REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-x 193/2018-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ZT, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] (kod [adresa]), zastupane po punomoćnici Gordani Djurdjević, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika CT, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Draženu Lančiću, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude i rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž Ob-807/17-2 od 24. listopada 2017., kojima su potvrđeni presuda i rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-335/05-66 od 21. travnja 2017., u sjednici održanoj 9. veljače 2022.,

p r e s u d i o  j e:

Revizija tuženika protiv odluke o glavnoj stvari odbija se kao neosnovana.

r i j e š i o  j e:

Revizija tuženika protiv odluke o troškovima parničnog postupka odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da su tužiteljica i tuženik temeljem bračne stečevine zajednički vlasnici svaki u ½ dijela:

- dvosobnog stana u [adresa] na adresi [adresa] i to odgovarajući suvlasnički dio cijele nekretnine, uključujući i zemljište i zajedničke prostorije u zgradi povezane temeljem odredbe čl. 68. i čl. 370. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima s vlasništvom posebnog dijela nekretnine, koji u naravi predstavlja stan broj 9 u VI katu površine 43,84 m2, izgrađen na kčbr. [katastarska čestica], upisan u zk. ul. [broj ZK uloška] [adresa], a nalazi se u stambenom neboderu "A" sa 17 katova, dva stubišta, podrumom i prizemljem u [adresa], pop. br. 19848, površine 737 m2;

- izvanknjižnog vlasništva kuće za odmor koja je sagrađena na kčbr. [katastarska čestica] Pašnjak površine 817 m2, upisan u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], Općinski sud u Puli;

- šuma površine 834 m2 upisana u kčbr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], Općinski sud u Puli, zk. ul. [broj ZK uloška].

1.1. Prvostupanjskim rješenjem naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 173.750,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od donošenja prvostupanjske presude do isplate (točka I izreke rješenja), dok je odbijen preostali dio zahtjeva za naknadu troškova parničnog postupka za iznos od 215.625,00 kn (točka II izreke rješenja).

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena presuda suda prvog stupnja.

2.1. Drugostupanjskim rješenjem odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđeno rješenje suda prvog stupnja u pobijanom dijelu pod točkom I izreke.

3. Protiv drugostupanjske presude i rješenja reviziju je podnio tuženik, na temelju odredbe članka 382. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske - dalje u tekstu: ZPP), zbog pogrešne primjene materijalnog prava iz članka 356. ZPP te bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. i 2. ZPP. Predlaže ukinuti nižestupanjske odluke i vratiti predmet sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Potražuje trošak sastava revizije.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija protiv odluke o glavnoj stvari nije osnovana, dok revizija protiv odluke o troškovima parničnog postupka nije dopuštena.

6. Na temelju članka 392.a stavka 1. ZPP revizijski sud je ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Tuženik se neosnovano poziva na revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP u vezi članka 375. stavka 1. ZPP.

7.1. Odredbom članka 375. stavka 1. ZPP propisano je da drugostupanjski sud u obrazloženju presude odnosno rješenja treba ocijeniti žalbene navode koji su od odlučnog značaja i označiti razloge koje je uzeo u obzir po službenoj dužnosti.

7.2. Drugostupanjski sud je u obrazloženju svoje presude prihvaćajući činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda odgovorio na žalbene navode koji su od odlučnog značaja za odluku u sporu pa nije ostvarena navedena relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP u svezi s odredbom članka 375. stavka 1. ZPP na koju tuženik ukazuje u reviziji.

8. Predmet spora je utvrđenje bračne stečevine stranaka, koja se sastoji od nekretnina, pobliže opisanih u izreci prvostupanjske presude (dvosobnog stana u [adresa], izvanknjižnog vlasništva kuće za odmor u [adresa] i šume u [adresa]).

9. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

- da su stranke bile u braku od 21. srpnja 1973. do kraja 2001., iako je brak formalno razveden 2004.,

- da je u braku rođeno dvoje djece te da su stranke živjele i radile u Švicarskoj,

- da je za vrijeme trajanja braka kupljen stan u [adresa],

- da je kupljen pašnjak površine 817 m2 k. o. [katastarska općina], upisan u zk. ul. [broj ZK uloška], na kojem je sagrađena kuća, te je kupljena i šuma površine 834 m2, kat. općina [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška],

- da je na svim nekretninama kao vlasnik upisan tuženik,

- da je tužiteljica ostvarivala plaću u razdoblju trajanja braka od 1.300 CHF pa do 5.700 CHR kako to proizlazi i iz izvatka s osobnog računa tužiteljice pri Kompenzacijskoj blagajni Švicarske strojarske industrije,

- da je tužiteljica kod Zagrebačke banke imala otvoren devizni račun na kojem je bio opunomoćen tuženik,

- da tuženik u tijeku postupka nije dostavio podatke o svojim prihodima niti trajanju radnog staža,

- da tužiteljica tijekom postupka tvrdi da je sporni stan kupljen zajedničkim sredstvima stranaka tj. njihovom štednjom od zarade koju su ostvarivali u Švicarskoj, dok tuženik tvrdi da je novac za kupnju stana njemu poslao brat iz Njemačke, a da je sporni stan kupljen za njihovu majku,

- da iz kupoprodajnog ugovora od 23. kolovoza 1982. proizlazi da je sporni stan kupljen za iznos od 1.730.000 tadašnjih dinara,

- da tuženik u tijeku postupka tvrdi kako je i kuća za odmor izgrađena uz pomoć kredita kojeg je podigao na vrijeme od 20 godina ali ga je zbog inflacije u cijelosti otplatio za 3 – 4 godine,

- da svrha davanja novca tuženiku od strane njegovog brata Z koji je živio i radio u Njemačkoj nije bila stjecanje suvlasništva stranaka na nekretninama koje su predmet ovog spora već da su to postojali drugi obiteljski razlozi između dvojice braće.

10. Na temelju takvog činjeničnog utvrđenja prvostupanjski sud je utvrdio da su sporne nekretnine stečene radom stranaka za trajanja njihove bračne zajednice te da su pri stjecanju tih nekretnina podjednako doprinosili kako iz zarade koju su ostvarivali u Švicarskoj tako i štednje od te zarade te podizanjem kredita kojeg su u tijeku braka i otplatili, te da je doprinos stjecanju zajedničke imovine svakog u ½ dijela, stoga je na temelju odredbe članka 277. i članka 287. stavka 1. Zakona o braku i porodičnim odnosima ("Narodne novine", broj 11/78, 27/78, 45/89 i 51/89– pročišćeni tekst, 59/90 i 25/94 - dalje u tekstu: ZBPO) prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice.

11. Drugostupanjski sud također smatra da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan te da je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo.

12. Prema odredbi članka 277. ZBPO imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine njihova je zajednička imovina, a u smislu odredbe članka 287. ZBPO kod utvrđivanja suvlasničkih dijelova udio bračnog druga u zajedničkoj imovini određuje se prema njegovom doprinosu u stjecanju te imovine.

13. U slučaju spora sud određuje koliki je bio doprinos bračnih druga u stjecanju bračne imovine, pri čemu vodi računa ne samo o osobnom dohotku i zaradi svakog od bračnih drugova, nego i o pomoći jednog bračnog druga drugome, o radu u domaćinstvu i obitelji, kao i o svakom drugom obliku rada i suradnje u upravljanju, održavanju i povećanju zajedničke imovine.

14. Pravilno su nižestupanjski sudovi utvrdili, a nakon provedenog postupka, da su stranke pri stjecanju tih nekretnina podjednako doprinosili kako iz zarade koju su ostvarivali u Švicarskoj tako i štednje od te zarade te podizanjem kredita kojeg su u tijeku braka i otplatili te da je doprinos stjecanju zajedničke imovine svakog u ½ dijela.

15. Takav zaključak nižestupanjskih sudova je pravilan jer su stranke u navedenom razdoblju zajedno živjele, radile i privređivale te je doprinos stranaka bio podjednak u stjecanju predmetne imovine.

16. U odnosu na revizijske navode kojima tuženik zapravo iznosi činjenice, osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i preocjenjuje dokaze treba reći da prema odredbi članka 385. stavka 1. ZPP reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Zbog toga navodi tuženika kojima osporava utvrđeno činjenično stanje nisu niti mogli biti uzeti u razmatranje. Međutim, ovdje ipak valja napomenuti da tuženik u reviziji navodi da su nižestupanjski sudovi propustili utvrditi značenje presude Republike Švicarske od 6. listopada 2006., a da pri tom tuženik cjelovitu presudu švicarskog suda (ovjerenu i prevedenu na hrvatski jezik) nije niti dostavio u spis, već je dostavio neke prevedene odlomke iz žalbe i iz predmeta koji se očigledno vodio pred Švicarskim sudom, ali nije poznato u kojoj pravnoj stvari.

17. Protivno navodima revidenta, nije osnovan niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava pa je temeljem odredbe članka 393. ZPP valjalo odlučiti kao u izreci presude.

18. U odnosu na reviziju tuženika protiv odluke o troškovima parničnog postupka treba reći da je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Su-IV-19/15-19 od 16. studenog 2015. zauzeto pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima postupka nije rješenje protiv kojega je dopuštena revizija.

18.1. Prema navedenom shvaćanju, rješenje drugostupanjskog suda o troškovima parničnog postupka nije rješenje iz članka 400. stavak 1. ZPP protiv kojega je dopuštena revizija. To je zato jer se tim rješenjem ne odlučuje o predmetu spora (o biti stvari) pa glede parničnih troškova spor zapravo niti počinje niti se dovršava, a samo u odnosu na predmet spora određen tužbom počinje teći parnica, ispituje se litispendencija, objektivna kumulacija tužbenog zahtjeva i objektivno preinačenje tužbenog zahtjeva. Slijedom toga se samo u odnosu na predmet spora postupak pravomoćno dovršava pojedinačnim aktom, bilo presudom ili rješenjem protiv kojih je, za razliku od rješenja o troškovima parničnog postupka, moguće podnijeti reviziju.

18.2. Iz tih je razloga, primjenom odredbe iz članka 392.b stavka 1. u vezi članka 400. stavka 3. ZPP valjalo riješiti kao u izreci rješenja.

Zagreb, 9. veljače 2022.,

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan