Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2
Poslovni broj:10 Gž-182/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Varaždinu, po sucu toga suda Dijani Hofer kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja G. B. (OIB:…) iz Z., zastupanog po punomoćnicima iz Z. o. u. dr.sc. M., G., G. iz Z., protiv tužene R. H. (OIB:…) zastupane po Građansko- upravnom odjelu Općinskog državnog odvjetništva u Z., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, povodom žalbe tužene izjavljene protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-12749/2019-12 od 16. prosinca 2021, dana 10. veljače 2022.,
r i j e š i o j e
I/ Žalba tužene odbija se kao neosnovana i potvrđuje se toč.I izreke rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-12749/2019-12 od 16. prosinca 2021.
II/ U nepobijanoj toč.II izreke, navedeno rješenje ostaje neizmijenjeno. III/ Tužitelju se ne dosuđuje trošak sastava odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1. Pobijanom toč.I izreke prvostupanjskog rješenja naloženo je tuženoj da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 18.312,50 kn u roku od 15 dana, a nepobijanom toč.II izreke odbijen je tužiteljev zahtjev za naknadu troškova u daljnjem iznosu od 14.200,00 kn.
1.1. Opširno obrazlažući zauzeto stajalište izraženo u pobijanom dijelu rješenja, prvostupanjski sud polazi od utvrđenja da je tužitelj, kao treća osoba, upućen zaključkom istog prvostupanjskog suda broj Ovr-887/19 od 22. listopada 2019. pokrenuti parnicu radi proglašenja nedopuštenim postupka osiguranja zasnivanjem založnog prava određenog rješenjem broj Ovr-887/19 od 14. ožujka 2019., da je pravodobno pokrenuo predmetnu parnicu dana 14. studenog 2019., da je tuženik istog dana podneskom povukao prijedlog za osiguranje nastavno čemu da je rješenjem broj Ovr-887/19 od 18. studenog 2019. obustavljen postupak osiguranja i naloženo Zemljišnoknjižnom odjelu prvostupanjskog suda brisanje založnog prava određenog rješenjem o osiguranju od 14.3.2019. te da je rješenjem broj Z-144/2020 od 13.siječnja 2020. izvršeno brisanje založnog prava uknjiženog radi osiguranja predmetne novčane tražbine za korist tužene.
1.2. Prosuđujući prethodno iznesena činjenična utvrđenja pozivom na odredbe čl.158. stav.1. i 2. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP – „Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11 i 148/11, 25/13, 89/14 i 70/199), koja svoju primjenu u predmetnom postupku nalazi osnovom odredbe čl.117.stav.3. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a objavljenog u „Narodnim novinama“ broj 70/19 i kojom je propisano da je tužitelj koji povuče tužbu ili se odrekne tužbenog zahtjeva dužan tuženiku naknaditi troškove postupka, no iznimno od prethodnog – ako je tužitelj povukao tužbu ili se odrekao tužbenog zahtjeva odmah nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja ili zbog drugih razloga koji se mogu pripisati tuženiku, troškove postupka dužan je tužitelju naknaditi tuženik – prvostupanjski sud zaključuje da okolnost što je tuženik povukao prijedlog 14. studenoga 2019. nije pravno odlučna, već da je pravno odlučna činjenica da je dana 13. siječnja 2020. uknjiženo brisanje predmetnog založnog prava to više što je tuženik dao povoda ovoj tužbi i da je tužitelj imao pravni interes za vođenje ovoga postupka sve do brisanja predmetnog založnog prava na njegovoj nekretnini, a koje je brisano zbog razloga na strani tuženika, odnosno iz razloga što je tuženik povukao prijedlog za osiguranje.
2. Pravodobnom žalbom tužena pobija opisano rješenje zbog pogrešne primjene odredbe čl.158.stav.2. Zakona o parničnom postupku ističući da je povukla prijedlog za osiguranje 14.11.2019. no da je unatoč tome tužitelj istog dana podnio predmetnu tužbu pa smatra da tužena nije dala povoda predmetnoj tužbi pa je predložila da se pobijano rješenje preinači i tužitelja odbije sa zahtjevom radi naknade mu troškova postupka i da isti dosudi tuženoj.
3. U odgovoru na žalbu tužitelj se usprotivio osnovanosti u žalbi sadržanih navoda, tvrdnji i stajališta uz prijedlog ovom sudu da žalbu tužene odbije kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsko rješenje uz dosudu mu troškova žalbenog postupka (nagrade za sastav odgovora na žalbu), opširno elaborirajući stajalište da je udovoljeno predmetnom tužbenom zahtjevu tek 13.1.2020., u trenutku brisanja založnog prava temeljem rješenja suda broj Z-144/2020.
4. Žalba tužene nije osnovana.
5. No ponajprije valja navesti da je pogrešno stajalište prvostupanjskog suda da je za prosudbu osnovanosti tužiteljevog zahtjeva radi naknade mu troškova predmetnog postupka odlučan trenutak kada je brisano založno pravo na njegovoj nekretnini, a koje je založno pravo uknjiženo u svrhu osiguranja tražbine tužene prema njezinom dužniku M. J., rješenjem o osiguranju broj Ovr-887/19 od 14. ožujka 2019.
5.1. Naime, procesna dispozicija povlačenja prijedloga u postupku osiguranja – obzirom na odredbu čl.21.stav.1. Ovršnog zakona (objavljenog u „Narodnim novinama“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 73/17) proizvodi pravni učinak u trenutku njezinog poduzimanja pa rješenje (kojim se takva procesna dispozicija utvrđuje) ima tek deklaratorni učinak, što znači da povlačenje tužbe/prijedloga ima učinak ex lege te se ne može opozvati (istovjetno stajalište izraženo je u više odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske npr. Rev-122/10-2 od 6.4.2011. i Rev-2117/16-2 od 22.11.2016.), slijedom čega je trenutak brisanja založnog prava u zemljišnoj knjizi, u kontekstu pravnog učinka povlačenja odnosnog prijedloga za osiguranje – irelevantan. Pravni učinak povlačenja prijedloga za osiguranje u konkretnom slučaju nastupio je 14. studenog 2019.
5.2. Imajući u vidu da je tužitelj dana 3. ožujka 2020. povukao predmetnu tužbu (koju je predao preporučenom poštanskom pošiljkom 12. studenog 2019. pa se sukladno odredbi čl. 113.stav.2. ZPP-a taj dan smatra danom predaje sudu), da je na pokretanje predmetne parnice upućen zaključkom suda broj Ovr-887/19 od 22.listopada 2019., da je u trenutku pokretanja postupka osiguranja (4. ožujka 2019.) na predmetnoj nekretnini bilo predbilježeno pravo vlasništva u korist prednice tužitelja, njegove u međuvremenu pok. majke pod brojem Z-14099/14 od 28. ožujka 2014., da je zabilježba opravdanja takve predbilježbe pod brojem Z-15585/2019 izvršena 25. ožujka 2019. te da je unatoč prigovoru takvog sadržaja zaprimljenog u postupku osiguranja dana 1. travnja 2019. tuženik u postupku osiguranja osporio osnovanost istog što je rezultiralo zaključkom broj Ovr-887/19-17 od 22. listopada 2019. kojim je isti upućen na pokretanje predmetne parnice, to je i po ocjeni ovoga suda, pravilna primjena odredbe čl.158.stav.2. ZPP-a jer je tužitelj povukao predmetnu tužbu isključivo iz razloga koji se mogu pripisati tuženiku.
5.3. Obzirom da je prvostupanjski sud pravilno odmjerio tužiteljeve troškove primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i Zakona – i Uredbe o tarifi sudskih pristojbi - pravilnost kojih u nominalnom i sadržajnom smislu tužena u žalbi niti ne osporava, valjalo je žalbu tužene odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje pozivom na odredbu čl.380.toč.2. ZPP-a.
6. Tužitelju nije dosuđen trošak sastava odgovora na žalbu tužene jer po ocjeni ovog suda sadržaj odgovora nije bio od utjecaja na odluku o žalbi tužene pa je o zatraženom trošku odlučeno pozivom na odredbu čl.155. ZPP-a.
7. U nepobijanom toč.II izreke, navedeno rješenje ostaje neizmijenjeno.
U Varaždinu, 10. veljače 2022.
Sutkinja
Dijana Hofer, v.r.
