REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2104/2017-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Đure Sesse člania vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Goranke Barać- Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ZZ OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Marija Kos, odvjetnica u Zagrebu protiv tuženika Adria Media Zagreb d.o.o. OIB 58576890942 iz Zagreba, Radnička cesta 39, kojeg zastupa punomoćnica Ljubica Čulić, odvjetnica u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici poslovni broj Gž-1827/16-2 od 7. travnja 2017. kojom je potvrđena i preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2828/13-26 od 6. lipnja 2016., u sjednici održanoj 9. veljače 2022.,

p r e s u d i o  j e:

Odbija se revizija tužiteljice podnesena protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, poslovni broj Gž-1827/16-2 od 7. travnja 2017. glede odluke o glavnoj stvari kao neosnovana.

r i j e š i o j e:

I. Odbacuje se revizija tužiteljice podnesena protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici poslovni broj Gž-1827/16-2 od 7. travnja 2017. glede odluke o troškovima parničnog postupka kao nedopuštena.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova odgovora na reviziju.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 10.000,00 kuna s pripadajućim zateznim kamatama (točka I. izreke). Odbijen je dio zahtjeva za isplatom iznosa od 20.000,00 kuna (točka II. izreke). Odlučeno je o troškovima postupka (točke III. i IV. izreke).

2. Presudom suda drugoga stupnja odbijena je žalba tužiteljice i potvrđena je prvostupanjska presuda u odbijajućem dijelu, dok je preinačena u dijelu za koji je prihvaćen tužbeni zahtjev pa je u tom dijelu za iznos od 10.000,00 kuna tužbeni zahtjev odbijen. Odlučeno je o troškovima postupka.

3. Protiv presude suda drugoga stupnja tužiteljica je podnijela reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 1. toč. 3. i 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP). Predlaže preinačiti pobijanu presudu i prihvatiti zahtjev, odnosno istu ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje.

4. U odgovoru na reviziju tuženik predlaže istu odbaciti kao nedopuštenu, a podredno odbiti kao neosnovanu. Traži trošak odgovora na reviziju.

5. Revizija glede odluke o glavnoj stvari nije osnovana, dok je glede odluke o troškovima postupka nedopuštena.

6. Prije svega valja naznačiti da je drugostupanjska odluka donesena primjenom čl. 373.a st. 1. toč. 2. ZPP-a u kojem bi slučaju tužiteljica imala pravo na tzv. redovnu reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP-a. To što je tužiteljica podnijela tzv. redovnu i tzv. izvanrednu reviziju nije, suprotno odgovoru na reviziju, razlog za odbačaj, jer je ovaj sud podnesenu reviziju razmatrao kao redovnu, što jedino i može, na koju tužiteljica ima pravo i na koju se uostalom i pozvala u samoj reviziji.

7. Ovaj sud je pobijanu presudu ispitao u smislu odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP-a (kao redovnu reviziju) samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

8. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari jest zahtjev tužiteljice za naknadom štete protiv nakladnika povodom informacija objavljenih u tjedniku Story i na portalu www.story.hr pod naslovom „ZZ korigirala grudi za novi početak“ i Nove grudi za novi početak“. U tim člancima se iznosi i da se razvela od teniskog asa SZ. Tužiteljica smatra da joj je objavom takvih informacija povrijeđeno pravo na dostojanstvo, ugled i čast.

9. Sud prvoga stupnja tužiteljici dosuđuje na ime naknade štete iznos od 10.000,00 kuna radi informacije koja se odnosi na razvod od SZ smatrajući da tuženik nije postupao u dobroj vjeri, dok za sadržaj teksta o korekciji grudi smatra da informacije objavljene u istom nisu podobna povrijediti zaštićena dobra tužiteljice jer da se njime objavljuju informacije za koje je tuženik imao osnovani razloga povjerovati da su točne i istinite te koje tužiteljicu predstavljaju kao osobu u pozitivnom smislu, odnosno kao osobu koja je našla novi životni početak, pa da nisu podobno povrijediti ugled, čast i dostojanstvo tužiteljice.

9.1. Drugostupanjski sud prihvaća pravni zaključak suda prvoga stupnja u odnosu na informaciju o povećanju grudi pa u tom dijelu potvrđuje odluku suda prvoga stupnja. Međutim, u odnosu na informaciju o razvodu tužiteljice utvrđuje i zaključuje o tome da je takva ista informacija već prije objavljena dva puta u istom tjedniku, a na koji članak nije bilo reakcije tužiteljice, pa zaključuje da ova objavljena i utužena informacija kod tužiteljice nije mogla, kraj već ranije objavljenih istih informacija, izazvati povredu prava osobnosti na ugled i čast. Stoga odbija i dio zahtjeva za isplatom naknade štete po osnovi te informacije.

10. Revizija tužiteljice pisana je kao izvanredna revizija. U istoj se izrijekom ne navode niti mogući i zakonom dopušteni revizijski razlozi (čl. 385. ZPP-a, bitne povrede odredaba postupka ili pogrešna primjena materijalnog prava) već se postavljaju pitanja koja se uglavnom odnose na činjenična utvrđenja zbog kojih revizija nije dopuštena. Iz sadržaja revizije nije moguće utvrditi razloge zbog kojih se odluka pobija revizijom jer se tekst revizije uglavnom svodi na vlastito poimanje tužiteljice o kvaliteti objavljenih informacija. Dakle, tužiteljica koja prema zakonu ima pravo podnijeti tzv. redovnu reviziju i na koju se samo poziva, zapravo podnosi tzv. izvanrednu reviziju u čijem tekstu niti ne navodi revizijske razloge, a niti oni proizlaze iz samog sadržaja revizije. U takvoj pravnoj situaciji ovaj sud ne može prihvatiti navode revizije kao osnovane jer nisu točno određeni revizijom (vidjeti točku 6. obrazloženja).

11. Stoga je reviziju je valjalo odbiti kao neosnovanu u odnosu na odluku o glavnoj stvari (čl. 393. ZPP-a).

12. U odnosu na dio revizije tužiteljice koji se odnosi na troškove postupka istoj valja ukazati da rješenje o troškovima postupka prema odredbi čl. 400. st. 1. ZPP-a nije rješenje kojim se pravomoćno završava postupak (u odnosu na odluku o troškovima postupka pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-19/15-15 od 16. studenoga 2015.), pa se u tom dijelu revizija ukazuje nedopuštena te ju je valjalo odbaciti kao u izreci rješenja.

13. Kako odgovor na reviziju nije bio potreban za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari, tako je valjalo odbiti zahtjev tuženika za naknadom takvog troška (čl. 155. ZPP-a).

Zagreb, 9. veljače 2022.

Predsjednica vijeća:

Mirjana Magud