Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Poslovni broj Kž-500/2021-4

Osijek, Europska avenija 7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, suca Miroslava Jukića, predsjednika vijeća, te sudaca Damira Krahuleca i Krunoslava Barkića, članova vijeća, uz sudjelovanje Blaženke Livaja, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv I opt. M. B., OIB: … i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 224. st. 6. u svezi st. 2. i 3. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 – dalje u tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Zadru br. K-201/15-42 od 15. ožujka 2021. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 10. veljače 2022. godine,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba državnog odvjetnika, kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Zadru br. K-201/15-42 od 15. ožujka 2021. godine, temeljem čl. 453. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 118/18 i 126/19 – dalje u tekstu ZKP/08), I opt. M. B. i II opt. T.D. C. z. Ž. d.o.o., N. Z., Z., oslobođeni su od optužbe da bi počinili kazneno djelo protiv sigurnosti prometa – ugrožavanje prometa opasnom radnjom ili sredstvom i to I opt. M. B. djelom pod točkom 1., kazneno djelo iz čl. 224. st. 6. KZ/11, a II opt. T.D. C. z. Ž. d.o.o., N. Z. djelom pod točkom 2., kazneno djelo iz čl. 224. st. 6. KZ/11 u svezi čl. 3. Zakona o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela.

1.1. Temeljem čl. 149. st. 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 5. ZKP/08, te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada branitelja, padaju na teret proračunskih sredstava suda.

2. Protiv te presude žali se državni odvjetnik, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka (čl. 468. st. 1. toč. 7. i 11. ZKP/08), te zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 470. st. 2. i 3. ZKP/08), s prijedlogom da drugostupanjski sud ukine pobijanu presudu i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odlučivanje.

2.1. U odgovoru na žalbu državnog odvjetnika, I opt. M. B. i II opt. C. z. Ž. d.o.o., N. Z., podnesenog po zajedničkom branitelju I. B., odvjetniku iz Z., ističu kako su žalbeni navodi državnog odvjetnika neosnovani. Predlažu žalbu državnog odvjetnika odbiti i potvrditi oslobađajuću presudu.

3. Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku svojim podneskom br. KŽ-DO-389/2021 od 29. rujna 2021. godine, vratilo je spis sudu nakon razgledavanja, na daljnji postupak.

4. Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.

5. Žalitelj (državni odvjetnik) pobija prvostupanjsku presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, jer da su nejasni razlozi o bitnim činjenicama i zaključcima o činjenici da li su I i II optuženici izvršili svoju obvezu posipanja solju prometnice prije nastanka prometne nesreće i da li je cesta bila zaleđena. Suprotno takvom žalbenom navodu prvostupanjski sud je pozorno ocijenio izvedene dokaze, te u razlozima naveo jasne i provjerljive razloge kako o odlučnim i drugim važnim činjenicama i okolnostima koje čine obilježja kaznenog djela, te razloge kojima se prvostupanjski sud rukovodio pri rješavanju pravnih pitanja, tako da nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju u žalbi ukazuje žalitelj, a niti koja druga na koju ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, shodno čl. 476. st. 1. ZKP/08. Na navedeni način prvostupanjski sud je u cijelosti donio odluku o predmetu optužbe slijedom čega nije osnovan ni žalbeni navod državnog odvjetnika iz čl. 468. st. 1. toč. 7. ZKP/08.

6. Žalitelj (državni odvjetnik) u žalbi ističe osnov pobijanja zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer da je prvostupanjski sud iz tako utvrđenog činjeničnog stanja izveo pogrešan zaključak da I i II optuženik nisu počinili terećeno kazneno djelo iz čl. 224. st. 6. u svezi st. 2. i 3. KZ/11, navedeno izreci pobijane presude. Zapravo državni odvjetnik u žalbi prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, daje svoju ocjenu svih izvedenih dokaza, predlažući u suštini drugačiju ocjenu izvedenih dokaza od one ocjene koju je prvostupanjski sud dao u obrazloženju presude.

6.1. Iz sadržaja obrane I opt. B. je razvidno da je kritične zgode izdao nalog za posipanje ceste solju, između ostalog i dijela ceste na kojem je došlo do prometne nesreće. Posebno ističe da on nije zadužen da osobno posipa cestu.

6.2. Iz dopisa tvrtke „V.“ d.o.o. s prilozima od 8. ožujka 2021. godine (list 306-315 spisa) razvidno je da je vozilo marke „Man“, koje je obavljalo posipanje županijske ceste 6042 i kojim je upravljao pok. N. M., prošlo predmetnom prometnicom u vremenskom razdoblju od 2,11 do 2,23 sati.

6.3. Iz putnog radnog lista od 17. prosinca 2013. godine i 18. prosinca 2013. godine (list 30, 36, 104-113 spisa) razvidno je da je vozač N. M. vozilom marke „Man“ ZD 668-FC obavio posipanje predmetne dionice ceste 17. prosinca i 18. prosinca 2013. godine s polaskom u 4,00 sata i povratkom u 7,00 sati, na pravcu Sukošan-Galovac- KakmaRaštane-Sv. Petar-Sikovo-Sv. Filip Jakov u duljini od 415 km ceste.

6.4. Iz sadržaja ophodarskog dnevnika za cestu Ž6042 od 18. prosinca 2013. godine (list 106 spisa) razvidno je da je ophodar I. L. prošao predmetnom dionicom između 3,00 do 4,00 sati i utvrdio da je cesta mjestimice mokra, bez naslaga leda i da je na njoj izvršeno posipanje sa solju koje je obavio dežurni vozač, ali ne zna da li je baš na tom dijelu ceste pok. M. posipao sol.

6.5. Optuženike se tereti da su protivno čl. 3. st. 1. i čl. 6. st. 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, propustili cestu posuti posipalima radi sprječavanja poledice na cesti, olako držeći da time neće ugroziti promet i time izazvati opasnost za život ljudi, i time izazvali nesreću uslijed koje je oštećenik zadobio ozljedu teške prirode, dakle da su počinili kazneno djelo ugrožavanja prometa opasnom radnjom ili sredstvom iz čl. 224. st. 6. u svezi st. 2. KZ/11. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je ovom odredbom propisano da ovo kazneno djelo može počiniti tko uništi, ošteti, ukloni ili učini neuporabljivim ili neuočljivim znak, napravu ili prometni uređaj koji služi za sigurnost bilo koje vrste prometa ili postavlja prepreke, daje lažne obavijesti ili signale ili na drugi način ugrozi promet i time izazove opasnosti za život ili tijelo ljudi ili imovinu velikih razmjera. Također sud osnovano zaključuje da se blanketne norme koje se navode u optužnici ne odnose na djelatnost optuženika kritične zgode, a niti na djelatnost posipanja sredstvima protiv zamrzavanja, te da je očito da nije došlo do povrede navedenih blanketnih normi postupanjem I i II optuženika.

6.6. Dakle, iz svih izvedenih personalnih i materijalnih dokaza, koje stranke nisu osporavale, proizlazi da je preventivno posipanje naloženo od strane I-opt. M. B. kao nadcestara, te da je vozilo za posipanje II-optuženika prošlo predmetnom dionicom, kao i to da je ophodar II-optuženika provjerio stanje prometnice neposredno prije pojave poledice. Stoga je evidentno da su optuženici vodili brigu i poduzeli primjerene mjere glede omogućavanja odvijanja sigurnog i nesmetanog prometa, kako to nalažu Pravila o tehničkim uvjetima i ophodnji javnih cesta (NN 111/99).

6.7. Kako je prvostupanjski sud pravilno zaključio da nije dokazano da je I opt. M. B., kao voditelj i odgovorna osoba T.D. C. z. Ž., N. Z., počinio kazneno djelo opisano u toč. I/ izreke pobijane presude, iz navedenog proizlazi da ni u odnosu na II opt. T.D. C. z. Ž., N. Z., glede djela opisanog u toč. II/ izreke, nije utvrđeno da je došlo do povrede dužnosti vođenja računa o sigurnosti prometa iz čl. 224. st. 6. u vezi st. 2. i 3. KZ/11, uz primjenu čl. 3. Zakona o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela.

6.8. Stoga nije osnovana žalba državnog odvjetnika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Obzirom na navedeno proizlazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve relevantne činjenice glede kaznenog djela i odgovornosti I i II optuženika. O tome je prvostupanjski sud u obrazloženju presude naveo jasne i iscrpne razloge i na koje se upućuje radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja.

6.9. Drugostupanjski sud slijedom žalbenih navoda ne nalazi da je u smislu čl. 470. st. 2. i 3. ZKP/08, činjenično stanje dovedeno u sumnju glede pravilnosti i stupnja pouzdanosti utvrđenja odlučnih činjenica. Naprotiv, drugostupanjski sud prihvaća razloge koje je o postojanju odlučnih činjenica naveo u obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud, jer su ti razlozi jasni i potpuni, pokazuju da je prvostupanjski sud iz sadržaja izvedenih dokaza i nakon savjesne ocjene svakog dokaza pojedinačno i u svezi s ostalim dokazima izvodio zaključke o dokazanosti pojedinih važnih činjenica. Žalbeni navodi državnog odvjetnika, kojima u suštini predlaže drugačiju ocjenu izvedenih dokaza, ne dovode u sumnju potpunost i pravilnost činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda.

7. Slijedom navedenog, žalba državnog odvjetnika nije osnovana, a ne postoje povrede zakona iz čl. 476. st. 1. ZKP/08, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, tako da je žalbu valjalo odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu (čl. 482. ZKP/08).

Osijek, 10. veljače 2022.

Predsjednik vijeća

Miroslav Jukić, v.r.

Za točnost otpravka-ovlašteni službenik

Blaženka Vuletić