REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD SLAVONSKI BROD

Poslovni broj: 2 K-11/2021-35

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od suca Slavena Vidmara, predsjednika vijeća te sudaca porotnika Joze Prgometa i Marka Pajića, članova vijeća uz sudjelovanje Zrinke Žalac, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog A. J. zbog kaznenog djela iz članka 110. Kaznenog zakona (NN 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19. dalje KZ/11.), u vezi članka 34. KZ/11., povodom optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Slavonskom Brodu, broj KO-DO-6/2021-1 od 23. lipnja 2021., nakon održane javne rasprave 25. prosinca 2021., 25. siječnja 2022. i 9. veljače 2022. u prisutnosti zamjenice ŽDO-a u Slavonskom Brodu Mire Baričević, optuženog A. J. uz branitelja Z. M. i oštećenog P. L. uz opunomoćenika M. K., 9. veljače 2022. objavio je i

p r e s u d i o  j e

Optuženi A. J., OIB: …, sin I. J. i I. J. rođene O., rođen …. u K., općina B. B., B. i H., Hrvat, državljanin RH, s prebivalištem u S. B., umirovljenik s mirovinom 4.000,00 kuna, oženjen, otac jednog odraslog djeteta, sa završenom srednjom školom za strojarskog tehničara, vlasnik 30% udjela u tvrtki R. d.o.o., čin bojnika, odlikovan Trolistom i Pleterom, ne vodi se drugi postupak, nije osuđivan,

k r i v  j e

što je:

I. dana 10. rujna 2020. oko 16,40 sati, u S. B., na kolniku S. v. c. kod križanja s G. ulicom, gdje je kao vozač teretnog automobila nakon poduzetog kočenja radi skretanja došao u verbalni sukob s vozačem P. L., koji se svojim vozilom kretao iza njega, nakon što su obojica izašla iz svojih vozila te nakon što ga je P. L. udario šakom u glavu, dohvatio preklopni nož s oštricom od 7,5 cm te, pristajući da ga time usmrti, zadao njime P. L. ubode u predjelu trbuha, prsišta i lijeve natkoljenice, nanijevši mu ubodnu ranu trbušnog zida s otvaranjem i krvarenjem u trbušnu šupljinu, oštećenje jetre lijevo, ubodnu ranu lijeve strane prsnog koša i ubodnu ranu lijeve natkoljenice, što je teška i po život opasna ozljeda,

II. dakle, s namjerom da ubije drugoga poduzeo radnju koja prostorno i vremenski neposredno prethodi ostvarenju bića tog kaznenog djela,

čime je počinio kazneno djelo protiv života i tijela, ubojstva u pokušaju, opisano i kažnjivo po članku 110. u vezi s člankom 34. KZ/11.

III. Optuženi A. J. se na temelju članka 110. u vezi s člankom 34. KZ/11. uz primjenu članka 48. stavak 2. KZ/11. i članka 49. stavak 1. točka. 2. KZ/11.

o s u đ u j e

na kaznu zatvora u trajanju 2 (dvije) godine

pa se optuženom A. J. na temelju članka 57. stavak 1. i 2. KZ/11.

i z r i č e

djelomična uvjetna osuda

na način da se od zatvorske kazne na koju je optuženik osuđen izvršava 1 (jedna) godina, a dio kazne u trajanju od 1 (jedne) godine neće se izvršiti ako optuženik u roku od 3 (tri) godine od dana pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo.

IV. Na temelju članka 54. KZ/11. optuženom A. J. u izrečenu kaznu zatvora u neuvjetovanom dijelu uračunava se vrijeme uhićenja te vrijeme oduzete slobode od 11. rujna 2020. u 20,45 sati do 13. rujna 2020.

V. Na temelju članka 158. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku (NN broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda i 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19, dalje u tekstu: ZKP/08.) oštećeni P. L. s imovinskopravnim zahtjevom za naknadu štete upućuje se u parnicu.

VI. Na temelju članka 148. stavak 1. i 6. ZKP/08. nalaže se optuženom A. J. podmirenje troškova kaznenog postupka u iznosu 31.191,60 kuna u korist državnog proračuna RH u roku 15 dana od pravomoćnosti pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. Županijsko državno odvjetništvo u Slavonskom Brodu 23. lipnja 2021. podiglo je optužnicu broj KO-DO-6/2021-1 protiv optuženog A. J. zbog kaznenog djela iz članka 110. KZ/11. u vezi članka 34. KZ/11.

2. Očitujući se o osnovanosti optužnice optuženi A. J. je izjavio da se ne smatra krivim.

3. U dokaznom postupku ispitani su oštećeni P. L., liječnik vještak dr. M. M., liječnica vještakinja dr. I. Z., psihijatrica, vještakinja prof. dr. s. G., psihologinja, pročitan je i razgledan zapisnik o očevidu broj KU-531/20 od 11. 9. 2020. (list 28-30), skica mjesta događaja (list 163-164), fotodokumentacija očevida broj KU-531/20 od 13. 10. 2020. – OU-223/2020 (list 133-148) i CD s fotografijama fotodokumentacije (list 149), prijava bolnice dr. J. B. o ozljedama P. L. od 10. 9. 2020. (list 35), potvrda o privremenom oduzimanju predmeta serijskog broja 00019616 sa zapisnikom o privremenom oduzimanju predmeta broj KU-531/20 od 10. 9. 2020. (list 32-34), zapisnik o pretrazi broj KU-531/20 od 11. 9. 2020. (list 40-45), potvrda o privremenom oduzimanju predmeta serijskog broja 00019617 od 11. 9. 2020. (list 46), medicinska dokumentacija za oštećenika (list 53, 111-115), medicinska dokumentacija za optuženika (list 54, 109, 153), zapisnik CFIIV I. V., Službe bioloških i kontaktnih vještačenja o vještačenju, mišljenje vještaka i specifikacija materijala vještačenja klasa NK-235-01/20-02/8127 urbroj 511-01-113-21-3 od 17. 2. 2021. ( list 177-181), zapisnik o očevidu i skica teretnog vozila Volkswagen Transporter, model T4, registarskih oznaka SB … s mjerama dimenzija (list 205-207, 202-203), podaci o visini dohodaka i primitaka za optuženog A. J. (list 212), nalaz i mišljenje liječnice vještakinje I. Z. i prof. dr. S. G. kao interdisciplinarno vještačenje (list 218-225 spisa), nalaz i mišljenje liječnika-vještaka M. M., dr. med., specijalista neurokirurga (list 186-187). medicinska dokumentacija za optuženika od 13. srpnja 2004. i odlikovanja optuženika iz Domovinskog rata, izvadak iz prekršajne evidencije (list 209 spisa) i izvadak iz kaznene evidencije (list 213 spisa) i ispitan je optuženi A. J.

4. Optuženi A. J. je u obrani na raspravi 9. veljače 2022. u cijelosti ostao kod svoje obrane na raspravi 25. siječnja 2022. Branio se optuženik da je on 35 godina na cesti u smislu da vozi i nikada nije imao bilo kakav problem u smislu da bi skrivio bilo što ili da bi ga tko napao. Žao mu je što se sve ovo dogodilo, a on nije htio nikoga ubiti i samo se branio. Kritične zgode išao je svojim kombijem u S. B., S. v.c. u smjeru istoka. Na kombiju je u tovarnom prostoru imao bačve i alat. Došao je do G. ulice i namjeravao skrenuti ulijevo. U susret su mu nailazili kamioni i čuo je da iza njega netko jako trubi. Malo je jače zakočio i čuo je neki zvuk od pozadi. Njegov kombi bio je zaustavljen paralelno s osi ceste, odnosno sa središnjom linijom i nije bio ukošen ulijevo. Nije znao što se događa, pomislio je da je nešto palo sa kombija ili da je netko nekoga „zapeo“. Vozilo iza njega ponovno je trubilo i on je stao i izašao iz kombija. Oštećenik, kojeg on od ranije nije poznavao, je sa svojim kombijem bio iza njegovog kombija na udaljenosti možda pola metra a moguće i manje. Oštećenikov kombi je nešto vukao za sobom. Kada je on izašao iz svog kombija, oštećenik je već bio izašao iz svog kombija i jednostavno ga je napao da skreće nepravilno, da je naglo kočio, da ugrožava život, spominjao je neko ubojstvo što nije razumio, u smislu da ga je mogao ubiti. Oštećenik je njemu glasno govorio, a navodi da se on nije ni snašao i da je zato i dobio udarac u glavu. Oštećenik ga je udario najmanje dva puta. Ne sjeća se kojom rukom je njega udarao oštećenik. Bilo je i promašaja. Prvi puta ga je oštećenik udario u čelo, a potom i u nos. On je pao na koljena. Oni su se borili u čemu je on oštećenika gurao nogom. Bio je ugrožen jer su mu kraj glave prolazili kotači kamiona koji su vozili cestom. Brani se da je njemu krv išla u oči i u jednom trenutku iz pretinca otvorenih vrata na svom kombiju dohvatio je nož. Radi se o malom preklopnom nožu koji bude u alatu u kombiju. Nož je bio sklopljen ali lako se može otvoriti jednom rukom. Navodi da je nožem htio oštećenika zaplašiti, obraniti se, pomoći si. On je u trenutku zadavanja udaraca nožem i uboda oštećeniku bio krvave glave i on je više mahao nožem, tako da ni ne zna i gdje bi ubo oštećenika. On je držao nož na način da je nož držao za dršku, a oštrica noža je bila sa gornje strane njegove šake. Sve je ovo trajalo vrlo kratko. On do tada takav strah u životu nije osjetio. Njemu je bilo teško razdoblje dok je oštećenik bio u bolnici. Nije znao hoće li ostati živ. Optuženik ne osporava da je oštećenik zadobio ozljede koje su navedene u medicinskoj dokumentaciji i koje su liječnici vještaci tumačili. Navodi da on je predao svoja odlikovanja iz Domovinskog rata, ali da on želi da se ovo što prije završi i ne želi se vraćati više u rat. Sve mu je ovo teško palo. Optuženik je u obrani naveo i da je on išao provjeravati svoja štop svjetla (svjetla kočnice) i utvrdio je da su svjetla ispravna. Njegov kombi bio je usmjeren ka istoku, što znači da je sunce u kritično vrijeme bilo usmjereno u svjetla kočnice i moguće je da je oštećenik previdio da su ista uključena.

5. Oštećeni P. L. kao svjedok je iskazao da je on vozio kombi za koji je bio prikvačen radni stroj za glazure težak oko 1800 kg, krećući se u S. B. S. v.c., prema istoku odnosno prema vulkanizeru kod kojeg je trebao biti oko 16.30 sati. Oko 400 do 500 m iza raskrižja S. v. c. i Z. ulice ispred sebe je uočio i sustigao bijeli kombi s uključenim pokazivačem smjera za skretanje ulijevo. Nije bilo vidljivo uključivanje tzv. štop svjetala (svjetla kočnice) i mislio je da će taj kombi obilaziti nekog biciklistu ili nešto drugo na cesti, a ne skretati. Taj kombi se, međutim, iznenada zaustavio tako da je on jedva uspio zakočiti da se ne zabije u njega. Zaustavio se svega pola metra iza njega. Zbog toga je zatrubio, i to jače, stisnuvši zvučni signal. Bio je uznemiren jer se mogao zabiti u tog čovjeka (optuženika) jer mu nisu radila štop svjetla na vozilu. Kroz prozor optuženiku glasnije je rekao da mu ne rade štop svjetla. On je tada vidio kabinu optuženikovog vozila jer u trenutku kada je zaustavio svoj kombi, njegov kombi je u bio odnosu na optuženikov pod određenim kutom i zaustavljeni kombiji nisu bili točno paralelno jedan iza drugoga. Prozor na njegovom kombiju na vozačkim vratima bio spušten, a bio je spušten i prozor na optuženikovom kombiju. Optuženik, kojeg prethodno nije poznavao, je izašao iz svog kombija i krenuo prema njegovom vozilu, tada je i on izašao iz svog vozila i krenuo prema optuženiku. Susreli su se na desnom prometnom traku, negdje između svojih vozila koja su bila udaljena svega pola metra. Kada je optuženik izlazio iz kombija imao je spuštene ruke i nije vidio da bi on nešto imao u rukama. Tu je došlo do rasprave: vikali su jedan na drugog, u svakom slučaju bio je povišen ton, galamili su. Govorio je optuženiku da mu svjetla ne rade, a optuženik je njemu odgovorio da zašto se onda on nije zabio u njega i da mu štop svjetla rade te da sjedne u njegov kombi i isproba. Potom je rekao optuženiku da nema on što raditi u njegovom kombiju i neka si popravi svjetla. Nakon toga je optuženik, rukom krenuo prema njegovom trupu te je, mislio da ga optuženik hoće udariti jer mu se optuženik unio u lice. U samoobrani je optuženika udario desnom šakom u nos. Udario ga je samo jednom i vidio ozljedu na optuženikovom nosu, optuženik je počeo krvariti iz nosa, a i koža na nosu mu je pukla no usprkos primljenom udarcu optuženik je ostao na nogama i nije pao. Optuženika je udario šakom desne ruke odozgo u nos. Optuženiku je lice bilo obliveno krvlju jer mu je pukla koža na nosu, a i curila mu je krv iz nosa. Oštećenik je iskazao da se on ni u jednom trenutku nije imao razloga prignuti, niti je to učinio. Optuženik i on ni u jednom trenutku nisu pali na tlo i cijelo vrijeme su bili na nogama. Od trenutka zaustavljanja vozila do trenutka odlaska s mjesta vozila, prošlo je možda jedna do dvije minute. Optuženik prije konačnog odlaska, kada su se rastali, nije odlazio u vozilo. Nakon opisanog događaja, optuženik se okrenuo i otišao u svoj kombi te njime skrenuo ulijevo, a on je sjeo u svoj kombi i otišao svojoj kući. U jednom trenutku u vožnji kući je na prednjoj strani svoje majice vidio mrlju od krvi. Mislio je da je to od krvi iz optuženikovog nosa, no, vidjevši da mrlja raste, zadigao je majicu i vidio da ima porezotinu na prsnom košu koja je izgledala kao površinska. Pomislio je da je optuženik imao neki prsten pa ga je ogrebao kada je krenuo prema njemu. Odvezao se kući i otišao tuširati se, jer ne može ići krvav kod vulkanizera. Kad je skinuo majicu, vidio je, a vidjela je i njegova supruga A. L. još dvije ozljede i to ispod lijeve ruke i na lijevoj preponi. Poslije tuširanja, postalo mu je slabo i onesvijestio se u kupaonici. Hitna pomoć ga je odvezla u bolnicu gdje je operiran. Tek u bolnici je shvatio da je uboden. U bolnici su mu pokazali ubodne rane i to na način da je doktorica doslovno stavila prst u ranu. Nije osjetio bol niti u jednoj rani. Izostanak boli ne može objasniti. Radilo se o tri uboda. Ne može reći kako je zadobio ozljede i kojim redoslijedom, ubode nije osjetio i vidio. Ni danas ne zna čime je bio uboden. Oštećenik je iskazao da i danas osjeti posljedice ozljeda. Konkretno 10. siječnja 2022. počeo je raditi, prvi dan je prošao u redu, drugi dan je već teže mogao izdržati rad, jer je osjećao bol, a treći dan već uopće nije mogao raditi. Čim bi učinio bilo kakvo opterećenje, povraćao bi. Krenuo je i na fitnes kako bi ojačao trbuh, ali oštećenik navodi da on ne može podnijeti bilo kakav napor, tako da mu je i trener rekao da nešto nije u redu i da treba tražiti liječničku pomoć.

6. Sudsko-medicinski vještak dr. M. M. je u nalazu i mišljenju naveo da je oštećeni P. L. zadobio ozljede: ubodna rana stjenke prsnog koša lijevo, probodna rana stjenke trbušne šupljine s krvarenjem u trbuhu, ubodna rana jetara, ubodna rana u području lijeve natkoljenice te oguljotine kože na desnom koljenu. Ubodna rana trbušne stjenke nalazi se u središnjoj liniji na 5 cm ispod donjeg kraja prsne kosti, a eksploracijom je utvrđena ozljeda mišićne opne (fascije) te komunikacija s trbušnom šupljinom. Sječivo noža je ozlijedilo lijevi režanj jetara, iz kojega je krvarilo. Ubodna rana prednjeg gornjeg medijalnog dijela natkoljenice veličine oko 2 cm nalazi se nešto niže ispod prepone, a eksploracijom je nađena ozljeda mišićne opne (fascije) i mišićnih vlakana s ugruškom u rani. Ubodna rana lijeve strane prsnog koša, bila je veličine oko 2 cm, bez prodora u šupljinu prsišta.

6.1. Vještak dr. M. M. je mišljenja da je oštećeni P. L. zadobio osobito tešku tjelesnu ozljedu, pri čemu osnova za takvu kvalifikaciju predstavlja ubodna rana trbušne stjenke u okviru koje je sječivo noža prodrlo u trbušnu šupljinu i ozlijedilo jetra te je postojala realna opasnost za njegov život uslijed iskrvarenja što je spriječeno hitnom operacijom.

6.2. Vještak dr. M. M. je mišljenja da je sječivo noža prošlo između rebara kroz ranu na lijevoj strani prsnog koša, također bi moglo doći do ozljede važnog organa – pluća. Tada bi također postojala realna opasnost po život zbog krvarenja u prsištu i oslabljenja disanja, čime bi život oštećenika bio još više ugrožen i tada bi bio moguć smrtni ishod, ukoliko se pravovremeno ne pruži specijalistička medicinska skrb.

6.3. Mišljenje je vještaka da ozljeda natkoljenice s prednje strane, podrazumijeva ozljedu mišićnih vlakana, ali je s obzirom na mjesto uboda (gornji dio natkoljenice malo ispod prepone i medijalno) postojao rizik ozljede velikih krvnih žila ili živaca.

6.4. Mehanizam nastanka ozljeda oštećenika vještak dr. M. M. objašnjava da su nastale djelovanjem oštrog predmeta kao što je sječivo noža. S obzirom da su dvije ozljede nastale s lijeve strane tijela oštećenika, od čega jedna na prsnom košu, vještak zaključuje da je optuženik stajao sučelice oštećeniku, a ozljede nožem je zadavao desnom rukom, da je ozljeda stjenke prsnog koša predstavljala praktički površinsku ozljedu, pošto nije došlo do prodora u prsište, pa se može zaključiti o slabijoj snazi uboda, da ozljeda trbušne stjenke i jetara predstavlja duboku ozljedu za koju je potreban snažan udarac/ubod, a dubine ozljede odgovara i približnoj duljini oštrice noža, da je ozljeda muskulature lijeve natkoljenice nastala srednje jakim ubodem nožem te da se u konkretnom slučaju radilo o relativno brzom redoslijedu uboda, u jednom aktu, bez odlaganja, dakle, o tri kratka zamaha desnom rukom. U pogledu utvrđivanja redoslijeda ozljeđivanja optuženika i oštećenika kritične zgode vještak dr. M. M. je mišljenja da je egzaktno utvrđivanje redoslijeda nastanka ozljeda optuženika i oštećenika nemoguće utvrditi sa sigurnošću no da, medicinski, nije objašnjivo da bi osoba koja je zadobila tri uboda nožem nakon toga napadala šakom svog napadača tj. optuženika te da je stoga vrlo vjerojatno da je prvo oštećenik udario optuženika šakom, a da je nakon toga uslijedila reakcija optuženika u vidu napada hladnim oružjem. Vještak smatra vjerojatnijim da je prvi ubod uslijedio u prsni koš, u tom trenutku optuženik je bio relativno udaljen od oštećenika pa je udarac jedva dosegnuo prsni koš i nož nije ušao u prsnu šupljinu nakon čega se oštećenik zbog boli mogao djelomično prignuti, a da je potom uslijedio brzi ubod u trbuh i potom u natkoljenicu. Prvi ubod je bio praktički vrsta promašaja, tj. nedovoljno snažan da zada tešku tjelesnu ozljedu, dok su druga dva uslijedila u vrlo kratkom roku i pogodila trbuh i natkoljenicu. Taj prignuti položaj oštećenika je vrlo vjerojatan za ubod u trbuh jer je smjer noža bio okomit na površinu kože i u medijalnoj je liniji dosegnuo jetru. Vjerojatno je da se oštećenik nakon prve ozljede malo okrenuo u svoju lijevu stranu pa „bolje izložio“ svoj trbuh i lijevu preponu. U slučaju da položaj tijela oštećenika u trenutku toga uboda nije bio prignut već ispravljen, taj bi ubod otišao vjerojatno ukoso i više površinski, te vjerojatno ne bi dosegnuo do jetre. Velika je vjerojatnost da su optuženik i oštećenik stajali sučelice jedan prema drugom u trenutku kada je oštećenik zadobio ubodne rane. Postoji mogućnost da je optuženik ležao na tlu a oštećenik se nad njega nadvio, udarci nožem su mogli nastati i u tom položaju na isti način, ali u tom položaju sposobnost ruke da zamahne je 50% manja jer ležeći na tlu ruka je na tlu, pa ne može dobiti potpuni zamah od natrag prema naprijed da bi izvršila radnju ubadanja.

6.4.1. Vještak dr. M. M. misli da ozljeda desnog koljena oštećenika je najvjerojatnije nastala pri oštećenikovom padu nakon gubitka svijesti u vlastitoj kupaonici.

6.5. Vještak dr. M. M. u nalazu i mišljenju navodi da je optuženi A. J. zadobio ozljedu nagnječenja glave u području čela i nosa, što predstavlja tjelesnu ozljedu. Ona je mogla nastati udarcem šakom, pri čemu je došlo i do krvarenja iz nosa.

6.5.1. Vještak dr. M. M. je mišljenja da je mehanizam nastanka ozljede optuženika udarac zadobio lijevom šakom napadača. Konačno, po pitanju broja udaraca potrebnih za nastanak ozljeda lica utvrđenih kod optuženika iskazao je da su optuženikove ozljede čela i nosa nastale jednim udarcem, i to lijevom šakom oštećenika, zadanim u područje između desne obrve i gornje vanjske desne strane nosa. Kada je liječniku vještaku predočen iskaz oštećenika u kojem isti navodi da je šakom desne ruke udario optuženika, vještak je odgovorio da bi u tom slučaju oštećenik udario optuženika u desnu stranu nosa i obrve desnom šakom, morao stajati poludesno ili čak bočno desno od optuženika. Vještak misli da obzirom na raspored i udaljenost obje ozljede desne strane lica, mogu sa velikom vjerojatnošću zaključiti da se radilo o samo jednom udarcu i da taj udarac šakom oštećenika u glavu optuženika nije bio tolike snage da bi oborio osobu ovakve konstitucije, jer bi u tom slučaju pri padu na tlo optuženik zadobio i druge ozljede kao npr. udarac glavom tj. zatiljkom u tvrdu podlogu, ogrebotine na laktovima.

6.6. U pogledu tipa krvarenja iz nosa i nastajanja tragova krvarenja iz ozljeda obojice na kolniku vještak dr. M. M. je nadalje iskazao da je za krvarenje iz nosa tipično da nakon udarca prokrvari u roku od 5-6 ili 10 sekundi, a da krv istječe kapanjem na tlo, ostavljanjem tragova u obliku raspršenih kapljica. Krvarenje iz ubodnih rana u osobe koja je odjevena malo vjerojatno će nastati kapanjem tj. nastat će istjecanjem po koži i natapanjem odjeće no, s obzirom na ljetnu odjeću (majica), krv koja natopi majicu može prokapati i na tlo, osobito nakon uboda u trbuh i pri pognutom položaju oštećenika. S obzirom da oba krvarenja – i ono iz ozljeda oštećenika i ono iz ozljeda okrivljenika – nastaju s malim vremenskim odmakom, očevidom utvrđeni tragovi njihove krvi na kolniku nisu morali nastati na mjestima na kojima se samo ozljeđivanje dogodilo.

6.7. Vještak dr. M. M. dalje navodi da su sve ozljede kod oštećenika uredno zacijelile i oštećenik je sada dobrog zdravstvenog stanja.

7. Vještakinja psihijatrica dr. I. Z. je u nalazu i mišljenju, a vještačenje je provela interdisciplinarno zajedno s psihologinjom prof. dr. S. G., navela da ukoliko se događaj hipotetski događao onako kako ga opisuje oštećenik, proizlazi da je optuženik izašao iz svog vozila s nožem, što je motivacijski teško dovesti u kontekst događaja koji su mu prethodili te da se u anamnestičkim podacima optuženika i podacima utvrđenim njegovom psihologijskom obradom ne nalazi psihopatoloških elemenata za takav obrazac ponašanja. Po njezinom mišljenju kod optuženog A. J. nema psihopatoloških fenomena koji bi govorili u prilog duševne bolesti, psihičkog poremećaja, nedovoljnog duševnog razvitka, niti o ovisnosti o alkoholu ili drugim psihoaktivnim tvarima. Njegovi intelektualni kapaciteti su u granicama normale, no u strukturi ličnosti naglašena je crta projektivnosti iako optuženik anamnestički ne iznosi problem kontrole ponašanju u frustrirajućim situacijama. Vještakinja dr. I. Z. je dalje navela da je ona imala na uvidu nalaz sudsko-medicinskog vještaka dr. M. M. pa ako se prihvati položaj tijela optuženika i oštećenika u trenutku zadavanja ubodnih rana nožem u tijelo oštećenika, isključena je mogućnost optuženikovog snažnog afektivnog reagiranja.

7.1. Vještakinja dr. I. Z. je navela da ona na osnovu raspoloživih podataka kod optuženika nije našla elemente koji bi upućivali na smanjenu ubrojivost bilo kojeg stupnja. Dalje je navela da snažno afektivno reagiranje se očekuje u situacijama životne ugroženosti za sebe i svoje bližnje. Iznenadni udarac može biti izrazito stresan i čovjeka može uplašiti ali tog momenta ne očekuje se stanje prepasti. Čovjek na udarac može na različite načine odgovoriti, ostaje mogućnost izbora. Može udarac uzvratiti ili se odmaknuti od napadača. Konkretno, stanje prepasti bi bilo za očekivati u opisanoj situaciji da je optuženik ležao na kolniku i da napad nije prestao. Situacija ležanja na kolniku kada prolaze automobili je izrazito opasna i pozicija ležanja dolje je znatno ugrožavajuća i u toj kombinaciji može izazvati stanje prepasti. No, prema nalazu i mišljenju liječnika vještaka dr. M. M. nije navedeno da su ubodne rane oštećeniku zadane u takvom ležećem položaju. Ona u pisanom nalazu i nije rekla da nema afekta, nego da nema afekta prepasti. Navela je da je kod optuženika mogao biti afekt ljutnje, bijesa i straha, a da nije postojao afekt prepasti. Njoj je poznato da je optuženik tijekom Domovinskog rata ranjavan, ali njoj nije bila dostupna nikakva medicinska dokumentacija o ranjavanju optuženika u Domovinskom ratu i samo sudjelovanje u Domovinskom ratu i postojanje gelera u glavi ne može dovesti do zaključka da ta osoba ne može kontrolirati svoje ponašanje.

8. Vještakinja Prof. dr. sc. S. G., psihologinja, u nalazu i mišljenju danom nakon psihologijske obrade, intervjuiranja i testiranja optuženika, navodi da rezultati provedenih ispitivanja upućuju na optuženikove prosječne intelektualne funkcije te na uredne i vidno konstruktivne funkcije i dosjećanje verbalnih logički povezanih sadržaja, dok kod dosjećanja vidno prezentiranih neverbalnih podražaja ima određenih odstupanja. Optuženik negira bilo kakve emocionalne teškoće i na tehnikama za procjenu ličnosti nastoji davati socijalno poželjne odgovore te prikazati pozitivne osobine, što čini vrlo dosljedno i što pokazuje da je očuvana funkcija testiranja realiteta. Ima, međutim, pokazatelja koji upućuju na sklonost eksternalizaciji krivnje i projekcijama.

8.1. Vještakinja S. G. vezano za navode oštećenog P. L. na raspravi da on nije osjećao nikakvu bol od uboda, navela je da je najšire prihvaćena teorija o boli je teorija kontrole boli. Doživljaj boli može bit modificiran pod utjecajem različitih emotivnih stanja i drugih kompetitivnih podražaja. Kada mozak prima neku drugu informaciju ili je u takvom stanju snažnog emocionalnog doživljavanja, moguće je da mehanizam kontrole prolaza blokira ili smanjuje protok bolnih impulsa do mozga. Hipotetski je moguće da je stanje snažnih emocija, primjerice ljutnje moglo voditi smanjivanju doživljaja boli.

9. Iz zapisnika i fotodokumentacije očevida proizlazi da su na prednjoj i stražnjoj strani crne majice kratkih rukava s bijelim logom „G. B., P. L.“ …, privremeno oduzete od oštećenikove supruge A. L. te označene kao trag 5, evidentirana mehanička oštećenja u vidu rupe na tkanini.

9.1. Nadalje, iz zapisnika i fotodokumentacije očevida proizlazi da su na glavi optuženog A. J. zatečene svježe otekline u predjelu nosa i u području među očima.

9.2. Vidljivo je iz zapisnika i fotodokumentacije očevida fiksirano je da je u središnjem dijelu teretnog vozila Volkswagena model T4 registarske oznake SB … zatečen preklopni nož Profistar srebrne boje s metalnom drškom, polusavijen, ukupne dužine 19 cm i s oštricom dužine 7,5 cm te sa vidljivim tragovima nalik na krv na samom vrhu oštrice (trag 7), da je na zadnjem sjedištu toga teretnog vozila zatečen ručnik sive boje 42 x 67 cm, s vidljivim tragovima nalik na krv (trag 8), a na podu između prednjeg i zadnjeg sjedišta, iza sjedišta suvozača, zatečena siva majica kratkih rukava, marke Pepco, s vidljivim tragovima nalik na krv (trag 9) na njenoj prednjoj strani.

9.3. Evidentirano je u zapisniku o očevidu, fotodokumentaciji očevida i skici mjesta događaja da je na asfaltnoj površini kolnika … u S. B. na udaljenosti od 8,10 m u pravcu sjeverozapada i 1,10 m u pravcu jugozapada od FT i PTM pronađen trag nalik na kapljicu krvi (trag 1), da je na udaljenosti od 8,10 m do 8,20 m u pravcu sjeverozapada i 0,30 m u pravcu jugozapada od FT i PTM pronađen trag nalik na grupaciju kapljica krvi (trag 2), da je na udaljenosti od 8,50 m u pravcu sjeverozapada i 0,80 m u pravcu sjeveroistoka od FT i PTM pronađen trag nalik na kapljicu krvi (trag 3), te da je na udaljenosti od 8,20 m u pravcu sjeverozapada i 1,70 m u pravcu sjeveroistoka od FT i PTM pronađen trag nalik na kapljicu krvi (trag 4). Sva četiri traga su izuzeta na sterilne vatene štapiće i pohranjeni u korpori u omotima 1, 2, 3 i 4.

9.4. Iz potvrde o privremenom oduzimanju predmeta serijskog broja 00019616 sa zapisnikom o privremenom oduzimanju predmeta broj KU-531/20 od 10. rujna 2020. zapisnika o pretrazi broj KU-531/20 od 11. 9. 2020. i potvrde o privremenom oduzimanju predmeta serijskog broja 00019617 od 11. 9. 2020. proizlazi je da je od oštećenikove supruge A. L. privremeno oduzeta oštećenikova odjeća: majica i hlače, a od optuženika preklopni nož dužine 19 cm, oštrice 7,5 cm, s natpisom „Profistar“, majica i ručnik.

9.5. Prema pročitanom Zapisniku o vještačenju CFIIV-a I. V., Službe kemijsko- fizikalnih i toksikoloških vještačenja o analizi izuzetih bioloških tragova i uzoraka te mišljenja vještaka za biološka vještačenja proizlazi da je analizom tragova krvi s vatenih štapića u omotima 1 i 2 utvrđen isti DNA profil muške osobe, koji se podudara s DNA profilom oštećenog P. L., da je analizom tragova krvi s vatenih štapića u omotima 3 i 4 utvrđen isti DNA profil muške osobe, koji se podudara s DNA profilom optuženog A. J., da je analizom tragova krvi na majici i hlačama u omotu 5 i 6 utvrđen isti DNA profil muške osobe, koji se podudara s DNA profilom oštećenog P. L., da je analizom tragova krvi s oštrice noža (omot 7) utvrđen DNA profil muške osobe koji se podudara s DNA profilom oštećenog P. L., da je analizom tragova krvi s ručnika i majice (omoti 8 i 9) utvrđen isti DNA profil muške osobe, koji se podudara s

DNA profilom optuženog A. J. te da vjerojatnost da nasumično odabrana osoba u hrvatskoj populaciji ima DNA profil identičan DNA profilu P. L. iznosi 1,05x10[-24] , a A. J. 1,47x10[25] . Izračun je dobiven računalnim programom CODIS.

10. Sud je odbio dokazni prijedlog obrane za dodatnim psihijatrijskim vještačenjem kao odugovlačeći (članak 421. stavak 1 točka ZKP/08.), jer je provedeno interdisciplinarno vještačenje po stalnim sudskim vještakinjama psihijatrici dr. I. Z. i psihologinji prof. dr. sc. S. G. koje su u svom nalazu i mišljenju odgovorile na sva pitanja i određivanje novog vještačenja po drugim vještacima ili ustanovi je nepotrebno.

10.1. Sud je odbio dokazni prijedlog obrane za rekonstrukcijom kao odugovlačeći (članak 421. stavak 1 točka ZKP/08.), jer je liječnik vještak dr. M. M. odgovorio na sva pitanja oko mehanizma ozljeđivanja oštećenika i optuženika. Vještak M. M. objasnio je i različite varijante ozljeđivanja s obzirom na različitost iskazivanja optuženika i oštećenika i dao jasno i određeno mišljenje o mehanizmu nastanka ozljeda oštećenika i optuženika. Provođenjem rekonstrukcije, s obzirom na različitost obrane optuženika i iskaza oštećenika, ne bi se došlo do novih saznanja o odlučnim činjenicama, a utvrđeno činjenično stanje je dostatno utvrđeno za presuđenje.

U odnosu na točku I. i II. izreke

11. Stranke nisu osporile činjenice da je optuženi A. J. 10. rujna 2020. oko 16,40 sati, u S. B., na kolniku … kod križanja s …, došao u verbalni sukob s oštećenim P. L., i nakon što ga je P. L. udario šakom u glavu, dohvatio preklopni nož s oštricom od 7,5 cm te, zadao njime P. L. ubode u predjelu trbuha, prsišta i lijeve natkoljenice, nanijevši mu ubodnu ranu trbušnog zida s otvaranjem i krvarenjem u trbušnu šupljinu, oštećenje jetre lijevo, ubodnu ranu lijeve strane prsnog koša i ubodnu ranu lijeve natkoljenice, što je teška i po život opasna ozljeda.

11.1. Sporno je da li je optuženi A. J. opisane ozljede oštećenom P. L. zadao pristajući da ga time usmrti i je li optuženik postupao u nužnoj obrani jer se optuženik branio da je on otklanjao istodobni ili izravno predstojeći napad oštećenika prema čemu bi bila isključena protupravnost (članak 21. stavak 1. i 2. KZ/11. nužna obrana), s mogućim prekoračenjem nužne obrane (članak 21. stavak 3. KZ/11. nužna obrana), ili da bi se eventualno radilo o pokušaju kaznenog djela usmrćenja (članak. 112. KZ/11. u vezi članka 34. KZ/11.) jer se optuženik brani da ako se ne radi o nužnoj obrani onda se radi o tome da je optuženik tri puta ubo nožem oštećenika jer je bez svoje krivnje napadom oštećenika bio doveden u stanje jake razdraženosti ili prepasti.

12. Sud poklanja vjeru obrani optuženog A. J. u dijelu u kojem je ona podudarna s nalazom i mišljenjem liječnika vještaka dr. M. M. i s iskazom oštećenog P. L., a ne poklanja vjeru u dijelu u kojem je ona u suprotnosti s nalazom i mišljenjem liječnika vještaka dr. M. M. i nalazom i mišljenjem interdisciplinarnog vještačenja po psihijatrici dr. I. Z. i psihologinji prof. dr. S. G.

12.1. Sud poklanja vjeru obrani optuženog A. J. gdje isti navodi da kada je on izašao iz svog kombija, oštećenik je već bio izašao iz svog kombija i govorio mu da skreće nepravilno, da je naglo kočio, da ugrožava život, i da je i dobio udarac u glavu, da je njemu krv išla u oči i u jednom trenutku iz pretinca otvorenih vrata na svom kombiju dohvatio je nož, a radi se o malom preklopnom nožu koji bude u alatu u kombiju, da je držao u ruci nož držeći ga za dršku, a oštrica noža je bila sa gornje strane njegove šake i da je sve je trajalo vrlo kratko. Nadalje, sud poklanja vjeru obrani optuženika u dijelu kada on ne osporava da je oštećenik zadobio ozljede koje su navedene u medicinskoj dokumentaciji i koje su liječnici vještaci tumačili i da mu je žao da se sve ovo dogodilo.

12.2. Sud ne poklanja vjeru obrani optuženog A. J. gdje isti navodi da je ga je oštećenik udario najmanje dva puta, jer na glavi optuženika evidentirane su ozljede za koje liječnik vještak dr. M. M. kaže da se nastale velikom vjerojatnošću jednim udarcem. Sud ne poklanja vjeru da je optuženik od pretrpljenog udarca oštećenika pao na koljena, jer liječnik vještak dr. M. M. je iskazao, da s obzirom na fizičku konstituciju optuženika i oštećenika, se nije radilo o udarcu koji bi mogao optuženika srušiti na tlo i da je optuženik pao na tlo imao bi i druge ozljede npr. na laktovima ili na zatiljku. Sud ne poklanja vjeru obrani optuženika da je bio ugrožen na način da su mu kraj glave prolazili kotači kamiona koji su vozili cestom jer je to u suprotnosti i s iskazom oštećenog P. L. da on i optuženik ni u jednom trenutku nisu pali i u suprotnosti s nalazom i mišljenjem vještaka M. M. da je velika vjerojatnost da su u trenutku ozljeđivanja oštećenika, optuženik i oštećenik stajali sučelice. Tvrdnja obrane da je bio ugrožen je u suprotnosti i s dijelom obrane optuženika jer da je istina da je oštećenik srušio optuženika i da ga je optuženika odgurivao samo nogama tada optuženik ne bi bio u stanju iz pretinca otvorenih vrata na svom kombiju dohvatiti nož. Sud ne poklanja vjeru optuženikovoj obrani da je nožem htio oštećenika zaplašiti, obraniti se, pomoći si, jer prema navodu liječnika vještaka M. M. radilo se vrlo vjerojatno da je prvi ubod bio u prsni koš, u tom trenutku optuženik je bio relativno udaljen od oštećenika pa je udarac jedva dosegnuo prsni koš i nož nije ušao u prsnu šupljinu nakon čega se oštećenik zbog boli mogao djelomično prignuti, a da je potom uslijedio brzi ubod u trbuh i potom u natkoljenicu. To znači da je oštećenik bio u obrambenom položaju, a da je optuženik nakon prvog uboda u prsni koš s veće udaljenosti, prišao oštećeniku i zadao mu još dva uboda. Sasvim je nevjerojatno da je oštećenik nakon prvog pretrpljenog uboda nožem prilazio optuženiku pa bi ga ovaj ubo još dva puta. Nije prihvatljiva obrana optuženika da se on samo branio i da je bio nakon zadobivenog udarca od strane oštećenika u stanju prepasti. To je u suprotnosti s utvrđenim obranom optuženika da je on nakon pretrpljenog udarca došao do otvorenih vrata svog kombija i uspio uzeti nož. Sam optuženik u obrani navodi da on nije imao u ruci nož kad je izašao iz kombija. To je u suprotnosti i s navodom vještakinje psihijatrice dr. I. Z. da je teško za povjerovati da bi s obzirom na njegove crte ličnosti odmah pri izlasku iz kombija ponio nož i da ako je, ako je oštećenik zadobio ozljede u stojećem položaju što je velika vjerojatnost po nalazu vještaka M. M., onda kod optuženika nema afekta prepasti, da je kod optuženika mogao biti afekt ljutnje, bijesa i straha, a da nije postojao afekt prepasti.

12.3. Iskaz oštećenog P. L. sud prihvaća da je on bio uznemiren jer se mogao kombijem zabiti u kombi optuženika, da je trubio i nakon što se uspio zaustaviti izašao iz svog kombija i krenuo prema optuženiku u kojem trenutku je i optuženik izašao iz svog kombija i susreli su se na desnom prometnom traku, negdje između svojih vozila koja su bila udaljena svega pola metra, da nije vidio da bi optuženik nešto imao u rukama i da je tu došlo do rasprave: vikali su jedan na drugog, u svakom slučaju bio je povišen ton, galamili su, da nakon što je mislio da ga optuženik hoće udariti jer mu se optuženik unio u lice, udario desnom šakom u nos. Udario ga je samo jednom i vidio ozljedu na optuženikovom nosu, optuženik je počeo krvariti iz nosa, a i koža na nosu mu je pukla no usprkos primljenom udarcu optuženik je ostao na nogama i nije pao. Optuženika je udario šakom desne ruke odozgo u nos. Optuženiku je lice bilo obliveno krvlju jer mu je pukla koža na nosu, a i curila mu je krv iz nosa, optuženik i on ni u jednom trenutku nisu pali na tlo i cijelo vrijeme su bili na nogama. Prihvatljiv je sudu iskaz oštećenika i da on nije osjetio nikakve ubode nožem jer to je prihvatljivo i po nalazu vještakinje S. G. u stanju snažnog emocionalnog doživljavanja, moguće je da mehanizam kontrole prolaza blokira ili smanjuje protok bolnih impulsa do mozga. Sud poklanja vjeru iskazu oštećenika kada isti iskazuje da je nakon opisanog događaja, optuženik se okrenuo i otišao u svoj kombi te njime skrenuo ulijevo, a on je sjeo u svoj kombi i otišao svojoj kući, da je u jednom trenutku u vožnji kući je na prednjoj strani svoje majice vidio mrlju od krvi, odvezao se kući i istuširao se, postalo mu je slabo i onesvijestio se u kupaonici. Hitna pomoć ga je odvezla u bolnicu gdje je operiran. Tek u bolnici je shvatio da je uboden. 12.4. Sud je prihvatio nalaze i mišljenja sudsko-medicinskog vještaka M. M., vještakinje psihijatrice I. Z., vještakinje psihologinje S. G. jer su dani jasno, određeno i precizno na temelju dokumentacije u spisu i u skladu s pravilima znanosti i struke. Svu ostalu pročitanu i pregledanu dokumentaciju koju stranke nisu osporavale sud je u cijelosti prihvatio kao istinitu i vjerodostojnu.

13. Nakon tako provedenog dokaznog postupka analizirajući obranu optuženika te ostale provedene dokaze kako pojedinačno tako i u njihovoj međusobnoj vezi ovaj sud je našao dokazanim da je optuženik počinio kazneno djelo na način kako je opisano pod točkama I. i II. izreke presude te ga je za to kazneno djelo proglasio krivim.

14. Na temelju rezultata dokaznog postupka sud je utvrdio da je optuženi A. J. svojim preklopnim nožem s oštricom od 7,5 cm oštećeniku zadao ubode u predjelu trbuha, prsišta i lijeve natkoljenice. Optuženik je oštećenom P. L. zadao ubodnu ranu trbušnog zida s otvaranjem i krvarenjem u trbušnu šupljinu, oštećenje jetre lijevo, ubodnu ranu lijeve strane prsnog koša i ubodnu ranu lijeve natkoljenice, što je teška i po život opasna ozljeda što optuženik i ne osporava. Oštećenik je zadobio osobito tešku tjelesnu ozljedu, te je postojala realna opasnost za njegov život uslijed iskrvarenja što je spriječeno hitnom operacijom.

14.1. Neprihvatljiva je teza obrane optuženika da je optuženik postupao u nužnoj obrani čime bi bila isključena protupravnost optuženikovog djela (članak 21. stavak 1. KZ/11). Suprotno takvoj tezi obrane optuženikova radnja nije bila prijeko potrebna da se od sebe ili drugoga odbije istodobni ili izravno predstojeći protupravni napad (članak 21. stavak 2. KZ/11). Suprotno toj tezi obrane sud je utvrdio da je optuženik nakon što je zaprimio udarac šakom u glavu od oštećenika na mjestu između optuženikovog kraja kombija, a najbliže kod tovarnog sanduka kombija došao do vrata kombija uzeo svoj preklopni nož iz vrata i zadao tri ubada oštećeniku. To znači da optuženik nije postupao u nužnoj obrani, jer nije odbijao istodobni ili izravno predstojeći protupravni napad nego je postupao, kako vještakinja Z. kaže u stanju afektu ljutnje, bijesa i straha. U tom smislu ne radi se ni o prekoračenju nužne obrane (članak 21. stavak 3. KZ/11), a niti o prekoračenju granice nužne obrane zbog ispričive jake prepasti prouzročene napadom (članak 21. stavak 4. KZ/11).

14.2. Neprihvatljiva je teza obrane optuženika da bi se eventualno radilo o pokušaju kaznenog djela iz članka 112. KZ/11. usmrćenje jer optuženik nije doveden bez svoje krivnje optuženikovim napadom, teškim vrijeđanjem ili zlostavljanjem u stanje dugotrajne patnje, jake razdraženosti ili prepasti. Optuženik i oštećenik su se posvađali rade li svjetla kočnice na optuženikovom kombiju i u tome je oštećenik, jer kako kaže nakon što mu se optuženik unio u lice, šakom desne ruke zadao udarac u glavu optuženiku od kojeg udarca optuženik nije pao nego je otišao do vrata svog kombija, uzeo nož i tri puta ubo oštećenika. Optuženik nije napadnut od strane oštećenika bez svoje krivnje, nego su optuženik i oštećenik zajednički izazvali prepirku u kojoj je on udaren i on je u afektu ljutnje, bijesa i straha kako kaže vještakinja psihijatrica I. Z. a ne afektu prepasti otišao do vrata kombija iz kojeg je uzeo nož i tri puta ubo oštećenika. Vještakinja I. Z. kaže, a sud prihvaća i utvrđuje da je optuženik na udarac oštećenika mogao različito reagirati i da mu je ostala mogućnost izbora. Vještakinja kaže da je optuženik mogao udarac uzvratiti ili se odmaknuti od čovjeka koji ga je udario, što je optuženik i učinio, ali je otišao do vrata svog kombija, uzeo nož i tri puta ubo oštećenika. U konkretnom postupku optuženika tada ne stoji da je on postupao u stanju jake razdraženosti ili prepasti tri puta ubo oštećenika, jer ako je to stanje postojalo ono je sigurno prestalo dok je oštećenik otišao do vrata kombija i uzeo nož. Sam optuženik je u obrani rekao da je sukob njega i oštećenika započeo u visini sredine tovarnog prostora njegovog kombija i da je počeo na način da ga je oštećenik udario šakom u glavu. To znači da je optuženik s mjesta zadobivanja udarca, otišao do vrata svog kombija i uzeo nož što je trajalo određeno vrijeme pa je, kako kaže vještakinja I. Z., optuženiku ostala mogućnost izbora daljnjeg postupanja.

15. Iz svih navedenih utvrđenja jasno proizlazi da je optuženik bio svjestan svih obilježja kaznenog djela i htio njegovo izvršenje, dakle postupao je s oblikom krivnje koji se naziva neizravna namjera. Naime, optuženik je bio svjestan kao ubodima nožem s oštricom od 7,5 cm u oštećenika u predjelu trbuha, prsišta i lijeve natkoljenice te, pristaje da ga time usmrti. Provedenim vještačenjem utvrđeno je da je optuženik u vrijem kaznenog djela bio ubrojiv, jer kako vještakinja psihijatrica I. Z. kaže tek ako bi bilo utvrđeno da je optuženik pao na kolnik tada bi bilo elemenata za razmatranje nivoa smanjene ubrojivosti, a kako je navedeno, utvrđeno je da optuženik nije pao na kolnik.

16. U takvom utvrđenom postupanju optuženog A. J. stekli su se svi subjektivni i objektivni elementi kaznenog djela protiv života i tijela ubojstva u pokušaju, opisano i kažnjivo po članku 110. u vezi s člankom 34. KZ/11. kako se tereti pa je optuženik proglašen krivim.

U odnosu na točku III. izreke

17. Odlučujući o vrsti i mjeri kazne, sud je optuženiku kao olakotnu okolnost cijenio dosadašnju neosuđivanost, te činjenicu što je optuženik iskazao da mu je žao što se sve ovo dogodilo. Nadalje, kao olakotna okolnost cijenjena mu je i činjenica da je kazneno djelo ostalo u pokušaju. Olakotna okolnost na strani optuženika je i doprinos oštećenika jer sud utvrđuje da je oštećenik prvi udario optuženika i nanio mu laku tjelesnu ozljedu što ne uklanja kaznenu odgovornost optuženika ali je olakotna okolnost na strani optuženika. Otegotnih okolnosti sud nije našao. Cijeneći sve navedene olakotne okolnosti, ovaj sud nalazi, da iste u svom zbiru predstavljaju one naročite olakotne okolnosti koje opravdavaju primjenu ublažavanja kazne na minimalno moguću kaznu, smatrajući da će se izricanjem takve kazne u dostatnoj mjeri ostvariti svrha kažnjavanja te da ista odgovara stupnju krivnje. Istovremeno će se tom kaznom jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava te utjecati na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja istih i o pravednosti kažnjavanja.

17.1. Sud je prilikom odluke o vrsti i mjeri kazne osobito uzeo u obzir i optuženikov prijašnji život, da se dakle radilo o čovjeku koji je u svakom smislu bio funkcionalan, da se radi odlikovanom sudioniku Domovinskog rata.

17.2. Sve navedeno, uz primjenu odredbi o ublažavanju kazne, opravdava osudu na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine te zatim izricanje djelomične uvjetne osude na način i u trajanju pobliže navedeno u izreci presude. Ovo stoga jer je ocjena ovog suda, kako postoji visok stupanj vjerojatnosti, da i bez izvršenja cijele kazne, optuženik ubuduće neće činiti kaznena djela i da je vrijeme provjeravanja u trajanju od tri godine, izrečeno uz djelomičnu uvjetnu osudu, dostatno za provjeru ove pozitivne prognoze suda. Sud rok provjeravanja tri godine u uvjetovanom dijelu kazne smatra promjerenim u smislu da će ili opravdati prognozu suda da optuženik više neće činiti kaznena djela s jedne strane, ili s druge strane ako optuženik ponovo počini kazneno djelo može doći do opoziva uvjetovanog dijela kazne.

U odnosu na točku IV. izreke

18. Sud je optuženom A. J. na temelju članka 54. KZ/11. u izrečenu kaznu zatvora u neuvjetovanom dijelu uračunao vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 11. rujna 2020. u 20,45 sati do 13. rujna 2020.

U odnosu na točku V. izreke

19. Imajući u vidu da je oštećeni P. L. najavio da će imovinskopravni zahtjev za naknadu štete ostvarivati u posebnom postupku, sud ga je na temelju članka 158. stavak 2. ZKP/08. s imovinskopravnim zahtjevom za naknadu štete uputio u parnicu.

U odnosu na točku VI. izreke

20. Budući da je optuženi A. J. proglašen krivim, sud mu je na temelju članka 148. stavak 1. ZKP/08. naložio podmirenje troškova kaznenog postupka i to 31.191,60 kuna. To su troškovi postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. ZKP/08. i to prije podizanja optužnice 29.531,60 kuna, koji se odnosi na troškove biološkog vještačenja od 25.390,00 kuna, nagrade vještaku za izvršeno vještačenje tjelesnih ozljeda od 800,00 kuna, nagrade vještakinji za izvršeno psihijatrijsko vještačenje od 2.000,00 kuna, nagrade vještakinji za izvršeno psihologijsko vještačenje od 1.248,00 kuna i doprinos za zdravstvo od 93,60 kuna, te troškova postupka nakon podizanja optužnice nagrade vještacima dr. M. M. 560,00 kuna 1. prosinca 2021 i 400,00 kuna, 9. veljače 2022 i dr. I. Z. 700,00 kuna. Sud je na temelju članka 148. stavak 6. ZKP/08. djelomično oslobodio obveze plaćanja troška postupka i to iz članka 148. stavak 1. točka 6. ZKP/08. koji se odnose na paušalnu svotu.

U Slavonskom Brodu, 9. veljače 2022.

Predsjednik vijeća:

Slaven Vidmar, v.r.

Pravo na žalbu:

Protiv ove presude ovlaštene osobe mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi u dovoljnom broju primjerka neposredno ovom sudu ili preporučenim pismom, o žalbi odlučuje Visoki kazneni sud Republike Hrvatske.

DNA:

1. Okrivljenik: A. J. S. B.

2. Branitelj: Z. M., S. B.

3. Tužitelj: ŽDO u Slavonskom Brod na broj KO-DO-6/2021-1

4. Oštećeni P. L. po opunomoćeniku: M. K., odvjetnik iz S. B., i K. & P. d.o.o. Z.