REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

ZAGREB

Broj: Jž-1850/2020

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Anđe Ćorluka kao predsjednice vijeća te Mirjane Margetić i Ivanke Mašić kao članica vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Stanislava Walaszeka, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljene pravne osobe S. H. d.o.o., okrivljenog L. F. kao odgovorne osobe u pravnoj osobi i okrivljenog M. M., zbog prekršaja iz članka 96. stavka 1. točke 21. i stavka 3. Zakona o privatnoj zaštiti („Narodne novine“, broj: 68/03, 31/10, 139/10, 16/20) i okrivljenog M. M., zbog prekršaja iz članka 65. stavka 1. točke 16. Zakona o privatnoj zaštiti, odlučujući o žalbama okrivljene pravne osobe S. H. d.o.o., okrivljenog L. F. kao odgovorne osobe u pravnoj osobi i okrivljenog M. M., podnijetih protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču, poslovni broj: Pp J-332/2019 od 20. listopada 2020., na sjednici vijeća održanoj 10. veljače 2022.

p r e s u d i o  j e

I U povodu žalbi okrivljene pravne osobe S. H. d.o.o. i okrivljenog L. F. kao odgovorne osobe u pravnoj osobi, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda u pravnoj oznaci prekršaja i u odluci o kazni na način da se u odnosu na okrivljenu pravnu osobu S. H. d.o.o. i okrivljenog L. F. kao odgovornu osobu u pravnoj osobi djelo označava kao prekršaj iz članka 96. stavka 1. točke 21. i stavka 3. Zakona o privatnoj zaštiti („Narodne novine“ broj: 16/20), a kojima se na temelju citiranog propisa, uz primjenu članka 37. stavka 2. i 3. točke 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18) okrivljenoj pravnoj osobi S. H. d.o.o. izriče novčana kazna u iznosu od 9.000,00 (devettisuća) kuna, te okrivljenom L. F. kao odgovornoj osobi u pravnoj osobi novčana kazna u iznosu od 900,00 (devetsto) kuna, koje su dužni platiti u roku od 30 (trideset) dana po primitku ove presude, a ako u ovom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrati će se da je novčana kazna u cijelosti plaćena.

II Odbijaju se žalbe okrivljene pravne osobe S. H. d.o.o., okrivljenog L. F. kao odgovorne osobe u pravnoj osobi i okrivljenog M. M., kao neosnovane te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

III Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3c. Prekršajnog zakona okrivljena pravna osoba S. H. d.o.o., okrivljeni L. F. kao odgovorna osoba u pravnoj osobi i okrivljeni M. M. dužni su naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 300,00 (tristo) kuna, svaki, u roku od 30 (trideset) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom proglašeni su krivima okrivljena pravna osoba S. H. d.o.o. i okrivljeni L. F. kao odgovorna osoba u pravnoj osobi zbog prekršaja iz članka 63. stavka 1. točke 10. i stavka 2. Zakona o privatnoj zaštiti i okrivljeni M. M. zbog prekršaja iz članka 65. stavka 1. točke 16. Zakona o privatnoj zaštiti, činjenično opisanih u izreci pobijane presude te na temelju citiranih propisa uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona, okrivljenoj pravnoj osobi S. H. d.o.o. izrečena je novčana kazna u iznosu od 12.000,00 kuna, okrivljenom L. F. kao odgovornoj osobi u pravnoj osobi izrečena je novčana kazna u iznosu od 1.200,00 kuna i okrivljenom M. M. izrečena je novčana kazna u iznosu od 450,00 kuna i koji su upozoreni da ako u roku od 30 dana po pravomoćnosti presude plate dvije trećine izrečene novčane kazne da će se smatrati u cijelosti plaćene. Istom presudom okrivljena pravna osoba S. H. d.o.o., okrivljeni L. F. kao odgovorna osoba u pravnoj osobi i okrivljeni M. M. dužni su naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od po 200,00 kuna, svaki.

2. Protiv prvostupanjske presude okrivljena pravna osoba S. H. d.o.o., okrivljeni L. F. kao odgovorna osoba u pravnoj osobi i okrivljeni M. M. su pravodobno podnijeli žalbe, koje su sadržajno istovjetne, zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog povrede materijalnog prekršajnog prava i zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, kako to proizlazi iz sadržaja žalbi navodeći u bitnome da se prvostupanjska presuda temelji na iskazu svjedoka inspektora za zaštitarske i detektivske poslove, S. M. jer dojavni alarm jest saznanje koje ukazuje na kazneno djelo, ali da prvostupanjski sud nije obrazložio što se zapravo smatra saznanjem o kaznenom djelu budući se ne može znati je li riječ o tzv. lažnom alarmu ili je počinjeno djelo na štićenom objektu, koje dojave mogu biti tehničke prirode uzrokovane vanjskim utjecajima i koje ne predstavljaju saznanje o počinjenju kaznenog djela, te činjenica što se nije odmah po dojavi obavijestilo policiju ne znači da se postupilo protivno zakonu i što se ne može znati prije izlaska interventne ekipe koja je utvrdila da je oštećenje na vratima veće nego što je prije bilo, te da bi svaka alarmna dojava opterećivala rad policijskih službenika u svakodnevnom postupanju kojih ima svakodnevno na tisuće, npr. samo Ministarstvo unutarnjih poslova, Ravnateljstvo civilne zaštite, Područni ured civilne zaštite Varaždin, Služba civilne zaštite Bjelovar, Odjel inspekcije dopisom od 8. listopada 2020. godine, KLASA: 214-03/20-35/896, URBROJ: 511-01-391-20-2 naglašava da je u razdoblju 1.-15- rujna 2020. godine bilo zaprimljeno 13 lažnih dojava u Bjelovaru te da je tek po izlasku policijskih službenika i interventnog tima utvrđeno da se nije radilo o kaznenom djelu, slijedom čega proizlazi da većina dojava ne upućuje nužno na počinjenja kaznenog djela, te da se prvostupanjski sud nije očitovao o navedenom dokaz već se odluka temelji na iskazu navedenog svjedoka, ali da se iz dojave ne može zaključiti da li se radi o provali ili tzv. lažnom alarmu, a što nije obrazloženo te da su okrivljenici u trenutku raspolaganja informacija koje upućuju na počinjenje kaznenog djela odmah izvijestili policiju i time postupili sukladno članku 47. Zakona o privatnoj zaštiti, zbog čega činjenično stanje nije potpuno i pravilno utvrđeno i zbog čega je došlo do pogrešne primjene materijalnog prava, te da su stoga izneseni razlozi nejasni te proturječni niti je odluka o izrečenim sankcijama na zakonu osnovana te da nisu cijenjene sve olakotne okolnosti kod okrivljenika posebice globalna gospodarska kriza uzrokovane epidemijom COVID-19. Okrivljeni L. F. kao odgovorna osoba u pravnoj osobi ističe prigovor promašene pasivne legitimacije budući isti od 12. veljače 2020. godine nije ovlašten u poslovanju podružnice zastupati okrivljenu pravnu osobu.

Žalbe nisu osnovane.

3. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona.

4. Ispitivanjem po službenoj dužnosti utvrđeno da u konkretnom slučaju treba postupiti sukladno odredbi članka 3. stavka 1. i 2. Prekršajnog zakona, u kojoj je propisano da se prema počinitelju prekršaja primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme kad je prekršaj počinjen, a ako se nakon počinjenja prekršaja propis jedanput ili više puta izmijeni, obavezno će se primijeniti propis koji je blaži za počinitelja, dok je nakon donošenja nepravomoćne sudske odluke došlo do promjene zakona koji je blaži za okrivljenu pravnu osobu S. H. d.o.o. i okrivljenog L. F. kao odgovorne osobe u pravnoj osobi.

4.1. Naime, radnje okrivljene pravne osobe S. H. d.o.o. i okrivljenog L. F. kao odgovorne osobe u pravnoj osobi, činjenično opisane u izreci pobijane presude, pravno su označene kao prekršaj iz prekršaja iz članka 63. stavka 1. točke 10. i stavka 2. Zakona o privatnoj zaštiti („Narodne novine“, broj: 68/03, 31/10, 139/10), a koji više nije na snazi. Nakon donošenja nepravomoćne presude, stupio je na snagu Zakon o privatnoj zaštiti („Narodne novine“ broj: 16/20), koji za prekršaj iz članka 96. stavka 1. točke 21. i stavka 3. Zakona o privatnoj zaštiti (koji prekršaj predstavlja pravni kontinuitet djela činjenično opisanog u izreci pobijane presude) propisuje niže novčane kazne, pa je u konkretnom slučaju blaži za pravnu i odgovornu osobu. Za prekršaj iz članka 63. stavka 1. točke 10. i stavka 2. Zakona o privatnoj zaštiti Zakona o privatnoj zaštiti („Narodne novine“, broj: 68/03, 31/10, 139/10) bile su propisane novčane kazne za pravnu osobu u iznosu od 20.000,00 do 60.000,00 kuna, a za odgovornu osobu u iznosu od 3.000,00 do 6.000,00 kuna. Prema odredbi članka 96. stavka 1. točke 21. i stavka 3. Zakona o privatnoj zaštiti („Narodne novine“ broj: 16/20) za pravnu osobu je propisana novčana kazna u iznosu od 10.000,00 do 30.000,00 kuna, a za odgovornu u iznosu od 1.000.00 do 5.000,00 kuna za predmetni prekršaj.

4.2. S obzirom da su okrivljena pravna osoba S. H. d.o.o. i okrivljeni L. F. kao odgovorna osoba u pravnoj osobi, prekršaj za koji su proglašeni krivima počinili dana 14. listopada 2018. godine, kada je bio na snazi Zakon o privatnoj zaštiti („Narodne novine“, broj: 68/03, 31/10, 139/10), a dana 20. veljače 2020. godine stupio je na snagu novi Zakon o privatnoj zaštiti („Narodne novine“ broj: 16/20), koji zakon je u odnosu na predmetni prekršaj blaži za počinitelje, pa ga je drugostupanjski sud, na temelju članka 3. stavka 2. Prekršajnog zakona, dužan primijeniti. Stoga je ovaj sud, postupajući po službenoj dužnosti, pravilnom primjenom zakona, preinačio pobijanu prvostupanjsku presudu u pravnoj oznaci prekršaja i kaznama, kako je to navedeno u točki I. izreke ove presude okrivljenu pravnu osobu S. H. d.o.o. i okrivljenog L. F. kao odgovorne osobe u pravnoj osobi, dok se u odnosu na okrivljenog M. M. primjenjuje raniji zakon s obzirom da novi Zakon o privatnoj zaštiti („Narodne novine“ broj: 16/20) u odredbi članka 97. točki 39. navedenog Zakona propisuje iste kazne i to u iznosu od 1.000,00 do 5.000,00 kuna.

5. Nadalje, u odnosu na žalbene navode okrivljenika da je počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona, ovaj je sud na temelju stanja spisa utvrdio da su u pobijanoj presudi detaljno i jasno izneseni svi razlozi o odlučnim činjenicama na kojima prvostupanjski sud temelji svoju odluku i da ne postoje proturječje u iznesenim razlozima, kao niti među provedenim dokazima u bitnim obilježjima, te da su jasno dokazano i razvidno da su okrivljenici utvrđene sve odlučne činjenice iz kojih je

počinili prekršaje, a o čemu je sud u obrazloženju dao jasne i na zakonu osnovane razloge, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud, iz kojih nedvojbeno proizlaze sva konstitutivna obilježja predmetnih prekršaja koja se odnose na propust okrivljenika da putem dojavnog centra odmah izvijesti policiju o svim saznanjima koja upućuju na kazneno djelo ili na počinitelja kaznenog djela i ne da druge informacije korisne za postupanje policije, kao i o propustu operatora – dispečera o navedenoj obvezi, pravilno tumačeći smisao zakonske odredbe koji se sastoji u pravodobnom obavještavanju policije radi promptnog reagiranja u svrhu preventivnog djelovanja i pravodobnog osiguranja inkriminiranog mjesta radi prikupljanja dokaza te pronalaska počinitelja.

6. Okrivljenici u žalbi ističu da u konkretnom slučaju nisu odmah mogli znati da li se radilo o kaznenom djelu na štićenom objektu ili tzv. lažnom alarmu budući da alarmne dojave mogu biti tehničke prirode uzrokovane vanjskim utjecajima i što ne predstavljaju saznanje o počinjenju kaznenog djela. Iz stanja spisa nesporno proizlazi da su dana 14. listopada 2018. godine iza 00,50 sati na centralnom dojavnom sustavu (CDS) Nadzornog centra okrivljene pravne osobe registrirane alarmne dojave u B., i zbog čega je upućen službujući intervent A. B., koji je u 01,15 sati stigao na mjesto događaja i nakon obilaska javio operateru da su glavna vrata oštećena u predjelu brave, a nakon čega je dodatnom pregledom odgovorne osobe M. V. zaprimljena informacija da se radi o većem oštećenju na vratima nego ranije u 01,38 sati i zbog čega je u 1,40 sati operater o navedenom događaju izvijestio dežurnog službenika OK PU istarske i zbog čega je u 02,05 sati došlo do dolaska policijskih službenika na objekt, koje odlučne činjenice okrivljenici ne osporavaju i što proizlazi iz svih provedenih dokaza u tijeku glavne rasprave održane dana 20. listopada 2020. godine i to pročitane dokumentacije te iskaza svjedoka optužbe S. M. Međutim, prvostupanjski sud je nakon pravilnog i potpunog utvrđenja odlučnih činjenica zaključio da je u konkretnom slučaju dojavni centar okrivljene pravne osobe odmah po zaprimanju dojavnog signala sa sustava tehničke zaštite štićenog objekta dakle odmah nakon prve dojave u 00,50 sati dana 14. listopada 2018. godine bio dužan izvijestiti policiju jer je osnovana namjena protuprovalnog sustava pravodobna automatska detekcija provalničke aktivnosti te uključenje uređaja za uzbunjivanje i dojavu, iz kojeg razloga se trenutak saznanja koja ukazuju na kazneno djelo smatra trenutkom uključivanja alarma kao i da je nesporna činjenica nužnosti pravodobnog i

na kazneno djelo ili na

promptnog postupanja policijskih službenika u odnosu

počinitelja kaznenog djela, naročito uzimajući u obzir činjenicu da zaposlenik pravne osobe nije obučen, a niti to ulazi u njegov obim poslova, da utvrđuje i procjenjuje radi li se o počinjenju kaznenog djela koje se goni po službenoj dužnosti odnosno prekršaju s elementima nasilja što je nadležnost policijskih službenika, iz čega nesporno proizlazi zakonitost i osnovanost prvostupanjske presude i zbog čega je trebalo odbiti žalbu okrivljenika.

7. U odnosu na žalbene navode okrivljenog L. F. kao odgovorna osoba u pravnoj osobi koji ističe prigovor promašene pasivne legitimacije budući isti od 12. veljače 2020. godine nije ovlašten u poslovanju podružnice zastupati okrivljenu pravnu osobu potrebno je navesti da je u odredbi članka 61. stavka 3. Prekršajnog odgovorna osoba prekršajno odgovara za počinjeni prekršaj i u zakona propisano da

slučaju ako nakon počinjenja prekršaja prestane raditi u pravnoj osobi ili ako je nakon počinjenja prekršaja pravna osoba prestala postojati, pa s obzirom da je prekršaj počinjen dana 14. listopada 2018. godine okrivljeni L. F. je u vrijeme optuženja bio nesporno odgovorna osoba jer je do promjene njegovog statusa došlo 12. veljače 2020. godine, dakle nakon počinjenja prekršaja i zbog čega je žalbeni navod neosnovan.

8. Ispitujući odluku o izrečenoj novčanoj kazni i ocjenjujući osnovanim navode žalbe te okolnost da je u međuvremenu stupio na snagu novi zakon koji je blaži, ovaj Sud je s obzirom na okolnosti koje se tiču prekršaja i okrivljene pravne osobe S. H. d.o.o. i okrivljenog L. F. kao odgovorne osobe u pravnoj osobi ocijenio da su novčane kazne izrečene od strane prvostupanjskog prekršajnog suda previsoke u konkretnom slučaju, pa je uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona okrivljenoj pravnoj osobi S. H. d.o.o. izrekao novčanu kaznu u iznosu od 9.000,00 (devettisuća) kuna, te okrivljenom L. F. kao odgovornoj osobi u pravnoj osobi novčana kazna u iznosu od 900,00 (devetsto) kuna, koje su dužni platiti u roku od 30 (trideset) dana po primitku ove presude, a ako u ovom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrati će se da je novčana kazna u cijelosti plaćena, dok je okrivljenom M. M. izrečena novčana kazna u iznosu od 450,00 kuna dovoljno ublažena i kojima će se ostvariti svrha kažnjavanja u smislu generalne i specijalne prevencije.

8. S obzirom na odredbu članka 138. stavka 2. točke 3. c) Prekršajnog zakona, koja predviđa da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, ovaj je sud temeljem članka 139. stavka 5. Prekršajnog zakona, obvezao svakog okrivljenika pojedinačno na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.

Imajući sve navedeno u vidu, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 10. veljače 2022.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Stanislav Walaszek, v.r.

Anđa Ćorluka, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Pazinu, u 6 (šest) otpravaka: za spis, okrivljenicima i ovlaštenom tužitelju.