REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 181/2020-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ranka Marijana kao predsjednika vijeća, te Melite Božičević-Grbić i Ileane Vinja, kao članova vijeća uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. V. F. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 230. st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15.-ispravak - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama opt. V. F. i opt. J. M. podnesenim protiv presude Županijskog suda u Zadru od 22. svibnja 2019. broj K-21/16-267, u sjednici održanoj 10. veljače 2022.,

r i j e š i o j e:

Prihvaćaju se žalbe opt. V. F. i opt. J. M., ukida se prvostupanjska presuda te se predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Zadru opt. V. F. i opt. J. M. proglašeni su krivima zbog kaznenog djela razbojništva iz čl. 230. st. 2. u vezi s čl. 36. KZ/11. te su osuđeni na kazne zatvora, opt. V. F. u trajanju četiri godine, a opt. J. M. u trajanju tri godine. Na temelju čl. 54. KZ/11. opt. V. F. se u kaznu zatvora uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 14. listopada 2015. do 30. svibnja 2017.

1.1. Na temelju čl. 556. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje: ZKP/08.-17) u svezi čl. 79. st. 2. KZ/11. od opt. V. F. su oduzeti mobitel marke NOKIA crne boje sa pripadajućom gumenom maskom smeđe boje, sim-kartice operatera TELE 2 i „Bon-bon“ te jedan spremnik za pištolj crne boje, sve pobliže opisano u izreci presude.

1.2. Na temelju čl. 79. st. 1.KZ/11. od opt. V. F. je oduzet osobni automobil marke BMW 3 CI, broja šasije ..., reg. oznake ..., te dva pripadajuća ključa vozila.

1.3. Na temelju čl. 158. st. 1. i 2. ZKP/08.-17 oštećenik G. o. d.d. Z. je sa imovinskopravnim zahtjevom upućen u parnicu.

I Kž 181/2020-4

1.4. Na temelju čl. 148. st. 1. u vezi s čl. 145. st. 2. toč. 1. i 6. ZKP/08.-17 optuženici su obvezani naknaditi troškove kaznenog postupka, opt. V. F. 12.703,77 kuna, a opt. J. M. 4.723,77 kuna, sve u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude i pod prijetnjom ovrhe.

2. Protiv ove presude žalbu su podnijeli:

- opt. V. F. po branitelju B. G., odvjetniku iz Z., zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o sankciji, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje, odnosno preinači izricanjem oslobađajuće presude;

- opt. J. M. po braniteljici Z. S.-K., odvjetnici iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o „kaznenopravnoj sankciji“, uz prijedlog da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno „odlučivanje“, odnosno preinači izricanjem oslobađajuće presude.

2.1. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

3. Na temelju čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.-19) spis je bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Premda se optuženici neutemeljeno žale zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, žalbenim prigovorima s osnova pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, poglavito u odnosu na ocjenu oblika sudioništva, odnosno supočiniteljstva pri učinu djela, ozbiljno je dovedena u sumnju pouzdanost činjeničnih utvrđenja iz pobijane presude.

5. Prema utvrđenju prvostupanjskog suda optuženici su predmetno kazneno djelo izvršili kao supočinitelji. Sud polazi od nesporne činjenice da su obojica optuženika u inkriminirano vrijeme zajedno boravili na području zadarske županije, koristeći se osobnim automobilom „Golf 4“ kojeg je iznajmio opt. J. M. Analizom sadržaja nadziranih razgovora i provedenim audiovizualnim vještačenjem sud prvog stupnja zaključuje da su obojica optuženika „dogovarali dolazak na zadarsko područje, na koje područje su došli upravo s namjerom počinjenja kaznenog djela, te su u vrijeme počinjenja kaznenog djela locirani na mjestu gdje je kazneno djelo počinjeno“ dakle da je „postojala prethodna i zajednička odluka o djelu i njegovu izvršenju, koja u sebi obuhvaća i plan o izvršenju djela na osnovi podjele uloga“. Sud nastavlja sa analizom dokazne građe, ne prihvaća obranu opt. V. F. (te iskaze S. B. i J. F.) da je u ruksaku poslanom opt. V. F. bila odjeća i marihuana, već zaključuje da je opt. V. F. dan prije inkriminiranog događaja pribavio „sredstvo počinjenja djela, odnosno imitaciju pištolja“ kojim je sljedećeg dana opt. J. M. zaprijetio djelatniku benzinske pumpe zatraživši predaju novca, jer je upravo od opt. V. F. naknadno oduzet jedan spremnik za pištolj crne boje. Ponavlja da je opt. V. F. „nabavio sredstvo počinjenja djela tj. pištolj“ i sukladno dogovoru „ostao na području grada N. ... dok se II. optuženik [opt. M.] dovezao osobnim automobilom do benzinske postaje P..“

I Kž 181/2020-4

Povezujući činjenicu da je na osobnom automobilu „Golf“ kojeg je „ ...unajmio II. optuženik, postavljena prednja registarska pločica oznake ... koja je otuđena istog dana sa automobila marke Ford Fiesta, ... a upravo je navedeni automobil II. optuženik parkirao u neposrednoj blizini benzinske postaje i s istim se udaljio s mjesta događaja nakon počinjenja djela“, odnosno da je upravo opt. J. M. prepoznat kao počinitelj razbojništva na benzinskoj postaji, sud prvog stupnja utvrđuje „nedvojbeno dokazane činjenične tvrdnje“ da je opt. J. M. „ušao maskiran ... u benzinsku postaju, u kojoj je ... izvadio imitaciju pištolja crne boje ... uperivši istog u djelatnika ... i zaprijetivši mu da preda novac iz obje ladice“ što je ovaj i učinio. Osim toga, iz nalaza i mišljenja vještaka za audiovizualna snimanja zaključuje da „oba optuženika koriste isti broj ... u više navrata se ... u jednom telefonskom kontaktu javljaju i I. optuženik F. i II. optuženik M. ... koja činjenica potvrđuje da su optuženici bili skupa“, odnosno da su se optuženici „neposredno nakon počinjenja djela sastali na području grada N.“ što sve vodi zaključku o zajedničkoj odluci na počinjenje djela „te da su imali podijeljene uloge u počinjenju kaznenog djela ... da su postupali kao supočinitelji“. Pored toga, na isti zaključak upućuje i činjenica „da su se nakon izvršenja kaznenog djela dogovorili oko načina raspodjele ... novca“ (analiza fotografija sa facebooka, nadzirani razgovori opt. V. F. oko kupnje automobila BMW itd.). Konačno, kod pravne ocjene činjeničnih utvrđenja sud prvog stupnja ponavlja da su optuženici postupali kao supočinitelji „jer su prijetnjom da će izravno napasti na život i tijelo neke osobe oduzeli tuđu pokretnu stvar ... dakle prijetnjom imitacijom pravog pištolja napali su dva zaštićena dobra“.

6. Iz tako koncipiranog obrazloženja pobijane presude razvidno je da se supočiniteljstvo gradi na postojanju zajedničkog dogovora o učinu djela, pribavljanju sredstva za njegovo počinjenje te naknadnom dogovoru o podjeli otuđenog novca.

7. Prije svega, polazeći od činjeničnog opisa optužnice, s pravom opt. V. F. prigovara da mu se pribavljanje sredstva počinjenja kaznenog djela (pištolja) ne stavlja na teret. S tim u vezi osnovano kritizira i drži proturječnim argumente prvostupanjskog suda koji, s jedne strane, pribavljanje pištolja veže uz privremeno oduzet spremnik za (pravi) pištolj, a istovremeno zaključuje kako „tužitelj nije uspio dokazati da je u počinjenju djela korišten takav (vatreni) pištolj“.

7.1. Pored toga, u kontekstu optužbe i osude za supočiniteljstvo, osnovano obojica optuženika zamjeraju nedostatnoj argumentaciji odnosno nedokazanosti dijela činjeničnog navoda iz izreke presude o zajedničkom prethodnom postavljanju otuđene registarske pločice sa drugog automobila na automobil kojim je počinjeno predmetno kazneno djelo.

7.2. Nadalje, iz obrazloženja pobijane presude i stanja stvari nije sporno da se u vrijeme počinjenja djela opt. V. F. nije nalazio na mjestu događaja pa dakle nije ni mogao neposredno sudjelovati u radnji počinjenja djela.

7.3. Naime, kod ocjene oblika sudioništva u kaznenom djelu prvostupanjski sud se po svemu sudeći rukovodi teorijom o podjeli rada (uloga) koja pretpostavlja postojanje dogovora za zajedničko počinjenje djela, podrazumijeva i zajednički plan o diobi rada uz zajedničko postupanje u vrijeme počinjenja djela.

I Kž 181/2020-4

7.4. Međutim, osim što se osnovano prigovara kako je ostalo nejasno koju je to radnju/e prema diobi rada-uloga poduzeo opt. V. F., postojeća zakonska koncepcija supočiniteljstva temelji se na teoriji vlasti nad djelom (čl. 36. st. 2. KZ/11.) tako da supočinitelj mora sudjelovati u počinjenju radnje ili na drugi način bitno pridonijeti počinjenju kaznenog djela. Drugim riječima, osim zajedničkog planiranja, supočinitelj mora ili neposredno sudjelovati u radnji izvršenja djela ili drugim oblikom sudjelovanja izravno moći utjecati na njegovu realizaciju (npr. obavještavanje o nailasku neke osobe).

8. Prema tome, žalbenim je navodima ozbiljno dovedena u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja zbog kojeg zaključak suda prvog stupnja da su optuženici predmetno kazneno djelo počinili kao supočinitelji nije moguće prihvatiti pa je, na temelju čl. 483. st. 1. ZKP/08.-19, pobijanu presudu trebalo ukinuti.

9. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će iznova izvesti sve do sada provedene, a po potrebi i druge dokaze, koje će pažljivo i kritički ocijeniti te će, shodno utvrđenom činjeničnom stanju zaključiti o opsegu kaznene odgovornosti svakog optuženika. U odnosu na postojanje dvije kvalifikatorne okolnosti iz optužnice (uporaba oružja i pribavljena znatna imovinska korist), ako državni odvjetnik u tom dijelu ne intervenira, pri izricanju nove presude treba voditi računa o zabrani iz čl. 13. ZKP/08. Također treba voditi računa (žalbeni navodi opt. J. M.) da imovinskopravni zahtjev ima prednost pred oduzimanjem imovinske koristi, te da postoje bitne razlike između imovinske koristi koju počinitelj pribavlja i potom rabi za svoje potrebe od oduzimanja predmeta koji je nastao počinjenjem kaznenog djela iz čl. 79. st. 1. KZ/11. Naime, kada je osuđujućom prvostupanjskom presudom utvrđeno da je kaznenim djelom razbojništva počinjena šteta u određenom novčanom iznosu ne može se pravilnom prihvatiti ocjena prvostupanjskog suda da „podaci u kaznenom spisu ne daju pouzdanu osnovu niti za potpuno niti za djelomično presuđenje“ već je za iznos sadržan u činjeničnom opisu izreke presude, koji nije sporan, trebalo dosuditi imovinskopravni zahtjev.

Zagreb, 10. veljače 2022.

Predsjednik vijeća:

Ranko Marijan, v.r.