Poslovni broj: Usž-2240/21-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, dr. sc. Sanje Otočan i Ante Galića, članova vijeća te više sudske savjetnice Lane Štok, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja K. M., iz Š., M. S., kojeg zastupa opunomoćenik S. I., odvjetnik u R., protiv tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave, Samostalnog sektora za građanska stanja i modernizaciju upravnog postupanja, Z., (ranije: Ministarstvo uprave), radi obnove postupka, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-2349/19-14 od 22. ožujka 2021., na sjednici vijeća održanoj 10. veljače 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: poslovni broj: UsI-2349/19-14 od 22. ožujka 2021.

II. Poništava se rješenje Ministarstva uprave, Samostalnog sektora za građanska stanja i modernizaciju upravnog postupanja, klasa: UP/II- 223-01/19-01/4, urbroj: 515-07-01/1-19-2 od 12. lipnja 2019.

III. Poništava se rješenje Ureda državne uprave u M. županiji, Službe za opću upravu, Odjela za osobna stanja građana, klasa: UP/I-223-01/19-

01/01, urbroj: 2109-01-05-02-19-02 od 4. veljače 2019. te se predmet vraća tom tijelu na ponovni postupak.

IV. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove upravnog spora u iznosu od 2.500,00 (dvije tisuće i petsto) kuna.

Obrazloženje

1. Osporavanom presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/II-223-01/19-01/4, urbroj: 515-07-01/1-19-2 od 12. lipnja 2019. kao i tužiteljev zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.

2. Rješenjem tuženika od 12. lipnja 2019. odbijena je žalba tužitelja protiv rješenja Ureda državne uprave u M. županiji, Službe za opću upravu, Odjela za osobna stanja građana, klasa: UP/I-223-01/19-01/01, urbroj: 2109-01-05-02-19-02 od 4. veljače 2019.

2.1. Tim je rješenjem odbačen tužiteljev prijedlog za obnovu postupka okončanog rješenjem istog prvostupanjskog tijela, klasa: UP/I-223-01/15-01/74, urbroj: 2109-01- 05-02-15-02 od 18. kolovoza 2015., kojim je odobreno poništenje upisa tužitelja u evidenciji knjige državljana.

3. Tužitelj podnosi žalbu protiv prvostupanjske presude zbog bitnih povreda pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnom ističe da se pobijano rješenje temelji na optužnici podignutoj protiv M. M., koja optužnica nije potvrđena niti je donesena pravomoćna odluka kojom se tužitelj proglašava krivim zbog kaznenog djela, pa to ne može biti razlog zbog kojega se tužitelju ukidaju osnovna ljudska prava. Pored toga prigovara tome što tuženik svoju odluku temelji na stavu da je inozemna isprava koja se odnosi na činjenicu rođenja tužitelja krivotvorena, jer to nije utvrđeno sudskom odlukom niti za to postoji dokaz. Tužitelj smatra da se pobijano rješenje tuženika temelji na prethodnom pitanju je li počinjeno kazneno djelo. S obzirom na činjenicu da ne postoji sudska odluka kojom bi bilo utvrđeno da je tužitelj počinio kazneno djelo, mišljenja je da prijedlog za obnovu nije podnesen izvan zakonom propisanog roka. Naglašava da je tijekom 2015. godine boravio u inozemstvu (u Mađarskoj) te nije znao niti je mogao znati da se protiv njega vodi upravni postupak radi poništenja upisa u evidenciji knjige državljana. Tek je pri povratku u Republiku Hrvatsku, u listopadu 2018., saznao za postupak radi poništenja upisa u evidenciju državljana. Dana 7. prosinca 2018. tužiteljev opunomoćenik zaprimio je dopis Policijske uprave m. i rješenje Ureda državne uprave u M. županiji, Odjela za osobna stanja građana od 18. kolovoza 2015. te rješenje Policijske uprave m. od 21. rujna 2015. kojim se odjavljuje tužiteljevo prebivalište. Unutar subjektivnog roka od 30 dana od primitka rješenja od 18. kolovoza 2015. tužitelj je podnio prijedlog za obnovu postupka radi poništenja upisa u evidenciju državljana. Tužitelj nadalje navodi da je imao mogućnost sudjelovati u upravnom postupku, zasigurno bi osporio navode iz rješenja od 18. kolovoza 2015. u kojemu se ističe da je riječ o krivotvorenoj ispravi i da je protiv tužitelja podignuta optužnica. Ističe da je hrvatsko državljanstvo stekao zakonito, podrijetlom. Navodi da mu oduzimanjem hrvatskog državljanstva nastaje velika šteta jer osim hrvatskog, nema nijedno drugo državljanstvo te stoga dolazi do apatridnosti koja ima negativan utjecaj na njega, kao građanina. Poziva se na Konvenciju o smanjenju slučajeva bez državljanstva Ujedinjenih naroda, koju je Republika Hrvatska ratificirala. Predlaže da ovaj Sud ukine osporavanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

4. Tuženik u odgovoru na žalbu u bitnom ističe da u konkretnom slučaju nije riječ o prethodnom pitanju je li počinjeno kazneno djelo ili nije, već je predmet upravnog postupka utvrđivanje postoje li uvjeti za obnovu postupka. Smatra da je prijedlog za obnovu podnesen po proteku objektivnog roka od tri godine. Navodi i činjenice utvrđene u postupku čija se obnova traži te razloge donošenja rješenja kojim je poništen upis tužitelja u maticu rođenih i knjigu državljana. Predlaže odbijanje žalbe.

5. Žalba je osnovana.

6. U prvostupanjskom sporu utvrđeno je da je rješenjem prvostupanjskog tijela od 4. veljače 2019. odbačen tužiteljev prijedlog za obnovu postupka okončanog rješenjem od 18. kolovoza 2015., kojim je odobreno poništenje upisa tužitelja u evidenciji o državljanstvu. Prijedlog za obnovu je odbačen s obrazloženjem da je podnesen nakon proteka objektivnog roka od tri godine. Tuženik je odbio tužiteljevu žalbu protiv rješenja o odbacivanju prijedloga za obnovu postupka, među ostalim ističući da nije osnovano tužiteljevo pozivanje na obnovu postupka bez vremenskog ograničenja jer nije nastupila nijedna okolnost iz članka 123. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, 47/09. i 110/21.; u daljnjem tekstu: ZUP).

7. Prvostupanjski sud je ocijenio da su javnopravna tijela zakonito postupila odbacivši predmetni prijedlog za obnovu postupka kao nepravodoban. U obrazloženju pobijane presude sud ističe da je predmetno rješenje postalo pravomoćno 8. rujna 2015., a da je prijedlog za obnovu podnesen 7. siječnja 2019., dakle po proteku objektivnog roka od tri godine od dana dostave rješenja stranci. Prvostupanjski sud ocjenjuje neosnovanim navod tužitelja da je u vrijeme vođenja postupka čija se obnova traži njegovo prebivalište bilo u Mađarskoj, jer iz podataka spisa tuženika proizlazi da je tužitelj u tom razdoblju imao prijavljeno prebivalište u Republici Hrvatskoj (Š. 96). Stoga je ocjena prvostupanjskog suda da je upravno tijelo pravilno postupilo tako što je, nakon što se dostavnica vratila s adrese tužiteljeva prijavljenog prebivališta s naznakom „odselio“, u skladu s člankom 91. stavkom 1. ZUP-a, stavio pismeno na oglasnu ploču javnopravnog tijela. Pored toga, prvostupanjski sud smatra pravilnim zaključak javnopravnih tijela da se u konkretnom slučaju ne može primijeniti članak 123. stavak 2. ZUP-a budući da predmetno rješenje nije doneseno na temelju lažne isprave ili lažnog iskaza svjedoka ili vještaka niti je posljedica kakvog kaznenog djela niti se rješenje temelji na presudi donesenoj u sudskom postupku, a ta je presuda pravomoćno ukinuta niti se rješenje temelji na prethodnom pitanju, a nadležni sud ili javnopravno tijelo o tom je pitanju kasnije odlučilo u bitnim točkama drukčije. Sud ističe da tužitelj ničim ne dokazuje da bi o činjenici krivotvorenja predmetne inozemne isprave o rođenju tužitelja nadležni sud ili javnopravno tijelo kasnije odlučilo u bitnim točkama drukčije.

8. Ovaj Sud ne prihvaća zaključke prvostupanjskog suda i suprotno shvaćanju prvostupanjskog suda nalazi da su u upravnom postupku koji je prethodio donošenju prvostupanjske presude, tuženik i prvostupanjsko tijelo, nepravilno utvrdili činjenično stanje i pogrešno primijenili mjerodavno pravo.

9. U konkretnom slučaju tužitelj je podnio prijedlog za obnovu postupka okončanog rješenjem od 18. kolovoza 2015. kojim je odobreno poništenje upisa tužitelja u evidenciji knjige državljana.

10. Prijedlog za obnovu postupka tužitelj je utemeljio na odredbama članka 123. stavka 1. točaka 5. i 7. ZUP-a (ako osobi koja je trebala sudjelovati u svojstvu

ako osobi koja je

stranke nije bila dana mogućnost sudjelovanja u postupku i

sudjelovala u postupku nije bila dana mogućnost da se služi svojim jezikom ili pismom).

11. U ovom je žalbenom postupku, prije svega, potrebno utvrditi je li rješenje od 18. kolovoza 2015. uredno dostavljeno tužitelju.

12. Prema višekratno isticanom stajalištu ovoga Suda, u situaciji koja zahtijeva osobnu dostavu, a dostava nije obavljena sukladno pravilima ZUP-a, pravne posljedice takve dostave nije dopušteno tumačiti na štetu stranke. Postupanje suprotno tome može ugroziti pravo na pošteni postupak zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori", 18/97., 6/99. - pročišćeni tekst; 8/99. - ispravak, 14/02., 1/06. i 2/10.).

13. Člankom 85. stavkom 1. ZUP-a propisano je da se dostava obavlja osobno naslovljenoj osobi kad od obavljanja dostave počinje teći rok koji se ne može produžiti ili kad je takva dostava propisana (osobna dostava). Člankom 85. stavkom 4. ZUP-a propisano je kad dostavljač prilikom pokušaja dostave sazna da postoje razlozi zbog kojih pismeno uopće nije moguće uručiti naslovljenoj osobi, pismeno će vratiti pošiljatelju uz naznaku razloga zbog kojih pismeno nije moguće dostaviti.

14. Članak 91. stavak 1. ZUP-a propisuje da je stranka dužna o promjeni adrese prebivališta, boravišta ili sjedišta obavijestiti javnopravno tijelo. Ako stranka promijeni adresu prebivališta, boravišta ili sjedišta, a o tome ne obavijesti javnopravno tijelo, daljnja dostava u postupku obavlja se stavljanjem pismena na oglasnu ploču javnopravnog tijela. Dostava se smatra obavljenom istekom osmoga dana od dana stavljanja pismena na oglasnu ploču.

15. Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je dostava rješenja od 18. kolovoza 2015. tužitelju pokušana na adresu njegova prijavljenog prebivališta (Š. 96), ali je zbog neuspješne dostave rješenje vraćeno pošiljatelju sukladno članku 85. stavku 4. ZUP-a jer je podnositelj odselio. Polazeći od činjenice da je tužitelj odselio bez naznake novog mjesta boravišta ili prebivališta, rješenje od 18. kolovoza 2015. je, pozivom na članak 91. stavak 1. ZUP-a, stavljeno na oglasnu ploču prvostupanjskog tijela. Javnopravna tijela i prvostupanjski sud smatraju da je stavljanjem rješenja na oglasnu ploču to rješenje uredno dostavljeno i da je rješenje postalo pravomoćno 8. rujna 2015. te da od toga dana teče objektivni rok za podnošenje prijedloga za obnovu postupka.

16. Ovaj Sud smatra da se dostava rješenja od 18. kolovoza 2015. u konkretnom slučaju ne može smatrati urednom. Naime, unatoč činjenici što je tužitelj promijenio adresu, okolnosti konkretnog slučaja, promatrane u svjetlu ustavnog jamstva na pošteni postupak, upućuju na zaključak da je dostavom rješenja o poništavanju upisa tužitelja u evidenciju državljanstva stavljanjem rješenja na oglasnu ploču, tužitelju onemogućeno sudjelovanje u postupku u kojemu se odlučivalo o njegovim pravima i obvezama. Valja naglasiti da je postupak u kojemu je doneseno rješenje od 18. kolovoza 2015. pokrenut po službenoj dužnosti te da o tom postupku tužitelj nije imao saznanja. Prema ocjeni ovoga Suda, odredba članka 91. stavka 1. ZUP-a, koja se odnosi na obvezu stranke da o promjeni adrese obavijestiti javnopravno tijelo, primjenjiva je, po prirodi stvari, samo u situaciji u kojoj stranka ima saznanja o vođenju postupka. Budući da prema podacima spisa predmeta tužitelj nije imao saznanja o vođenju upravnog postupka, članak 91. stavak 1. ZUP-a u tom postupku nije primjenjiv. Drugim riječima, ne može ići na teret tužitelja okolnost što je, ne znajući da se vodi upravni postupak, promijenio adresu ne obavijestivši o tome tijelo koje je vodilo postupak.

17. Slijedom iznesenog, Sud ne prihvaća ocjenu javnopravnih tijela ni prvostupanjskog suda da je dostava rješenja od 18. kolovoza 2015. uredna. Iz navedenoga slijedi zaključak da nije protekao objektivni rok od tri godine za podnošenje prijedloga za obnovu kao što su zaključila javnopravna tijela i prvostupanjski sud.

18. Stoga je na temelju članka 74. stavka 2. i članka 58. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine,“ 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 29/17. i 110/21.; u daljnjem tekstu: ZUS), valjalo poništiti pobijanu presudu prvostupanjskog suda i rješenja javnopravnih tijela oba stupnja te vratiti predmet prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak u kojemu će se, uzimajući u obzir naprijed navedena stajališta ovoga Suda, ponovno odlučiti o tužiteljevu prijedlogu za obnovu upravnog postupka.

19. Slijedom iznesenog, na temelju članka 74. stavka 2. i članka 58. stavka 1. ZUS-a odlučeno je kao u točkama I., II. i III. izreke.

20. Odluka o troškovima spora (točka IV. izreke) utemeljena je na članku 79. stavcima 1. i 4. ZUS-a. Tužitelj je zatražio naknadu troška sastava tužbe po opunomoćeniku u iznosu od 2.500,00 kuna (bez PDV-a jer opunomoćenik tužitelja nije u sustavu PDV-a). S obzirom na činjenicu da je tužitelj uspio u sporu, priznat mu je zatraženi trošak sastava tužbe u iznosu od 2.500,00 kuna na temelju Tarifnog broja 23. točke 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15.).

U Zagrebu 10. veljače 2022.

Predsjednica vijeća

Sanja Štefan