REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: III Kr 99/2021-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ileane Vinja kao predsjednice vijeća, te Ranka Marijana i Melite Božičević-Grbić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenika M. Š. i dr., zbog kaznenih djela iz čl. 293. st. 1. i 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03.-odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 105/04., 84/05., 71/06., 110/07. i 152/08. - dalje: KZ/97.) i dr., odlučujući o zahtjevu osuđenika M. Š. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, koju čine presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu od 28. siječnja 2021., broj K-407/15-147, i presuda Županijskog suda u Puli-Pola od 19. svibnja 2021., broj Kž-170/2021-7, u sjednici održanoj 10. veljače 2022.,

p r e s u d i o  j e :

Utvrđuje se da je zahtjev osuđenoga M. Š. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude osnovan, ukida se presuda Županijskog suda u Puli-Pola od 19. svibnja 2021. broj Kž-170/2021-7 i predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Obrazloženje

1. Pravomoćnom presudom, koju čini presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu od 28. siječnja 2021., broj K-407/15-147, i presuda Županijskog suda u Puli- Pola od 19. svibnja 2021., broj Kž-170/2021-7, H. S. i M. Š. proglašeni su krivima, i to H. S. zbog dva kaznena djela iz čl. 293. st. 2. KZ/97., opisana pod toč. 1. i 2. izreke prvostupanjske presude, i zbog dva kaznena djela iz čl. 247. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15.-ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. - dalje: KZ/11.), opisana pod toč. 3. i 4. izreke, a M. Š. zbog dva kaznena djela iz čl. 293. st. 1. i 2. u svezi čl. 38. KZ/97., opisana pod toč. 1. i 2. izreke prvostupanjske presude, te zbog dva kaznena djela iz čl. 247. st. 1. u vezi čl. 38. KZ/11., opisana pod toč. 3. i 4. izreke. H. S. su za svako kazneno djelo utvrđene kazne zatvora u trajanju jedne godine, te je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u

III Kr 99/2021-4

trajanju dvije godine i tri mjeseca, a M. Š. su za svako kazneno djelo utvrđene kazne zatvora u trajanju jedne godine, te je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju tri godine i tri mjeseca.

2. Zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude (a potom i dopunu zahtjeva) podnio je, osobno, osuđenik M. Š., zbog ostvarenih povreda iz čl. 515. st. 1. i čl. 517. st. 1., 2. i 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.), iz kojeg zahtjeva se može iščitati prijedlog da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

3. Prije dostavljanja spisa Vrhovnom sudu Republike Hrvatske, prvostupanjski sud je postupio sukladno odredbi čl. 518. st. 4. ZKP/08.

4. Zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude je osnovan.

5. Podnositelj zahtjeva, prvenstveno, upire na povrede odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku (čl. 517. st. 3. ZKP/08.), smatrajući da su te povrede mogle utjecati na presudu. Ovo obrazlaže tvrdnjom kako je, u obrazloženju drugostupanjske presude, izostala ocjena naznačenih žalbenih razloga.

6. Početno, ukazuje na rečeničnu konstrukciju iz drugostupanjske odluke iz koje proizlazi "… da su okrivljenici u stvari tražili preocjenu provedenih dokaza …", a što podnositelj zahtjeva, s pravom, ocjenjuje „nepotpunim obrazloženjem“, jer su žalbe bile podnesene iz svih žalbenih razloga. Doista, iz sadržaja žalbe podnositelja zahtjeva, jasno, proizlazi kako se prvostupanjska presuda pobija i tvrdnjom da je proturječna sama sebi, činjenični opis je netočan i nejasan, a razlozi su potpuno nejasni i u znatnoj mjeri proturječni, a što je, dijelom, i obrazloženo. Na ove žalbene navode drugostupanjski sud se, osim netočnom tvrdnjom kako okrivljenici traže „... samo preocjenu dokaza ...“, referirao jednom, šturom i općenitom, konstatacijom kako „... nije utvrđeno da bi bila ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka ...“.

7. Podnositelj zahtjeva, nadalje, ukazuje i na svoj žalbeni navod kako iz obrazloženja prvostupanjske presude nije vidljivo na koji način su ostvarene njegove pomagačke radnje, jer one nisu konkretizirane i obrazložene. Drugostupanjski sud ovaj žalbeni navod nije ocijenio niti jednom jedinom rečenicom.

8. U pravu je podnositelj zahtjeva kada tvrdi da se drugostupanjski sud propustio referirati na njegov, jasan i obrazloženi, žalbeni navod kojim osporava utvrđenje prvostupanjskog suda kako iz iskaza svjedoka A. P. i S. M. proizlazi da je počinio odnosna kaznena djela, jer kako on tvrdi „... nigdje nema takvog iskaza ...“.

9. Podnositelj zahtjeva, nadalje, ukazuje i na svoju žalbenu tvrdnju da su odbijeni "... apsolutno svi svjedoci koje sam predlagao dakle nije ispitan niti jedan svjedok obrane ...“, o čemu se drugostupanjski sud, isto tako, nije očitovao. Valja istaknuti kako bi se odbijanjem dokaznih prijedloga, predloženih radi utvrđivanja činjenica koje bi obranu dovele u bitno povoljniji položaj, moglo povrijediti pravo obrane (npr. odluka

III Kr 99/2021-4

VSRH: Broj Kzz-31/2021), uslijed čega je bilo važno očitovati se na takvu žalbenu tvrdnju. Međutim, drugostupanjski sud je potpuno ignorirao ovaj žalbeni navod.

10. Iz sumarnog sadržaja drugostupanjske odluke, doista, proizlazi kako nisu ocijenjeni svi žalbeni razlozi i sva važna, sporna, pitanja koja su bila jasno naznačena u žalbama, čime je ostvarena povreda odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku, a što je moglo utjecati na presudu.

11. Drugostupanjski sud je, paušalno, odgovorio na manji dio žalbenih navoda, vezanih uz grafološko i financijsko vještačenje, dok je većinu navoda potpuno ignorirao, uz općenite tvrdnje kako je „... sud prvog stupnja u svemu potpuno i pravilno utvrdio odlučne činjenice, te za svoje činjenične zaključke izložio konkretne i argumentirane razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud drugog stupnja ...“. Takvi se općeniti razlozi mogu nalaziti u svakoj drugostupanjskoj odluci, pa se bez konkretiziranih argumenata kojima se potkrjepljuju općenite tvrdnje, prema recentnoj sudskoj praksi, ne mogu smatrati, u smislu odredbe čl. 487. st. 1. ZKP/08., dostatnom i relevantnom ocjenom žalbenih razloga (npr. odluke VSRH: broj III Kr- 71/2021 i broj III Kr-129/23021.).

12. Nedostatak relevantnog obrazloženja čini odluku arbitrarnom u cjelini, zbog čega je kompromitirana i pravičnost žalbenog postupka. Naravno, drugostupanjski sud nije dužan, beziznimno, obuhvatiti svaki pojedini navod žalitelja, već one bitne i važne za odluku, i to na način kojim se, jasno, valoriziraju istaknute žalbene osnove i cijene sporna pitanja naznačena u žalbi, ali to u pobijanoj odluci nije učinjeno.

13. Slijedom navedenog, zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude je osnovan.

14. Kako razlozi, zbog kojih treba donijeti odluku u korist podnositelja zahtjeva, postoje i za suoptuženika H. S., koji je pobijao prvostupanjsku presudu iz svih žalbenih razloga, ali nije podnio ovaj izvanredni pravni lijek, to je, primjenom čl. 519. u vezi čl. 511. st. 2. i čl. 513. st. 1. ZKP/08., trebalo drugostupanjsku presudu u cijelosti ukinuti i predmet vratiti tom sudu na ponovno odlučivanje.

15. Kod ponovnog odlučivanja, drugostupanjski sud će otkloniti učinjene povrede na koje je ukazano ovom presudom, nakon čega će donijeti novu, na zakonu osnovanu, drugostupanjsku odluku.

Zagreb, 10. veljače 2022.

Predsjednica vijeća:

Ileana Vinja, v.r.