Poslovni broj: 15 UsI-2760/21-8

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sucu Ivanu Dadiću, uz sudjelovanje Ivane Barać kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja I. G., OIB: …, iz

O., , zastupanog po opunomoćenicima odvjetnicima iz

O. d. F. & M. d.o.o., S., ., protiv tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine

Republike Hrvatske, OIB: 95093210687, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, radi izdavanja uporabne dozvole za građevinu izgrađenu do 15. veljače 1968., nakon javne i usmene rasprave zaključene 2. veljače 2022. godine u prisutnosti opunomoćenice tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, objavljene 10. veljače 2022. godine,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traže poništenje rješenja tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-361-05/21-02/15, URBROJ: 531-07-1-03/05-21-4 od 20. lipnja 2021. godine i rješenja Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za graditeljstvo i prostorno uređenje, Ispostave Omiš, KLASA: UP/I-361-05/20- 30/000079, URBROJ: 2181/1-11-00-04/08-21-0007 od 26. veljače 2021. godine.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1.U pravovremenoj tužbi tužitelja podnesenoj 2. kolovoza 2021. godine protiv rješenja tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-361-05/21-02/15, URBROJ: 531-07-1-03/05-21-4 od 20. lipnja 2021. godine, tužitelj u bitnom navodi kako tužbu podnosi zbog bitnih povreda postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, nakon čega reproducira izreke osporenih rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela, za koja ističe da su nezakonita. Naime, donoseći svoje rješenje tuženik da je počinio bitnu povredu postupka i to upravo iz razloga što je povrijeđeno načelo materijalne istine iz članka 8. Zakona o općem upravnom postupku, kao i načelo ocjene dokaza iz članka 9. istog Zakona, koje pak okolnosti da predstavljaju dostatan razlog da se osporeni akti ponište. Tužitelj da je u postupku izdavanja uporabne dozvole postupio sukladno pozitivno pravnim propisima jer da je dostavio sve potrebne dokumente te da je nedvojbeno dokazao kako je predmetna građevina izgrađena prije 15. veljače1968. jer da je nesporno kako je na nekretnini izgrađen objekt koji ima kat i potkrovlje, uslijed čega da je nelogično i zakonski neosnovano stajalište upravnih tijela da bi se u konkretnom slučaju radilo o ruševini, a opisanim postupanjem tuženika da je povrijeđeno načelo ocjene dokaza iz čl. 9. Zakona o općem upravnom postupku. Slijedom navedenog, tužitelj je tužbenim zahtjevom predložio sudu donijeti presudu kojom će poništiti osporena rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela, ujedno je i predložio da sud naloži tuženiku da mu naknadi trošak spora.

2.Tuženik je u odgovoru na tužbu, između ostalog naglasio kako u cijelosti ostaje kod navoda iznijetih u obrazloženju osporenog rješenja, slijedom čega je predložio sudu da odbije tužbeni zahtjev tužitelja.

3.U sporu je održana rasprava 2. veljače 2022. godine čime je dana mogućnost strankama da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. - dalje ZUS) izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, na koju je pristupila opunomoćenica tužitelja, dok nije pristupio uredno pozvani tuženik, pa je rasprava održana u njegovoj odsutnosti, na kojoj je opunomoćenica tužitelja navela kako u cijelosti ostaje kod svih navoda iz tužbe, pri postavljenom tužbenom zahtjevu, ujedno i da ustraje u dokaznim prijedlozima preciziranim u tužbi i podnesku od 12. studenog 2021. i to da se provede očevid na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka građevinske struke, da se u svojstvu stranke sasluša tužitelj te da se u svojstvu svjedoka sasluša B. V. iz O., , a dodatno je za sud i protivnu stranku u spis priložila identifikaciju predmetne nekretnine zajedno s fotografijama građevine za koju se traži izdavanje uporabne dozvole na način kako bi ista izgledala kada bi se provela rekonstrukcija iste, pa je konačno popisala trošak spora u ukupnom iznosu od 7.500,00 kuna, uz prijedlog da sud naloži tuženiku naknaditi trošak spora tužitelju u naznačenom iznosu.

4.U dokaznom postupku sud je pročitao tužbu zajedno s prilozima, odgovor na tužbu tuženika, podnesak tužitelja od 12. studenog 2021. zajedno s prilogom, izvršen je uvid u identifikaciju predmetne nekretnine zajedno s fotografijama građevine za koju se traži izdavanje uporabne dozvole na način kako bi ista izgledala kada bi se provela rekonstrukcija iste te je pročitan spis upravnog tijela dostavljen od strane tuženika uz odgovor na tužbu.

5.Sud je odbio sve dokazne prijedloge tužitelja i to da se provede očevid na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka građevinske struke, da se u svojstvu stranke sasluša tužitelj i da se u svojstvu svjedoka sasluša B. V. iz O., , to na okolnosti koje su precizirane u samoj tužbi, podnesku od 12. studenog 2021.

i održanoj raspravi kao nepotrebne i suvišne, smatrajući da se pravilna i zakonita odluka može donijeti i bez izvođenja predloženih dokaza s obzirom na dokaze koji prileže spisu tuženika dostavljenom uz odgovor na tužbu i spisu upravnog spora, sve to imajući u vidu predmet ovog spora, a to je ocjena zakonitosti osporenih rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela.

6.Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.

7.Tužbeni zahtjev nije osnovan.

8.Predmet ovog spora je ocjena zakonitosti osporenih rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela.

9.Naime, prvostupanjskim rješenjem Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za graditeljstvo i prostorno uređenje, Ispostave Omiš, KLASA: UP/I-361-05/20- 30/000079, URBROJ: 2181/1-11-00-04/08-21-0007 od 26. veljače 2021. godine odbijen je zahtjev tužitelja za izdavanje uporabne dozvole za građevine izgrađene do 15. veljače 1968. za građevinu na kat. čest. zgr. …k.o. Ž. (Ž.), u

bitnom iz razloga što je prvostupanjsko tijelo zaključilo kako se u konkretnom slučaju ne radi o građevini podobnoj za izdavanje tražene uporabne dozvole, već da je riječ o ruševini, te je predmetno rješenje donijeto pozivom na odredbu čl. 184., u svezi s čl. 3. st. 1. toč. 11. i čl. 3. st. 1. toč. 28. Zakona o gradnji („Narodne novine“ broj 153/13, 20/17, 39/19 i 125/19) te čl. 52. st. 4. Zakona o građevinskoj inspekciji („Narodne novine“ broj 153/13).

10.Potom, osporenim rješenjem tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-361-05/21-02/15, URBROJ: 531-07-1-03/05-21-4 od 20. lipnja 2021. godine, postupajući po žalbi tužitelja iz ovog spora njegova žalba je odbijena, te je time potvrđeno naprijed citirano rješenje, a u bitnom iz identičnih razloga na koje se pozvalo i prvostupanjsko upravno tijelo u istom, odnosno iz razloga što je i tuženik smatrao da u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke propisane mjerodavnim odredbama Zakona o gradnji za izdavanje uporabne dozvole za građevine izgrađene do 15. veljače 1968., koje rješenje je tuženik stoga ocijenio pravilnim i zakonitim.

11.Među strankama ovog spora spornim se ukazuje je li u konkretnom slučaju u provedenom postupku činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno u pogledu postojanja svih pretpostavki za izdavanje uporabne dozvole za građevine izgrađene do 15. veljače 1968. sukladno mjerodavnim odredbama Zakona o gradnji, kao i je li pravilno primijenjeno materijalno pravo, uslijed čega je sporna zakonitost osporenih rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela u cijelosti.

12.Odredbom članka 184. stavak 1. Zakona o gradnji („Narodne novine“ broj 153/13, 20/17, 39/19 i 125/19) propisano je da građevina izgrađena do 15. veljače 1968. smatra se izgrađenom na temelju pravomoćne građevinske dozvole.

St. 2. da vrijeme izgradnje građevine iz stavka 1. ovoga članka utvrđuje se uporabnom dozvolom za građevinu izgrađenu do 15. veljače 1968. koju po zahtjevu stranke izdaje tijelo graditeljstva, odnosno u drugom postupku u kojem je to potrebno utvrditi, a koji provodi to tijelo ili građevinska inspekcija.

St. 3. da uz zahtjev za izdavanje dozvole iz stavka 2. ovoga članka podnositelj zahtjeva prilaže: 1. kopiju katastarskog plana za katastarsku česticu na kojoj je građevina izgrađena i 2. dokaze kojima raspolaže da je građevina izgrađena do 15. veljače 1968.

St. 4. da tijelo graditeljstva vrijeme izgradnje građevine iz stavka 1. ovoga članka utvrđuje uvidom u Državnu snimku iz zraka učinjenu prije 15. veljače 1968. ili drugu odgovarajuću službenu kartografsku podlogu Državne geodetske uprave te po potrebi izvođenjem drugih dokaza.

Odredbom članka 3. stavak 1. toč. 11. Zakona o gradnji („Narodne novine“ broj 153/13, 20/17, 39/19 i 125/19) propisano je da je građevina građenjem nastao i s tlom povezan sklop, izveden od svrhovito povezanih građevnih proizvoda sa ili bez instalacija, sklop s ugrađenim postrojenjem, samostalno postrojenje povezano s tlom ili sklop nastao građenjem, dok je točkom 38. istog stavka definirano kako je zgrada zatvorena i/ili natkrivena građevina namijenjena boravku ljudi, odnosno smještaju životinja, biljaka i stvari. Zgradom se ne smatra pojedinačna građevina unutar sustava infrastrukturne građevine.

Odredbom članka 52. stavak 4. Zakona o građevinskoj inspekciji („Narodne novine“ broj 153/13) propisano je da ruševina zgrade u smislu stavka 1. ovoga članka su ostaci zgrade koja je zbog oštećenja ili nedostatka pojedinih dijelova izgubila svoja svojstva zbog čega nije prikladna za uporabu sukladno svojoj namjeni, a koja se zbog toga ne rabi najmanje pet godina.

13.Najprije je za istaknuti kako je u konkretnom slučaju tuženik zakonito i pravilno postupio kada je osporenim rješenjem postupajući po žalbi tužitelja iz ovog spora istu odbio, te potvrdio prvostupanjsko rješenje kojim je odbijen njegov zahtjev za izdavanje uporabne dozvole za građevine izgrađene do 15. veljače 1968. za građevinu na kat. čest. zgr. … k.o. Ž. (Ž.), a ovo stoga što i ovaj sud

nalazi da u predmetnoj upravnoj stvari nisu bile ispunjene pretpostavke za izdavanje uporabne dozvole upravo iz razloga što objekt za koji je zatraženo izdavanje takvog akta ne predstavlja građevinu, već je riječ o ruševini, koja okolnost priječi mogućnost izdavanja uporabne dozvole, slijedom čega je tuženik pravilno postupio kada je odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv rješenja tijela prvog stupnja, pa ovaj sud cijeni kako osporeno rješenje tuženika, tako i prvostupanjsko rješenje u cijelosti pravilnima i zakonitima, čijim pak donošenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

14.Glede tužbenih navoda tužitelja u kojima ističe kako su osporena rješenja opterećena bitnim povredama postupka i to upravo iz razloga što da je povrijeđeno načelo materijalne istine iz članka 8. Zakona o općem upravnom postupku, kao i načelo ocjene dokaza iz članka 9. istog Zakona, koje okolnosti da predstavljaju dostatan razlog da se osporeni akti ponište, za kazati je kako sud smatra ovakve navode u cijelosti neosnovanima, to pak iz razloga što ovaj sud zaključuje upravo suprotno, odnosno da su u provedenom postupku utvrđene sve relevantne činjenice i okolnosti koje su bitne za zakonito i pravilno rješavanje upravne stvari, kao i da je činjenično stanje utvrđeno na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, dakle na način kako to imaju u vidu odredbe čl. 8. i 9. Zakona o općem upravnom postupku.

15.S prethodnim u vezi, za kazati je kako iz prijepisa posjedovnog lista za predmetnu česticu izdanom od strane Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar nekretnina S., Ispostave O., broj … od 3. kolovoza 2012., koji prileže spisu predmeta, razvidno je kako je kao način uporabe predmetne katastarske čestice upisana ruševina. Stoga, imajući u vidu ovu okolnost prvostupanjsko tijelo obavilo je 25. veljače 2021. očevid na licu mjesta o kojem je sastavljen zapisnik koji također prileže spisu i kojem su priložene fotografije predmetnog objekta, iz kojeg pak nedvojbeno proizlazi kako je u konkretnom slučaju riječ o ruševini građevine, koja neprijeporno nema međukatnih konstrukcija, većeg dijela krovišta, kao i većine zatvora na katu i potkrovlju, dok su zatvori u prizemlju u derutnom, odnosno lošem stanju. Kod ovakvih nespornih utvrđenja, a koja su potkrijepljena i fotodokumentacijom s lica mjesta, imajući u vidu naprijed citiranu definiciju ruševine zgrade iz odredbe članka 52. stavak 4. Zakona o građevinskoj inspekciji, stajalište je i ovoga suda kako se u predmetnoj upravnoj stvari radi o ruševini zgrade koja nije prikladna za uporabu, zbog čega se ista ne može smatrati građevinom u smislu prethodno citirane odredbe čl. 3. st.1. toč. 11. Zakona o gradnji, niti zgradom u smislu odredbe čl. 3. st. 1. toč. 38. istog Zakona, uslijed čega je prvostupanjsko tijelo pravilno i zakonito postupilo kada je svojim rješenjem odbilo zahtjev tužitelja za izdavanjem uporabne dozvole za građevine izgrađene do 15. veljače 1968., kao i tuženik kada je osporenim rješenjem odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv tog rješenja.

16.Stoga, stajalište je i ovoga suda kako nisu bile ispunjene pretpostavke za izdavanje uporabne dozvole za građevine izgrađene do 15. veljače 1968. budući se ovdje ne radi o građevini niti o zgradi u smislu odredbi čl. 3. st. 1. toč. 11. i 38. Zakona o gradnji, već je zapravo riječ o ruševini građevine, pa s obzirom da se uporabnom dozvolom između ostalog utvrđuje i da je građevina prikladna za njezinu uporabu, to pak znači da je neophodno i da je građevina izgrađena do 15. veljače 1968. u trenutku izdavanja uporabne dozvole podobna za uporabu, no kako se u ovom slučaju uslijed naprijed obrazloženog radi o ruševini zgrade koja nije prikladna za uporabu sukladno svojoj namjeni, to je sasvim jasno da nisu ispunjene pretpostavke za izdavanje tražene dozvole s obzirom da je očigledno da predmetna građevina, iako je evidentirana u katastru prije 15. veljače 1968, danas više nema svojstva da bi se mogla rabiti sukladno svojoj namjeni, ovo tim prije što se uopće ne radi o zgradi ili građevini, već je riječ o ruševini. Ujedno je za napomenuti, kako se ruševini kao takvoj ne može utvrditi niti namjena, dok je odredbom čl. 185. st. 3. Zakona o gradnji između ostalog propisano da izreka uporabne dozvole za građevinu izgrađenu do 15. veljače 1968. sadrži i podatke o namjeni građevine, koja okolnost samo potvrđuje ispravnost pravnih stajališta koja su upravna tijela zauzela u osporenim rješenjima.

17.Zaključno, od nikakvog utjecaja na drugačije rješavanje konkretne upravne stvari nije niti identifikacija predmetne nekretnine zajedno s fotografijama građevine za koju se traži izdavanje uporabne dozvole na način kako bi ista izgledala kada bi se provela rekonstrukcija koju je opunomoćenica tužitelja priložila u spis na održanoj raspravi, to pak stoga što se u istoj zapravo prikazuje projekcija kako bi ovaj objekt izgledao kada bi se provela rekonstrukcija, međutim kod stanja stvari da objekt u naravi izgleda upravo na način kako je to utvrđeno provedenim očevidom obavljenim 25. veljače 2021. kojem zapisniku je priložena fotodokumentacija predmetnog objekta, uslijed čega je isti ruševina zgrade, to je neprijeporno da uslijed naprijed obrazloženih utvrđenja nije bilo mjesta izdavanju tražene uporabne dozvole.

18.Slijedom navedenog, s obzirom na odredbe mjerodavnih materijalnih i procesnih zakonskih odredbi te utvrđeno činjenično stanje, ovaj sud zaključuje kako osporenim rješenjem tuženika, kao niti onim prvostupanjskog tijela nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa kako tužitelj u ovom sporu ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari sud nije našao osnove za usvajanje tužbe tužitelja.

19.Uslijed izloženog, sud nalazi da je u provedenom postupku pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, na koje je potom pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo zbog čega je prvostupanjskim rješenjem pravilno odbijen zahtjev tužitelja za izdavanje uporabne dozvole, kod kojeg stanja stvari je i tuženik pravilno postupio kada je osporenim rješenjem odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv istog, uslijed čega tužbeni prigovori tužitelja nisu osnovani te nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovom upravnom sporu.

20.Također nisu ostvareni niti razlozi ništavosti osporavanih rješenja iz članka 128. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09) na koje ovaj sud sukladno odredbi članka 31. stavak 2. ZUS-a pazi po službenoj dužnosti, radi čega je valjalo pozivom na odredbu članka 57. stavak 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te presuditi kao u izreci ove presude.

21.Naposljetku, s obzirom da sukladno odredbi čl. 79. st. 4. ZUS-a stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, pa kako je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja, trebalo je sukladno citiranoj odredbi odbiti njegov zahtjev za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan, slijedom čega je valjalo odlučiti kao u izreci rješenja.

U Splitu, 10. veljače 2022. godine

S U D A C

Ivan Dadić, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave pisanog otpravka. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, a o istoj odlučuje Visoki Upravni sud Republike Hrvatske (čl. 66. u svezi čl. 70. ZUS-a).

DNA:

- opunomoćenicima tužitelja odvjetnicima iz O. d. F.

& M. d.o.o., S., uz zapisnik o objavi,

- tuženiku Ministarstvu prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, uz zapisnik o objavi i povrat spisa, po pravomoćnosti,

- u spis.

Rj./- Naplatiti sudsku pristojbu (VPS neprocjenjiva).

- Spis u kalendar 30 dana.