REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2107/2017-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Katarine Buljan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice KČ ud. ABC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Elmi Predovan, odvjetnici u Benkovcu, protiv tuženice Republike Hrvatske, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, Stalnoj službi u Benkovcu, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-1285/16-2 od 7. veljače 2017., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Benkovcu poslovni broj P-1149/15 od 27. rujna 2016., u sjednici održanoj 9. veljače 2022.

r i j e š i o  j e :

I. Prihvaća se revizija tužiteljice, ukidaju se presuda Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-1285/16-2 od 7. veljače 2017. i presuda Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Benkovcu poslovni broj P-1149/15 od 27. rujna 2016. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima postupka nastalim povodom revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„Utvrđuje se prema tuženoj Republici Hrvatskoj da je tužiteljica KČ, OIB: [osobni identifikacijski broj] stekla pravo vlasništva na nekretninama označenim na skici lica mjesta stalnog sudskog vještaka Slavka Ivkovića od 06.svibnja 2016.godine kao dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 920m2 crvenom crtom u vršnim lomnim točkama slovima A-B-C-D-A i obojena žutom bojom, te dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 595m2 označena crvenom crtom u vršnim lomnim točkama slovima E-F-G-H-I-J-K-L-E i obojena zelenom bojom koja skica je sastavni dio ove presude što je tužena dužna priznati i trpjeti da tužiteljica glasom ove presude a nakon izvršene parcelacije u zemljišnoj knjizi ishodi uknjižbu prava vlasništva na predmetnim nekretninama na svoje ime uz istovremeno brisanje tog prava sa imena tužene, sve u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude.

2. Drugostupanjskom presudom uvažena je žalba tuženika te je prvostupanjska presuda preinačena na način da je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan, dok je tužiteljici naloženo naknaditi tuženici troškove parničnog postupka u iznosu 3.937,50 kn, u roku 15 dana.

3. Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. toč. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14

- dalje ZPP) podnijela reviziju zbog materijalnopravnog pitanja za koje smatra da je važno rješavanje ovog spora te za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlaže ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija je dopuštena i osnovana.

6. Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP-a u slučajevima u kojima reviziju ne mogu podnijeti prema odredbi st. 1. toga članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Prema odredbi st. 3. toga članka u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP-a stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

7. U revizijskom stadiju postupka sporan je zahtjev tužiteljice radi utvrđenja da je dosjelošću stekla pravo vlasništva na dijelu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 920m2 te dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 595m2, opisanih u tužbenom zahtjevu, što da je tuženica dužna priznati i trpjeti da tužiteljica na temelju presude a nakon izvršene parcelacije u zemljišnoj knjizi ishodi uknjižbu prava vlasništva uz istovremeno brisanje tog prava sa imena tuženice.

8. Tužiteljica u reviziji postavlja sljedeće pravno pitanje:

„da li se u rok stjecanja prava vlasništva dosjelošću na nekretninama u društvenom vlasništvu računa vremenski period prije 1. siječnja 1997.“, ukazujući na važnost postavljenog pitanja obzirom na shvaćanje drugostupanjskog suda, a kojemu je protivno pravno shvaćanje Županijskog suda u Bjelovaru izraženo u odluci poslovni broj Gž-1128/11-2 od 26. svibnja 2011.

9. Sukladno odredbi čl. 392.a ZPP-a revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojeg je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose.

10. Ispitujući dopuštenost revizije u skladu s navedenim odredbama ovaj sud je ocijenio da je pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i da je stoga revizija dopuštena.

11. Prvostupanjski sud je ocijenio da je tužiteljica stekla pravo vlasništva dosjelošću na temelju odredbe čl. 159. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 100/04, 79/06, 141/06, 146/08 i 38/09, 153/09) obrazlažući da je posjed tužiteljice pošten, zakonit i istinit – što zaključuje na temelju iskaza svjedoka, ugovora o diobi kojim su nekretnine koje su predmet postupka pripale prednicima tužiteljice, postojanja rješenja o obnovi kuće oštećene u ratu u kojem je kao korisnica navedena tužiteljica, kao i upisa tužiteljičine svekrve kao posjednice u katastru.

12. Drugostupanjski sud je preinačio prvostupanjsku presudu s obrazloženjem da tužiteljica nije dokazala da je putem svojih prednika kao poštenih posjednika bila u posjedu spornih nekretnina do 6. travnja 1941. prije nego što je ista postala društveno vlasništvo, a prema pravnim pravilima Općeg građanskog zakonika, niti je stekla pravo vlasništva primjenom odredbi čl. 159. st. 4. ZVDSP je nije ispunjena pretpostavka barem poštenog posjedovanja nekretnina tijekom zakonom propisanog razdoblja.

13. U odlukama ovog suda broj Rev-1480/2016 od 5. studenog 2019., Rev- 2771/2013 od 13. kolovoza 2013., Rev-291/14 od 17. travnja 2018., izraženo je sljedeće shvaćanje:

„Kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08 i 38/09 - dalje: ZVDSP), nego na temelju drugih odredaba tog Zakona.

Rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela, mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud RH naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba.“

14. Obrazloženje navedenog pravnog shvaćanja polazi od odredbe čl. 3. Zakona o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine Republike Hrvatske“, broj 53/1991 od 8. listopada 1991.) kojom je stavljen izvan snage čl. 29. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima.

14.1. Nakon toga je odredbom čl. 388. st. 4. ZVDSP-a bilo propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana.

14.2. Ustavni sud je 17. studenog 1999. ukinuo čl. 388. st. 4. ZVDSP-a iz 1996. (odluke br. U-I-58/1997, U-I235/1997, U-I-237/1997, U-I-1053/1997 i U-I-1054/1997 od 17. studenoga 1999., „Narodne novine“, broj 137/99 od 4. prosinca 1999.)

14.3. U odnosu na navedene propise i prava stranaka koja su stečena na temelju ukinutih zakonskih odredaba se izjasnio Europski sud za ljudska prava u više svojih presuda, primjerice: Gashi protiv Hrvatske po zahtjevu broj 32457/05, Trgo protiv Hrvatske po zahtjevu broj 35298/04, Radomilja i dr. protiv Hrvatske po zahtjevu broj 37658/10.

U tim presuda je zauzeto pravno shvaćanje:

„U tim okolnostima, Sud smatra da podnositelj zahtjeva koji se razumno oslonio na zakonodavstvo koje je kasnije ukinuto kao neustavno ne bi trebao - s obzirom na izostanak bilo kakve štete u odnosu na prava drugih osoba - snositi posljedice greške koju je počinila sama država, donijevši takav neustavan propis. Zapravo, kao posljedica njegovog ukidanja, vlasništvo imovine koje je podnositelj zahtjeva stekao dosjelošću na temelju odredbe koja je kasnije ukinuta kao neustavna, vraćeno je državi kojoj je time pogodovala njezina vlastita greška. U svezi s tim, Sud ponavlja da rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela mora snositi država te da se greške ne smiju ispravljati na trošak dotičnog pojedinca, posebice kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes.“

15. Prema navedenom, pravno shvaćanje drugostupanjskog suda protivno je pravnom shvaćanju ovoga, ali i Europskog suda za ljudska prava, iznesenom u navedenim odlukama.

16. Kako proizlazi da je tužiteljica posjedovala sporne nekretnine i prije 8. listopada 1991. sud će u nastavku postupka ispitati postoje li okolnosti za primjenu pravnog shvaćanja koje je Europski sud za zaštitu ljudskih prava iznio u predmetu Trgo protiv Hrvatske (presuda od 11. lipnja 2009. broj 35298/04), odnosno, da li je tužiteljica, posjedovanjem spornih nekretnina u društvenom vlasništvu osobno i putem pravnih prednika barem kao poštena posjednica tijekom zakonom propisanog razdoblja, ex lege, na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZVDSP, stupanjem na tog Zakona 1. siječnja 1997. dosjelošću postala vlasnica tih nekretnina.

17. Kako zbog pogrešnog pravnog pristupa nižestupanjski sudovi nisu raspravili sve relevantne činjenice, valjalo je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP-a prihvatiti reviziju tužiteljice i ukinuti prvostupanjsku i drugostupanjsku presudu te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

18. Odluka o troškovima postupka nastalim u povodu revizije utemeljena je na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a.

Zagreb, 9. veljače 2022.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug