Republika Hrvatska

Županijski sud u

Zadru

Zadar, Borelli 9

Poslovni broj: 19 Gž-793/2020-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sutkinja i to Sanje Prosenice, predsjednice vijeća, Blanke Pervan, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Mirjane Macure, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice R. H., M. o., OIB: …, zastupane po zakonskom zastupniku, O. d. o. u S., G.-u. o., protiv tuženika S. N., OIB: …, iz S., …, zastupanog po punomoćniku B. S., odvjetniku iz ., …, radi stjecanja bez osnove, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P- 1653/2019 od 13. veljače 2020., u sjednici vijeća održanoj dana 10. veljače 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika S. N. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-1653/2019 od 13. veljače 2020.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužitelju, iznos od 267.348,00 kn sa zateznima kamatama koje teku:

- na iznos od 4.455,58 kn od 11. siječnja 2014. pa do isplate,

- na iznos od 4.455,58 kn od 11. veljače 2014. pa do isplate,

- na iznos od 4.455,58 kn od 11. ožujka 2014. pa do isplate,

- na iznos od 4.455,58 kn od 11. travnja 2014. pa do isplate,

- na iznos od 4.455,58 kn od 11. svibnja 2014. pa do isplate,

- na iznos od 4.455,58 kn od 11. lipnja 2014. pa do isplate,

- na iznos od 4.455,58 kn od 11. srpnja 2014. pa do isplate,

- na iznos od 4.455,58 kn od 11. kolovoza 2014. pa do isplate,

- na iznos od 4.455,58 kn od 11. rujna 2014. pa do isplate,

- na iznos od 4.455,58 kn od 11. listopada 2014. pa do isplate,

- na iznos od 4.455,58 kn od 11. studenog 2014. pa do isplate,

- na iznos od 4.455,58 kn od 11. prosinca 2014. pa do isplate,

- na iznos od 4.455,58 kn od 11. siječnja 2015. pa do isplate,

- na iznos od 4.455,58 kn od 11. veljače 2015. pa do isplate,

- na iznos od 4.455,58 kn od 11. ožujka 2015. pa do isplate,

- na iznos od 4.455,58 kn od 11. travnja 2015. pa do isplate,

- na iznos od 4.455,58 kn od 11. svibnja 2015. pa do isplate,

- na iznos od 4.455,58 kn od 11. lipnja 2015. pa do isplate,

- na iznos od 4.455,58 kn od 11. srpnja 2015. pa do isplate,

- na iznos od 4.455,58 kn od 11. kolovoza 2015. pa do isplate,

- na iznos od 4.455,58 kn od 11. rujna 2015. pa do isplate,

- na iznos od 4.455,58 kn od 11. listopada 2015. pa do isplate,

- na iznos od 4.455,58 kn od 11. studenog 2015. pa do isplate,

- na iznos od 4.455,58 kn od 11. prosinca 2015. pa do isplate,

- na iznos od 4.455,58 kn od 11. siječnja 2016. pa do isplate,

- na iznos od 4.455,58 kn od 11. veljače 2016. pa do isplate,

- na iznos od 4.455,58 kn od 11. ožujka 2016. pa do isplate,

- na iznos od 4.455,58 kn od 11. travnja 2016. pa do isplate,

- na iznos od 4.455,58 kn od 11. svibnja 2016. pa do isplate,

- na iznos od 4.455,58 kn od 11. lipnja 2016. pa do isplate,

- na iznos od 4.455,58 kn od 11. srpnja 2016. pa do isplate,

- na iznos od 4.455,58 kn od 11. kolovoza 2016. pa do isplate,

- na iznos od 4.455,58 kn od 11. rujna 2016. pa do isplate,

- na iznos od 4.455,58 kn od 11. listopada 2016. pa do isplate,

- na iznos od 4.455,58 kn od 11. studenog 2016. pa do isplate,

- na iznos od 4.455,58 kn od 11. prosinca 2016. pa do isplate,

- na iznos od 4.455,58 kn od 11. siječnja 2017. pa do isplate,

- na iznos od 4.455,58 kn od 11. veljače 2017. pa do isplate,

- na iznos od 4.455,58 kn od 11. ožujka 2017. pa do isplate,

- na iznos od 4.455,58 kn od 11. travnja 2017. pa do isplate,

- na iznos od 4.455,58 kn od 11. svibnja 2017. pa do isplate,

- na iznos od 4.455,58 kn od 11. lipnja 2017. pa do isplate,

- na iznos od 4.455,58 kn od 11. srpnja 2017. pa do isplate,

- na iznos od 4.455,58 kn od 11. kolovoza 2017. pa do isplate,

- na iznos od 4.455,58 kn od 11. rujna 2017. pa do isplate,

- na iznos od 4.455,58 kn od 11. listopada 2017. pa do isplate,

- na iznos od 4.455,58 kn od 11. studenog 2017. pa do isplate,

- na iznos od 4.455,58 kn od 11. prosinca 2017. pa do isplate,

- na iznos od 4.455,58 kn od 11. siječnja 2018. pa do isplate,

- na iznos od 4.455,58 kn od 11. veljače 2018. pa do isplate,

- na iznos od 4.455,58 kn od 11. ožujka 2018. pa do isplate,

- na iznos od 4.455,58 kn od 11. travnja 2018. pa do isplate,

- na iznos od 4.455,58 kn od 11. svibnja 2018. pa do isplate,

- na iznos od 4.455,58 kn od 11. lipnja 2018. pa do isplate,

- na iznos od 4.455,58 kn od 11. srpnja 2018. pa do isplate,

- na iznos od 4.455,58 kn od 11. kolovoza 2018. pa do isplate,

- na iznos od 4.455,58 kn od 11. rujna 2018. pa do isplate,

- na iznos od 4.455,58 kn od 11. listopada 2018. pa do isplate,

- na iznos od 4.455,58 kn od 11. studenog 2018. pa do isplate,

- na iznos od 4.455,58 kn od 11. prosinca 2018. pa do isplate,

- na iznos od 4.455,58 kn od 11. siječnja 2019. pa do isplate,

sve po stopi propisanoj čl. 29. Zakona o obveznim odnosima koja se do 31. srpnja 2015. godine određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope H. n. b. koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena (E+5%), dok se od 01. kolovoza 2015. do isplate stopa određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena (E+3%).

II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 10.000,00 kuna sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 13. veljače 2020. godine do isplate po stopi propisanoj čl. 29. ZOO-a, a koja stopa se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena (E+3%)."

2. Protiv citirane presude žalbu je izjavio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se žalba uvaži, pobijana presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan, odnosno ista presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Tvrdi da iz isprava priloženih u spis nije razvidno da bi tužiteljica bila vlasnica stana za koji traži isplatu pa ustraje u prigovoru nedostatka aktivne legitimacije. Potvrda na koju se pozvala tužiteljica nije dokaz o vlasništvu, već samo njezin interni akt. Prema Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima te Zakonu o zemljišnim knjigama vlasnik je ona osoba koja je upisana u zemljišne knjige i vlasništvo na nekretnini dokazuje se isključivo izvatkom iz zemljišne knjige. U konkretnom se slučaju ne radi o poslovnom prostoru, već o stambenom prostoru u kojem živi. Osim toga, stan u kojem živi identičan je po površini i obliku preostalim stanovima u predmetnoj zgradi i funkcionalna je cjelina. Samim time, visina zakupnine koju je tužiteljica navela u tužbi i zatražila tužbenim zahtjevom je neosnovana, jer nije ista vrijednost zakupnine za stan i poslovni prostor.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu ovaj drugostupanjski sud nalazi da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 48/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP) koji se ovdje primjenjuje temeljem odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP ("Narodne novine", broj 70/19) na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, po čl. 365. st. 2. ZPP.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da joj tuženik plati naknadu za korištenje njezine nekretnine, poslovnog prostora u S., na adresi …, u površini od 65,14 m2, koji se poslovni prostor nalazi u zgradi sagrađenoj na čest. zem. …, k.o. S. i to naknadu za razdoblje od siječnja 2014. do siječnja 2019.

7. Sud prvog stupnja je utvrdio da je tužiteljica vlasnica predmetnog poslovnog prostora i da ga tuženik koristi bez valjane pravne osnove te za njegovo korištenje tužiteljici ne plaća naknadu.

8. Tužiteljica je u postupku, suprotno žalbenim navodima, dokazala da je vlasnica spornog poslovnog prostora i slijedom toga aktivno legitimirana za vođenje predmetnog postupka. Naime, zgrada oznake čest. zem. …, k.o. S., na adresi u S., …, u površini od 585 m2, u kojoj se nalazi predmetni poslovni prostor, zajedno s njim, na temelju Uredbe o preuzimanju sredstava JNA i SSNO na teritoriju R. H. u vlasništvo R. H. od 3. listopada 1991. ("Narodne novine", broj 52/91) postala je vlasništvo R. H. i tuženik ga koristi bez pravnog temelja. Isto proizlazi iz P. M. o., U. za m. r., S. za n., G. i z. o. od 25. studenoga 2013. (l.s. 3).

8.1. Osim toga, iz izvatka iz zemljišne knjige za ovu nekretninu proizlazi da je suvlasnički dio: … etažno vlasništvo (E-27) poslovni prostor u prizemlju, površine 65,14 m2 upisan kao vlasništvo R. H. (l.s. 38).

9. Tuženik je u razdoblju od siječnja 2014. pa do siječnja 2019., za koje razdoblje tužiteljica od tuženika zahtijeva zakupninu bio nepošteni posjednik predmetnog stana. Naime, primitkom presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pst- 977/2014 od 9. srpnja 2018. naloženo mu je iseljenje iz predmetnog poslovnog prostora i predaja slobodnog od osoba i stvari tužiteljici, koja je presuda potvrđena presudom i rješenjem Županijskog suda u Šibeniku, poslovni broj Gž-767/2018-2 od 10. lipnja 2019.

10. Pogrešno je pravno shvaćanje prvostupanjskog suda da sporni odnos među strankama treba razriješiti primjenom odredaba čl. 1120. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 78/15 i 29/18 – dalje: ZOO) koja uređuju institut stjecanja bez osnove.

11. Naime, u konkretnom se slučaju radi o uporabi tuđe stvari koja je još uvijek u nepromijenjenom obliku (očuvanog identiteta).

12. Ako je određena stvar upotrijebljena na način da je promijenila identitet radi čega nije moguće ili gospodarski nije opravdano vraćanje te stvari, tek u takvoj situaciji valja primijeniti odredbu čl. 1120. ZOO prema kojoj je osoba koja je upotrijebila tuđu stvar u svoju korist dužna vlasniku naknaditi korist od upotrebe te stvari, bez obzira na svoje poštenje, odnosno nepoštenje.

13. Izraženi pravni stav u skladu je s pravnim shvaćanjem zauzetim na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 26. listopada 2009. (Su- IV-188/09-7).

13.1. Identično pravno shvaćanje o navedenom pitanju izraženo je i na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 14. studenoga 2013. kada je navedeno: "Ako je određena stvar još uvijek u nepromijenjenom obliku (očuvanog identiteta) u posjedu nevlasnika valja primijeniti odredbe čl. 164. st. 1. i čl. 165. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17, dalje: ZVDSP) prema kojim odredbama je samo nepošten posjednik dužan naknaditi koristi od uporabe tuđe stvari. Ako je određena stvar uporabljena na način da je promijenila identitet (radi čega nije moguće ili gospodarski nije opravdano vraćanje te stvari), tek u takvoj situaciji valja primijeniti odredbu čl. 1120. ZOO, prema kojoj je osoba koja je uporabila tuđu stvar u svoju korist dužna vlasniku naknaditi korist i bez obzira na svoje poštenje odnosno nepoštenje".

14. Slijedom iznesenog o osnovanosti tužbenog zahtjeva u ovoj pravnoj stvari prosuđuje se prema odredbi čl. 164. i čl. 165. ZVDSP.

15. Tužiteljica je zatražila predaju posjeda predmetnog poslovnog prostora te ishodila pravomoćnu presudu prvostupanjskog suda br. Pst-977/2014 od 9. srpnja 2018. kojom je naloženo tuženiku iseliti iz predmetnog poslovnog prostora i slobodnog od osoba i stvari predati ga u posjed tužiteljici (l.s. 20 i 34).

16. Stoga je prvostupanjski sud osnovano obvezao tuženika na plaćanje dužnog iznosa tužiteljici koji je utvrđen u visini zakupnine koja bi se plaćala za predmetni poslovni prostor sukladno podatcima Ministarstva financija Porezne uprave, Područnog ureda Dalmacija, Ispostave Split, Klase: 410-23/15-12/16, Ur. broj: 513- 07-17-08/15-02 od 28. siječnja 2015. (l.s. 9), jer je u razdoblju za koje se traži naknada bio nepošteni posjednik u smislu odredbe čl. 165. st. 1. ZVDSP i dužan je tužiteljici naknaditi koristi koje je imao za vrijeme svog posjedovanja.

17. U konkretnome je riječ o poslovnom prostoru, a ne o stambenom, kako to u žalbi tvrdi tuženik, jer je i u zemljišnoj knjizi Zemljišnoknjižnog odjela Split, Općinskog suda u Splitu navedeno da se radi o "poslovnom prostoru na prizemlju, površine 65,14 m2" (l.s. 38), neovisno o tome što ga je tuženik svojim ulaganjima prenamijenio i prostor koristi kao stan.

18. Stoga žalba tuženika nije osnovana.

19. Na osnovi iznesenog trebalo je, po čl. 368. st. 2. ZPP odbiti žalbu tuženika i potvrditi pobijanu presudu suda prvog stupnja.

U Zadru, 10. veljače 2022.

Predsjednica vijeća

Sanja Prosenica, v.r.