. Na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je, utvrdivši odredbu o naknadi za prijevremenu otplatu kredita ništetnom, te tuženiku naložio da tužitelju vrati stečeno bez osnove.

8. Naime, u vrijeme zaključenja Ugovora o kreditu na snazi je bio Zakon o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 79/07 – dalje: ZZP), kojim je u odredbi čl. 96. st. 1. propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na šteti potrošača. Smatra se da se u pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca (čl. 96. st. 2. ZZP). Odredbom čl. 102. st. 1. ZZP je propisano da je nepoštena ugovorna odredba ništetna.

9. Kako je tijekom postupka utvrđeno da se o spornoj odredbi Ugovora o kreditu nije posebno unaprijed pregovaralo i tužitelj kao korisnik kredita nije imao mogućnost utjecati na sadržaj te ugovorne odredbe, i Ugovor o kreditu je bio unaprijed pripremljen od strane tuženika te tužitelj nije mogao unaprijed znati na koji će se način formirati visina sporne naknade, a što je protivno načelu savjesnosti i poštenja i uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, to je takva odredba nepoštena, a posljedično i ništetna.

10. Valja reći i to da iz direktive 2014/17 EU parlamenta i vijeća, direktive 2008/48 EZ, direktive 93/13 EEZ, kao i Zakona o potrošačkom kreditiranu („Narodne novine“, broj 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 09/15, 78/15, 102/15 i 52/16), proizlazi da naknada za prijevremenu otplatu kredita sama po sebi nije ništetna, što obrazlaže i sud prvog stupnja. No, isto tako pravilno sud prvog stupnja obrazlaže da naknada za prijevremenu otplatu kredita sama po sebi ne mora biti ništava ako se o toj ugovornoj odredbi posebno pregovaralo i ako ugovorena naknada za prijevremenu otplatu kredita ne uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka, a što ovdje nije slučaj.

11. Prema odredbi čl. 1024. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO) korisnik kredita može vratiti kredit i prije roka određenog za vraćanje, ali je dužan o tome unaprijed obavijestiti banku, a odredbom stavka 3. navedenoga članka je propisano, da u slučaju vraćanja kredita prije roka određenog za vraćanje kredita, korisnik kredita je dužan davatelju kredita naknaditi štetu, ako je davatelj kredita istu pretrpio, dok je odredbom st. 4. čl. 1024. ZOO, određeno da u slučaju vraćanja kredita prije određenoga roka, banka ne može uračunati kamate za vrijeme od dana vraćanja kredita do dana kada ga je po ugovoru trebalo vratiti.

12. Tuženik tijekom postupka nije dokazao da bi mu prijevremenom otplatom kredita nastala bilo kakva šteta. Naime, tijekom postupka tuženik je tvrdio da je pretrpio štetu zbog nemogućnosti daljnjeg plasmana primljenih sredstava s osnova prijevremene otplate kredita, jer je imao gubitke s osnova nepovoljnije kamate od kamate koju bi ostvario tijekom redovne otplate kredita, kao i da je imao administrativne troškove, no provedenim knjigovodstveno-financijskim vještačenjem takvu njegova tvrdnja nije dokazana. Neosnovano se tuženik glede naknade štete poziva na odredbu čl. 345. st. 3. ZOO, jer je tom odredbom propisana mogućnost ugovaranja iznosa naknade štete u slučaju povrede ugovorne obveze, a to u ovom predmetu nije slučaj.

13. Kako je utvrđeno da je odredba čl. 8. Ugovora o kreditu kojom je ugovoreno da je banka u slučaju prijevremene konačne otplate kredita ili djelomične otplate kredita ovlaštena zaračunati naknadu sukladno Odluci o naknadama za usluge H. A.-A.-B. d.d. ništetna (čl. 322. st. 1. ZOO), pravilno je sud prvog stupnja u smislu odredbe čl. 323. st. 1. ZOO u vezi čl. 1111. ZOO naložio tuženiku da tužitelju vrati iznos od 2.635,03 Eur u kunskoj protuvrijednosti, koji je tuženik primio na temelju ništetne ugovorne obveze, sa zateznom kamatom tekućom od dana stjecanja do isplate, po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO.

14. Na žalbene navode tuženika je za reći da je tužitelj zbog postupanja tuženika isplatio naknadu zbog prijevremene konačne otplate kredita pa stoga tužitelj kao potrošač ima pravo na restituciju neosnovano isplaćenog iznosa s te osnove, od dana kada je tuženik nepripadno stekao taj iznos.

15. Na zakonu je osnovana i odluka o troškovima parničnog postupka. Tužitelj u sporu nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu svojeg zahtjeva, zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi pa mu je tuženik dužan naknaditi sve troškove potrebne za vođenje parnice, sukladno čl. 154. st. 5. ZPP.

16. Zbog svega navedenog, jer nisu osnovani žalbe ni navodi tuženika, a ne postoje oni na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti, je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP valjalo kao neosnovanu odbiti žalbu tuženika i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu.

17. Odluka pod točkom II. izreke ove drugostupanjske presude se temelji na odredbi čl. 166. st. 1. u vezi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP. Zahtjev tuženika za naknadom troškova sastava žalbe je odbijen kao neosnovan, jer je žalba tuženika neosnovana.

18. U nepobijanom dijelu pod točkom III. izreke prvostupanjska presuda nije ispitivana (čl. 365. st. 1. ZPP).

U Velikoj Gorici 10. veljače 2022.

Predsjednik vijeća

Goran Škugor, v.r.