Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 9 Gž R-1014/2020-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Vlatke Fresl Tomašević, predsjednika vijeća, Suzane Radaković, suca izvjestitelja i člana vijeća te Vlaste Feuš, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice D. L., S., OIB: …, koju zastupa punomoćnik T. S., odvjetnik iz Č., protiv tuženika M. i.

V. d.d., Č., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica M. M., odvjetnica u Odvjetničkom društvu M. i S. iz Z., radi utvrđenja ništetnosti, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj Pr-21/18-40 od 14. kolovoza 2020., na sjednici vijeća održanoj 10. veljače 2022.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj Pr-21/18-40 od 14. kolovoza 2020. u stavku I. i II. izreke.

II Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova postupka nastalih povodom pravnog lijeka.

III Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova postupka nastalih povodom pravnog lijeka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je:

„1. Odbijaju se tužbeni zahtjevi tužiteljice, pod točkama I., III., IV., V. i VI. tužbenog zahtjeva, koji glase:

"I. Utvrđuje se ništavom odredba članka 1. Ugovora o radu sklopljenog između tužitelja D. L., S., OIB: … i tuženika M. i. V. d.d., Č., OIB … od dana 09. listopada 2017. godine u dijelu koji glasi: "uz uvjet probnog roka od 6 mjeseci".

III. Poništava se kao nezakonita i neosnovana odluka tuženika M. i. V. d.d., Č., OIB … pod nazivom Odluka o otkazu ugovora o radu radi neuspjeha radnika na probnom radu od dana 10. travnja 2018. godine.

IV. Određuje se sudski raskid ugovora o radu s danom pravomoćnosti prvostupanjske presude;

kao i podredno postavljeni tužbeni zahtjev:

IV. Određuje se sudski raskid ugovora o radu s danom zaključenja glavne rasprave.

V. Nalaže se tuženiku na ime naknade štete radi sudskog raskida ugovora o radu isplatiti tužiteljici iznos od 29.805,00 kuna (5 prosječnih bruto plaća), uvećano za zakonske zatezne kamate tekuće od 2. srpnja 2020. do isplate, u roku od 8 dana.

VI. Nalaže se tuženiku namiriti tužitelju troškove parničnog postupka uključivo da mu plati i zateznu kamatu na predmetne troškove tekuću od dana donošenja presude sve po stopi zatezne kamate propisanoj čl. 29. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena sve u roku od 8 dana."

2. Nalaže se tužiteljici da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 3.750,00 kuna, u roku od petnaest dana.“

Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:

„1. Tužba tužiteljice pod točkom II. tužbenog zahtjeva za utvrđenje da tuženik M. i. V. d.d., Č., OIB … dana 10. travnja 2018. godine tužitelju D. L., S., OIB: … nije uručio Odluku o otkazu ugovora o radu, odbacuje se kao nedopuštena.

2. Utvrđuje se da je tužba tužiteljice pod ranijom točkom VI. tužbenog zahtjeva radi poništaja odluke tuženika M. i. V. d.d., Č., OIB … pod nazivom Obavijest o neuspjehu radnika na probnom radu od dana 27. ožujka 2018., povučena.“

2. Protiv presude žali se tužiteljica iz žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 02/2007- Odluka USRH, 84/2008, 96/2008- Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014

- Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/2019- dalje u tekstu: ZPP). Predlaže da se pobijana presuda u smislu žalbenih navoda ukine te stavlja zahtjev za naknadom troška sastava žalbe.

3. U odgovoru na žalbu tuženik osporava žalbene navode i predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu i stavlja zahtjev za naknadom troška.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice na utvrđenje ništavom odredbe članka 1. Ugovora o radu sklopljenog između tužiteljice i tuženika dana 9. listopada 2017. u dijelu koji glasi: „uz uvjet probnog roka od 6 mjeseci“, kao i zahtjev na poništenje kao nezakonite i neosnovane Odluke o otkazu ugovora o radu radi neuspjeha radnika na probnom radu 10. travnja 2018. te sudski raskid ugovora o radu s danom pravomoćnosti prvostupanjske presude.

Nadalje, tužiteljica je postavila i tužbeni zahtjev sukladno čl. 188. ZPP-a kojim zahtjeva sudski raskid ugovora o radu s danom zaključenja glavne rasprave te zahtjev na naknadu štete radi sudskog raskida ugovora o radu u iznosu od 29.805,00 kn sa zateznim kamatama od 2. srpnja 2020. do isplate, uz zahtjev za naknadom troškova postupka.

6. U žalbenom postupku, sporno je da li su postojali uvjeti iz čl. 53. Zakona o radu („Narodne novine“, broj: 93/2014 i 127/2017 - dalje u tekstu: ZR) i da li je Odluka o otkazu ugovora o radu radi neuspjeha na probnom radu zakonita te posljedično navedenom da li su ispunjeni uvjeti za sudski raskid i naknadu štete na temelju čl. 125. ZR-a.

7. Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji je prethodio, ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

8. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud u obrazloženju presude dao je jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama koje nisu u suprotnosti s izrekom presude. Ne postoje niti drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati pa nije ostvaren žalbeni razlog iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju povredu odredaba upire tužiteljica.

9. Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s obzirom da je prvostupanjski sud raspravio sve tvrdnje na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore, te na osnovi izvedenih dokaza predloženih po parničnim strankama i njihovom pravilnom ocjenom (čl. 8. ZPP-a) utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva.

10. Na žalbene navode valja odgovoriti da nije ostvarena niti bitna povreda parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a na koju upire tužiteljica. Naime, iako nisu izvedeni svi dokazi koje je tužiteljica predložila, ona nije bila onemogućena u raspravljanju pred sudom s obzirom da prvostupanjski sud na temelju ovlaštenja iz čl. 220. st. 2. ZPP-a odlučuje koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđenja činjenica koje su odluče za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu.

11. Stoga, nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u vezi čl. 220. ZPP-a jer činjenica da prvostupanjski sud nije ocijenio sve dokaze čije izvođenje je tužiteljica predložila nije bilo od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke. Pored navedenog, na žalbene navode valja odgovoriti da iz sadržaja zapisnika s ročišta 2. srpnja 2020. odnosno rješenja prvostupanjskog suda i proizlazi da se daljnji dokazi neće provoditi (list 404 spisa), a to što nije posebno obrazložio iz kojih razloga i nije prihvatio dokazne prijedloge tužiteljice je bez utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke, pa nije ostvarena bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u vezi čl. 338. ZPP-a.

12. Kako u smislu odredbe čl. 311. ZPP-a sudac rukovodi glavnom raspravom, to što su pojedina pitanja svjedocima bila od strane suca i zabranjena je bez utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke.

13. Suprotno tvrdnji tužiteljice, prvostupanjski sud je pravilno primijenio odredbu čl. 7. ZPP-a.

14. U provedenom postupku prvostupanjski sud je u bitnom utvrdio slijedeće:

- da je tužiteljica bila u radnom odnosu kod tuženika temeljem Ugovora o radu od 26. listopada 2007. na radnom mjestu „trgovački poslovođa br. I.“, poslove kojeg je radnog mjesta obavljala u mesnici tuženika - prodavaonici br. 52 u Č. (list 22 spisa);

- da Ugovorom o prijenosu maloprodajnog poslovanja sklopljenim između tuženika i M. i. B. P. d.o.o. V. dana 14. travnja 2016., tuženik je na navedeno trgovačko društvo M. i. B. P. d.o.o., a kao većinskog vlasnika tuženika prenio maloprodajno poslovanje, što znači poslovanje svih dotadašnjih prodavaonica/mesnica tuženika, pa tako i mesnice u kojoj je radila tužiteljica (list 268-269 spisa);

- da s obzirom na navedeno svi ugovori radnika koji su radili u mesnicama, dakle i ugovor o radu tužiteljice u skladu s odredbama čl. 137. ZR-a su preneseni na M. i. B. P. d.o.o. kao novog poslodavca s danom 15. travnja 2016.,

- da je tuženik o navedenom tužiteljicu unaprijed izvijestio pisanom Obaviješću od 1. travnja 2016. (list 27 spisa) time da je tuženik izvršio odjavu tužiteljice, a M. i. B. P. d.o.o. izvršila prijavu tužiteljice na obvezna osiguranja iz radnog odnosa (list 62-64 spisa);

- da je tužiteljica 9. listopada 2017. sporazumno raskinula ugovor o radu s poslodavcem B. P. d.o.o. (list 65 spisa);

- da je tužiteljica 9. listopada 2017. sklopila Ugovor o radu s tuženikom za obavljanje posla na radnom mjestu „administrator“ na neodređeno vrijeme uz uvjet probnog roka od 6 mjeseci, s time da je početak rada po ovom ugovoru o radu ugovoren od 10. listopada 2017. (list 28 spisa);

- da je Obaviješću o neuspjehu radnika na probnom radu od 27. ožujka 2018. tuženik tužiteljicu obavijestio da nije u potpunosti usvojila radne sposobnosti potrebne za obavljanje poslova radnog mjesta „administrator“, a što temeljem čl. 53. st. 3. ZR-a te odredbi Pravilnika o radu V. d.d. Č., a kojim je propisano da nezadovoljavanje radnika na probnom radu predstavlja opravdani razlog za otkaz ugovora o radu (list 30 spisa);

- da je navedenom Obaviješću tuženik tužiteljicu ujedno obavijestio kako je poslodavac u povezanom društvu s M. i. B. P., u mogućnosti su joj ponuditi radno mjesto za koje je školovana u društvu M. i. B. P. na radnom mjestu „prodavač“ u mesnicama na području Međimurske i Varaždinske županije (list 30 spisa);

- da tužiteljica nije iskazala interes za ponovno zapošljavanje kod M. i. B. P. na spomenutom radnom mjestu prodavača u mesnici već je tražila da joj tuženik isplati otpremninu u visini šest bruto plaća, a o kojem se zahtjevu tuženik negativno izjasnio odnosno tužiteljicu izvijestio da na to po zakonu nema pravo;

- da je tuženik je o namjeravanom otkazu tužiteljici zbog nezadovoljavanja na probnom radu obavijestio Radničko vijeće ustrojeno kod tuženika, a na koju namjeravanu odluku o otkazu Radničko vijeće nije imalo primjedbi prema pisanom Očitovanju radničkog vijeća tuženika od 23. travnja 2018. (list 95 spisa);

- da je tuženik 10. travnja 2018. donio predmetnu pobijanu Odluku o otkazu ugovora o radu radi neuspjeha radnika na probnom radu kojim je otkazan Ugovor o radu od 9. listopada 2017.;

- da je tužba podnijeta unutar prekluzivnog roka iz čl. 133. st. 2. ZR-a;

- da je tužiteljica u predmetu poslovni broj Pr-13/18 dana 27. travnja 2018. protiv tuženika podnijela tužbu za zaštitu od diskriminacije i radi zaštite dostojanstva radnika koji postupak nije okončan;

- da je tužiteljica u predmetu poslovni broj Pr-16/18 dana 7. svibnja 2018. podnijela tužbu protiv tuženika radi zaštite prava iz radnog odnosa – poništaja odluke tuženika kao poslodavca pod nazivom Obavijest o neuspjehu radnika na probnom radu od dana 27. ožujka 2018., koja je tužba tužiteljice pravomoćno odbačena rješenjem poslovni broj Pr-16/2018-8 od 9. kolovoza 2018., potvrđenim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu posl. broj Gž R-1387/18-3 od 8. siječnja 2019.

15. Pošavši od navedenih utvrđenja, prvostupanjski sud je utvrdio da je ugovaranje probnog rada bilo zakonito te da je Odluka o otkazu ugovora o radu radi neuspjeha radnika na probnom radu od 10. travnja 2018. dopuštena i zakonita i da posljedično navedenom nije osnovan zahtjev za sudski raskid ugovora kao i zahtjev za naknadom štete te na temelju čl. 115. i čl. 53. ZR-a u vezi čl. 125. ZR-a odlučio na navedeni način.

16. Navedeni zaključak prvostupanjskog suda je pravilan, pa ga prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, a pravilnost i zakonitost navedenog zaključka niti žalbenim navodima nisu dovedeni u sumnju.

17. Stoga, suprotne tvrdnje tužiteljice su bez pravnog uporišta.

18. U odnosu na žalbene navode tužiteljice prvenstveno se ukazuje na pravno relevantne odredbe.

19. Naime, prema odredbi čl. 53. st. 1. ZR-a propisano je da prilikom sklapanja ugovora o radu može se ugovoriti probni rad, dok je st. 2. propisano da navedeni probni rad ne smije trajati duže od šest mjeseci, a st 3. da nezadovoljavanje radnika na probnom radu predstavlja posebno opravdan razlog za otkaz ugovora o radu.

20. Nadalje, prema odredbi čl. 115. st. 1. toč. 4. ZR-a poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, i to u slučaju ako radnik nije zadovoljio na probnom radu (otkaz zbog nezadovoljavanja na probnom radu).

21. U iznesenom činjeničnom i pravnom kontekstu, na žalbene navode tužiteljice, a kako je to pravilno utvrdio i prvostupanjski sud prvenstveno valja odgovoriti da je autonomno pravo svakog poslodavca da otkaže ugovor o radu zbog nezadovoljavanja na probnom roku.

Kako je odredbom čl. 53. st. 3. ZR-a propisano da ocjena poslodavca o nezadovoljavanju radnika na probnom radu samo po sebi predstavlja posebno opravdan razlog za donošenje odluke o otkazu ugovora o radu sukladno odredbi čl. 115. st. 1. toč. 4. ZR-a, to sud nije ovlašten tijekom parničnog postupka ispitivati pravilnost poslodavčeve ocjene o nezadovoljavanju radnika na probnom radu, pa su izneseni žalbeni navodi neutemeljeni.

22. Kraj činjenice da je tužiteljica bila u radnom odnosu kod tuženika temeljem Ugovora o radu od 26. listopada 2007. na radnom mjestu „trgovački poslovođa br. I.“, poslove kojeg je radnog mjesta obavljala u mesnici tuženika - prodavaonici br. 52 u Č. (list 22) i da svi ugovori radnika koji su radili u mesnicama, pa tako i ugovor o radu tužiteljice u skladu s odredbama čl. 137. ZR-a preneseni na M. i. B. P. d.o.o. kao novog poslodavca dana 15. travnja 2016. tima da je tužiteljica 9. listopada 2017. sporazumno raskinula ugovor o radu s poslodavcem B. P. d.o.o. te sklopila Ugovor o radu s tuženikom za obavljanje posla na radnom mjestu „administrator“ na neodređeno vrijeme, to se u konkretnom slučaju, a kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski radilo o novom zapošljavanju tužiteljice kod tuženika.

S obzirom na navedeno suprotne tvrdnje tužiteljice su bez uporišta u rezultatima provedenog dokaznog postupka.

Stoga, u navedenim okolnostima ugovaranje probnog roka je bilo zakonito i dopušteno, a posebice imajući u vidu činjenicu da radilo o radnom mjestu „administratora“ na kojem tužiteljica nikad nije radila time da je za ukazati da se radi i radnom mjestu različitom u odnosu na ranije radno mjesto tužiteljice „trgovački poslovođa“, a kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud.

23. Na žalbene navode kojima osporava zaključak prvostupanjskog suda da je tuženik obavijestio tužiteljicu o prijenosu Ugovora o radu na novog poslodavca kao i ponudi poslodavca o mogućnosti zaposlenja na radnom mjestu „prodavač“ u mesnicama na području Međimurske i Varaždinske županije, tužiteljici se ukazuje da navedeno proizlazi iz Obavijesti od 1. travnja 2016. i 27. ožujka 2018. (list 27 i list 30 spisa).

24. Što se tiče žalbenih navoda da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da radničko vijeće nije imalo primjedbi na namjeravanu odluku o otkazu prvenstveno potrebno je reći da tuženik kao poslodavac nije niti bio u obvezi provesti postupak savjetovanja s radničkim vijećem sukladno čl. 53. st. 4. ZR-a kojom je izričito propisano da se na otkaz iz čl. 53. st. 3. ZR-a ne primjenjuju odredbe navedenog Zakona o otkazu ugovora o radu, osim čl. 120., čl. 121. st. 1. i čl. 125. ZR-a. Međutim, suprotno tvrdnji tužiteljice prvostupanjski sud je pravilno zaključio da je tuženik i postupio u smislu čl. 150. ZR-a, a kako to i proizlazi iz očitovanja od 23. travnja 2018 (list 95 spisa) pa su žalbeni navodi bez utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke.

25. Prvostupanjski sud dao je jasne i valjane razloge, a koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud kada je utvrdio da je tužiteljica tijekom obavljanja poslova i radnih zadataka bila i upoznata s poslovima i radnim zadacima te načinom njihova obavljanja. Tužiteljica ispušta iz vida da je potpisom Ugovora o radu od 9. listopada 2017. za radno mjesto administratora i potvrdila da je upoznata sa sadržajem Pravilnika o radu i Pravilnika o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta zajedno s Tablicom o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta te s Katalogom popisa i opisa poslova radnih mjesta u društvu. Nadalje, ocjena rada tužiteljice tijekom probnog rada dana je temelju praćenja kvaliteta rada i učinkovitost tužiteljice time da je prvostupanjski sud pravilno zaključio da obveza tuženika nije bila da se tužiteljici postavi mentor odnosno posebna komisija za paćenje njezinog rada.

26. U odnosu na ostale žalbene navode kojima ponavlja prigovore koji su isticani u postupku, na koje je prvostupanjski sud u razlozima prvostupanjske presude jasno i argumentirano odgovorio nije potrebno ponavljati obrazloženje prvostupanjske presude.

27. Kako tužiteljica u žalbi ne iznosi nikakve okolnosti kojima bi odlučna utvrđenja i zaključak prvostupanjskog suda bio doveden u sumnju, to njezina žalba predstavlja samo drukčiju i to pogrešnu ocjenu izvedenih dokaza na koju je ovlašten jedino sud u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a.

28. Suprotno tvrdnji tužiteljice, prvostupanjski sud je na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo na koje se pozvao kada je zaključio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

29. I odluka o troškovima postupka je pravilna i zakonita kako po osnovi (čl. 154. st. 5. ZPP-a) i tako i visini troškova (čl. 155. ZPP-a) te sukladna Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015 i 37/2022), pa su žalbeni navodi neosnovani.

30. Kako tužiteljica nije uspjela sa žalbom, to trošak povodom pravnog lijeka pada na njezin teret (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

31. Zahtjev tuženika za naknadom troška sastava odgovora na žalbu nije osnovan na temelju čl. 155. ZPP-a.

32. Slijedom navedenog, valjalo je žalbu tužiteljice odbiti kao neosnovanu te na temelju čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučiti kao u stavku I izreke i na temelju čl. 166. st. 1. ZPP-a kao u stavku II i III izreke ove drugostupanjske presude.

U Zagrebu 10. veljače 2022.

Predsjednica vijeća

Vlatka Fresl Tomašević, v.r.