Republika Hrvatska

Poslovni broj 6 Gž-1086/2021-2

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Vesne Gašparuš-Horvat predsjednice vijeća, Verice Kos sutkinje izvjestiteljice i Gorana Škugora člana vijeća, u pravnoj stvari 1. tužiteljice Lj. J. (OIB: …) i 2. tužitelja M. J. (OIB: …), oboje iz M. G., …, oboje zastupani po punomoćniku N. K., odvjetniku u Z., protiv 1. tuženice Z. P. (OIB: …) iz Z., …, 2. tuženika F. J. (OIB: …) iz K. B., …, 3. tuženice D. V.-G. (OIB: …) iz Z., …, zastupana po Z. G., 4. tuženice A. O. (OIB: …) iz S. K., …, 5. tuženice M. J. (OIB: …) iz M. G., … i 6. tuženice M. L. (OIB: …) iz D. L., …, radi prava vlasništva nekretnine, odlučujući o žalbi 3. tuženice protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-966/2020-67 od 9. lipnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 10. veljače 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba 3. tuženice D. V.-G. i potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-966/2020-67 od 9. lipnja 2021.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:

"I. Utvrđuje se da su tužitelji Lj. J. i M. J., oboje iz M. G., …, suvlasnici i to svaki u ½ dijela, č.k.br. 111 "vrt doma" u M. G.i od 127 čhv i čkbr.112 "dvorište u M. G." od 326 čhv, obje upisane u zk.ul. 1090 k.o. K., što u naravi predstavlja zemljište zajedno sa izgrađenim objektima, i to kućom, stajom, sušionom za meso i šupom, pa su tuženi dužni trpjeti upis tužitelja u zemljišne knjige kao suvlasnika predmetnih nekretnina, svakog u ½ dijela.

II. Nalaže se tuženici D. G., iz Z., …, naknaditi tužiteljima Lj. J. i M. J. troškove parničnog postupka u iznosu od 55.003,13 kuna sa zateznim kamatama po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana, nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena u roku 15 dana."

2. Protiv te presude žalbu je podnijela 3. tuženica D. V.-G. ne navodeći izričito zakonske žalbene razloge, niti stavlja prijedlog drugostupanjske odluke, već zahtijeva da joj se omogući ulazak u posjed i nadoknade troškovi. Po sadržaju žalbe, žalba je podnesena zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. i čl. 354. st. 2. t. 6. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP), jer 3. tuženica ukazuje na proturječnost obrazloženja presude izvedenim dokazima te na nemogućnost da njen punomoćnik raspravlja pred sudom, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, jer žaliteljica u žalbi osporava činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda i ističe da nema elemenata za dosjelost.

3. Žalba 3. tuženice D. V.-G. nije osnovana.

4. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za utvrđenje da su suvlasnici svaki u ½ dijela čkbr. 111 vrt doma u M. G. od 127 čhv i čkbr. 112 dvorište u M. G. od 326 čhv, obje upisane u zk. ul. 1090 k. o. K. i zahtjev na trpljenje uknjižbe tužitelja u zemljišnim knjigama.

5. Ispitujući pobijanu presudu u okviru žalbenih navoda 3. tuženice D. V.-G., kao i po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi sud prvog stupnja počinio bilo koju povredu odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP koju ističe 3. tuženica, jer presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, koji imaju podlogu u izvedenim dokazima te se može ispitati. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP, jer je, prema sadržaju spisa, 3. tuženica uredno pozivana na ročišta, iz spisa nije razvidno da bi ona osobno ili njen punomoćnik bili onemogućeni raspravljati pred sudom ili da bi prigovorili postupanju suda ili sadržaju zapisnika.

6. Sud prvog stupnja prihvaća tužbeni zahtjev tužitelja polazeći od utvrđenja:

- da je kao vlasnik predmetnih nekretnina upisana K. J.,

- da je K. J. preminula 31. listopada 1966. te iza nje nije provedena ostavinska rasprava, a njezini nasljednici su suprug J. J. te njihova djeca, N. J., Z. P. (rođ. J.), M. J., F. V. (rođ. J.), J. G. (rođ. J.), A. O. (rođ. J.) i F. J.,

- da su se djeca K. J. odrekla svog nasljednog dijela u korist svog oca J. J.,

- da je J. J. preminuo 17. studenog 1979. te da iza njega nije provedena ostavinska rasprava,

- da su zakonski nasljednici J. J. njegova djeca kao što su gore navedena,

- da je na zemljišnim česticama koje su predmet ove tužbe do 1982. bila sagrađena stara drvena kuća površine cca 35m2 i približnih dimenzija 10 x 4 m i staja,

- da su u navedenoj nekretnini do 1960. pa nadalje živjeli K. i J. J. sa svojom djecom, a nakon 1960. s njima u zajedničkom domaćinstvu je ostao N. J.,

- da s njima u zajedničkom domaćinstvu od sklapanja braka 17. siječnja 1970. živi i 1. tužiteljica Lj. J. te od svojeg rođenja 27. lipnja 1974. i njihov sin, 2. tužitelj M. J., koji do danas žive i koriste predmetne nekretnine,

- da je J. J. prije svoje smrti predmetne nekretnine darovao svojem sinu N. J.,

- da su N. i Lj. J. od 1982. do 1985. izvršili prvu dogradnju kuće, da su 1990. postavili novi krov i crijep, od 1993. do 1994. ogradili zemljište i uredili dvorište, od 1994. do 1996. sagradili novu staju, 1997. izvršili drugu dogradnju kuće, 1999. proveli instalacije struje, plina i centralnog grijanja,

- da je, prema mišljenju vještaka građevinske struke, predmetnom rekonstrukcijom i dogradnjom koja se navodi u prethodnoj točci došlo do višestrukog povećanja bruto površine građevinskog objekta i izgradnje novih nekretnina, a koje predstavljaju stambenu zgradu sagrađenu na kčbr. 111 k. o. K., koja se sastoji od suterena, prizemlja i potkrovlja, građevinske bruto površine 395,08 m2 (prema Zakonu o prostornom uređenju i gradnji), odnosno 323,14 m2 (prema Pravilniku o načinu obračuna površine i obujma projektima zgrada), jednostavne zgrade sagrađene na dijelu kčbr. 112 i kčbr. 111 k. o. K. koja se sastoji od prizemlja i potkrovlja građevinske bruto površine 115,60 m 2 koja se koristi kao spremište i pomoćne prizemne zgrade izgrađene na kčbr. 111 k. o. K. površine 14,88 m2 koja se koristi kao spremište i pušnica,

- da su rekonstrukciju i dogradnju objekata svojim sredstvima vršili tužitelji i sada pokojni N. J.,

- da su kčbr. 111 i kčbr. 112 na skici vještaka, list 114 označene točkama A-BC-D-E- F-G-A,

- da tužitelji (očitom pogreškom u pisanju naznačeno tuženici) drže u posjedu cijelu nekretninu, time da dio nekretnine koji se nalazi izvan ograđenog dijela označenog na skici vještaka (list 114) točkama B-C-D-E-2-3-4-5- 6, koriste za odlaganje šljunka i građevnog materijala (dio označen na skici vještaka sa 4-3-2-E-F-G-4) i za parkiranje autobusa i vozila (1-6-5-A-1), dok se dio čestice 111 označen na skici vještaka sa 2- E-D-2 samo privremeno nalazio izvan ograđenog područja, a sad se nalazi unutar ograđenog područja kojeg koriste tužitelji i da nisu imali razloga posumnjati da im ne pripada pravo na posjed,

- da je N. J. preminuo 18. studenog 2004. te da su njegovi nasljednici sin M. J. (2. tužitelj) i kćeri J. J. (udana F.) i V. J. (udana M.) i supruga Lj. J. (1. tužiteljica).

7. Ovako utvrđeno činjenično stanje nije dovedeno u pitanje ni žalbom 3. tuženice D.

V.-G., koja svoju ocjenu izvedenih dokaza suprotstavlja ocjeni prvostupanjskog suda, međutim bezuspješno. Sud prvog stupnja je, naime, sve izvedene dokaze cijenio u smislu odredbe čl. 8. ZPP te je stečeno uvjerenje opravdao uvjerljivim i logičnim razlozima. Treće tuženica pak analizira postupke ostalih tuženika, koji su tijekom postupka priznali odlučne činjenice, no razlozi zbog kojih su to učinili za predmet spora nisu odlučni. Na žalbene navode da su tužitelji znali da im ne pripada pravo na posjed, valja reći da to ne proizlazi iz izvedenih dokaza. Naime, kada je sama 3. tuženica iskazala da je znala da su tužitelji gradili i proširivali nekretninu, da se gradnji nije protivila ni njena majka F., a tuženik F. J. iskazuje o načinu na koji su tužitelji samostalno posjedovali nekretninu, tada nema razloga za zaključiti da su tužitelji nesavjesni (nepošteni) posjednici.

8. S obzirom na utvrđene bitne činjenice, pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je utvrdivši da su ispunjene pretpostavke za stjecanje vlasništva dosjelošću tužbeni zahtjev tužiteljice prihvatio.

9. Odredbom čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99 – Odluka USRH, 22/00 – Odluka USRH, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15

– pročišćeni tekst i 94/17 – ispravak pročišćenog teksta – dalje: ZVDSP) propisano je da se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ovoga Zakona prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka. Prema odredbi stavka 3. toga članka rokovi za stjecanje i prestanak stvarnih prava određeni tim Zakonom, ako su bili počeli teći prije nego što je on stupio na snagu, nastavljaju teći u skladu s odredbom stavka 2. toga članka ali ne dulje nego što bi trebao isteći rok određen tim Zakonom ako bi počeo teći u času njegova stupanja na snagu.

10. U konkretnom slučaju, rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, prema utvrđenju prvostupanjskog suda je počeo teći 1979., kada je otac J. J. darovao nekretnine svome sinu, a predniku tužitelja N. J., kada su na snazi bila pravna pravila Općeg građanskog zakona, potom je od 1. rujna 1980. na snazi bio Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91 – dalje: ZOVO). Prema čl. 28. st. 2. ZOVO savjesni i zakoniti posjednik nepokretne stvari, na koju drugi ima pravo vlasništva, stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom 10 godina, dok prema st. 4. istog članka savjesni posjednik nepokretne stvari, na koju drugi ima pravo vlasništva, stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom 20 godina. Sud prvog stupnja je utvrdio da je posjed tužitelja zakonit, jer se temelji na valjanoj pravnoj osnovi (ugovoru o darovanju) savjestan, jer tužitelji nisu znali da im ne pripada pravo na posjed, niti su imali razloga posumnjati, a tuženici tijekom postupka nisu dokazali suprotno, pa zaključuje da su se stekle pretpostavke za stjecanje vlasništva dosjelošću u smislu odredbe čl. 28. st. 2. ZOVO. Tužitelji bi stekli vlasništvo dosjelošću i kada bi se za dosjedanje uzimao samostalan i savjestan posjed od 20 godina. Tada bi rok završavao 1999., kada je na snazi već Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, koji ima isto zakonsko rješenje u pogledu duljine rokova (čl. 159. ZVDSP).

11. Na zakonu je osnovana i odluka o troškovima postupka. Tužitelji su u cijelosti uspjeli u parnici pa im je 3. tuženica dužna naknaditi troškove izazvane vođenjem parnice. Kako drugostupanjski sud, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, po službenoj dužnosti ne pazi na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, a 3. tuženica D. V.-G. glede troškova postupka prvostupanjsku presudu određeno ne pobija, to glede visine odmjerenih troškova postupka prvostupanjska presuda nije ispitivana.

12. Zbog svega navedenog, jer nisu osnovani žalbeni razlozi 3. tuženice D. V.-G., a ne postoje ni oni na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP kao neosnovanu odbiti žalbu 3. tuženice i potvrditi prvostupanjsku presudu.

U Velikoj Gorici 10. veljače 2022.

Predsjednica vijeća

Vesna Gašparuš-Horvat, v.r.