Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31 000 Osijek

Poslovni broj: 31. K-687/2020-35

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sucu Ivanu Sajteru, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Gordane Šantor-Gregačević, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv opt. Ž. V. K., zbog kaznenog djela iz čl. 147. st. 1. i 2. i dr. Kaznenog zakona (Narodne novine br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15.,101/17., 118/18. i 126/19. – u nastavku KZ/11), povodom privatne tužbe M. E. kao tužitelja od 22. listopada 2020. i 10. studenog 2020., nakon zaključene javne rasprave dana 9. veljače 2022., održane u prisutnosti punomoćnika privatnog tužitelja H. K., odvjetnika iz O. i opt. Ž. V. K., a objavljene dana 10. veljače 2022.

p r e s u d i o  j e

Opt. Ž. V. K., OIB: , kći I. i M. V., rođena. u B. i H., s prebivalištem u Đ., A. R. 12, državljanka Republike Hrvatske, dipl. pravnica s položenim pravosudnim ispitom, nezaposlena, bez primanja,

k r i v a  j e

što je:

u razdoblju od 13. listopada 2020. do 7. studenog 2020. u cilju vrijeđanja privatnog tužitelja, iako svjesna da se radi o neistinama, za privatnog tužitelja iznijela neistinite činjenične tvrdnje koje mogu štetiti njegovoj časti i ugledu, a za koje izjave je privatni tužitelj saznao dana 9. studenog 2020. u Semeljcima, pa je tako:

a) dana 13. listopada 2020 na Facebook stranici Ž. V. objavila:

- "vlasnik i prokurist O. grupe d.o.o. (company which works in darkness) NE VOLI konkurenciju pa odmah pita "Ima li još koji drkađija da ga se odmah riješim?" - "Ovaj članak bi mogao biti dobra PODUKA drkađiji bez konkurencije: (…)" b) dana 20. listopada 2020. na Facebook stranici Ž. V. objavila:

- "SVE što on ima, jede i oblači, ZAGADILI su radnici kojima ne respektira osnovna ljudska prava – dostojanstvo i poštenu nadnicu za pošten rad. " c) dana 20. listopada 2020. na Facebook stranici Ž. V. i "Udruga D. val" objavila:

- U. D. val Đ. priprema opširan prikaz izrabljivanja ponižavanja radnika od strane tehnologinje i GAZDE (koji radnike zove drkađijama)."

d) dana 21. listopada na Facebook stranici "Ž. V." objavila:

- "Od kada sam vidjela sliku ovog dolje, odmah sam pribavila zaštitu protiv vampira. Vijenci bijelog luka su mi svuda po stanu. Znate ono: "Vampir nikad ne spava!", (parafraziram uzrečicu: "Vrag nikad ne spava!")"

e) dana 7. studenog 2020. na Facebook stranici “Ž. V.'' objavila: “Gazdi NIJE dosta što radnike naziva drkađijama, već im za svaku sitnicu OTIMA po 20% plaće. Od srca mu ŽELIM da svaku OTETU kunu MORA upotrijebiti za lijek protiv NEIZLJEČIVE bolesti. Neka trune iznutra i krepava polako, polako – kako sada siše krv radnicima. Sve što radi radnicima NEKA se vrati njegovoj djeci u skladu s biblijskom mudrom izrekom: “Očevi su jeli kiselo grožđe, a djeci trnu zubi. Amen!''

dakle, pred drugima iznijela neistinite činjenične tvrdnje koje mogu škoditi časti i ugledu privatnog tužitelja znajući da su neistinite i to putem računalne mreže zbog čega su klevete postale pristupačne većem broju ljudi,

čime je počinila kazneno djelo protiv časti i ugleda – klevetu, opisano i kažnjivo po čl. 149. st. 1. i 2. KZ/11

pa se opt. Ž. V. K., za kazneno djelo na temelju čl. 149. st. 2. KZ/11

o s u đ u j e

NA NOVČANU KAZNU u iznosu od 100 (sto) dnevnih iznosa, a visina optuženičinog dnevnog iznosa je 20,00 kuna, što ukupno iznosi 2.000,00 kuna.

Ujedno se na temelju čl. 56. st. 1. i 2. KZ/11 opt. Ž. V. K.

i z r i č e

UVJETNA OSUDA

na način da se izrečena novčana kazna neće izvršiti ako optužena u roku od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.

Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08, opt. Ž. V. K., OIB nalaže se da u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude isplati trošak kaznenog postupka koji se odnosi na nagradu i nužne izdatke punomoćnika privatnog tužitelja H. K., odvjetnika iz O. u iznosu od 10.500,00 kuna.

Na temelju čl. 149. st. 6. ZKP/08, opt. Ž. V. K. se u cijelosti oslobađa plaćanja troška postupka iz čl. 145. st. 2. t. 1. do 6. ZKP/08.

Obrazloženje

1. Privatnom tužbom privatnog tužitelja M. E. od 22. listopada 2020. optužena je opt. Ž. V. K. zbog kaznenog djela protiv časti i ugleda –uvrede opisano i kažnjivo po čl. 147. st. 1 i 2. KZ/11 i kaznenog djela klevete opisano i kažnjivo po čl. 149. st. 1. i 2. KZ/11, dok je privatnom tužbom od 10. studenog 2020. optužena zbog kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnje, opisano i kažnjivo po čl. 139. st. 1. KZ/11 i kaznenog djela protiv časti i ugleda – klevete., opisano i kažnjivo po čl. 149. st. 1. i 2. KZ/11.

2. Rješenjem ovog suda broj: Kv-392/2020-4 (K-687/2020) od 1. prosinca 2020. spojeni su kazneni postupci pod oznakama predmeta K-687/2020 i K- 738/2020, te je odlučeno da će se provesti jedinstveni postupak i donijeti jedinstvena odluka u predmetu pod poslovnim brojem: K-687/2020.

3. Očitujući se o osnovanosti optužbe opt. Ž. V. K. je iskazala da se ne smatra krivom niti za jedno djelo.

4. U dokaznom postupku ispitani su opt. Ž. V. K., privatni tužitelj M. E., svjedoci B. S. i Ž. Š., provedeno je suočenje svjedoka B. S. i Ž. Š., te su pročitane sljedeće isprave: potvrda Porezne uprave, Područnog ureda K., I. Đ. (stranica 181. spisa), rješenje Općinskog suda u Koprivnici, Stalna služba Đurđevac broj: Sp- 53/2020-12 (stranica 184. do 190. spisa), ispis objave (screenshot) od 13. listopada 2020. na Facebook stranici “ Ž. V.„:

(Link:https://www.facebook.com/100007744511819/posts/2742806625987461/?extid =0&d=n)

ispis objave (screenshot) od 20. listopada 2020. na Facebook stranici “ Ž. V.„ (Link:https://www.facebook.com/100007744511819/posts/2749750565293067/?extid =0&d=n)

-ispis objave (screenshot) od 20. listopada 2020. na Facebook stranici “ Ž. V.„ (Link:https://www.facebook.com/100007744511819/posts/2749866211948169/?extid =0&d=n)

-ispis objave (screenshot) od 20. listopada 2020. na Facebook stranici “ Udruga D. val„

(Link:https://www.facebook.com/1760656820862306/posts/2722301021364543/?exti d=0&d=n)

-ispis objave (screenshot) od 21. listopada 2020. na Facebook stranici “ Ž. V.„ (Link:https://www.facebook.com/100007744511819/posts/2750404765227647/?extid =0&d=n),

- ispis objave (screenshot) od 07. studenog 2020. na Facebook stranici “ Ž. V.: (link: https://www.facebook.com/100007744511819/posts/2767015910233199/?d=n).

5. Opt. Ž. V. K. je u obrani iskazala da nije počinila kazneno djelo prijetnje za koju je optužena privatnom kaznenom tužbom od 10. studenog 2020. i to zato što nije ozbiljno prijetila privatnom tužitelju M. E. na svojoj Facebook stranici. Naime, naglašava da je kazneno djelo prijetnje po zakonu takvo djelo prilikom kojeg počinitelj mora ozbiljno drugome prijetiti nekim zlom i ta prijetnja mora biti nedvojbeno izražena da se njome potiče na nasilje prema žrtvi ili kršenju slobode žrtve. Iz navoda koje je napisala na svojoj Facebook stranici proizlazi da se ona prijeti nečim što sama ne može ostvariti jer da želi privatnom tužitelju neizlječivu bolest. Nema tu mogućnost da ostvari prijetnju jer je bolest prirodna pojava na koju ne može utjecati svojim pisanjem, a nije ni "vještica da može ostvariti svoju želju". Budući da objektivno nije u stanju ostvariti svoju želju, ne radi se o prijetnji. Osim toga, u dijelu objave citira jedan stih biblijskog proroka Jeremije (Biblija, odjeljak 31., stih 29.), te smatra da ta biblijska izreka nije prijeteća jer nije podobna da izazove strah kod privatnog tužitelja. Pored svega, zaključuje da se u ovom kaznenom postupku ne radi o tome da je privatni tužitelj uznemiren ili ustrašen zbog njenih navodnih prijetnji, već se on služi procesnim sredstvima iz obijesti. U odnosu na drugu privatnu kaznenu tužbu, tvrdi da je iznijela istinitu činjeničnu tvrdnju koja se odnosi na to da privatni tužitelj svoje radnike zove drkađijama i da je istina da on kao poslodavac ne voli konkurenciju. Istina je i da privatni tužitelj kao direktor društva O. G. d.o.o. ne poštuje radnička prava budući da on ne plaća radnike sukladno Zakonu o radu, jer im ne isplaćuje prekovremeni rad, te ih tjera da rade više od 40 sati tjedno, kao i da rade subotom, te praznicima i blagdanima. Zna da privatni tužitelj kao direktor društva većinu radnika zapošljava na ugovor na određeno vrijeme i to za minimalnu plaću koju produljuje do tri godine, a nakon toga ih otpušta i traži nove radnike. Zna i to da privatni tužitelj, kao poslodavac, zahtjeva od radnika da daju bezuvjetnu suglasnost da im se s plaće skine do 20% iznosa na ime prouzročene štete koju poslodavac određuje od oka, a suprotno Zakonu o radu. Naime, sukladno čl. 107. st. 1. Zakona o radu se radnika za takva neskrivljena ponašanja, odnosno ispričivu pogrešku ne smije kažnjavati uskraćivanjem dijela plaće, već se radnika smije kazniti samo za svjesnu, odnosno namjernu pogrešku. Sve navedene činjenice čula je od B. S. i utvrdila ih je na temelju njegovih ugovora o radu i o djelu, te obračuna neisplaćene plaće poslodavca O. G. d.o.o., mjesečnog fonda sati za radnika B. S. i zapisnika o počinjenoj šteti za radnika I. M., kao i potvrde o preuzimanju vozila koju je ispisao radnik B. S.. Smatra da je riječ o istinitim natpisima, te da nije oklevetala privatnog tužitelja navodima da je on loš poslodavac, odnosno da ne poštuje osnovna ljudska prava, dostojanstvo i poštenu nadnicu za pošten rad i da izrabljuje i ponižava radnike, odnosno da je on gazda koje radnike zove drkađijama. Nadalje, navodi da nije napisala da je privatni tužitelj vampir, već da on nju asocira na vampira što je njen vrijednosni sud, a ne činjenična tvrdnja. Asocijacija je logičko zaključivanje kojim se povezuju određeni pojmovi stečenim iskustvom, pa nije neobično da ju nešto ružno asocira na nešto negativno. Naposljetku, ukazuje sudu da se njeno pisanje ne može smatrati pretjeranim jer ona svojim izražavanjem na Facebooku ostvaruje pravo govora o čovjeku koji se kao direktor predstavlja liderom čak devet trgovačkih društava i koji zapošljava 1500 radnika, ali sve to čini i ostvaruje javnim novcem koristeći bespovratna sredstva iz fondova Europske unije po OPPK-a programu mjera 4 – poljoprivredni poticaj. Osim što privatni tužitelj koristi javni novac, on je i predsjednik O. za poljoprivredu Hrvatske gospodarske komore, te bi kao takva javna osoba trebao biti manje osjetljiv i istrpjeti nešto jaču kritiku. Navedeno stajalište potkrepljuje presudom Europskog suda za ljudska prava - Miljević protiv RH.

6. Privatni tužitelj M. E. je iskazao da je vlasnik i prokurist trgovačkog društva O. G. d.o.o. Trgovačko društvo posluje 29 godina i godišnji prihodi društva su preko milijardu kuna. U društvu je zaposleno oko 1600 radnika i O. grupa d.d. je dobila više različitih gospodarskih nagrada. Ne pozna optuženu, niti ju je ikada vidio. S njom nije razgovarao i ništa o njoj ne zna Ne pozna ni svjedoka B. S. i prvi puta ga je vidio u sudnici. U odnosu na objavljene navode na Facebook profilu optuženice, navodi da ih nije sam uočio, već su mu iz pravne službe ukazali na te objave, te ih je pročitao i ostao je izuzetno iznenađen njenim pisanjem. Ti tekstovi su ga veoma uznemirili, uvrijedili i uplašili. Također su se njegova bliska obitelj i suradnici uplašili, odnosno uznemirili i uvrijedili. Iz tih inkriminiranih tekstova proizlazi da ga optuženica direktno vrijeđa i kleveće, te da mu prijeti navodima da je čisto zlo, da pazi na metak (M. p. m.). Smatra da optužena nema nikakvih saznanja, niti temelja za takve svoje natpise, te su oni netočni i neistiniti. Posebno ga je uznemirila njena objava iz koje proizlazi da mu želi neizlječivu bolest zbog koje će "trunuti iznutra i krepavati polako". To je uznemirilo i njegovu djecu i zbog svega traži pravnu satisfakciju. Posebno je naglasio da nikada nije ni jednog radnika nazvao drkađijom i neshvatljivo mu je da bi se spuštao na takav nivo, te je istaknuo da se radnicima iz poštovanja obraća sa "Vi". Da je doista tako zvao radnike, oni bi reagirali jer takvo ophođenje ne bi trpjeli. Osim navedenoga, naglasio je da su plaće u društvu O. grupa d.o.o. i do 60% veće od prosječnih plaća u tom segmentu gospodarstva RH, te da od osnutka društva plaća radnicima nije kasnila niti jednog dana. Osim predmetnih objava uvrijedile su ga i fotografije koje je optužena objavila uz pripadajuće tekstove, jer optužena na neprimjeren i bezobrazan način opisuje njegov izgled, njegov način odijevanja i time ga vrijeđa.

7. Svjedok B. S. je iskazao da pozna optuženu od 2013. jer mu je ona tada pružila besplatnu pravnu pomoć u jednom kaznenom postupku u kojem je kao policajac bio optužen za kazneno djelao zlouporabe položaja i ovlasti. Od tada su poznanici. U odnosu na inkriminirajući sadržaj iskazao je da je privatni tužitelj M. E., kao poslodavac prema njemu bio korektan i da ga je zaposlio na radno mjesto vozača sa poslovima veće složenosti. Nakon isteka ugovora na određeno vrijeme smatrao je da ima pravo na još dva mjeseca radnog odnosa i tu je nastao radni spor. Obratio se Udruzi koju vodi ošt. Ž. V. K. i uz njenu pomoć je tužio poslodavca O. Đ. za isplatu dvije plaće. Osim toga, optužena, odnosno njena Udruga, mu je pomogla u ostvarenju prava na isplatu prekovremenih sati, te još nekih drugih povreda iz radnog odnosa. Iskazao je da je od Ž. Š. s kojim je radio u O. Đ. čuo da je privatni tužitelj dok je bio u voćnjaku s nekim kolegama za njega rekao da su se riješili jednog drkađije, te je pitao ima li još drkađija kao što je S. da ga se na vrijeme riješi. To što je čuo od Š. prenio je optuženoj. Smatra da su poslovođe u društvu O. Đ., kao što su to M. M. i drugi šikanirali radnike i da su ih vrijeđali, a da je za takvo njihovo postupanje znao privatni tužitelj kao vlasnik društva. Optuženoj se obratio i za zaštitu drugih prava iz radnog odnosa jer su kao radnici morali potpisivati da pristaju da će im poslodavac umanjiti plaću za 20% ako vozilo kojim upravljaju ne bude čisto i uredno. Iskazao je i to da je radio više od ugovorenih 40 sati i da je radio i neradnim danima, te da mu nisu isplaćeni svi prekovremeni sati pa namjerava tužiti O. grupu zbog toga. Pravne savjete i pravnu pomoć koju je dobio od optužene, odnosno od njene Udruge nije platio, jer je ta Udruga ustanovljena za pružanje besplatne pravne pomoći.

8. Svjedok Ž. Š. je iskazao da pozna privatnog tužitelja jer je on direktor društva u kojem radi. Također poznaje i B. S. jer mu je bio radni kolega, ali je dobio otkaz. B. S. nije rekao da je M. E. za njega rekao da je drkađija. Nije čuo da se privatni tužitelj bilo kojem radniku obraća tim riječima.

9. S obzirom da su iskazi svjedoka B. S. i Ž. Š. u izravnoj suprotnosti i to u odnosu na bitnu činjenicu, sud je odlučio provesti suočenje navedenih svjedoka. Tako su suočeni svjedoci posebno ispitani o okolnosti njihovog međusobnog razgovora, odnosno sadržaja tog razgovora.

10. Svjedok B. S. je ponovio svoje tvrdnje i dodao je da ga je na mobitel nazvao Ž. Š. i da mu je između ostalog rekao da je u voćnjaku čuo da je M. E. u društvu rekao da su se na vrijeme riješili drkađije S..

11. Svjedok Ž. Š. je rekao da je istina da je nazvao na mobitel B. S. i da su razgovarali u vezi predmeta koji se vodi protiv N. M., a u kojem je on pozvan kao svjedok. Poriče da mu je rekao da je E. za njega rekao da je drkađija, odnosno rekao je da se on toga ne sjeća.

12. Nakon provedenog dokaznog postupka i svih utvrđenih činjenica koje valja gledati svaku samu za sebe i njihovoj uzajamnoj povezanosti, nedvojbeno je dokazano da je opt. Ž. V. K. počinila produljeno kvalificirano kazneno djelo klevete iz čl. 149. st. 2. KZ/11 u vezi čl. 52. KZ/11, te da ne postoje ispričavajući razlozi.

13. Dakle, nedvojbeno je dokazano da je optuženica oklevetala privatnog tužitelja putem društvene mreže Facebook i da su te klevete postale pristupačnima većem broju osoba. Naime, izvan sumnje su dokazane činjenice da je optuženica javnim objavama na svom otvorenom Facebook profilu iznijela neistinite činjenične tvrdnje kojima je povrijedila ljudsko dostojanstvo privatnog tužitelja, odnosno njegovu čast i ugled. U izreci su detaljno navedeni citati iz njenih javnih objava i svi oni objektivno predstavljaju klevetničke navode. Njima je optuženica povrijedila čast privatnog tužitelja, što znači da mu je umanjila osjećaj osobne vrijednosti, te njegov ugled, odnosno uvažavanje i priznanje koje M. E. ukazuje sredina u kojoj živi.

14. Optuženica je pledirala da je ovaj postupak neprimjeren udar na slobodu govora jer da je privatni tužitelj kao visoko rangirani privrednik u Republici Hrvatskoj trebao biti svjestan da sa stupnjem društvene moći idu i prava na oštre kritike, čak i vrlo osobne. U obrani je ukazivala da je privatni tužitelj kao direktor društva koje dobiva javni novac putem europskih fondova za poljoprivredu za svoj posao odgovoran javnosti. Stoga optužena smatra da je priv. tužitelj trebao tolerirati kritiku i ne pokretati kazneni postupak. Zatim, da privatni tužitelj nije napravio distinkciju između vrijednosnih sudova i činjeničnih tvrdnji, te da je iznijela vrijednosne sudove koji su bili u obrani prava radnika zaposlenih u društvu O. grupa d.o.o. i da su kao takvi bili u opravdanom interesu javnosti. Optuženica tvrdi da je svoje tvrdnje iznijela sa sviješću da iznosi istinu, a ne neistinu.

15. Sud smatra važnim elaborirati temeljne pojmove i obilježja predmetne inkriminacije, a potom iznijeti činjenično stanje koje je supsumirao pod materijalno pravo. Općenito govoreći, svaki čovjek ima pravo na dostojanstvo i socijalno uvažavanje koje se zasniva na kombinaciji njegovog moralnog integriteta, odnosno etičke ispravnosti i na društvenoj vrijednosti pojedinca. Jedan od osnovnih preduvjeta slobodnog razvoja svakog pojedinca je da ga pravne norme društva štite od svakog napada na njegovu čast i ugled. Dakle, svakome pripada pravo da od drugoga traži poštivanje temeljnih vrijednosti koje mu kao pojedincu i članu društva pripadaju. Pojmovi časti i ugleda se ne mogu jasno razgraničiti, niti se ta dva dobra mogu jednoznačno odrediti. Čast se uobičajeno definira kao svijest o vlastitoj vrijednosti, odnosno vrijednost koju osoba osjeća prema sebi. Čast je apstraktni pojam koji reprezentira vlastiti osjećaj vrijednosti i uvaženosti. S druge strane, ugled bi bilo priznanje ljudskog dostojanstva i uvažavanje dostojanstva pojedinca od strane drugih. Ugled se očituje u vanjskom svijetu, što znači da je riječ o uvažavanju koje pojedincu pruža sredina u kojoj živi (tzv. dobar glas). U suštini pojmovi časti i ugleda se temelje na faktičnim ocjenama u društvu i ti pojmovi su relativni, tj. podložni su promjenama u vremenu i prostoru. Čast i ugled su međusobno i uzajamno povezani. Čast je neodvojiva od ljudskog dostojanstva, kao prirodnog čovjekovog svojstva.

16. U odnosu na predmetna kaznena djela, valja napomenuti da je kleveta najteže djelo protiv časti i ugleda, a što proizlazi na temelju dva kriterija. Prvi je zapriječena kazna koja je za kvalificirano kazneno djelo klevete propisana kao novčana kazna do 500 dnevnih iznosa. Drugi kriterij je oblik krivnje, jer se za klevetu zahtijeva izravna namjera (direktni dolus). Dakle, počinitelj mora biti svjestan da iznosi ili pronosi lažnu činjeničnu tvrdnju i to takvu koja je podobna da našteti nečijoj časti ili ugledu. Počinitelj mora htjeti ostvarenje zabranjene posljedice ili barem biti siguran da će takva posljedica nastupiti. Kleveta ne može biti počinjena neizravnom namjerom. Iznošenje neistinitih tvrdnji znači da osoba izjavljuje svoje tvrdnje o nečemu. Pronošenje neistinitih tvrdnji znači da počinitelj iznosi tuđe tvrdnje koje saznao od neke druge osobe.

17. Uvreda je namjerno kazneno djelo protiv časti i ugleda koje se sastoji u omalovažavanju druge osobe ili u nepoštivanju dostojanstva te druge osobe. Uvreda je pretežno emotivni delikt, što znači da počinitelj najčešće postupa impulzivno, u afektu i nepromišljeno. Uvreda može biti riječima (verbalna), znacima (simbolična) i tvorna (realna). Distinkcija između prve dvije je evidentna, dok potonja postoji kad se ostvaruje djelovanjem na tijelo uvrijeđenog (šamar ili slično, ako nema tjelesne ozljede). Postojanje uvrede ne ovisi isključivo o subjektivnom stajalištu osobe koja se smatra pogođenim, već se primjenjuju objektivni kriteriji, jer zaštitni objekt (čast i ugled) ne smiju ovisiti o nekakvoj pretjeranoj osjetljivosti pojedinca.

18. Za ocjenu o postojanju uvrede bitno je javno mnijenje, tj. običaj sredine u kojoj se djelo dogodilo. Drugim riječima, za kazneno djelo uvrede odlučno je objektivno mjerilo da se njen sadržaj očituje u izraženom nepoštivanju tuđeg dostojanstva. Takvu ocjenu donosi sud na temelju svih okolnosti konkretnog slučaja. Najveća zapriječena kazna za kazneno djelo uvrede je novčana kazna do 180 dnevnih iznosa.

19. Zatim, od ključnog je značaja praktično razlikovanje između klevete i uvrede. Predmet klevetničke izjave su izgovorene ili napisane činjenične tvrdnje čija se istinitost može suglasno utvrditi za sve ljude. Dakle, kleveta se može počiniti samo činjeničnom tvrdnjom, jer se kod klevete radi o izjavi koja sadrži neistinitu činjeničnu tvrdnju, odnosno izjavu da neka činjenica postoji, iako ona stvarno ne postoji. Neistinite tvrdnje koje čine klevetu mogu se odnositi samo na sadašnje ili prošle događaje i na objektivna stanja, svojstva ili osobine i odnose. Zakonska formulacija "neistinita činjenična tvrdnja", ustvari znači da izjava počinitelja ne sadrži činjenice. Činjenica jest ili nije, to jest ona postoji ili ne postoji. Nema neistinitih činjenica. Neistinita je takva činjenična tvrdnja koja je u suprotnosti sa stvarnosti, odnosno koja se nije dogodila ili pak, koja se dogodila, ali na drugačiji način nego što je prikazano. Stoga, klevetu nazivaju još i ''deliktom neiskrenosti''. Da bi izjava bila klevetnička, ona treba biti podobna da umanji vrijednost pojedinca koju on ima u javnosti i mora umanjiti socijalnu vrijednost pojedinca, te izazvati prijekor ili prezir određene društvene zajednice ili šire javnosti. Samo izjava koja vodi moralnom ocrnjivanju pojedinca je prikladna da pojedincu ugrozi njegovu čast i ugled. To znači da je dovoljno da određena izjava, objektivno gledajući, može rezultirati posljedicom koja šteti dostojanstvu pojedinca.

20. Za razliku od klevete, uvreda se može počiniti samo vrijednosnim sudom. Vrijednosni sud nije podoban za objektivno utvrđivanje. Radi o subjektivnoj tvrdnji kojom osoba iznosi vlastiti stav o tome da li je nešto dobro ili loše, odnosno pozitivno ili negativno. Uvreda se najčešće ostvaruje takvim vrijednosnim sudom koji ima karakter nedolične izjave jer osobu prikazuje lošom, nemoralnom, nesposobnom ili zlom. Takvo etiketiranje o svojstvu druge osobe nije podobno za objektivnu provjeru, jer neka druga osoba može imati sasvim drugačije mišljenje o tom svojstvu. Ne postoji objektivno mjerilo na temelju kojeg bi mogli zaključiti da bi određeno vrijednosno svojstvo potvrdili svi ljudi, tj. na temelju kojeg bi se svi ljudi složili s nekim navodima o svojstvu neke osobe. Zato vrijednosni sud nije jednako odrediv za sve ljude na isti način i on se ne može ocijeniti istinitim ili neistinitim, kao što se mogu ocijeniti činjenice. Pitanje razgraničenja činjeničnih tvrdnji od vrijednosnih sudova može biti dosta komplicirano i ono ne ovisi samo o prethodno navedenim obilježjima, već i o čitavom kontekstu i načinu na koji je ta izjava izrečena ili pronesena. Ocjena o tome da li je neka izjava činjenična tvrdnja ili vrijednosni sud je faktičko pitanje (questio facti) tako da je teško napraviti jasno generalnu distinkciju jer činjenična tvrdnja vrlo često implicira i vrijednosni stav. Naprimjer, ako počinitelj svoje izjave da je određena osoba lažljiva, nemoralna ili potkupljiva ne potkrepljuje dokazima vezanim za tu osobu u konkretnoj situaciji, tada se ne može niti dokazivati istinitost takvih navoda, pa bi se najčešće radilo o vrijednosnom sudu koji je temelj delikta uvrede.

21. Uzevši u obzir sva prethodna pravno-teorijska razmatranja, na ovom mjestu valja navesti koja su to konkretna činjenična utvrđenja koja su dokazana u ovom kaznenom postupku.

22. Optuženičina obrana nije vjerodostojna jer je neuvjerljiva i usmjerena je isključivo namjerom za izbjegavanje krivnje ili barem njenim umanjenjem. Naime, optužena Ž. V. K. nije uspjela dokazati svoje tvrdnje o tome da je privatni tužitelj osoba koja ''ne respektira osnovna ljudska prava - dostojanstvo i poštenu nadnicu za pošten rad… koji izrabljuje radnike i ponižava ih, te da radnike zove drkađijama''. Sve navedeno nedvojbeno predstavljaju činjenične tvrdnje, a ne vrijednosne sudove i zato nije riječ o kaznenom djelu uvrede, već o kleveti.

23. Optuženica je željela dokazati istinitost svojih napisanih tvrdnji na način da se pozvala na navode jednog bivšeg zaposlenika O. grupe (svjedok B. S.) koji tvrdi da ga poslodavac nije isplatio sukladno Zakonu o radu, odnosno da mu je ostao dužan isplatiti naknadu za prekovremene sate. No, sam iskaz navedenog svjedoka nema takvu kvalitetu i nije dovoljan za inkriminirane napise na društvenoj mreži jer se radi samo o tvrdnjama jednog bivšeg radnika, ničim dokazanima. Štoviše, ovaj je svjedok na sudu iskazao da je privatni tužitelj kao ''poslodavac prema njemu bio korektan i da ga je zaposlio na radno mjesto vozača sa poslovima veće složenosti'', te da tek namjerava pokrenuti radni spor protiv O. Đ. (sestrinskog društva u O. grupi). O pravomoćnoj presudi kojom bi bilo dokazano da je društvo čiji je direktor privatni tužitelj doista povrijedilo neko pravo navedenog S. kao radnika (ili nekih drugih radnika) nema niti govora.

24. Na ovaj način optužena nije uspjela dokazati da je iznijela istinite tvrdnje, već samo to da je joj se jedan bivši radnik požalio smatrajući da je zakinut za neka prava iz radnog odnosa. Optužena je riječima navedenim u izreci izrazila očito nepoštivanje ljudskog dostojanstva privatnog tužitelja čiju istinitost nije uspjela dokazati. Naime, bilo bi apsurdno i pravno nedopustivo da pojedinac u javnosti putem medija iznosi neke klevetničke tvrdnje, a da takve svoje navode opravdava time da mu je netko nešto rekao, pa je zato imao pravo nešto javno reći ili napisati. Dakle, optužena V. K. nije podastrla nikakve dokaze o tome da se privatni tužitelj u obnašanju funkcije direktora trgovačkog društva prema zaposlenicima (radnicima) ponašao bezobzirno, nemoralno ili omalovažavajuće. Optužena nije uspjela dokazati niti da je svoje navode iznijela bona fide (u dobroj vjeri, smatrajući da su istiniti) jer je velika razlika između prava na javni govor, tj. na utemeljenu javnu kritiku i svjesnog i zluradog klevetanja. Posebno važno za individualnu i strogo osobnu odluku o krivnji jest bila činjenica da je optuženica bivša odvjetnica, dakle visoko kvalificirana osoba u pravnoj struci koja kao takva vrlo dobro zna razliku između istinitih činjeničnih tvrdnji i insinuacija, tj. glasina (lokalnih priča). Optuženica je željela javnosti putem svog profila na poznatoj društvenoj mreži priopćiti nekakvu pseudo novinarsku vijest za koju je znala da se temelji na rekla - kazala svjedoku, te na kuloarskim pričama i dezinformacijama. Zato je nedvojbeno da je optuženica na jasan i svima razumljiv način svjesno iznijela neistinite navode (laži) za koje je znala da su neistiniti (lažni), a koji mogu naškoditi časti i ugledu privatnog tužitelja, odnosno da je plasirala tezu o tome da privatni tužitelj kao poslodavac izrabljuje radnike, a koje je iznijela upravo u namjeri da difamira privatnog tužitelja iz sudu nejasnih, ali optuženoj dobro znanih razloga. Usvojivši njene dokazne prijedloge, ovaj je sud optuženoj dopustio da dokaže istinitost vlastitih činjeničnih tvrdnji, no optužena ničim nije dokazala da je privatni tužitelj doista bio nekakav beskrupulozni poslodavac koji tiranizira i šikanira radnike. Niti jedan dokaz obrane sam za sebe, niti u međusobnoj povezanosti, nije uvjerio sud da je optužena imala opravdan i dostatno utemeljen razlog da na opisani način diskvalificira privatnog tužitelja. Iz navedenog proizlazi očiti zaključak da je optužena na svom Facebook profilu iznijela neistinite činjenične tvrdnje koji su objektivno podobni za ostvarenje kaznenog djela klevete.

25. Nadalje, valja reći da je optuženica u pravu kada navodi da se ne radi o kaznenom djelu prijetnje. Naime, iz sadržaja predmetne objave koji je naveden u činjeničnom opisu privatne kaznene tužbe pod e), ne proizlazi da je optuženica ostvarila zakonska obilježja kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 1. KZ/11 za koje je optužena. Osnovno kazneno djelo prijetnje čini onaj tko drugome prijeti zlom da bi ga ustrašio i uznemirio i takva prijetnja mora biti ozbiljna. Ozbiljna je svaka ona prijetnja koja je objektivno podobna izazvati osjećaj straha, osobne ugroženosti, nesigurnosti i nespokojstva kod osobe kojoj je ta prijetnja upućena. Podobnost prijetnje se očituje u sadržaju prijetnje i svim okolnostima pod kojima je ta prijetnja izrečena. Kazneno djelo prijetnje je moguće ostvariti samo s namjerom. Subjektivna strana djela mora obuhvaćati i posljedicu, odnosno cilj prijetnje, a to je nastanak straha ili uznemirenosti kod primatelja, jer je zaštitni objekt prijetnje osobna sigurnost pojedinca kao psihički uvjet osjećaja osobne slobode. No, iz sadržaja objave koju je privatni tužitelj označio kao prijeteću ne proizlazi takva ozbiljnost prijetnje jer nema konkretnog ugrožavanja, već optužena zapravo proklinje privatnog tužitelja kojemu želi dugu i tešku, smrtonosnu bolest. Time je očito da to buduće zlo nije izvjesno i nije konkretno određeno, kao i da optužena nema sposobnost da te i takve svoje kletve (crne želje) realno ostvari. Navodi optuženice iz kojih je vidljivo kako ona želi da privatni tužitelj od ''otetih kuna mora kupovati lijek protiv neizlječive bolesti… te da trune iznutra i krepava polako, polako – kako sada siše krv radnicima'' predstavljaju neetičke izjave koje svakako nisu odlika pristojnosti i dobrog odgoja, ali ne predstavljaju zakonska obilježja kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 1. KZ/11. Citirani navodi optuženice nemaju ono nužno zakonsko obilježje i karakteristiku kojom bi bilo moguće ostvariti delikt prijetnje. Kaznenim djelom prijetnje se mora napasti život ili tijelo oštećenika ili život ili tijelo oštećeniku bliske osobe. Inkriminirani navodi su proklinjanja nekakvog transcendentalnog karaktera (''Sve što radi radnicima neka se vrati njegovoj djeci u skladu s biblijskom mudrom izrekom…Amen!'') i nemaju obilježja konkretnosti, pa se ne može s razumno očekivati da optužena može ostvariti svoje nemoralne želje. Stoga, privatni tužitelj nije dokazao da je optužena V. K. počinila kazneno djelo prijetnje.

26. Ipak, iz sadržaja cjelokupne objave sud je utvrdio da se radi o kaznenom djelu uvrede iz čl. 147. st. 2. KZ/11 jer su svi prethodno citirani navodi uvredljivog karaktera i oni su objektivno podobni da nanesu štetu časti i ugledu privatnog tužitelja. Jednako tako dokazano je i da je pod t d) optužnog akta optužena uvrijedila privatnog tužitelja nazivajući ga vampirom. Dakle, i želja optuženiku za dugom i bolnom smrću i povezivanje njegovog lika sa vampirom to jest mitskim likom iz mrtvac ustaje noću iz groba i ljudima siše krv, su nesporno pučkih vjerovanja koji kao

uvredljivog karaktera i kao takve javno difamiraju privatnog tužitelja.

27. Budući da je dokazano da je optuženica u istim tekstovima za privatnog tužitelja pored neistinitih činjeničnih tvrdnji iznijela i uvredljive sudove, zbog pravila o prividnom (nepravom) stjecaju, nema stjecaja između ova dva kaznena djela. Već je ranije navedeno da je kleveta najteže djelo iz ove glave zakona, odnosno da je uvreda blaža i da postoji samo ako ne postoji drugo, teže djelo protiv časti i ugleda. Zato, uvreda ima supsidijarni karakter, što znači da u konkretnom predmetu postoji samo jedno i to produljeno kazneno djelo klevete, a ne i stjecaj kaznenih djela uvrede i klevete. Radi se o jednom produljenom djelo klevete i to kvalificiranog oblika zato što je dokazano da je optuženica u bliskom vremenskom slijedu intonirala više odvojenih radnji kojima je ostvarila biće istog kaznenog djela klevete, ali su te radnje prostorno- vremenski te stvarno povezane na način da one čine jedinstvenu cjelinu u pravnom smislu. Upravo to i jest odlika pravnog konstrukta produljenog kaznenog djela.

28. Treba reći i to da svaka osoba koja ima Facebook profil ima mogućnost svojevrsnog novinarskog rada jer u svojim napisima može izreći i vlastite zaključke ili komentare o najrazličitijim društvenim temama. U demokratskom društvu nije zadatak suda da određuje kako i što se smije javno reći ili napisati, ali jednako tako pravni poredak nikome ne može priznati interes za svjesnim iznošenjem ili pronošenjem lažnih činjeničnih tvrdnji koje objektivno škode tužiteljevoj časti i ugledu. Optuženica koja je na ovakav način iznijela činjenične tvrdnje znajući da su one neistinite nema prava pozivati se na slobodu mišljenja ili izražavanja misli jer ne postoji pravo na laž. Sud je uzeo u obzir da obavljanje određenih javnih dužnosti donosi posebna prava i privilegije uz koje neizostavno idu i posebne odgovornosti, kao i da je pravo na zaštitu privatnosti javnih osoba uže od istoga takvog prava privatnih osoba. Javne osobe nemaju pravo na zaštitu privatnosti u onim slučajevima koji su u vezi s njihovim javnim životom, radom ili položajem. Za opstanak modernog demokratskog poretka i za njegovo funkcioniranje neophodno je da država (vlast) osigura pravo svakom pojedincu na izražavanje mišljenja. Tu dolazi do antinomije između slobode izražavanja mišljenja i prava osobe na čast i ugled jer je temeljno pitanje kako pravno regulirati ovaj odnos dvaju jednakih i čest međusobno suprotstavljenih prava. Kako zadovoljiti opće dobro, a istodobno i pojedinačnu pravičnost? Odgovor na ta pitanja nije jednostavan i jednoznačan, već ovisi od slučaja do slučaja i ovisi o situacijskom kontekstu. U svakom pojedinačnom slučaju odvija se dijalektika između prava na slobodu i prava na zaštitu osobne slobode. Upravo zato sloboda izražavanja nije apsolutno ljudsko pravo u koje se država ne smije miješati. Svako ljudsko pravo i sloboda ograničeno je pravom i slobodom drugoga. Isto načelo vrijedi i za slobodu izražavanja mišljenja. Iz provedenog postupka izvan svake razborite sumnje je dokazano da optužena V. K. nije uvažavala opće ljudsko dostojanstvo privatnog tužitelja M. E., već mu je narušila čast i ugled iznošenjem neistinitih i zlobnih navoda. Optuženica je znala da objavljivanjem malicioznih dezinformacija i neistina objektivno može u velikoj mjeri narušiti ugled M. E. kao gospodarstvenika i čovjeka te mu naštetiti obiteljskom životu i stigmatizirati ga u društvenoj zajednici.

29. Time je dokazano je da je prilikom počinjenja optuženica bila svjesna obilježja kaznenog djela, kao i toga da će javno objavljujući neistinite navode učiniti ih dostupnim većem broju ljudi (kvalificirani oblik djela), te da je htjela njegovo počinjenje. Stoga je opt. V. K. djelo počinila s izravnom namjerom, prvog stupnja.

30. Prilikom odmjeravanja kazne sud je uzeo u obzir stupanj krivnje optuženice, svrhu kažnjavanja, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, kao i sve okolnosti koje utječu na to kazna po mjeri bude lakša ili teža (otegotne i olakotne okolnosti), a osobito jačinu ugrožavanja ili povrede zaštićenog dobra, okolnosti u kojima je kazneno djelo počinjeno, stupanj povrede počiniteljevih dužnosti, način počinjenja i skrivljene učinke kaznenog djela te njegov prijašnji život i njegovo ponašanje nakon počinjenog kaznenog djela, odnos prema žrtvi i trud da naknadi štetu.

31. Otežavajuća okolnost jest činjenica da je optuženica bivša odvjetnica koja je kao takva trebala biti primjer kako treba komunicirati putem društvenih mreža jer dobro zna razliku između javno prihvatljivog, dozvoljenog i nedozvoljenog ophođenja budući da njeno pravno znanje znatno nadilazi ono prosječnog građanina. Drugim riječima i jednostavnije rečeno, optužena Ž. V. K. je trebala bolje.

32. Činjenice koje bi predstavljale one olakšavajuće su neosuđivanost optuženice i njeno korektno ponašanje tijekom kaznenog postupka.

33. Stoga je optužena Ž. V. K. proglašena krivom za produljeno kazneno djelo klevete iz čl. 149. st. 2. KZ/11 i osuđena je na novčanu kaznu od 100 dnevnih iznosa. Uzevši u obzir da optuženica nema prihode niti vrednije imovine, kao i ukupne prosječne troškove nužne za vlastito uzdržavanje, optuženica je osuđena na novčanu kaznu u iznosu od 2.000,00 kuna. Naime, sud je uzeo kao osnovicu minimalni dnevni iznos od 20 kuna i njega je pomnožio sa izrečenim dnevnim iznosima koji su vezani za deliktnu kriminalnu količinu. To je pravičan iznos novčane kazne i takva sankcija predstavlja adekvatan odgovor društvenoj opasnosti počinjenog kaznenog djela i samog počinitelja.

34. No, sud je stajališta da nije neophodno da se novčana kazna i izvrši, odnosno smatra da će se svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11 u odnosu na optuženu V. K. postići i primjenom uvjetne osude na način da je odgođeno izvršenje novčane kazne na vrijeme od 2 (dvije) godine. Dakle, i samom primjenom uvjetne osude će se izraziti dostatna društvena kritika zbog počinjenog kaznenog djela i ona će na dovoljan način djelovati na optuženicu da više ne čini kaznena djela te ćese4 adekvatno utjecati i na svijest građana o poštivanju pravnog sustava utemeljenog na vladavini prava, odnosno na njihovu svijest o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja počinitelja.

35. Iako je optuženica proglašena krivom, u cijelosti je oslobođena dužnosti plaćanja sudskih troškova jer je nezaposlena i bez primanja te je lošeg imovnog stanja.

36. No, sud ju ne može osloboditi od obaveze naknade troška suprotne strane, pa je dužna isplatiti nužne izdatke i nagradu punomoćnika privatnog tužitelja H. K., odvjetnika iz O.. Zato joj je naloženo da odvjetniku u paricijskom roku isplati 10.500,00 kuna. Navedeni iznos odmjeren je sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika Hrvatske odvjetničke komore (NN 142/12) i kazni koja je propisana za djelo za koje je optuženica osuđena. Nagrada se odnosi se na sastav dvije privatne tužbe u iznosu od po 50 bodova (tbr. 4. t 1. Tarife) i nagradu za zastupanje privatnog tužitelja na šest ročišta. Naime, punomoćnik ima pravo nagrade za zastupanje na četiri ročišta u iznosu od po 100 bodova (tbr. 4. t. 1. alineja. 1.) i dva ročišta u iznosu od po 150 bodova jer su oba trajala duže od jednog sata (Tbr. 4. Tarife) ). Sukladno tbr. 50. Tarife, jedan bod iznosi 10,00 kuna. Stoga, zbroj nagrade iznosi 800 bodova ili 8.000,00 kuna, što uvećano za pripadajući PDV (25%) u iznosu od 2.000,00 kuna i iznos od 500,00 kuna, koliko iznose pristojbe za tužbu i presudu, ukupno čini odvjetničku nagradu od 10.500,00 kuna.

37. Slijedom svega, odlučeno je kao u izreci.

Osijek, 10. veljače 2022.

S U D A C

Ivan Sajter, v. r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa. Žalba se podnosi u 4 (četiri) istovjetna primjerka putem ovog suda, a o njoj odlučuje nadležni Županijski sud.

DOSTAVITI:

1. privatni tužitelj M. E.

2. pun. priv. tužitelja H. K., odvjetnik iz O.

3. opt. Ž. V. K.

za točnost otpravka ovl. službenik

Ljiljana Stolla