REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 47 Pž-2561/2021-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirte Matić, predsjednika vijeća, Kristine Saganić, suca izvjestitelja i Nevenke Marković, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice REPUBLIKA HRVATSKA, OIB ..., koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Puli, protiv tuženice O. V., V., OIB …, koju zastupa punomoćnica A. Z., odvjetnica u R., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o tužiteljičinoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-16/2021-64 od 19. travnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 10. veljače 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužiteljičina žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-16/2021-64 od 19. travnja 2021., u pobijanim točkama

I. i II. njene izreke.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Trgovački sud u Pazinu odbio je tužbeni zahtjev koji glasi na utvrđenje da je tužiteljica vlasnica nekretnine označene kao k.č. br. …/…, površine 8734 m2, u …/… dijela, k.o. V., na temelju zakona, te da je tuženica dužna trpjeti brisanje prava vlasništva s predmetne nekretnine uz istovremeni upis prava vlasništva tužiteljice (točka I. izreke). Naloženo je tužiteljici da tuženici naknadi troškove postupka u iznosu od 7.152,77 kn (točka II. izreke), dok je za iznos od 1.875,35 kn tuženičin zahtjev za naknadu troškova postupka odbijen (točka III. izreke).

2. U obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud je naveo da tužiteljica tvrdi da je na temelju odredbe čl. 6. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o šumama („Narodne novine“ broj 41/90), stekla vlasništvo točno određenoga dijela novonastale čestice oznake k.č.br. …/… k.o. V. površine od 1705 m2 (dijelu nekretnine stare izmjere k.č. … k.o. V. koji je u novonastalu k.č. …/…2 k.o. V. nove izmjere ušao u površini od 1705 m2). Dakle, tvrdi da je vlasnica točno određenoga dijela nepodijeljene nekretnine koja je u suvlasništvu stranaka. Pritom traži da se utvrdi njeno vlasništvo na …/. dijela k.č. br. ./… k.o. V., na suvlasničkom dijelu čestice na kojem je upisana tuženica.

3. Prvostupanjski sud je zaključio da suvlasništvo znači vlasništvo više osoba na nepodijeljenoj stvari pa suvlasnik ne može biti vlasnik u naravi točno određenog dijela nepodijeljene nekretnine kako tužiteljica tvrdi. U konkretnom slučaju tužiteljica tvrdi da je stekla vlasništvo na temelju zakona na točno određenom dijelu predmetne nekretnine slijedom čega, ne upuštajući se u ocjenu je li tužiteljica na temelju Zakona o šumama stekla pravo vlasništva, prvostupanjski sud je tužbeni zahtjev odbio primjenom odredaba čl. 36. st. 1., 37. st. 2., 38. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14; dalje: ZV).

4. Protiv navedene presude tužiteljica je izjavila žalbu (točke I. i II. Izreke), navodeći da je prvostupanjski sud unatoč tomu što odlučne činjenice nisu sporne, odbio tužbeni zahtjev. Prvostupanjski sud se nije upustio u ocjenu je li tužiteljica stekla pravo vlasništva, nego je zaključio da takav tužbeni zahtjev nije moguće prihvatiti. Dakle, iako je sud proveo cijeli dokazni postupak, zaključuje da zahtjev nije osnovan pa nije jasno takvo postupanje. Pritom ukazuje na raniju odluku iz ove parnice koju je drugostupanjski sud ukinuo samo zbog propusta u oznaci površine nekretnine i okolnosti je li ona bila u šumsko gospodarskoj osnovi na dan 16. listopada 1990. Tužiteljica naglašava da iz dokaznog postupka proizlazi zaključak o osnovanosti tužbenog zahtjeva, a to je da je k.č. ... k.o. V. stare izmjere, od dijela koje je nastala k.č. …/… k.o. V., na dan 16. listopada 1990. bila upisana kao društveno vlasništvo i predstavljala šumu i šumsko zemljište obuhvaćeno Programom gospodarenja šumama i šumskim zemljištima u vlasništvu Republike Hrvatske. S obzirom na novonastalu k.č. …/… k.o. V., tužiteljica smatra da je put kojim traži pravnu zaštitu pravilan. Ne postoji zakonska odredba koja nalaže da se parcelacijskim elaboratom treba izdvojiti katastarska čestica koja mora biti označena posebnim brojem, površinom i drugim oznakama, ili da se treba tražiti utvrđenje prava vlasništva u odnosu na precizno grafički individualizirani faktični dio nekretnine. U ovoj parnici trebalo se odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva, kako bi tužiteljica nakon toga mogla provesti postupak parcelacije. Predlaže pobijanu presudu preinačiti ili ukinuti i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

5. Tuženica nije odgovorila na tužiteljičinu žalbu.

6. Tužiteljičina žalba nije osnovana.

7. Pobijana presuda ispitana je na temelju odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP), u granicama dopuštenih žalbenih razloga, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

8. U ovoj pravnoj stvari raspravlja se i odlučuje o tužbenom zahtjevu za utvrđenje tužiteljičinog prava vlasništva na nekretnini, u odnosu na koju tužiteljica tvrdi da je u njenom vlasništvu na temelju zakona. Tužiteljica je u tužbi postavila zahtjev za utvrđenje suvlasništva, ali je konačni tužbeni zahtjev uredila podneskom od 7. srpnja 2020. u ponovljenom prvostupanjskom postupku, na način da traži utvrđenje njenog prava vlasništva zahtjevom o kojem je prvostupanjski sud odlučio pobijanom presudom. To znači da se prethodno raspravljalo i odlučivalo o ranije postavljenom tužbenom zahtjevu kojeg je tužiteljica tijekom parnice preinačila.

9. Nije sporno da je u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Puli-Pola, zemljišnoknjižni odjel Poreč, nekretnina označena kao k.č. br. …/… k.o. V., upisana kao vlasništvo tuženice. Nije sporno niti to da je predmetna nekretnina nastala od dijelova nekretnina stare izmjere i to: k.č. …, k.č. br. …/…, k.č. br. …/…, k.č. …/… i k.č. br. …/…, sve k.o. V.. Nekretnina stare izmjere k.č. … k.o. V. bila je ranije upisana u 4/5 dijela kao društveno vlasništvo s pravom korištenja O. P., koji dio je prije preoblikovanja zemljišne knjige prenesen na O. V. (na temelju rješenja Z-4710/08 donesenog na temelju uvjerenja o statusu nekretnina, prema kojem se navedena čestica nalazi unutar građevinskog područja). Ta je nekretnina u 1/5 dijela bila upisana kao društveno vlasništvo s pravom korištenja Poljoprivrednog kombinata Poreč, koji dio je u postupku preoblikovanja zemljišne knjige prenesen na O. V. Iz nalaza i mišljenja vještaka mjerničke struke N. G. od 2. siječnja 2017. (list 57.-63. spisa) proizlazi da je dio nekretnine stare izmjere k.č. … k.o. V. ušao u novonastalu k.č. …/… k.o.V. nove izmjere u površini od 1705 m2.

10. Tužiteljica tvrdi da je na temelju zakona stekla vlasništvo točno određenoga dijela novonastale k.č.br. …/… k.o. V. površine od 1705 m2 (dijelu nekretnine stare izmjere k.č. … k.o. V. koji je u novonastalu k.č. …/… k.o. V. nove izmjere ušao u površini od 1705 m2). Dakle, tvrdi da je vlasnica točno određenoga dijela nepodijeljene nekretnine koja je u suvlasništvu stranaka. Pri tome u tužbenom zahtjevu traži da se utvrdi njezino pravo vlasništva na …/… dijela k.č. br. …/… k.o. V., dakle na suvlasničkom (idealnom) dijelu kč.br. k.č. br. …/… k.o. V. na kojem je upisana tuženica. Te okolnosti su suprotne postavljenom zahtjevu kojim ona traži utvrđenje prava vlasništva na suvlasničkom idealnom dijelu.

11. Naime, odredbom čl. 36. st. 1. ZV-a propisano je da ako više osoba ima neku stvar u svom vlasništvu tako da svakoj pripada po dio tog prava vlasništva, računski određen razmjerom prema cijelom pravu vlasništva te stvari, sve su one suvlasnici te stvari, a dijelovi prava vlasništva koji im pripadaju njihovi su suvlasnički dijelovi. Upravo zato, suvlasništvo znači vlasništvo više osoba na jednoj nepodijeljenoj stvari pa suvlasnik ne može biti vlasnik u naravi točno određenog dijela nepodijeljene nekretnine.

12. Idealni dio stvari je prema odredbi čl. 37. st. 2. ZV-a neodvojiv od suvlasničkog dijela koji ga određuje, a svaki suvlasnik (čl. 38. st. 1. ZV-a) smije izvršavati glede cijele stvari sve ovlasti koje ima kao nositelj prava vlasništva i to bez suglasnosti ostalih suvlasnika ukoliko time ne vrijeđa prava ostalih. U konkretnom slučaju, prema navodima tužiteljice nikada nije egzistiralo pravo suvlasništva između tužiteljice i tuženice, već naprotiv iz postupka proizlazi da tužiteljica tvrdi da je ona stekla vlasništvo na temelju zakona na točno određenom dijelu predmetne nekretnine (dijelu nekretnine stare izmjere k.č. … k.o. V. koji je u novonastalu k.č. …/… k.o. V. nove izmjere ušao u površini od 1705 m2).

13. Pravilno je prvostupanjski sud na osnovi svega iznijetog zaključio o neosnovanosti tužbenog zahtjeva. Svaki suvlasnik je vlasnik idealnog dijela stvari koji odgovara njegovom suvlasničkom dijelu. Pozivom na odredbe čl. 37. i 38. ZV-a prvostupanjski sud je pravilno zaključio da se tako postavljenom tužbenom zahtjevu ne može udovoljiti i za to je dao jasno i valjano obrazloženje koje ovaj sud u cijelosti prihvaća.

14. Pritom je pravilno u obrazloženju navedeno i to da bi bilo ispravno postaviti tužbeni zahtjev u odnosu na zemljište koje (čl. 5. ZV-a) može biti objekt stvarnih prava (parcelacijskim elaboratom valjano izdvojenu katastarsku česticu, što treba izraditi vještak mjernik i u kojem čestica mora biti označena posebnim brojem, površinom i drugim oznakama kako bi odluku suda bilo moguće provesti u zemljišnim knjigama) ili u odnosu na precizno grafički individualiziran faktični dio nekretnine, prema skici lica mjesta koji jasno određuje predmet vlasničke zaštite. Time bi stranke dobile sudsku odluku koja bi predstavlja osnovu za izradu prijavnog lista, odnosno parcelacijskog elaborata radi upisa u zemljišne knjige. To je sukladno i shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Rev-2697/2015, Revd-2273/2020, Revx 1075/12).

15. Odluci o troškovima postupka tužiteljica argumentirano nije ni prigovorila, a prvostupanjski je sud i tu odluku valjano obrazložio, navođenjem radnji za koje tužiteljici priznaje troškove, u kojem iznosu i po kojoj osnovi.

16. Slijedom navedenog, pobijana presuda je u potvrđena (čl. 368. st. 1. ZPP).

Zagreb, 10. veljače 2022.

Predsjednik vijeća

Mirta Matić