Republika Hrvatska
Županijski sud u Sisku
Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5
Poslovni broj: Gž-942/2021-4
U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Sisku, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Alenke Lešić, predsjednice vijeća, Ivana Stipčića, suca izvjestitelja i člana vijeća i Martine Budinski Modronja, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Ž. Š., OIB: …, iz V., , koju
zastupa punomoćnica V. Š., odvjetnica u V., protiv tuženice
Z. b. d.d., OIB: …, Z., , koju
zastupaju punomoćnici odvjetnici iz O. d. P. i P. j.t.d. u
Z., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude i rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: 5 P-6081/18-41 od 9. srpnja 2021., u sjednici vijeća 10. veljače 2022.
p r e s u d i o i r i j e š i o j e
I Odbija se kao neosnovana žalba tuženice Z. b. d.d. te se potvrđuju rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: 5 P- 6081/18-41 od 9. srpnja 2021. i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: 5 P-6081/18-41 od 9. srpnja 2021. u pobijanom dijelu pod točkama I i II izreke.
II Odbija se zahtjev tuženice Z. b. d.d. za nadoknadom troškova žalbe, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Presudom i rješenjem prvostupanjskog suda, poslovni broj: 5 P-6081/18-41 od 9. srpnja 2021., odlučeno je:
„I Utvrđuje se ništetnim odredba čl. 2 i čl. 7 Ugovora o kreditu broj 3207611613/06 od 13. listopada 2006. solemniziran kod Javnog bilježnika D. A. iz Z., pod brojem OU-477/2005, 23.10.2006., u dijelu u kome se navodi da je kamatna stopa promjenjiva u skladu sa Odlukom o kamatnim stopama kreditora bez navođenja iakkvih objektivnih parametara za promjenu iste, i vezana uz određenu valutnu klauzulu, a koja izmjena kamatne stope se smatra sastavnim dijelom ovog Ugovora te u dijelu kojim se regulira otplata kredita u jednakim mjesečnim anuitetima, a podmiruje u kunama obračunatim po srednjem tečaju HNB za devize važećem na dan plaćanja, a sve temeljem valutne klauzule.
II Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici 63.551,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos:
21,08 kuna od 10.11.2008. do isplate,
161,58 kuna od 11.12.2008. do isplate,
317,58 kuna od 13.01.2009. do isplate,
361,58 kuna od 09.02.2009. do isplate,
433,60 kuna od 10.03.2009 do isplate
313,40 kuna od 10.04.2009. do isplate,
316,58 kuna od 08.05.2009 do isplate,
298,34 kuna od 08.06.2009. do isplate,
311,58 kuna od 10.07.2009. do isplate,
254,69 kuna od 11.08.2009. do isplate,
299,29 kuna od 10.09.2009. do isplate,
273,38 kuna od 09.10.2009. do isplate,
296,58 kuna od 13.11.2009 do isplate,
286,58 kuna od 09.12.2009 do isplate,
356,58 kuna od 11.01.2010. do isplate,
391,58 kuna od 09.02.2010. do isplate,
376,58 kuna od sa 09.03.2010. do isplate,
442,70 kuna od 12.04.2010. do isplate,
481,58 kuna od 07.05.2010. do isplate,
534,58 kuna od 11.06.2010. do isplate,
644,95 kuna od 09.07.2010. do isplate,
551,58 kuna od 10.08.2010. do isplate,
790,58 kuna od 08.09.2010. do isplate,
691,58 kuna od 07.10.2010. do isplate,
676,58 kuna od 09.11.2010. do isplate,
811,58 kuna od 07.12.2010. do isplate,
959,58 kuna od 08.01.2011.. do isplate,
829,58 kuna od 08.02.2011. do isplate,
838,78 kuna od 08.03.2011. do isplate,
783,58 kuna od 05.04.2011. do isplate,
899,58 kuna od 07.05.2011. . do isplate,
1.050,78 kuna od 10.06.20111. do isplate,
1.101,58 kuna od 08.07.2011. do isplate,
1.524,58 kuna od 09.08.2011. do isplate,
1.135,58 kuna od 08.09.2011. do isplate,
1.038,58 kuna od 10.10.2011.. do isplate,
1.106,58 kuna od 04.11.2011. do isplate,
1.046,58 kuna od 06.12.2011. do isplate,
1.121,58 kuna od 09.01.2012. do isplate,
1.174,58 kuna od 02.02.2012. do isplate,
1.168,58 kuna od 06.03.2012. do isplate,
1.136,58 kuna od 07.04.2012. do isplate,
1.151,58 kuna od 04.05.2012. do isplate,
1.186,58 kuna od 08.06.2012. do isplate,
1.215,01 kuna od 10.07.2012. do isplate,
1.217,01 kuna od 13.08.2012. do isplate,
1.205,01 kuna od 07.09.2012. do isplate,
1.192,01 kuna od 06.10.2012. do isplate,
1.213,01 kuna od 06.11.2012 do isplate
1.202,96 kuna od 06.12.2012. do isplate,
1.220,01 kuna od 02.01.2013. do isplate,
1.187, 81 kuna od 02.02.2013. do isplate,
1.187,98 kuna od 08.03.2013. do isplate,
1.219,92 kuna od 08.04.2013. do isplate,
1.188,33 kuna od 09.05.2013. do isplate,
1.182,52 kuna od 08.06.2013. do isplate,
1.166,01 kuna od 11.07.2013. do isplate,
1.173,82 kuna od 13.08.2013 do isplate,
1.186,01 kuna od 02.09.2013. do isplate,
1.213,01 kuna od 01.10.2013. do isplate,
1.200,01 kuna od 05.11.2013. do isplate,
1.204,54 kuna od 03.12.2013. do isplate,
1.210,11 kuna od 02.01.2014. do isplate,
1.198,01 kuna od 03.02.2014. do isplate,
1.207,01 kuna od 03.03.2014. do isplate,
1.203,01 kuna od 01.04.2014. do isplate,
1.192,01 kuna od 05.05.2014. do isplate,
1.184,01 kuna od 03.06.2014. do isplate,
1.191,47 kuna od 02.07.2014. do isplate,
1.209.01 kuna od 12.08.2014. do isplate,
1.215,55 kuna od 01.09.2014. do isplate,
1.214, 70 kuna od 01.10.2014. do isplate,
kao i da tužiteljici naknadi trošak parničnog postupka u iznosu 8.600,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 09.07.2021. godine do isplate sve to prema stopi sukladno čl. 1 Uredbe o visini stope zakonske zatezne kamate do 31.12.2007. godine, od 01.01.2008. godine prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. godine do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato je za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotnih poena, sve to u roku od 15 dana.
III Odbija se tužbeni zahtjev za tijek zakonske zatezne kamate na iznos 1.210,11 kuna od 02.01.2013. do 01.01.2014.,
1.198,01 kuna od 03.02.2013. do 02.02.2014.,
1.207,01 kuna od 03.03.2013. do 02.03.2014.,
kao neosnovan., te je riješeno:
Dopušta se preinaka tužbe učinjena podneskom od 22.10.2019. te od 09.09.2020. godine.“
2. Protiv navedene presude u dijelu pod točkama I i II izreke te protiv navedenog rješenja, pravovremeno je podnijela žalbu tuženica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da drugostupanjski sud presudu u pobijanom dijelu i rješenje preinači sukladno žalbenim navodima, podredno da ih ukine i predmet vrati na ponovno suđenje, a zahtijeva i nadoknadu troškova parničnog postupka u povodu žalbe.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba tuženice nije osnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu u smislu članka 365. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP), a pobijano rješenje u smislu članka 365. i 381. ZPP, ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti niti je pogrešno primijenio materijalno pravo.
6. Nije osnovan žalbeni razlog počinjenja bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, zato jer pobijane odluke nemaju nedostataka zbog kojih se ne bi mogle ispitati pa niti onih na koje neosnovano ukazuje tuženica u žalbi. Presuda i rješenje imaju jasne, neproturječne i dostatne razloge o svim pravno odlučnim činjenicama.
7. Neosnovano tuženica navodi da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP u svezi članaka 109. i 201. ZPP, jer da tužiteljica, uz sebe nije obuhvatila kao tužitelja i založnog vjerovnika iz predmetnog ugovora o kreditu, s obzirom na to da su oni jedinstveni i nužni suparničari, u smislu odredbe članka 201. ZPP, pa je sud prvog stupnja trebao pozvati tužiteljicu da, u smislu odredbe članka 109. ZPP ispravi tužbu. To zato jer tužiteljica i založni vjerovnik iz predmetnog ugovora o kreditu nemaju svojstvo nužnih suparničara u smislu odredbe članka 201. ZPP, budući da je ugovor o osiguranju zasnivanjem založnog prava odvojeni pravni posao od ugovora o kreditu, pa založni dužnik ne duguje nikakvu novčanu naknadu vjerovniku u smislu potrošačkog pravnog posla, a samom činjenicom da je tužiteljica predmetni kredit otplatila, prestala je i obveza založnog vjerovnika da svojom založenom nekretninom osigura vraćanje predmetnog kredita.
8. Prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP jer tuženica nije onemogućena da raspravlja pred sudom. Naime, iako tuženici prema stanju spisa nije bio dostavljen podnesak tužiteljice dostavljen u spis 9. rujna 2020. (kojim je tužiteljica konačno postavila tužbeni zahtjev) do ročišta održanog 12. ožujka 2021., na tom je ročištu tužiteljici naloženo da taj podnesak dostavi tuženici radi čega je to ročište i odgođeno. Tuženica dalje tijekom prvostupanjskog postupka nije više tvrdila da joj navedeni podnesak naknadno nije dostavljen niti ponovila zahtjev da joj se dostavi. Na ročištu glavne rasprave pred prvostupanjskim sudom održanom 26. svibnja 2021. je tužiteljica navela da ostaje kod navoda i zahtjeva iz naprijed navedenog podneska od 9. rujna 2020., a tuženica koja je nazočila navedenom ročištu nije navela da joj taj podnesak ne bi bio dostavljen ili da joj nisu poznati navodi tužiteljice iz tog podneska već je tuženica na navedenom ročištu iznijela svoje činjenične tvrdnje i navode što izvan svake razumne sumnje podrazumijeva da se očitovala na sve činjenične tvrdnje i navode tužiteljice koje je iznosila tijekom prvostupanjskog postupka pa tako i na one koje je navela u naprijed navedenom podnesku.
9. Suprotno neosnovanim žalbenim navodima prvostupanjski sud je pravilno dopustio preinaku tužbe kao u žalbom tuženice pobijanom rješenju. Naime, tužiteljica je podneskom primljenim u spis 22. listopada 2019. preinačila tužbu prije zaključenja prethodnog postupka (koji je zaključen 27. siječnja 2020.), a prema odredbi članka 190. stavka 1. ZPP tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka. Tužiteljica je potom podneskom primljenim u spis 9. rujna 2020. preinačila tužbu povećanjem zahtjeva za isplatu nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem, međutim ne samo da se tuženica toj preinaci prema stanju spisa nije protivila, nego je i prema zaključku sa sastanka predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 26. studenoga 2021. u predmetima po tužbama korisnika kredita u švicarskim francima dopuštena preinaka tužbe nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem.
10. Pobijano rješenje kojim je dopuštena preinaka tužbe iz naprijed navedenih razloga doneseno je pravilnom primjenom odredbe članka 190. ZPP, a suprotni žalbeni navodi tuženice nisu osnovani. Budući da u donošenju tog rješenja nisu ostvareni žalbeni razlozi, a niti oni na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je žalba tuženice podnesena protiv tog rješenja odbijena kao neosnovana, a pobijano rješenje potvrđeno na temelju odredbe članka 380. točke 2. ZPP (točka I izreke odluke ovog suda).
11. Prvostupanjski sud u donošenju pobijane presude nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 12. ZPP jer presudom nije prekoračen tužbeni zahtjev (kako je to konačno postavljen tijekom postupka, u svezi čega je i dopuštena preinaka tužbe).
12. Prvostupanjski sud je ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke o tužbenom zahtjevu te je ocjenom izvedenih dokaza, sukladno odredbi članka 8. ZPP, pri čemu je u okviru svojih ovlaštenja koja proizlaze iz odredbe članka 220. stavak 2. ZPP izveo i ocijenio dokaze za koje je utvrdio da iz tih dokaza može utvrditi odlučne činjenice. Stoga u donošenju pobijane presude nije počinjenja bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP u svezi članaka 8. i 220. ZPP na što prema sadržaju žalbe neosnovano ukazuje tuženica.
13. Predmet postupka je utvrđenje da su ništetne odredbe članaka 2. i 7. Ugovora o kreditu broj 3207611613/06 od 13. listopada 2006., sklopljenog između stranaka, solemniziranog kod Javnog bilježnika D. A. iz Z., pod
brojem OU-477/2005, 23. listopada 2006., u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu, te se slijedom toga traži isplata preplaćenih iznosa.
14. Polazeći od utvrđenja da su ništetne odredbe ugovora o kreditu u dijelu koji se odnosi na ugovaranje promjenjive kamatne stope i valutnu klauzulu i prihvaćanjem tužbenog zahtjeva za utvrđenjem ništetnosti, prvostupanjski sud je prihvatio i tužbeni zahtjev za isplatom.
15. Neosnovan je žalbeni navod da je prvostupanjski sud propustio pravilno utvrditi da li je tužiteljica potrošač u smislu članka 3. Zakona o zaštiti potrošača i prakse Suda Europske unije. Prema članku 3. stavku 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03., dalje: ZZP/03, na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu) potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. Odredbom članka 3. alineje 9. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 79/07., 125/07., 79/09., 89/09., 75/09., 133/09., 78/12., 56/13. - dalje: ZZP/07) propisano je da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti, a tako je propisano i Zakonom o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 41/14., 110/15. i 14/19. – dalje: ZZP/14) u članku 5. točki 15., a nije sporno da je ugovor o kreditu sklopljen za kupnju stana, pa je slijedom navedenoga neosnovan žalbeni navod da tužiteljica ne bi imala status potrošača jer je iz ugovora razvidno da je kupila stan iz čega proizlazi da nije djelovala na tržištu u svrhe namijenjene njenoj poslovnoj djelatnosti, niti obavljanju djelatnosti slobodnog zanimanja, a kako to pravilno zaključuje i prvostupanjski sud, dok suprotno tuženica nije dokazala, a teret dokaza čega je na njoj.
16. Na žalbene navode tuženice valja navesti da je prema odredbi članka 118. ZZP/14, koji je bio na snazi u vrijeme pokretanja predmetnog postupka, propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavak 1. toga Zakona, u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene, radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a istovjetnu odredbu sadržava i ZZP/07 u članku 138.a. Stoga, u smislu navedenih zakonskih odredbi, prvostupanjski sud je u povodu restitucijskih zahtjeva potrošača vezan odlukom suda u parnici za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, koja utvrđuje da je došlo do povrede propisa zaštite potrošača, odnosno takva odluka ima direktni učinak zbog čega se u pojedinačnim postupcima potrošači mogu pozivati na utvrđenje iz pravomoćne presude po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa potrošača.
17. Nadalje, na žalbene navode valja odgovoriti da u predmetnom postupku kao pojedinačnom, nije bilo potrebno provoditi dokazni postupak radi utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi zbog ništetnosti kojih tužiteljica zahtjeva isplatu, a što je i pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u odluci broj Rev 3142/2018 od 19. ožujka 2019. Navedeno stoga što sukladno odredbi članka 502. a stavak 1. ZPP udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Sukladno odredbi članka 502. b ZPP, propisan je sadržaj tužbe iz članka 502. a ZPP, a člankom 502. c ZPP, propisan je učinak presude donijete po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom je odredbom propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502. a stavak 1. ZPP, da su određenim postupanjem uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja, u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Tako označene odredbe propisuju izravni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen tužbom iz članka 502. a stavak 1. ZPP, te nije bilo potrebe ponovo provoditi dokazni postupak (pa tako niti dokaz saslušanjem tužiteljice i svjedoka osobnog bankara predloženog po tuženici) jer bi u suprotnom drugačije postupanje bilo nesvrsishodno, neekonomično i previše tegobno za potrošača, kao što bi to bilo i u suprotnosti s odredbama ZPP i Zakona o zaštiti potrošača. Konačno i Vrhovni sud Republike Hrvatske je u odluci Rev-3142/2018 od 19. ožujka 2019. izrazio pravno shvaćanje da ne može postojati utvrđena ništetnost i nepoštenost pojedinih odredbi potrošačkog ugovora u kolektivnom sporu, a da istodobno ne postoji ništetnost i nepoštenost takvih odredbi u pojedinačnom sporu u odnosu na istovrsni ugovor.
18. Nepoštenost promjenjive kamatne stope utvrđena je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. (o kojoj je odlučeno presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž- 7129/2013 od 13. lipnja 2014.), presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/2014-2 od 9. travnja 2015.). U konkretnom slučaju posljedica takve nepoštene odredbe jest njezina ništetnost budući da kamata mora biti određena odnosno, odrediva u smislu odredbe članka 269. stavak 2. i članka 272. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. - dalje: ZOO), a ugovorna odredba gdje se promjena kamatne stope čini zavisnom o odluci banke je neodređena i neodrediva te nije razumljiva.
19. Prvostupanjski sud se pravilno pozvao na učinke presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015. kao i presude i rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt 2221/2018-11 od 3. rujna 2019. kojom je potvrđena presuda Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. u dijelu gdje je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu od 4. srpnja 2013. te utvrđeno da je tuženik u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, sklapanjem ugovora o kreditima koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe tako, da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi sklapanja tih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka.
20. Stoga nisu osnovani žalbeni razlozi tuženice iz kojih bi proizlazilo da nije postupala na nepošten način te da u pobijanoj presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, upućujući na teret dokazivanja koji da je na tužiteljici i da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo pri odlučivanju o ništetnosti ugovornih odredbi kao u pobijanoj presudi, neosnovano ukazujući pri tome da je propušteno pravilno primijeniti Direktivu Vijeća 93/13/EEZ (članak 1. stavak 2.) i tumačenje prava EU koje je dao Sud Europske unije od 9. srpnja 2020. br. C-81/19 kao i primijeniti presudu navedenog suda br. C-186/16, koje presude ujedno i interpretira u žalbi.
21. Zbog naprijed navedenih razloga nije niti počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP u svezi članka 502.c ZPP.
22. Predmetni ugovor o kreditu je u cijelosti ispunjen, a s obzirom na naprijed navedeno, kako se radi o ništetnim ugovornim odredbama, a ništetnost nastaje na temelju zakona i djeluje od trenutka sklapanja pravnog posla (ex tunc), prema odredbi članka 323. stavak 1. ZOO u slučaju ništetnosti ugovora, svaka ugovorna strana je dužna vratiti drugoj sve što je primila na temelju takva ugovora, dok je odredbom članka 1111. stavak 1. i 2. ZOO propisano kako je, kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakona, stjecatelj dužan vratiti ga, odnosno naknaditi vrijednost postignute koristi s time da se pod prijelazom imovine razumijeva i stjecanje koristi izvršenom radnjom.
23. Tužiteljici je plaćanjem anuiteta obračunatog prema ugovorenoj promjenjivoj kamati i prema tečaju CHF tuženice na dan plaćanja tijekom ugovorenog vremena vraćanja kredita, nastala šteta, a tuženica je stekla nepripadnu korist na temelju tih ništetnih odredbi koju je tuženica primjenom pravila o stjecanju bez osnove iz članka 1111. ZOO dužna vratiti tužiteljici jer je u smislu odredbe članka 1046. ZOO šteta i umanjenje nečije imovine. Pri tome je pravilan i zaključak prvostupanjskog suda da su sva plaćanja koja su izvršena u svrhu otplate kredita izvršena u ime i za račun tužiteljice kao korisnice kredita i dužnice pa je ona, suprotno neosnovanom shvaćanju tuženice, i legitimirana zahtijevati isplatu utužene novčane tražbine, a suprotno tuženica nije dokazala.
24. Kako je tuženica sastavila predmetni ugovor o kreditu i isključivo ga ona predložila prema unaprijed pripremljenom sadržaju, tuženica je nepošten stjecatelj, kakvim ju je i nedvojbeno ocijenio prvostupanjski sud, zbog čega u smislu odredbi članka 1111. i članka 1115. ZOO mora vratiti ne samo ono što je stekla na temelju ništetnih odredbi već i platiti zateznu kamatu od dana stjecanja.
25. Tuženica neosnovano osporava tijek zatezne kamate jer odredba čl. 1115. ZOO ne ostavlja nikakve sumnje od kojeg dana nepošteni stjecatelj mora platiti zateznu kamatu budući da određuje kako, kad se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi i zatezne kamate i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.
26. Visina potraživanja pravilno je utvrđena na temelju nalaza i mišljenja financijskog vještaka kao razlika kunske protuvrijednosti anuiteta u razdobljima otplate kada je bila veća od kunske protuvrijednosti anuiteta prema početnom otplatnom planu, jer tuženica nije istaknula ni protutužbu, ni prigovor radi prebijanja radi isplate razlike kunske protuvrijednosti anuiteta u razdobljima otplate kada bi bila manja od kunske protuvrijednosti anuiteta prema početnom otplatnom planu. Tuženica tijekom prvostupanjskog postupka nije prigovorila nalazu i mišljenju financijskog vještaka niti u tom pravcu predlagala izvođenje kakvih dokaza pa neosnovano sada tek u žalbi iznosi prigovore na nalaz i mišljenje financijskog vještaka kojeg je prvostupanjski sud pravilno prihvatio kao stručan i objektivan. 27. Neosnovan je i prigovor zastare. Kod stjecanja bez osnove ima se primijeniti opći zastarni rok, u smislu odredbe članka 225. ZOO. Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavka 1. ZOO, kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, što je i konkretno slučaj, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, a o ništetnosti ugovornih odredbi temeljem ništetnosti kojih tužiteljica zahtijeva isplatu odlučeno je prvostupanjskom pobijanom presudom koja je postala pravomoćnom tek danom donošenja presude ovog suda. Stoga potraživanja tužiteljice o kojima je odlučio prvostupanjski sud nisu zastarjela, što je pravilno ocijenio i sud prvog stupnja.
28. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je pravilnom primjenom odredbe članka 154. stavka 1. ZPP i članka 155. stavka 1. ZPP te materijalnog prava navedenog u prvostupanjskoj presudi te je pravilna po visini i osnovi tužiteljici priznatih troškova.
29. Radi iznijetog žalba tuženice je odbijena kao neosnovana i prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu potvrđena na temelju članka 368. stavka 1. ZPP, kao u točki I izreke odluke ovog suda.
30. Tuženica nije uspjela sa žalbom pa joj ne pripada pravo na nadoknadu troškova parničnog postupka u povodu žalbe te je takav njen zahtjev odbijen kao neosnovan (točka II izreke odluke ovog suda, članak 166. stavak 1. ZPP).
31. Prvostupanjska presuda nije ispitivana pod točkom III izreke jer u tome dijelu nije pobijana žalbom.
U Sisku 10. veljače 2022.
Predsjednica vijeća
Alenka Lešić
Broj zapisa: eb306-05c09
Kontrolni broj: 09701-f7996-6fd60
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=ALENKA LEŠIĆ, L=SISAK, O=ŽUPANIJSKI SUD U SISKU, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:
https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Županijski sud u Sisku potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
