REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
Rijeka, Erazma Barčića 5
Poslovni broj: 12 Us I-806/2021-
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Dubravki Zec, uz sudjelovanje zapisničarke Danijele Romanik Bacanović, u upravnom sporu tužiteljice A. M. iz R., koju zastupa opunomoćenica V. R., odvjetnica u R., protiv tuženika Primorsko-goranske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, R., uz sudjelovanje zainteresirane osobe Grada Rijeke, R., kojeg zastupa službena osoba A. B., radi komunalnog doprinosa, 10. veljače 2022.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Primorsko-goranske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša KLASA: UP/II-363-02/21-01/12, URBROJ: 2170/1-03-08/4-21-2 od 6. svibnja 2021. i rješenja Grada Rijeke, Odjela gradske uprave za komunalni sustav, Direkcije plana, razvoja i gradnje KLASA: UP/I-360-01/18-01/494, URBROJ: 2170/01-02-10-200-2-PT od 4. studenog 2020.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova ovoga upravnog spora.
Obrazloženje
1. Rješenjem Grada Rijeke, Odjela gradske uprave za komunalni sustav, Direkcije plana, razvoja i gradnje KLASA: UP/I-360-0/18-01/494, URBROJ: 2170/01- 02-10-20-2-PT od 4. studenog 2020. A. M., ovdje tužiteljici, utvrđena je obveza plaćanja komunalnog doprinosa za ozakonjenu rekonstrukciju manje zahtjevne zgrade stambeno poslovne namjene, razlike obujma 111,22 m[3] , od čega stambenog prostora 59,26 m[3] i poslovnog prostora proizvodne namjene 51,96 m , na k.č. … k.o. S…, u iznosu od 5.625,81 kn.
2. Protiv navedenog rješenja tužiteljica je izjavila žalbu koju je tuženik rješenjem KLASA: UP/II-363-02/21-01/12, URBROJ: 2170/1-03-08/4-21-2 od 6. svibnja 2021. odbio kao neosnovanu.
3. Tužiteljica je ovom sudu pravodobno podnijela tužbu kojom osporava zakonitost navedenog rješenja tuženika. U tužbi u bitnome osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, navodeći da obujam poslovnog prostora proizvodne namjene na k.č. 869/1 k.o. Stari grad nije 51,96 m[3] . Pojašnjava da proizvodna djelatnost predmetnog prostora nije zaživjela jer da se u istome ne odvija nikakva djelatnost, a posebice ne proizvodna te se u cijelosti radi o stambenom prostoru. Navodi da je pogrešno utvrđena obveznikom plaćanja komunalnog doprinosa jer da nije osnivač trgovačkog društva L. j.d.o.o. niti je član istoga, a da je ugovor o zakupu poslovnog prostora raskinut. Slijedom svega navedenog, predloženo je sudu donijeti presudu kojom će poništiti rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje. Također, tužiteljica je postavila i zahtjev za naknadu troškova upravnoga spora.
4. U odgovoru na tužbu tuženik je u cijelosti ostao kod svih navoda iznijetih u obrazloženju osporavanog rješenja te je predložio sudu odbiti tužbeni zahtjev.
5. Zainteresirana osoba se u odgovoru na tužbu u bitnom pridružila navodima tuženika. Ističe da su podaci za obračun komunalnog doprinosa, odnosno veličina i namjena zgrade utvrđeni prema dokumentaciji iz čl. 16. st. 2. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama ("Narodne novine", broj: 86/12, 143/13 i 65/17, dalje: ZPNIZ). Ukazuje da navodi tužiteljice o obujmu poslovnog prostora, kao i namjeni predmetnog prostora nisu predmet ovog postupka u kojem se vrši obračun komunalnog doprinosa, već je iste tužiteljica mogla eventualno isticati u postupku donošenja rješenja o izvedenom stanju. Stoga predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev. 6. U tijeku sporu je održana rasprava 2. veljače 2022. u skladu s čl. 6. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, dalje: ZUS) te je time strankama omogućeno da se izjasne o svim činjeničnim i pravnim pitanjima koja su predmet ovog spora. Opunomoćenica tužiteljice je na navedenom ročištu dodatno istaknula da je predmetna zgrada isključivo stambene namjene, a kako je to razvidno iz rješenja Grada Rijeke, Odjela gradske uprave za komunalni sustav KLASA: UP/I-363-03/20-08/758, URBROJ: 2170-01-02-20-21-2-MVB od 26. veljače 2021. kojim joj je utvrđena komunalna naknada za stambeni prostor. Službena osoba tuženika navela je da je sastavni dio rješenja o izvedenom stanju snimka izvedenog stanja u kojoj je utvrđena namjena zgrade koja se koristi sukladno svojoj namjeni. Službena osoba kod zainteresirane osobe navela je da se prvostupanjsko rješenje od 26. veljače 2021. odnosi na komunalnu naknadu koja se utvrđuje prema sadašnjem stanju, dok se komunalni doprinos utvrđuje na temelju podataka iz rješenja o izvedenom stanju.
7. U cilju ocjene zakonitosti osporavanog rješenja tuženika sud je u tijeku spora izvršio uvid u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog postupka i ovog spora, pri tom odbviši provesti po tužiteljici predložene dokaze očevidom na licu mjesta i saslušanjem svjedokinje N. F. i tužiteljice ocijenivši da ti dokazi nisu relevantni za rješavanje ove upravne stvari kraj činjenica koje su utvrđene uvidom u dokumentaciju koja prileži spisima predmeta upravnog postupka i upravnog spora.
8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
9. Odredbom čl. 16. st. 2. ZPNIZ-a propisano je da se veličina, stupanj završenosti i namjena zgrade za koju se donosi rješenje o izvedenom stanju utvrđuju prema stanju prikazanom u arhitektonskoj snimci, odnosno snimci izvedenog stanja i stanju utvrđenom na očevidu.
9.1. Odredbom čl. 22. st. 1. ZPNIZ-a propisano je da su podnositelj zahtjeva, odnosno vlasnici zgrade za koju je doneseno rješenje o izvedenom stanju, osim za pomoćnu zgradu, dužni po izvršnosti tog rješenja platiti komunalni doprinos i vodni doprinos u skladu s posebnim propisima, ako ovim Zakonom nije propisano drukčije.
10. Dakle, citiranim čl. 22. st. 1. ZPNIZ-a jasno je i nedvosmisleno propisano tko je obveznik plaćanja komunalnog doprinosa. Tako je između ostalog propisano da je obveznik plaćanja komunalnog doprinosa podnositelj zahtjeva za zgradu za koju je doneseno rješenje o izvedenom stanju. Iz spisa predmeta upravnog postupka razvidno je da je upravo tužiteljica podnijela zahtjev za donošenje rješenja o izvedenom stanju za predmetnu zgradu, slijedom čega je tužiteljica nesporno i obveznik plaćanja komunalnog doprinosa. Stoga i sud smatra da je tuženik pravilno utvrdio tužiteljicu obveznikom plaćanja komunalnog doprinosa. Iz navedenih razloga navodi tužiteljice koji se odnose na članstvo u trgovačkom društvu Lantana j.d.o.o., pitanje osnivača i raskida ugovora o zakupu poslovnog prostora nisu od drugačijeg utjecaja na rješavanje predmetne upravne stvari.
10. 1. Odredbom čl. 22. st. 4. ZPNIZ-a propisano je da je nadležno upravno tijelo dužno tijelima za nadležnim za utvrđivanje komunalnog doprinosa i vodnog doprinosa dostaviti podatke potrebne za obračun iznosa tog doprinosa u roku od 15 dana od dana izvršnosti rješenja o izvedenom stanju iz čega proizlazi da je za donošenje rješenja o komunalnom doprinosu mjerodavno stanje prikazano u snimci izvedenog stanja ozakonjene zgrade, koja je sastavni dio rješenja o izvedenom stanju.
10.2. Prethodno navedeno znači da se odlučne činjenice bitne za donošenje rješenja o komunalnom doprinosu utvrđuju na temelju rješenja o izvedenom stanju, čiji je sastavni dio snimka izvedenog stanja. Iz rješenja o izvedenom stanju KLASA: UP/I-361-03/13-03/5006, URBROJ: 2170/01-13-02-18-9/MaŽ slijedi da je ozakonjena rekonstrukcija završene poluugrađene manje zahtjevne zgrade koja je poslovno- stambene namjene s jednom stambenom jedinicom i poslovnim prostorom u prizemlju te spremištem u potkrovlju.
10.3. Iz snimke izvedenog stanja broj: 86/13 iz lipnja 2013. izrađene po N. F., dipl. ing. arh. (dalje: snimka izvedenog stanja) razvidno je da je nezakoniti dio zgrade (koja je bila predmetnom ozakonjenja) dogradnja u stražnjem dijelu zgrade gdje je smješten poslovni prostor (proizvodnja kozmetike) i da se zgrada koristi sukladno svojoj namjeni. Stoga je po ocjeni ovog suda tuženik pravilno utvrdio namjenu zgrade, odnosno da je riječ o stambenoj-poslovnoj zgradi, a činjenica da je tužiteljici prvostupanjskim rješenjem od 26. veljače 2021. komunalna naknada utvrđena za zgradu stambene namjene nije od utjecaja na rješavanje ove upravne stvari jer se radi o različitom novčanom davanju.
10.4. Nadalje, iz snimke izvedenog stanja razvidno je da se predmetna zgrada sastoji od prizemlja obujma 283,24 m3 i krovišta obujma 149,21 m3. Prizemlje se sastoji od stambenog prostora obujma 231,28 m3 i poslovnog prostora proizvodne namjene obujma 51,96 m3, dok obujam stambenog prostora u krovištu iznosi 149,21 m3. Dakle, iz navedenog slijedi da ukupni obujam zgrade iznosi 432,45 m3, od čega obujam stambenog prostora iznosi 380,49 m3, a obujam poslovnog prostora proizvodne namjene iznosi 51,96 m3.
10.5. U odnosu na osporeni obujam poslovnog prostora predmetne zgrade valja navesti da je isti utvrđen prema podacima navedenima u snimci izvedenog stanja prema kojoj obujam izvedenog stanja građevine iznosi 432,45 m3, dok obujam postojećeg stanja iznosi 321,23 m3. Razlika u obujmu iznosi 111,22 m3, a za koju razliku obujma je tužiteljici i utvrđena obveza plaćanja komunalnog doprinosa. Nadalje, obujam poslovnog prostora proizvodne namjene iznosi 51,96 m3, dok obujam stambenog prostora iznosi 59,26 m3. Stoga, suprotno navodima tužiteljice, pravilno je utvrđen obujam poslovnog prostora proizvodne namjene.
10.6. Slijedom svega navedenoga osporavano rješenje tuženika je ocijenjeno zakonitim pa je u skladu s čl. 57. st. 1. ZUS-a valjalo odlučiti kao pod toč. I. izreke ove presude.
10.8. Tužiteljica je postavila zahtjev za naknadu troškova ovoga upravnog spora. Međutim, kako tužiteljica nije uspjela u ovom sporu to tužiteljici ne pripada pravo na naknadu troškova spora pa je njen zahtjev odbijen u skladu s čl. 79. ZUS-a te je odlučeno kao pod toč. II. izreke ove presude.
U Rijeci 10. veljače 2022.
S u t k i nj a
Dubravka Zec
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u postupku, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
