REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Jž-609/2019
U I ME R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sutkinja – Ivanke Mašić kao predsjednice vijeća, te Anđe Ćorluke i Mirjane Margetić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice specijalistice Martine Bastić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog A.I. zbog prekršaja iz članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj: 41/11., 55/89., 5/90.- pročišćeni tekst, 30/90., 47/90.) i dr., odlučujući o žalbi okrivljenog A.I., kojeg brane odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda xx iz P., podnesenoj protiv presude Prekršajnog suda u Puli, broj: 4 Pp J-103/2019 od 14. siječnja 2019., u sjednici vijeća održanoj 10. veljače 2022.
p r e s u d i o j e
I. Djelomično se prihvaća žalba okrivljenog A.I., preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni u odnosu na podnositelja žalbe na način da se okrivljenom A.I. za prekršaj iz članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koji je proglašen krivim, na temelju istog propisa, izriče novčana kazna u iznosu od 754,00 (sedamstopedesetčetiri) kune, što je protuvrijednost od 200 (dvjesto) DEM, odnosno, odgovarajućeg iznosa EUR.
II. U izrečenu kaznu se okrivljenom A.I. uračunava vrijeme uhićenja u trajanju od dva dana, odnosno kao 600,00 (šesto) kuna novčane kazne pa mu za platiti ostaje iznos od 154,00 (stopedesetčetiri) kune novčane kazne što je dužan platiti u roku od 15 dana od primitka ove presude, s time da, ako u roku određenom za plaćanje izrečene novčane kazne plati dvije trećine te novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini plaćena.
III. U ostalom dijelu žalba okrivljenog A.I. odbija se kao neosnovana i prvostupanjska presuda u pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđuje u odnosu na podnositelja žalbe.
IV. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3c) u vezi sa člankom 139. stavkom 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18.), okrivljeni A.I. dužan je naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 (dvjesto) kuna, u roku od 15 dana računajući od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom okrivljeni A.I. je proglašen krivim zbog prekršaja iz članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, činjenično opisanog u izreci presude, te je na temelju istog propisa kažnjen novčanom kaznom od 1.328,67 kuna, što je protuvrijednost od 178,85 EUR-a. Na temelju članka 40. Prekršajnog zakona okrivljenom A.I. je u izrečenu kaznu uračunato vrijeme za koje je bio lišen slobode kao dva dana zatvora, odnosno kao 600,00 kuna novčane kazne tako da mu za platiti preostaje novčana kazna od 728,67 kuna.
2. Nadalje, prvostupanjskom presudom je okrivljeni D.G. proglašen krivim zbog prekršaja iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, činjenično opisanog u izreci presude, te je na temelju istog propisa kažnjen novčanom kaznom od 759,33 kune, što je protuvrijednost od 102,26 EUR-a. Na temelju članka 40. Prekršajnog zakona okrivljenom D.G. je u izrečenu kaznu uračunato vrijeme za koje je bio lišen slobode kao dva dana zatvora, odnosno kao 600,00 kuna novčane kazne tako da mu za platiti preostaje novčana kazna od 159,33 kune.
3. Istom presudom okrivljenici su obvezani naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 250,00 kuna, svaki te trošak alkotestiranja od 80,00 kuna, svaki.
4. Protiv te presude okrivljeni A.I. je pravodobno, putem branitelja, podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Podnositelj žalbe navodi kako je prvostupanjski sud a priori vjerovao službenim osobama niti je na valjan i sveobuhvatan način ocijenio provedene dokaze, prvenstveno iskaze svjedoka očevidaca koji su u cijelosti potvrdili njegovu obranu. Okrivljenik smatra da je on kažnjen time što su s druge strane službene osobe kojima se izgleda pod svaku cijenu „daje“ vjera i uopće ne sumnja u njihov iskaz čime je njemu zapravo narušeno pravo na „jednakost oružja“. Svi svjedoci su iskazivali pod zakletvom pa nema razloga sumnjati u iskaze očevidaca samo zato što su suprotni iskazima policijskih službenika.
4.1. Podnositelj žalbe predlaže da se prvostupanjska presuda ukine i predmet vrati na ponovno raspravljanje i odlučivanje, podredno da se presuda preinači na način da ga se oslobodi od optužbe.
5. Žalba je djelomično osnovana.
6. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je prvostupanjsku presudu u odnosu na podnositelja žalbe – okrivljenog A.I. iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li na štetu podnositelja žalbe povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pritom nisu utvrđene povrede na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti, niti je nastupila zastara prekršajnog progona ( prekršaj počinjen 11. rujna 2018.).
7. Tijekom prvostupanjskog postupka ispitana su obojica okrivljenika, a u svojstvu svjedoka su ispitani xx, xx, xx, koji su se inkriminirane zgode nalazili u društvu sa okrivljenicima. Kao svjedoci ispitani su i policijski službenici xx, xx, xx, xx, xx, xx. Osim toga, prvostupanjski je sud pročitao dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta.
8. U odnosu na žalbene navode kojima podnositelj žalbe prigovara načinu na koji je prvostupanjski sud ocijenio iskaze ispitanih svjedoka, ističe se da je procjena prvostupanjskog suda da u odnosu na krivnju podnositelja žalbe prihvati iskaze policijskih službenika u skladu sa člankom 88. Prekršajnog zakona na temelju kojeg sud slobodno cijeni dokaze i postojanje ili nepostojanje činjenica i pri tome nije ograničen ili vezan nikakvim dokaznim pravilima. Osim toga, prvostupanjski je sud dao jasno i argumentirano obrazloženje za svoju odluku o krivnji podnositelja žalbe, koju on svojim žalbenim navodima nije doveo u pitanje. Na potpuno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo.
9. Iako iz sadržaja žalbe ne proizlazi da se podnositelj žalbe A.I. žali zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, ovaj Sud je ispitao prvostupanjsku presudu i po toj osnovi, budući da, sukladno odredbi članka 202. stavka 5. Prekršajnog zakona, žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.
9.1. Dakle, ispitujući odluku o novčanoj kazni izrečenoj podnositelju žalbe Adrianu Ivančiću, u visini posebnog maksimuma, prvostupanjski sud navodi da kao olakotnu okolnost uzima pobude ( nije pojasnio u čemu se te pobude sastoje) iz kojih je prekršaj počinjen i dosadašnju nekažnjavanost, a kao otegotnom cijeni okolnost da je prekršaj počinjen pod utjecajem alkohola. Ovaj Sud smatra da navedene okolnosti ne daju dovoljno osnova za izricanje novčane kazne u maksimalnom iznosu propisanom za počinjeni prekršaj. S obzirom na činjenicu da podnositelj žalbe do sada nije prekršajno kažnjavan, ovaj Sud je prvostupanjsku presudu preinačio izričući mu novčanu kaznu od 754,00 kuna, što je protuvrijednost od 200 DEM, odnosno, odgovarajućeg iznosa EUR, koju je dužan platiti u roku od 15 dana računajući od primitka ove presude, s time da će se novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom ukoliko u navedenom roku plati dvije trećine te kazne, sukladno članku 152. stavku 3. Prekršajnog zakona. Ovaj sud smatra takvu kaznu primjerenu kako svim okolnostima predmetnog slučaja, tako i za postizanje svrhe kažnjavanja u smislu specijalne i generalne prevencije.
9.2. U izrečenu kaznu je podnositelju žalbe, na temelju članka 40. Prekršajnog zakona, uračunato vrijeme uhićenja u trajanju od dva dana, odnosno kao 600,00 kuna novčane kazne pa mu za platiti ostaje iznos od 154,00 kune novčane kazne, a ukoliko plati dvije trećine navedenog iznosa, novčana kazna će se smatrati u cijelosti plaćenom .
10. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, sukladno članku 138. stavku 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj:18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, a s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje podnositelja žalbe.
Zagreb, 10. veljače 2022.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Martina Bastić, v.r.
Ivanka Mašić, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Puli u 5 otpravaka: za spis, podnositelja žalbe, branitelja i tužitelja.
